Stjepan Šulek
Ovo je članak o hrvatskom skladatelju i glazbenom pedagogu. Za druga značenja pogledajte članak Stjepan Šulek (novinar).| Stjepan Šulek | |
|---|---|
 | |
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 5. kolovoza 1914. Zagreb, Hrvatska, Zagreb, Hrvatska |
| Smrt | 16. siječnja 1986. Zagreb, Hrvatska, Zagreb, Hrvatska |
Djelo
| |
| Razdoblje | 1933. – 1986. |
| Poznatija djela | 8 simfonija 4 Klasična koncerta 10 solističkih koncerata 3 sonate za klavir opere Koriolan i Oluja kantata Zadnji Adam balet De veritate Baščanska ploča za mj. zbor Moje djetinjstvo – 5 gudačkih kvarteta |
Nagrade
| |
| Nagrade | 2 nagrade Vlade FNRJ 4 nagrade Grada Zagreba nagrada Milka Trnina nagrada Vladimir Nazor nagrada Andrija Patricij Petrić nagrada Josip Štolcer Slavenski Orden Republike sa srebrnim vijencem |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Stjepan Šulek (Zagreb, 5. kolovoza 1914. – Zagreb, 16. siječnja 1986.) bio je hrvatski violinist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog i akademik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Stjepan Šulek je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao i 1936. diplomirao violinu u razredu znamenitoga Vaclava Humla.[1] Kao skladatelj i dirigent bio je uglavnom samouk, ali je svoje skladateljsko umijeće povremeno ipak upotpunjavao podukom kod Blagoja Berse. Isprva je djelovao kao komorni glazbenik i dirigent,[2] pa je tako od 1933. do 1938. bio član orkestra Radio Zagreba, od 1935. do 1938. svirao u glasovirskom triju s pijanistom Ivom Mačekom i violončelistom Stankom Žepićem, a potom od 1939. do 1945. i u triju s Mačekom i Antoniom Janigrom. Od 1936. do 1938. bio je i prvi violinist Zagrebačkog kvarteta. Osim koncertiranja, Šulek je u to vrijeme počeo djelovati i kao glazbeni pedagog: tako je od 1939. do 1941. bio profesor violine tadašnje Srednje škole Muzičke akademije, zatim u vihoru Drugoga svjetskoga rata od 1941. do 1945. profesor Učiteljske škole, da bi od 1945. do 1947. bio docent violine i potom od 1948. pa sve do 1975. profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u rodnome gradu. Sve do 1952. Šulek je često nastupao kao violinist, a od 1958. do 1964. djelovao je i kao dirigent Komornog orkestra RTV Zagreb. Od 1948. bio je dopisni, a od 1954. i redoviti član JAZU (danas HAZU) te dugogodišnji tajnik Razreda za glazbenu umjetnost.[1][3]
Kao ugledni glazbeni pedagog i profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Šulek je odgojio i skladateljskom umijeću znalački podučio mnoge poznate suvremene hrvatske skladatelje, primjerice Milka Kelemena, Stanka Horvata, Dubravka Detonija, Pavla Dešpalja, Davorina Kempfa i Igora Kuljerića. Iako su Šulekovi studenti poslije krenuli drukčijim glazbenim smjerovima, svi su uvijek – djelima i riječima – izražavali veliku zahvalnost svome učitelju za otkrivene im tajne skladateljskoga zanata.[4] Mnogi ugledni hrvatski muzikolozi i danas smatraju da je Šulek svojim pedagoškim djelovanjem iznimno pridonio podizanju zanatske razine skladanja u Hrvatskoj.[2]
Poput mnogih suvremenika, i Šulek je u početku skladao djela obilježena folklorim prizvukom, ali je vrlo brzo napustio taj tzv. nacionalni smjer u hrvatskoj glazbi.[4] No nije bio sklon ni avangardnim glazbenim stremljenjima. U svim je njegovim skladbama primjetan visoki profesionalizam i besprijekorno skladateljsko umijeće. Njegov se stil može smatrati neoklasičkim, iako u svojim djelima zapravo sjedinjuje baroknu motoriku i polifoniju, klasičke glazbene oblike i romantičarsku izražajnost. Harmonijski se zadržavao u okvirima tonalitetnosti uz dosljedno protivljenje atonalitetnosti i bilo kakvim suvremenijim glazbenim stremljenjima.[2][5] Kao izraziti majstor oblika i instrumentacije, Šulek je skladao pretežito opsežna djela za orkestar. Skladateljski mu opus obuhvaća osam simfonija, četiri Klasična koncerta (za orkestar), deset solističkih koncerata te drugih djela, u kojima se potvrdio kao izraziti simfoničar.[4][6] Sličnoga se skladateljskog pristupa nije odrekao ni u svojim dvjema operama, Koriolanu i Oluji.
»Šulek u glazbi vidi najdublji smisao kada ona slušatelju pruža osjećaj smirenja, kada u njemu budi težnju za lijepim, kada ga čini boljim i sretnijim. Svaka umjetnički vrijedna glazba, po njemu, nosi u sebi humani element te je upravo humanizirati čovjeka ključni stvaralački problem.«Šulek je vlastiti humanizam utkao u mnoga svoja glazbena ostvarenja, skladajući djela prožeta idejom o nužnosti pobjede dobra i humanosti nad svim ljudskim nevoljama.[4] No zbog svojega se izrazitoga konzervativizma i protivljenja suvremenim stremljenjima u glazbi 20. stoljeća svojedobno često sukobljavao s avangardnim skladateljima okupljenima 1960-ih i 1970-ih oko zagrebačkoga Muzičkoga biennala, od kojih su neki bili i njegovi bivši studenti. Unatoč tim neslaganjima, neosporna je činjenica da je Šulek svojim umjetničkim i pedagoškim djelovanjem trajno obilježio i zadužio glazbenu sredinu u kojoj je djelovao.[2]
Nagrada Stjepan Šulek[uredi | uredi kôd]
Fond Stjepan Šulek od 1993. redovito dodjeljuje nagradu koja nosi ime Stjepana Šuleka, glazbenika koji je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Nagrada je simbolički povezana s dvije Šulekove najznačajnije umjetničke djelatnosti, pa se stoga svake godine naizmjenično dodjeljuje jednome skladatelju, odnosno violinistu. Sastoji se od diplome i novčanog iznosa, te predstavlja vrijedno priznanje nagrađenim mladim glazbenicima za njihova umjetnička postignuća, ali i poticaj za nova ostvarenja.[7]
Djela (izbor)[uredi | uredi kôd]
Skladbe za orkestar[uredi | uredi kôd]
- Prva simfonija u a-molu (1942. – 1944.)
- Prvi klasični koncert, za simfonijski orkestar (1944.)
- Druga simfonija u D-duru "Eroica" (1946.)
- Treća simfonija u e-molu (1948.)
- Drugi klasični koncert, za gudački orkestar (1952.)[8][9]
- Četvrta simfonija u d-molu (1954.)
- Treći klasični koncert, za gudački orkestar (1957.)
- Peta simfonija u c-molu (1964.)
- Šesta simfonija (1966.)
- Scientiae et arti, svečani prolog za orkestar (1966.)
- Epitaf (jednoj izgubljenoj iluziji) (1971.)
- Sedma simfonija (1979.)
- Osma simfonija u F-duru (1981.)
- Četvrti klasični koncert, za simfonijski orkestar (1983.)
Solistički koncerti[uredi | uredi kôd]
- Prvi koncert za klavir i orkestar u B-duru (1949.)
- Koncert za violončelo i orkestar (1949.)
- Drugi koncert za klavir i orkestar u cis-molu (1952.)
- Treći koncert za klavir i orkestar (1970.)
- Koncert za violinu i orkestar (1951.)
- Koncert za fagot i orkestar (1958.)
- Koncert za violu i orkestar (1959.)
- Koncert za klarinet i orkestar (1967.)
- Koncert za rog i orkestar (1972.)
- Koncert za orgulje i orkestar, Memento (1974.)
Sonate i komorna glazba[uredi | uredi kôd]
- Prva sonata za klavir (1947.)
- Sonata za violinu i klavir (1972.)
- "Vox Gabrieli", sonata za trombon i klavir (1973.)[10]
- Sonata za violončelo i klavir (1975.)
- Klavirski sekstet (1975.)
- Druga sonata za klavir (1978.)
- Treća sonata za klavir (1980.)
- Moje djetinjstvo – ciklus od pet gudačkih kvarteta (1984. – 1985.)
Vokalne skladbe[uredi | uredi kôd]
- kantata Zadnji Adam (1964.)
- Pjesma mrtvog pjesnika, 12 pjesama za glas i klavir na stihove Dobriše Cesarića (1970.)
- Strah, 7 pjesama za glas i klavir na stihove Đure Sudete (1975.)
- Bašćanska ploča, za mješoviti zbor a cappella (1980.)
Scenska djela[uredi | uredi kôd]
- opera Koriolan (1953. – 1957.), libreto prema istoimenoj tragediji Williama Shakespearea napisao skladatelj
- opera Oluja (1969.), libreto prema istoimenoj komediji Williama Shakespearea napisao skladatelj
- balet De veritate (1977.)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
Stjepan Šulek je za svoja umjetnička postignuća nagrađen mnogim uglednim nagradama i javnim priznanjima, među kojima se ističu:[1]
- dvije nagrade Vlade FNRJ (1946. i 1949.)
- četiri nagrade Grada Zagreba (1955., 1958., 1960. i 1964.)
- 1961. – nagrada Milka Trnina
- 1973. – nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
- 1979. – nagrada Andrija Patricij Petrić Osorskih glazbenih večeri
- 1981. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
- Orden Republike sa srebrnim vijencem[3]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989., sv. 4, str. 404-410. ISBN 86-329-0174-5
- Kovačević, Krešimir: »ŠULEK, Stjepan«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 519-520.
- Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 236.
- Marion-Kesić, Ksenija: »Stjepan Šulek«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 251-252.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Hrvatsko društvo skladatelja: Stjepan Šulek, pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ a b c d LZMK / Hrvatska enciklopedija: Šulek, Stjepan, pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ a b Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« (str. 206), pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ a b c d HRT: Stjepan Šulek – Hrvatski skladatelj, violinist i dirigent Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« (str. 205), pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ Naxos.com – Stjepan Šulek, pristupljeno 26. srpnja 2014.
- ↑ HDS ZAMP: Natječaj za dodjelu Nagrade Stjepan Šulek, pristupljeno 26. srpnja 2014.
- ↑ Editions Bim – Sulek, Stjepan: Classical Concerto No. 2 Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 17. srpnja 2014.
- ↑ Universal Edition Wien: Stjepan Sulek Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 20. srpnja 2014.
- ↑ Editions Bim – Sulek, Stjepan: Sonata (Vox Gabrieli) Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 17. srpnja 2014.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Šulek, Stjepan (životopis)
- Petar Zdravko Blajić: »Glazbenik Stjepan Šulek. In memoriam« (str. 89-90.)
- Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« u: Društvena istraživanja, Zagreb / God. 5 (1996.), br. 1 (21), str. 205-227.
- wam.hr – Stanko Horvat: »Stjepan Šulek« Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2012. (Wayback Machine) (engl.)
- wam.hr – Eva Sedak: »Stjepan Šulek – The Antiprogressive?« (engl.)
- www.culturenet.hr – 8. srpnja započinju Osorske glazbene večeri 2004. / Stjepan Šulek Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2015. (Wayback Machine) (Dodi Komanov, tekst iz kataloga)
- Hrvatsko društvo skladatelja: Šulek, Stjepan
- HDS ZAMP – Stjepan Šulek (popis djela)
- wam.hr – Stjepan Šulek, diskografija (MIC) Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2012. (Wayback Machine)
- Discogs.com – Stjepan Šulek (diskografija)