Fadil Hadžić

Fadil Hadžić
Fadil Hadžić
Rođenje	23. travnja 1922., Bileća, BiH
Smrt	3. siječnja 2011., Zagreb, Hrvatska
Pseudonim(i)	Zoran Zec
Zanimanje	akademski slikar, novinar, književnik, filmski redatelj i scenarist, dramski pisac, komediograf
Godine rada	1946. – 2011.
Supruga	Elizabeta Kukić
Važniji filmovi	"Abeceda straha", "Službeni položaj", "Lov na jelene", "Novinar", "Ambasador"
Nagrade Ostale nagrade 1979., Zlatna arena za režiju za film "Novinar", 1964., Velika zlatna arena u Puli za film "Službeni položaj"
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Fadil Hadžić (Bileća, 23. travnja 1922. – Zagreb, 3. siječnja 2011.), bio je bosanskohercegovački i hrvatski filmski redatelj i scenarist, dramski pisac, novinar, književnik, publicist, slikar i komediograf. Fadil Hadžić nezaobilazna je osobnost kulturnog svijeta Zagreba i Hrvatske druge polovice 20. stoljeća, autor više od 50 kazališnih komedija, po čemu je najizvođeniji suvremeni hrvatski komediograf.

Životopis

Fadil Hadžić 1949. sa suradnicima.

Prolaz Fadila Hadžića u Zagrebu

Fadil Hadžić rodio se u Bileći 1922. godine. Roditelji su mu radili kao poštanski službenici i obitelj se zbog toga često selila pa je odrastao u Lašvi, Bosanskom Brodu, Sarajevu. U vrijeme dok je živio u Bosanskom Brodu pohađao je Kraljevsku državnu realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu (danas Gimnazija Matija Mesić) i u njoj je završio I. d razred, 1934. godine i II. a razred 1935. godine. 1943. godine došao je u Zagreb. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osnovao je zagrebačka kazališta Kerempuhovo vedro kazalište (1950. godine, a od 1951. godine Komedija) i Satiričko kazalište Jazavac (1964. godine, a od 1994. godine Kerempuh) kojemu je bio umjetnički direktor od 1964. do 1984. godine. U sklopu Jazavca otvorio je 1981. godine Teatar Vidra. Bio je intendant zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta (1981. – 1982.).

Osnovao je prvo hrvatsko poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga-film 1951. godine. Režirao je 14 hrvatskih igranih filmova: ratni Desant na Drvar (1963.), povijesni Sarajevski atentat (1968.), više političkih drama, među kojima Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965.), Lov na jelene o povratniku iz inozemstva lažno optuženome za ratne zločine (1971.), Novinar o slobodi novinstva (1979.), ukupno 60 dramskih tekstova. Autor je samo jednoga dramskog nekomedijskoga djela (Dijalog za žive) i libreta za komičnu operu na glazbu Borisa Papandopula (Požar u operi).

Režirao je i prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila. Bio je jedan od pokretača humorističkog tjednika Kerempuh i njegov glavni urednik 1946. – 1951., pa 1952. – 1953., te kratko vrijeme potkraj 1955. Bio je glavni urednik Vjesnika u srijedu 1953. – 1956. Pokrenuo je, 1960. godine, tjednik za kulturu Telegram i bio njegov prvi glavni urednik 1960. – 1962., a 1970. godine pokrenuo je dvotjednik za kulturu OKO, kojemu je također bio prvi glavni urednik. Objavljivao je i novinske kozerije ili dlanoskopiju, potpisujući ih pseudonimom Zoran Zec, a skupljene su u knjizi Hrvatski Olimp. Bio je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva 1954. – 1955. Dobio je više novinarskih nagrada (HND 1956/57., Zlatnu plaketu Vjesnika 1980. itd.). Uređivao je kulturnu rubriku Vjesnika, Filmsku kulturu, bio je glavni urednik Izdavačkog poduzeća Stvarnost. Kao slikar od 1977. godine izlagao je na tridesetak samostalnih i skupnih izložbi.

U rujnu 2010. godine o Fadilu Hadžiću snimljen je 15 minutni dokumentarni film scenariste i redatelja Tonka Jovića i producenta Davorina Štetnera u kojem je sažeta cijela Hadžićeva karijera i život. Fadil Hadžić do zadnjeg je dana bio aktivan u kazalištu Kerempuh.

Nepotpun popis djela

Filmovi

• Tamo, kraj opasne rijeke (1957.) dokumentarni film
• Posljednja čerga (1958.) dokumentarni film
• Abeceda straha (1961.)
• Da li je umro dobar čovjek? (1962.)
• Službeni položaj (1964.)
• Druga strana medalje (1965.)
• Konjuh planinom (1966.)
• Protest (1967.)
• Sarajevski atentat (1968.)
• Tri sata za ljubav (1968.)
• Divlji anđeli (1969.)
• Idu dani (1970.)
• Lov na jelene (1972.)
• Novinar (1979.)
• Ambasador (1984.)
• Doktor ludosti (2003.)
• Lopovi prve klase (2005.)
• Zapamtite Vukovar (2008.)

Kazališne komedije

• Dosadna komedija (1952.)
• Žuto dugme (1953.)
• Pet ludih sinova (1954.)
• Svi smo mi samo ljudi (1956.)
• Sitne duše (1957.)
• Hotel za luđake (1961.)
• Ljudi i majmuni (1962.)
• Dijalog za žive (1964.)
• Ličnost (1965.)
• Političko vjenčanje (1968.)
• Trgovački putnik (1969.)
• Revolucija u dvorcu (1970.)
• Ukradeno božanstvo (1971.)
• Antigona mrzi Herakla (1971.)
• Telefonski imenik (1972.)
• Dobro jutro lopovi (1973.)
• Naručena komedija (1974.)
• Naručena komedija (1974.)
• Hitler u partizanima (1974.)
• Sudski slučaj Andrije Buvača (1975.)
• Centrala (1975.)
• Muholovka (1976.)
• Državni lopov (1977.)
• Žensko pitanje (1977.)
• Karijera (1977.)
• Čovjek na položaju (1979)
• Život piše romane (1979.)
• Ugledni gost (1979.)
• Punjena ptica (1980.)
• Češalj (1981.)
• Špijun (1981.)
• Piramida (1981.)
• Ljubav na prvi pogled (1982.)
• Neprijatelj u tramvaju (1983.)
• Zmija (1983.)
• Požar u operi (1983.)
• Gospoda i drugovi (1983.)
• Anđeli i vragovi (2001.)

Prozna djela

• Buddha me lijepo primio, putopis, (1955.)
• Dosadna komedija (1956.)
• Ljudi i majmuni, satire, (1962.)
• Hrvatski Olimp, satire, (1970.) (pod pseudonimom Zoran Zec)
• Tele sa dvije glave, priče, (1979.)
• Bijela vrana u crnim rukavicama: humoreske i satire, (1982.)
• Nevini lopovi, priče, (1988.)
• Avanture ideologije, knjiga eseja, (1990.)
• Glumac, to čudno stvorenje, satira, (1995.)
• Crveni mozak: satiričko - fantastični roman, roman, (Zagreb, 1997.)
• Anatomija smijeha, eseji o fenomenu komičnog, (1998.)
• Antologija hrvatskog humora kroz šest stoljeća (Zagreb, 1999.)
• Konvertit, roman, (2000.)
• Kora: ispovijed pudlice koja je naučila čovjekov jezik, roman, (2001.)
• Državni lopov: i druge komedije, (2004.)
• Bilmez, roman, (2009.)

Nagrade

• 1964.: Velika zlatna arena u Puli za film "Službeni položaj".
• 1975.: Nagrada Grada Zagreba za cjelokupno stvaralaštvo.
• 1979.: Zlatna arena za režiju, za film "Novinar".
• 1980.: Zlatna plaketa Vjesnika
• 1985.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
• 1988.: Nagrada Dubravko Dujšin za kazalištnu djelatnost.
• 1992.: Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" (3. nagrada za "Puni pogodak").
• 2004.: Nagrada Marijan Rotar.

Spomen

• 2011. godine Dani satire bili su posvećeni Fadilu Hadžiću. Bila je to zadnja "sezonska posveta" a od 2012. godine Dani satire imaju ime Dani satire Fadila Hadžića, čime su trajno posvećeni svom osnivaču i utemeljitelju Satiričkog kazališta Kerempuh.
• 2014.: Prolaz u kojem se nalazi kazališna zgrada i uprava Gradskog satiričkog kazališta Kerempuh imenovan je u Prolaz Fadila Hadžića.

Izvori

• Vijenac, godište XIX, broj 440, 13. siječnja 2011., str. 18.

Vanjske poveznice

• Satiričko kazalište Kerempuh: In memoriam / Fadil Hadžić (1922.-2011.)
• Damir Radić, Portret redatelja. Fadil Hadžić, Vijenac, broj 225, 17. listopada 2002.
• Nenad Polimac, Fadil Hadžić - zanemareni filmski klasik, interview na stranicama Nacionala. Objavljeno u Nacionalu br. 361, 16. listopada 2002.
• Kristina Gaćarić, In memoriam. Posljednji intervju F. Hadžića - 'Vrijeme koje mi je preostalo rezervirao sam za komediju', nacional.hr, 3. siječnja 2011.

Nedovršeni članak Fadil Hadžić koji govori o filmskom redatelju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.