Crljivica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Velika Crljivica

Crljivica je arheološki lokalitet u Cisti Velikoj, mjestu između Trilja i Imotskog. Također je pod zaštitom UNESCO-a. Veliki kompleks promjera 200 x 30 metara prepolovila je cesta Trilj-Imotski na dva dijela, Mala Crljivica - južno i Velika Crljivica - sjeverno od ceste.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se u Cisti Velikoj, uz samu magistralnu cestu Trilj - Imotski, u dužini od oko 200 metara.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Radi se o kompleksnoj arheološkoj zoni koji ima tri faze razvoja. Prva faza su tri brončanodobna tumula (Velika i Mala Crljivica), druga faza je trasa antičke ceste Salona - Tilurij - Nove - Narona, a treća faza je srednjovjekovno groblje s više od 80 stećaka koje se razvilo na spomenutim tumulima. Južno od Velike Crljivice nalazi se vrtača sa sedam bunara datiranih u srednji vijek. Nastala od 2000. pr. Kr. do 1500. godine.[1]

Dvije su gromile iz brončanog razdoblja, između kojih je kasnije prolazila starorimska cesta Salona - Tilurium - Novae - Narona, a koja je u 20. stoljeću pretvorena u današnju modernu cestu.

Jedan od stećaka s prikazom križa i žene
Stećak u obliku ploče

Crljivica je također najveća i najznačajnija skupina stećaka u Hrvatskoj[2]. Ovo staro groblje obiluje dobro sačuvanim stećcima iz 14. i 15. stoljeća. Od ukupno oko 90 spomenika pronađeno je 16 stećaka-sarkofaga, 56 sanduka i 15 u obliku ploča. Svi su oni uglavnom ukrašeni običnom ornamentikom koja se može pronaći na stećcima u okolici, to su uglavnom križevi svih vrsta, antropomorfni ljiljani, prizori lova, kola, dvoboja, različitih biljnih motiva, polumjeseca, zvijezda i sl. Na dva su dijelom sačuvani natpisi na arvatici koji spominju imena Jerko i Vladna Kustražić (jedan od njih je danas u Hrvatskom arheološkom muzeju u Splitu).

Južno od Velike Crljivice se nalazi sedam velikih krških bunara koji datiraju iz srednjeg vijeka, ili ranije. Sve u svemu, cjeloviti kompleks je jedinstveno mjesto koje se razvilo uz izvor vode na važnom komunikacijskom putu Dalmatinske Zagore.

Pri čišćenju obližnjih bunara pronađen je jedan omanji stećak za koji se veže jedna legenda: „narod je bježeći od Turaka gomilom kamenja zasuo crkvu koja se tu nalazila. U njoj su zakopani vrijedno crkveno ruho i kaleži zajedno s jednim zvončićem. No, tu se ne smije kopati jer bi onoga tko bi kopao zadesila bolest, a njegove usjeve tuča. Svake godine se noću od Duhova do Sv. Ante iz te gomile čuje zvonce[3].

Zaštita[uredi VE | uredi]

Područje je arheološka zona koja je zaštićena. Pod oznakom Z-3011 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - kulturno-povijesna cjelina, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština". Pod UNESCO-vom zaštitom kao dio zajedničke baštine Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.[1][1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Cista Velika, Arheološka zona Crljivica Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 2. lipnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
  2. Stećaks - Mediaeval Tombstones na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 27. studenog 2012.
  3. Vlade Dragun i Bože Ujević, Stećci Imotske krajine, Meridijani, studeni 2012., str. 39.-40.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 43°30′57″N 16°55′38″E / 43.515765°N 16.927357°E / 43.515765; 16.927357