Mohammed Reza Pahlavi

Mohammed Reza Pahlavi محمد رضا پهلوی‎
iranski šah
Vladavina	16. rujna 1941. – 11. veljače 1979.
Krunidba	26. listopada 1967.
Prethodnik	Reza-šah
Nasljednik	titula ukinuta (proglašena Islamska Republika)
Djeca	Šahnaz, Reza, Farahnaz, Ali Reza, Leila
Dinastija	Pahlavi
Otac	Reza-šah
Majka	Tadj ol-Molouk
Rođenje	1919-10-26 26. listopada 1919. Teheran, Iran
Smrt	27. srpnja 1980. (60 god.) Kairo, Egipat
Potpis
Vjera	šijitski musliman
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF HE EB DB Portal o životopisima

Mohammed Reza Pahlavi (perzijski: محمد رضا پهلوی‎; Teheran, 26. listopada 1919. – Kairo, 27. srpnja 1980.), posljednji iranski šah od 1941. do 1979. godine iz dinastije Pahlavi. Vodio je prozapadnu vanjsku politiku i proveo brojne reforme s ciljem modernizacije društva, no pri tome je često koristio represivne metode. Svrgnut je s prijestolja za vrijeme Islamske revolucije, nakon čega je napustio Iran i otišao u egzil u Egipat. Istovremeno, vlast u Iranu preuzeli su islamski klerici na čelu s ajatolahom Homeinijem, čime je stvorena teokratska republika Iran.

Životopis

Rodio se kao najstariji sin iranskog šaha Reze Pahlavija († 1944.) i carice Tadj ol-Molouk († 1982.). Školovao se u Švicarskoj od 1931. do 1935. godine i tamo se upoznao s europskom kulturom i civilizacijom te je naučio francuski, njemački i engleski jezik. Vratio se u Iran 1935. godine i nastavio školovanje. Godine 1938. upisao je vojnu akademiju u Teheranu te je diplomirao s činom drugog poručnika. Kasnije je napredovao do čina satnika u iranskoj vojsci.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.) porastao je pritisak Sovjetskog Saveza i Ujedinjenog Kraljevstva na carski Iran zbog naklonosti Reze-šaha politici Adolfa Hitlera, zbog čega su ga te dvije države prisilile na abdikaciju 1941. godine u korist sina i prijestolonasljednika Mohammeda Reze.

Za vrijeme ustavne krize 1953. godine, došao je u sukob s predsjednikom vlade i vođom Nacionalne stranke Irana Mohammadom Mosadekom, koji se protivio velikim ovlastima šaha i sudjelovanju stranoga kapitala u iranskoj naftnoj industriji. U kolovozu iste godine, Mohammed Reza Shah Pahlavi pokupao je neuspješno zbaciti Mosadeka s pozicije premijera pa je nakon izbijanja pobune morao izbjeći u Italiju. Poslije nekoliko dana vođe opozicije su uz podršku SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva te uz intervenciju vojske, oborili režim premijera Mosadeka i vratili Mohammada Rezu-šaha na vlast. Suprotstavljao se islamskog svećenstva i Nacionalne fronte koja se protivila eksploataciji iranske nafte od strane zapadnih kompanija. Godine 1955. uveo je Iran u vojni savez CENTO pakt te ga pretvorio u regionalno strateško uporište SAD-a.

Godine 1963. pokušao je modernizirati državu provodeći društvene, gospodarske i agrarne reforme tijekom tzv. bijele revolucije. Od 1975. godine proveo je otvoreni autoritarizam uvođenjem jednostranačkog sustava. Povezanost s američkim kapitalom, pretjerano bogaćenje i odvlačenje bogatstva iz zemlje, nasilna pozapadnjivanje, nedemokratski režim vlasti s osloncem na vojsku i nasilno gušenje oporbe, izazvali su naposljetku otpor naroda, na koji su počeli najviše utjecati vjerski vođe muslimana šijita. Nezadovoljne mase, predvođene ajatolahom Ruholahom Homeinijem, provele su revoluciju protiv šaha i dinastije Pahlavi, te je Mohammed Reza pod sveopćim pritiskom nezadovoljnih građana 1979. godine napustio zemlju. Kada je u ožujku 1979. proglašena Islamska Republika Iran, vlast dinastije Pahlavi formalno je prestala nakon provođenja referenduma 1. travnja iste godine.

Zbačeni šah je naposljetku dobio egzil u Egiptu gdje je uskoro umro.