Hrvatska stranka prava

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Hrvatska stranka prava. Za ostala značenja, pogledajte Hrvatska stranka prava (razdvojba).
Hrvatska stranka prava
HSP grb.svg
Predsjednik Daniel Srb
Dopredsjednici Ivan Miličević
Pejo Trgovčević
Osnivač Dobroslav Paraga
Slogan Bog i Hrvati!
Osnovana 25. veljače 1990.
Sjedište Zagreb
Država djelovanja Hrvatska
Glasilo Hrvatsko pravo (do 1993.)
Sestrinska stranka Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine
Vojno krilo Hrvatske obrambene snage (1991. - 1993.)
Broj članova (2011.) 41 400
Ideologija konzervativizam,
protekcionizam,
euroskepticizam
Politički položaj politička desnica
Sabor
0 / 151
Europski parlament
0 / 12
Službene boje     
Službena stranica

Hrvatska stranka prava je demokratska politička stranka u Hrvatskoj.[1] Stranka se poziva na načela Stranke prava, utemeljene 1861., i nauk njezina osnivača Ante Starčevića. Ta Stranka prava od 1903. do 1918. naziva se također Hrvatska stranka prava, ali suvremeni HSP je sljednik Hrvatske stranke prava koja je djelovala od 1919. do 1929. (vidi: Stranka prava).

HSP u samostalnoj Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Utemeljenje HSP-a[uredi VE | uredi]

U studenom 1989. iz HDS-a istupaju neki članovi središnjeg odbora stranke, te na čelu sa Krešimirom Pavelićem osnivaju Poticajni odbor za obnavljanje Hrvatske stranke prava. Dana 25. veljače 1990. Poticajni odbor održao je svoju treću sjednicu kao Obnoviteljski sabor Hrvatske stranke prava, u stanu Gorana Ante Blažekovića, člana odbora, u Zagrebu. Tom prilikom za dopredsjednika stranke izabran je Ante Paradžik, za političkog tajnika Krešimir Pavelić i za predsjednika Središnjeg odbora Goran Ante Blažeković. Ujedno je donijeta odluka da će predsjednik stranke biti izabran na prvom općem saboru stranke koji se trebao održati do 25. veljače 1991. godine. Dana 27. veljače 1990. stranka je registrirana kao 18. politička stranka u Hrvatskoj. Mjesto vršitelja dužnosti predsjednika stranke ponuđeno je Dobroslavu Paragi, koji je u zapadnom svijetu bio poznat kao borac za ljudska prava, što je on prihvatio. Na prvom Općem Saboru HSP-a 25. veljače 1991. Paraga je i službeno izabran za predsjednika stranke. Ubrzo je osnovan i ogranak stranke u BiH.

Paraga je imenovan predsjednikom stranke, iako se još nalazio u SAD-u. U Hrvatsku se vratio tek u kolovozu 1990. Uskoro je pravaški tisak počeo tjedno objavljivati da se na Paragu vrše atentati iz kojih se on čudom izvlači, a istovremeno su se gomilale optužbe na račun predsjednika Republike Franje Tuđmana.[2] U listopadu 1990. dolazi do unutarstranačkog sukoba. HSP-ovo vodstvo podijelilo se u dvije frakcije, na jednoj strani bio je trijumvirat - Paraga, Ante Paradžik i Krešimir Pavelić, a na drugoj strani bili su ostali članovi Predsjedništva stranke, ujedno i njezini osnivači. Prva žrtva sukoba bio je Zlatko Tomičić, književnik, koji je izbačen iz HSP-a. Paraga je izdao "Priopćenje za javnost" u kojem je naveo da je u HSP-u postojala "neformalna grupa koja je po režiji izvana imala zadatak da iznutra razbije HSP...". Dio grupe je prema optužbi bio produžena ruka HDZ-a i HDS-a, a drugi dio "destruktivna antidemorkatska politička organizacija koja djeluje iz inozemstva" koja ima namjeru osnovati Hrvatsku čistu stranku prava. Ta politička organizacija u stvari je bio Hrvatski oslobodilački pokret. Međutim, Paragine optužbe nisu shvaćene ozbiljno, jer je imao dobre odnose s HDS-om, ali i s HOP-om s čijim se predsjednikom Srećkom Pšeničnikom susreo u Bleiburgu.[3]

Trijumvirat Paraga-Paradžik-Pavelić počeo se obračunavati s neistomišljenicima u stranci. Počinju kršiti stranačke statute i zakonske propise u svrhu podvrgavanja stranke njihovom vodstvu. Paradžik, potpredsjednik HSP-a, na jednom sastanku je čak izjavio: "Ono što nas desetak napravi, pisat će se, a što god napravi vas sedamdeset, ne će se kontati...".[4]

Ratne godine[uredi VE | uredi]

Pri izbijanju rata u Hrvatskoj HSP je uspjela organizirati paravojne jedinice, Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su brzo počele djelovati i uključivati se u obranu Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Tijekom 1991., Krešimir Pavelić, koji se nije slagao s osnivanjem HOS-a, napušta stranku. Ante Paradžik, načelnik Ratnog stožera HOS-a, ubijen je 21. rujna 1991. prilikom povratka s političkog skupa u Križevcima, pod zasada još nerazjašnjenim okolnostima. Nakon reorganizacije Hrvatske vojske početkom 1992., HOS u Hrvatskoj se utapa u Hrvatsku vojsku (HV). HOS u BiH se osipa nakon što je krajem 1992. poginuo general bojnik Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a Hercegovine.

Godine 1993. u HSP-u dolazi do raskola. Tijekom Paraginog odsustva održava se čuveni Izvanredni sabor HSP-a u Kutini na kojem je za predsjednika izabran Anto Đapić, bivši dopredsjednik stranke. Ustavni sud Republike Hrvatske tada presuđuje da Đapićeva frakcija ima pravo na korištenje imena HSP-a. Paraga 1995. osniva HSP-1861. Iste godine na izborima, HSP pod Đapićevim vodstvom osvaja 5.1% glasova, točno koliko je potrebno za ulazak u Sabor.

Grb HSP-a do 2000.

Tijekom Domovinskog rata, HSP se istakla kao veliki predstavnik hrvatskog nacionalizma. Na političkim skupovima HSP-a veličalo se ustaše i pjevalo ustaške pjesme, pozdravljalo sa Za dom spremni, borci HOS-a nosili su crne odore koje su asocirale na crne uniforme ustaške Crne legije, a Predsjedništvo HSP-a objavilo je 13. lipnja 1991. u Ljubuškom "Lipanjsku povelju o obnovi i uspostavi Nezavisne Države Hrvatske na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru"[5]. Ogranak HSP-a u Kutini neko vrijeme je nosio ime Ante Pavelića, poglavnika NDH.

HSP danas[uredi VE | uredi]

Hrvatska stranka prava polako gubi popularnost u Hrvatskoj, a najveći krah u povijesti stranke doživljava na parlamentarnim izborima 2008., kada je samo jedan zastupnik HSP-a ušao u Sabor. Po mnogima sudeći, bivši predsjednik stranke, Anto Đapić, najzaslužniji je za pad popularnosti HSP-a. Godine 2009. Đapić daje ostavku na mjesto predsjednika HSP-a, a zamjenjuje ga Daniel Srb, čiji je glavni zadatak bio vraćanje ugleda i popularnosti stranke. HSP je bio jedina stranka u 6. sazivu Sabora koja se protivila članstvu u Europskoj uniji. Također, stranka se zalaže i za državnotvornu zaštitu Domovinskog rata i za jedinstvenu nacionalnu politiku Hrvata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u isteljeništvu.[6]

Daniel Srb je 13. listopada 2011. pozvao sve desne stranke na ujedinjenje i zajednički nastup na parlamentarnim izborima 2011.[7]

HSP po prvi puta u povijesti, nakon loših rezultata na prlamentarnim izborima 2011., nije dobio zastupnika u Saboru. Ovakav rezultat doveo je stranku u krizu koja je potakla vođe dalmatinskog HSP-a da traže ostavku počasnog predsjednika stranke Ante Đapića.[8] Predsjednik splitskog HSP-a, Hrvoje Tomašević, tražio je Đapićevu ostavku i nove stranačke izbore.[8] Podržao ga je vođa dubrovačkog HSP-a, Denis Šešelj.[8] Taj apel rezultirao je Đapićevom ostavkom.[9]

Članstvo[uredi VE | uredi]

HSP ima 11 600 aktivnih i 29 800 podupriućih članova.[6] Najviše članova HSP-a je iz Slavonije (40%), južne Hrvatske (35%) te iz središnje Hrvatske (25%).[6] Jedna trećina članova HSP-a su žene, dok je prosječna starost u stranci 35 godina.[6]

Hrvatske stranke prava danas[uredi VE | uredi]

Danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima više stranaka koje se nazivaju pravaškima: Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska stranka prava 1861 (HSP 1861), Hrvatska stranka prava BiH, Autohtona – Hrvatska stranka prava (A–HSP), Hrvatska čista stranka prava (HČSP) i Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević.

Dosadašnji predsjednici[uredi VE | uredi]

Ime Razdoblje
Dobroslav Paraga 25. veljače 1990. - 11. rujna 1993.
Anto Đapić 11. rujna 1993. - 7. studenog 2009.
Daniel Srb 7. studenog 2009. - trenutno

Poznati pravaši[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Citati
  1. Statut Hrvatske stranke prava. 7. studenog 2009. Preuzeto 19. rujna 2011.
  2. Jonjić, 2013., str. 550.
  3. Jonjić, 2013., str. 553. - 554.
  4. Jonjić, 2013., str. 559. - 560.
  5. Tekst HSP-ovog proglašenja obnove NDH, skenirano iz knjige Borba za hrvatsku državnu nezavisnost, autora D. Parage i A. Paradžika, izdano 1991., str. 222
  6. Pogrješka u citiranju: Nije zadan tekst za izvor Romic
  7. Hoće li se ujediniti desnica?. Hrvatska radiotelevizija. 13. listopada 2011. Preuzeto 16. listopada 2011.
  8. 8,0 8,1 8,2 Jurković, Edi. I Šešelj protiv Srba na čelu HSP-a. Večernji list. 10. prosinca 2011. Preuzeto 14. prosinca 2011.
  9. Anto Đapić povlači se iz političkog života svoje stranke. Večernji list. 12. prosinca 2011. Preuzeto 14. prosinca 2011.
Literatura
  • Tomislav Jonjić: "Sporovi i rascjepi u obnovljenoj Hrvatskoj stranci prava 1990.–1992.", Pravaštvo u hrvatskome političkom i kulturnom životu u sučelju dvaju stoljeća: Zbornik radova sa znanstvenog skupa. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013. ISBN 9789537840242
  • Mirjana Emina Majić: Pravaška zora svanuti mora: 1861. - 1991.: u spomen 130. obljetnice Hrvatske stranke prava. Hrvatska stranka prava, Sydney, 1991.
  • xxxxxxxx. Sesvetski glas. Hrvatska stranka prava, Podružnica Sesvete, Sesvete, (2004. – …), ISSN 1845-3589
  • xxxxxxxx. Hrvatsko pravo: glasilo Hrvatske stranke prava. Hrvatska stranka prava, (1895. – 1993.), ISSN 1333-7327

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]