Igor Gjadrov

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Igor Gjadrov

Igor Gjadrov.jpg

Rođen/a4. svibnja 1929.
Split, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Umro/umrla30. siječnja 2014.
Zagreb, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjedirigent
Djelatno razdoblje1953. – 2005.
Nagrade
Nagrada Vatroslav Lisinski HGZ-a
Nagrada Milka Trnina

Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Grada Zagreba
Orden zasluga za narod
Zlatna plaketa Muzičke omladine Hrvatske
plaketa Muzičke akademije u Zagrebu
plaketa HDGU
plaketa Zagrebačke filharmonije
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
spomen-plaketa Sveučilišta u Zagrebu
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Igor Gjadrov (Split, 4. svibnja 1929. - Zagreb, 30. siječnja 2014.), hrvatski dirigent i glazbeni pedagog.

Životopis[uredi VE | uredi]

Porijeklo i obitelj[uredi VE | uredi]

Potječe iz stare šibenske obitelji Gjardov, gdje je djed bio posjednik, a predak Augustin Gjardov, osnivač i prvi predsjednik Šibenske narodne glazbe i predstavnik Dalmacije u Carevinskom vijeću u Beču. Drugi djed, Vinko Palavršić, bio je učitelj u Sutivanu na Braču, orguljaš i voditelj crkvenog zbora i tamburaškog orkestra. Otac, dr. Gjerman Gjadrov, bio je vijećnik Stola sedmorice (Vrhovni sudac) u Zagrebu, te viši državni tužitelj. Majka Marica bila je učenica Josipa Hatzea i kao pijanistica se amaterski bavila komornim muziciranjem.[1]

Školovanje[uredi VE | uredi]

Srednju muzičku školu Državnog konzervatorija završio je1947. u Zagrebu u glasovirskoj klasi Petra Dumičića. Dirigiranje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953. u klasi Milana Horvata. Od 1977. do 1981. bio je predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.[2]

Dirigentska karijera[uredi VE | uredi]

Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besançonu 1954.[3]

Usavršavao se od 1955. na Nacionalnoj akademiji Santa Cecilia u Rimu u klasi Fernanda Previtalija, magistriravši 1956.

Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda vodio je 1957.-2005., a Simfonijski orkestar Muzičke akademije 1958.-1987.

Umjetnički ravnatelj Kulturnog centra međunarodne federacije Muzičke omladine u Grožnjanu i dirigent grožnjanskoga Međunarodnoga komornog orkestra bio je 1978.-1982. Vojvođansku omladinsku filharmoniju vodio je 1981.-1990.

U svojoj dugoj dirigentskoj karijeri [4] ravnao je svim simfonijskim orkestrima u nekadašnjoj Jugoslaviji. Gostovao je u Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji itd. Često je ravnao Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije.

Snimio je više gramofonskih ploča i kompaktnih diskova, među kojima se ističe Hrvatska glazba XVIII i XIX stoljeća u nakladi Jugotona.

Repertoar[uredi VE | uredi]

Gjadrovljev dirigentski repertoar obuhvaćao je gotovo 1200 stilski raznovrsnih djela. Među skladateljima kojima se češće vraćao bili su Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel, Franz Joseph Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, César Franck, Ottorino Respighi, Dmitrij Šostakovič, odnosno Igor Stravinski.

Znatan dio svoga dirigentskog rada usredotočio je na domaće skladatelje, te je izveo ili praizveo više od 400 njihovih skladbi. U središtu pozornosti su mu bili Luko Sorkočević, te skladatelji XX stoljeća Bruno Bjelinski, Ivan Brkanović, Milo Cipra, Natko Devčić, Krešimir Fribec, Stjepan Šulek, odnosno Milko Kelemen.

Pedagog[uredi VE | uredi]

Gjadrovljev pedagoški rad koncentrirao se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji gdje je od 1958. djelovao kao docent, od 1966. kao izvanredni, a od 1977. do 1999. kao redoviti profesor. Bio je dekan Akademije 1987.-1991, a 1989.-1991. i prorektor za umjetnost Sveučilišta u Zagrebu. U njegovoj klasi diplomirali su mnogi istaknuti hrvatski dirigenti, među kojima i Sandro Zaninović, Miro Belamarić, Zoran Juranić, Karlo Kraus, Vjekoslav Šutej, Loris Voltolini, Saša Britvić, Mladen Tarbuk, Alan Bjelinski.

Nagrade i priznanja (izbor)[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 I. Gjadrov: Umijeće dirigiranja, Zagreb: Music Play, 2002., str. 286-289
  2. HDGU – predsjednici Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (Arhivirano 18 Srpanj 2011), pristupljeno 5. veljače 2014.
  3. J. Bruyr. „En vol à Besançon en quattre temps du huitième festival de musique“, L'Est républicain (Besançon), 14.9.1954.
  4. Jagoda Martinčević, „Meni se još maše“, Vjesnik, 50 (1990), 5.5., str. 7
  5. K. R. „Priznanje Igoru Gjadrovu“, Vjesnik, 55 (1994), 11.6., str. 12

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]