Suradnik:Andrija1234567

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

7.4.2019.:

Jer nemaš nijedne, a stalno se trudiš
Opća nagrada
Dodijelio:
Kraljnm

Članci[uredi VE | uredi]

1. dopunio Bude Budisavljević (hrvatski književnik) 2. Budisavljevići 3. Marko Budisavljević 4. Tomo Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 19:44, 7. travnja 2019. (CEST) 5. Mijat Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 12:40, 9. travnja 2019. (CEST 6. Jovan Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 13:53, 9. travnja 2019. (CEST) 7. Bude Budisavljević (general) 8. Aleksandar Leko Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 11:42, 10. travnja 2019. (CEST) 9. Stanislav Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 12:27, 10. travnja 2019. (CEST) 10. Milan Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 10:47, 11. travnja 2019. (CEST) 11. Budislav Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 11:23, 11. travnja 2019. (CEST) 12. Emanuel Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 12:28, 11. travnja 2019. (CEST) 13. Vladimir Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 13:41, 11. travnja 2019. (CEST) 14. Josip Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 16:02, 11. travnja 2019. (CEST) 15. Boško Budisavljević 16. Dana Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 22:42, 12. travnja 2019. (CEST) 17. Kapela svetih apostola Petra i Pavla na Mirogoju Andrija1234567 (razgovor) 20:22, 14. travnja 2019. (CEST) 18. Manojlo Budisavljević Andrija1234567 (razgovor) 15:28, 15. travnja 2019. (CEST) 19. dopuna: Demetrije Srijemski Andrija1234567 (razgovor) 21:41, 22. travnja 2019. (CEST) 20. dopuna: Crvena Hrvatska Andrija1234567 (razgovor) 10:21, 27. travnja 2019. (CEST) 21. Arbanasi (narod) Andrija1234567 (razgovor) 13:54, 27. travnja 2019. (CEST) 22. dopuna: Sveta Petka Andrija1234567 (razgovor) 14:49, 1. svibnja 2019. (CEST) 23. Crkvica sv. Nikole na hridi kod Krimovice Andrija1234567 (razgovor) 20:14, 1. svibnja 2019. (CEST) 24. dodao Slavonski Brod, Ime... o sličnim mjestonimima Brod... Andrija1234567 (razgovor) 00:53, 7. svibnja 2019. (CEST) 25. dodatak, Srpstvo Krste Popovića, Krsto Popović 26. dodatak Sveti Luka, Rebeka Vest o sv Luki. Andrija1234567 (razgovor) 22:10, 15. svibnja 2019. (CEST) 27. Katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru 28. Grbaljski zakonik Andrija1234567 (razgovor) 12:32, 18. svibnja 2019. (CEST) 29. Manastir Slanci svjetlopisi i malo teksta 30. Jeromonah svjetlopis Andrija1234567 (razgovor) 21:07, 19. svibnja 2019. (CEST) 31. Rrok Gjonlleshaj svjetlopis Andrija1234567 (razgovor) 23:03, 19. svibnja 2019. (CEST) 32. Diana Budisavljević, svjetlopisi Andrija1234567 (razgovor) 15:03, 21. svibnja 2019. (CEST) 33. Blaženi Alojzije Stepinac dodatak,svjetlopis 34. Novi Banovci svjetlopisi pravosl.crkve Andrija1234567 (razgovor) 22:57, 26. svibnja 2019. (CEST) 35. Prva hrvatska štedionica svjetlopis zgrade u Biogradu. Andrija1234567 (razgovor) 22:56, 27. svibnja 2019. (CEST) 36. Sveti Jure (Biokovo) galerija Andrija1234567 (razgovor) 23:47, 27. svibnja 2019. (CEST) 37. Kolašin ime Andrija1234567 (razgovor) 22:27, 2. lipnja 2019. (CEST) 38. Sava Kalemegdan svjetlopis, ušće Save u Dunav s Kalemegdana. Andrija1234567 (razgovor) 23:14, 2. lipnja 2019. (CEST) 39. tri svjetlopisa Dečana Visoki Dečani Andrija1234567 (razgovor) 17:22, 12. lipnja 2019. (CEST) 40. Galerije Mornaričko groblje u Puli , Janko Vuković Podkapelski , Mornarička crkva u Puli Andrija1234567 (razgovor) 18:24, 12. lipnja 2019. (CEST) 41. Galerije Amfiteatar u Puli , Plomin Luka , Zaljev , Slavoluk Sergijevaca , Augustov hram Andrija1234567 (razgovor) 18:26, 13. lipnja 2019. (CEST) 42. Samostan i crkva sv. Franje u Puli 1 svjetlopis, Pravoslavna crkva sv. Nikole u Puli svjetlopisi , Mletačka utvrda u Puli topovi, Muzej suvremene umjetnosti Istre , Katedrala u Puli pogled na zvonik s tvrđave. Andrija1234567 (razgovor) 18:26, 14. lipnja 2019. (CEST) 43. Srđ 2 svjetlopisa, žićara i pogled sa Srđa na Dubr. Andrija1234567 (razgovor) 18:39, 18. lipnja 2019. (CEST) 44. Stari most u Mostaru , Petrovac (naselje, Crna Gora) Andrija1234567 (razgovor) 00:21, 22. lipnja 2019. (CEST) 45. Adam Pribićević , Jednogodišnji suncokret Andrija1234567 (razgovor) 13:54, 27. lipnja 2019. (CEST) 46. Marko Orešković svjetlopis ulice, Crkva cara Lazara na Zvjezdari Andrija1234567 (razgovor) 12:52, 28. lipnja 2019. (CEST) 47. Crkva Svetog Trojstva na Rumiji , Manastir Svetog Sergeja Radonežskog na Rumiji , Bar (grad) svjetlopisi... Andrija1234567 (razgovor) 23:24, 8. srpnja 2019. (CEST) 48. Dnevnik Diane Budisavljević (2019.) Andrija1234567 (razgovor) 23:45, 17. srpnja 2019. (CEST) 49. Šimun Milinović svjetlopisi. Andrija1234567 (razgovor) 01:46, 21. srpnja 2019. (CEST)

Galerija svjetlopisa[uredi VE | uredi]

Obrisani članak[uredi VE | uredi]

Arbanasi (narod)

Albanski bubnjar u albanskoj nacionalnoj narodnoj nošnji, kakvu su nekada nosili Srbi

Arbanasi je stariji naziv za narod koji živi na prostoru današnje sjeverne Albanije i dijelom Crne Gore. Naziv je sačuvan danas u nekim toponimima (Arbanija, Arbanasi...) i prezimenima (Arbanas).

Etnogenezom se danas to ime odnosi na Albance, a glas r se često mijenjao s glasom l. Strani talijanski katolički pisci više rabe l, Albaniae, a ne Arbanija (Arbanija - Albanija). Po Kaplanu Buroviću i pleme Beriša je bilo i Beliša. Oba oblika, EPISCOPI ARBANENSES SUI ALBANENSES, navodi Giovanni Giacomo Coleti. [1] U prednemanjićkom periodu se Arbanasi mogu povezivati sa Srbima, dok su u doba Nemanjića oni već nazivani ovim imenom. Stefan Uroš IV. Dušan je bio samodržac Srbljem i Grkom, Blgarom i Arbanasom. [2]. I crnogorski mitropiliti, do novijeg vremena, u svojim pismima spominju Arbanase i Arbaniju, a ne Albance i Albaniju. Razlog odvajanja Srba (Sarba) i Arbanasa (Albanaca) je bio vjerske prirode. Neki katolički Srbi ili kasnije pokatoličavani (pleme Šestani kod Bara), su se vremenom jezički pošiptarili, nastojanjima Mlečana, rimokatoličke crkve, kasnije i Turaka (neki se i islamiziraju) i postali Albanci, a pravoslavni Srbi i pripadnici drugih narodnih grupa (Vlasi, Romi...) se razvijaju u srpsku naciju, pod okriljem narodne srpske pravoslavne crkve. U starija vremena, današnja tradicionalna albanska, je spomenuta kao nošnja koju su nosili Srbi. Ivan Jastrebov je zapisao da je nošnja Fanda tj. uopće Dukađinaca, skoro ista kao nošnja Maćana, Šaljana i Crnogoraca… uske gaće, bijele kapice… to je čisto srpska odjeća iz starih vremena. U takvu nošnju je bila obučena cijela srpska vojska kada je protiv pobunjene Srbije krenuo car Manuel I. Komnen (prema svjedočenju bizanstkog pisca Ivana Kinama kojeg citira Panta Srećković). Kinam je zapisao: Približivši se rijeci Tari, prije sunčanog zalaska, vizantijska vojska uvidje bezbrojnu množinu naoružanih Srba… Odijelo im je bilo: dolame, uske gaće i bijele kape… [3] [4] Da se ime Srbi i Arbanasi može dovoditi u vezu, i da je stariji oblik bio i Sarblji, svjedoči svojim pisanjem i Hanibal Lucić. On u pjesmi U pohvalu grada Dubrovnika piše: Aleksandar, ki bi od Sarbljih kralj, i ki za tim vas svit dobi, i zva se veliki. [5]. I Ivan Gundulić u epu Osman piše: ...od Lehsandra Srbljanina vrh svijeh cara cara slavna. [6] Jak kult Aleksandra Velikog se vidi i na prostoru jugoistočne Crne Gore i sjeverne Albanije, ali i šire, u vidu brojnih toponima, hidronima, crkava posvećenih svetom Aleksandru... Albanolog Kaplan Burović je mišljenja da su Šiptari došli iz pravca Litve (zbo brojnih sličnih riječi u albanskom i litavskom jeziku), preko Rumunjske, a ne s Kavkaza. Rumunji Srbe nazivaju Sarbi, dok Albanci sebe, svoj jezik i državu ne zovu albanskim nego šiptarskim imenom (Shqiptarët, gjuha shqipe, Shqipëria). Albansko je međunarodno ime za njih.

Guri barf je bila ljetna rezidencija Skenderbegove žene tokom prvih godina bračnog života i dok je Turci još nisu zauzeli. Ispod planine na kojoj se u doba Ivana Jastrebova nalazila citadela, leži zapuštena i u ruševinama široka plodna dolina. Tu se navodno rodio Aleksandar Makedonski pored Pelje na pola sata u selu Muzaki. Efendi Vasa, u doba Jastrebova gubernator Libana, u vrijeme Berlinskog kongresa se trudio u korist Arbanasa i pisao je kako je Mat - Makedonija i da je u susjedstvu Mata mjesto Pela. Cilj Vase je bio dokazati da je Aleksandar Makedonski bio Albanac i rodio se u Matu. I po Barleciju Mat je Makedonija jer se sreću izrazi Aemathia sev. Macedonia. Božidar Vuković je Podgoricu i Zetu smještao u maćedonske predele (Maća, Mat), a i mitropolit skenderijski Mardarije Uskoković (u doba Sv. Vasilija Ostroškog) se titulirao i s makedonskim imenom. Skenderija je turcizirano Aleksandrija, kao i Skadar od Aleksnadar. Mnogi nazivi mjesta (gradovi, crkve, sela, jezera...) nose naziv po Aleksandaru Velikom (Skadar - Aleksnadar, Lješ - Alesio, Lješanska nahija, Lesendro - otok na Skadarskom jezeru, Ulcinj - Licin, Manastir Svetog Aleksandra u Orošu (iako je crkva posvećen svecu istoga imena), nekadašnja crkva sv Aleksandra kod sela Veliki Mikulići kod Bara, Skenderbeg znači Aleksandar beg), Leka Dukađin nosi ime po Aleksnadru... U Donjoj Albaniji ili staroj Dalmaciji, čija je granica bila kod rijeke Mat, car Dioklecijan je izveo iz Italije Pitele koje je nazvao Rimljanima. Da se latinizovanje ovdje nije primalo, o tome svjedoči Daniele Farlati govoreći da nije bilo lako širiti latinstvo u grčkim zemljama, kao među Srbima. Otuda su sjevernji krajevi Albanije (srpski) lakše pokatoličeni nego južniji, koji su bili pod utjecajem Grka. Moguća je povezanost imena Dalmacija i Mat, Maća, Makedonija. U Albaniji imamo i 2 kule koje nose ime i po oblasti na kojima su se nalazili, kula Mat i tvrđava Dalmacija. U tiskanom tomu hrisovulje sabranih kanona cara Justinijana navedene su i granice Gornje i Donje Albanije. Gornja je bila od Krojskog vladičanstva, a donja od Lješkog. Prema takvom viđenju i antička imena Makedonija i Dalmacija bi bila u vezi. Naziv Dalmacija je, po takvoj etimologiji, nastao od Donja Makedonija, Maćedonija, rijeka Mat, Macedonia. Dal bi bilo dole, donja, a macia, Makedonija. Čak je i grčki naziv Hvar imao slavenski naziv Lisina, u mnogim vijekovima, što je u mogućoj vezi s imenom Lesandro, Aleksandar.

Iz činjenica da se i Aleksandar Veliki i Skenderbeg prikazuju danas i kao Grci, slavenski Makedonci, Albanaci i Srbi (zbog svjedočenja Lucića i Gundulića) i zbog očuvane tradicije vezane za Aleksandra Velikog, i kod Srba i Albanaca, jasna je povijesna povezanost ova dva naroda. Isprepletenost i narodnih običaja: krvne osvete, krsne slave, pobratimstva... kao i slavenizama u albanskom jeziku, kao i brojnih slavenskih toponima i hidronima širom Albanije ukazuju da je naziv Arbanasi vezan i za današnje Srbe i Albance. Vicko Zmajević je katoličke Arbanase pored Skadarskog jezera preseljavao kod Zadra, gdje su osnovali naselje Arbanasi. Imena i prezimena prve tri seobe su uglavnom slavensko-albanska mješavina. Pleme Šestani, koje je ostalo kod Skadarskog jezera, je vremenom jezički albanizirano, ali su se širenjem Crne Gore na taj prostor, vratili na uporabu slavenskog jezika. Po svjedočenju katolika i pripadnika plemena Šestani, Đoke Dabovića u knjizi Pleme Šestani, stari Šestani su govorili da znaju i naški i arbanaški. [7]. Sava Petrović Njegoš u svom pismu, oblast Crmnicu naziva Crvnicom: došli iz nahije Crvnice, a Arbanase, pored tog imena, naziva i Harbanasima, što je u mogućoj nekadašnjoj vezi s Harvatima, Hrvatima ili Crvenom Hrvatskom. [8] Imena Srbi, Hrvati i Albanci su isprepletena u smislu da se često radi o graničarima, krajišnicima, ratnicima i gorštacima, ali postoji povezanost i samih imena: Sarblji, Harbanasi, Arbanasi - Albanaci. Etnogenezanama su danas razvijeni u tri posebne nacije.

Marko Miljanov je u knjizi Život i običaji Arbanasa opisao mnoge sličnosti u narodnim običajima Srba i Arbanasa: pobratimstvo, krvna osveta, gostoprimstvo, otimanje za prvenstvo, ponos, junačke pjesme, buntovništvo, odsijecanje glava pri ratovanjima, oružje ima sakralni karakter, daju vjeru - besu - riječ (zakletva), oblik života u zadrugama, megdan - dvoboj zbog povrede časti... Brđanska i crnogorska plemena su kumovala i bratimila se s arbanaškim plemenima, samo je razlika u jeziku bila velika. Arbanaška plemena su slavila krsne slave i Miljanov je naveo koje je pleme slavilo koju slavu. Turci su slabo uspijevali da iskorjene krsnu slavu kod Arbanasa. Srpske i arbanaške pjesme pjevaju o istim događajima na dva jezika. [9]

Milan Šufflay u knjizi Srbi i Arbanasi (njihova simbioza u srednjem vijeku) navodi arbanaškog vojvodu Gradislava. Bizantski pisci u 11. vijeku po prvi puta spominju Arbanase kao znatan dio vojski koje protiv Carigrada podigoše pretendenti Manijak (1042.) i Basilak (1078.). Grad Kruja (lat. Croarum) im je bio nukleus. Latini su narod zvali Arbanenses (1166.), zemlju Arbanum (1204., 1250.), a od vremena anžuvinskih (1271.) gotovo isključivo Albanenses, Albania. Šufflay smatra da je R u imenu narodnom zacjelo prvotno. Šćipetar je razmjerno mlado ime, nepoznato Arbanasima koji su se iselili u Grčku i Italiju u 14. i 15. vijeku. Karlo Topija je sebe zvao gospodin rabnski. Župani sprskog kralja u dukljanskom primorju bili su katolik Arbanas Vladislav i pravoslavni župan Radislav. Arbanaške velmože su se htjele osloboditi raškoga kralja. Kćerka Arbanasa Koje Zaharija, Boja, je predala Danj Mlečanima. Zeta i sjeverna Albanija su po Šufflayu jedan biološki facies. Mirditi (pleme) su se opirali primiti gregorijanski kalendar 1570. godine. Janjinska kronika nastala oko 1440. spominje: ...napadne na njega Serb-albanito-bulgaro-vlah Vonko... U četama cara Dušana pri osvajanju Epira i Tesalije 1348., nalazili su se većinom Arbanasi. Mlečani su trupe srpskog vojskovođe Preljuba 1350. nazivali Albanenses. Kolonija Arbanasa kod Zadra nastala 1723.-1727., potječe iz krajeva stare Duklje, iz mješovite srpsko-arbanske zone. Preko Vicka Zmajevića, nadbiskupa barskog i primasa Srbije se vršilo to iseljavanje, preko Bara. Dobijaju prezimena po selima iz kojih dolaze iz okolice Skadra i Bara (Šestanović, Grdović, Pinčić, Kalmeta...). 1248. imenuje papa Inocent IV. nadbiskupa barskog. On je preteča novoga sustava rimske kurije, po kojem Albanija postaje operacionom bazom protiv pravoslavlja na Balkanu, a Bar glavnim uporištem protiv prodiranju srpske crkve na more. Naslov nadbiskupa barskog je od početka 15. vijeka je primas Serbie. Ivan Kastriot, otac Skenderbegov je kupio na Hilandaru pirg (kulu) svetog Juraja za 60 florina i od tada do danas se zove Arbanaški pirg. Katolički Arbanasi dinaste su bili vezani rodbinskim vezama s pravoslavnim kneževskim obiteljima Balšića, Lazarevića, Brankovića, Crnojevića... Šufflay spominje i davne hrvatsko-arbanaške niti. Grčki pisci iz doba Komnena nazivaju Srbe većinom Dalmatincima i Kinam i grad Ras stavlja u Dalmaciju. Prema Stjepanu Prvovjenčanom Skadar se nalazi u pravoj Dalmaciji, a prema arhiđakonu Tomi, Ulcinj i Bar su u Superior Dalmatia. Kotorski gradski statuti 14. vijeka točno razlikuju sjevernije Hrvate od Slovena (Sclavi), koji izmješani s Rumunjima (Vulachi) i Arbanasima stanuju u blizini varoši. [10]

Gjergj Arianiti (1383.–1462.), arbanaški srednjovjekovni velikaš je sebe zvao Komninović u pismu napuljskom kralju. [11] U jednom izvještaju od 1570. godine piše: Bar je kraj Dalmacije, a Ulcinj početak Albanije. [12]. Marin Bizzi, nadbiskup barski i primas Srbije u svom putopisu iz 1610. piše da rijeka Drim dijeli Srbiju od Albanije. [13] Jovan Stefanov Balević 1752. godine sebe imenuje kao Bratonožić-Albanac [14], a 1757. godine naziva se Albano-Crnogorcem iz Bratonožića. [15] Sveti Petar Cetinjski u knjizi Krataka istorija Crne Gore, Bar i Ulcinj smješta u Arbaniju. [16].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Coleti, Giovanni Giacomo. Illyricum sacrum, VII, str. IX.. XIV., 191., 192...
  2. Miklošič, Franc (1858.). Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, str. 129., 132.
  3. Jastrebov, Ivan (2018.). Stara Srbija i Albanija, str. 390., Beograd: Službeni glasnik
  4. Srećković, Pantelija (1884.). Istorija srpskog naroda, knj. 1., str. 216., Beograd: Kraljevsko-srpska državna štamparija
  5. Lucić, Hanibal. U POHVALU GRADA DUBROVNIKA
  6. Gundulić, Ivan. Osman, Pjevanje treće
  7. Dabović, Đoko (2006.). Pleme Šestani, str. 132., Bar: Udruženje građana Šestani
  8. Mladenović, Aleksandar (1996). Pisma : (izbor) / vladika Danilo, vladika Sava, pismo br. 119. Cervnica, pisma: 136., 143. Harbanasi, pismo: 142. Arbanasi, Cetinje: Obod
  9. Miljanov, Marko (1908.). Život i običaji Arbanasa, drugo izdanje, str. 2., 3., 5., 19., 20., 22., 24., 32., 37., 41., 47., 52., 60., 62., 63., 87.
  10. Šufflay, Milan (1925.). Srbi i Arbanasi (njihova simbioza u srednjem vijeku), str. 10., 23., 24., 25., 40., 41., 49., 52., 63., 69., 78., 80., 90., 95., 107., 108.
  11. Schmitt Oliver Jens, Skandermbeg et les sultans, Turcica, 43 (2011) p. 71.
  12. Dabović, Đoko (2006.). Pleme Šestani, str. 172., Bar: Udruženje građana Šestani
  13. Bizzi, Marin (1985.). Iskušenja na putu 1610. godine, str. 47., Budva: Općinski arhiv Budva i Leksikografski zavod Crne Gore
  14. Balević, Jovan (1752.). Filozofska disertacija o širenju vojne religije
  15. Balević, Jovan (1757.). Kratak i objektivan opis sadašnjeg stanja Crne Gore
  16. Petrović, Petar I. (2015.). Između molitve i kletve, str. 531., Cetinje: Svetigora