Nova bazilika Svetog Apolinarija

Koordinate: 44°25′00″N 12°12′16″E / 44.41667°N 12.20444°E / 44.41667; 12.20444
Izvor: Wikipedija
Ranokršćanski spomenici u Ravenni
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1996. (20. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:788
Koordinate44°25′00″N 12°12′16″E / 44.41667°N 12.20444°E / 44.41667; 12.20444
Ravenna na zemljovidu Italije
Ravenna
Ravenna
class=notpageimage|
Lokacija Ravenne u Italiji

Nova bazilika svetog Apolinarija (talijanski: Basilica di Sant'Apollinare Nuovo) je bazilika i važan ranokršćanski spomenik u talijanskom gradu Ravenni. Ona je zajedno sa sedam drugih spomenika upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: "Ranokršćanski spomenici i mozaici u Ravenni". Bazilika je opisana kao "izvrstan primjer ranokršćanske bazilike u kojoj vanjština i unutrašnjost grafički ilustriraju spoj zapadnog i istočnog stila ukrašavanja kasnog 5. i početka 6. stoljeća. To je jedna od najvažnijih zgrada iz ovog razdoblja, od presudnog kulturnog značaja za europsku sakralnu umjetnost".

Početkom 6. stoljeća dao ju je izgraditi ostrogotski kralj Teodorik I. kao kapelu u okviru svoje kraljevske palače (što navodi Liber Pontificalis). Kako je Teodorik bio arijanac, crkva je 504. godine posvećena kao arijanska.[1]

Nakon što su Ravennu zauzeli Bizantinci, pretvorena je u pravovjernu (katoličku/pravoslavnu) crkvu, a car Justinijan I. Veliki ju je 561. preimenovao u Sanctus Martinus in Coelo Aureo ("Sveti Martin na zlatnom nebu"), posvetivši je Svetom Martinu Turskom, poznatom neprijatelju arijanstva. Vjeruje se da su tada prebrisani i uništeni mozaici koji su prikazivali Teodorikov arijanski dvor. Prema kasnijoj legendi, neke od mozaika je dao uništiti i papa Grgur I., jer je njihova "zlatna veličanstvenost" odvraćala vjernike od molitve. Ponovno je preimenovana 856. godine kada su u nju preneseni ostaci Svetog Apolinarija po kojoj je dobila ime.

Kampanil (samostalni zvonik) s brojnim polukružnim prozorima je podignut u 9. stoljeću. Oštećena je za vrijeme Prvog svjetskog rata, nakon čega je detaljno obnovljena.

  • Raskošno mozaicima ukrašen desni brod bazilike (niz svetaca-mučenika)
    Raskošno mozaicima ukrašen desni brod bazilike (niz svetaca-mučenika)
  • Tlocrt bazilike
    Tlocrt bazilike
  • Mozaik prikaza Teodorikove palače (5. st.)
    Mozaik prikaza Teodorikove palače (5. st.)
  • Mozaik Krista na prijestolju okruženog anđelima (6. st.)
    Mozaik Krista na prijestolju okruženog anđelima (6. st.)
  • Mozaici lijeve strane broda s nizom svetica-mučenica
    Mozaici lijeve strane broda s nizom svetica-mučenica
  • Mozaik Poklonstvo kraljeva
    Mozaik Poklonstvo kraljeva

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Study of mosaics in Santa Cecelia, Eulalia and Agnes, San Apollinare Nuovo, Ravenna[neaktivna poveznica], 2010. (engl.) Preuzeto 14. ožujka 2012.
  • Antonio Paolucci, Ravenna, an art guide, Ravenna: Edizioni Salera (1971)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nova bazilika Svetog Apolinarija
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nova_bazilika_Svetog_Apolinarija&oldid=6860692"