Vizni sustav Schengenskog prostora

Izvor: Wikipedija
Vizni sustav Schengenskog prostora
Vizni sustav Schengenskog prostora
 Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava)
Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.
Vizni sustav Schengenskog prostora
Vizni sustav Schengenskog prostora
 Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.
Žig za ulazak u schengenski prostor izdan u zračnoj luci München.
Pečat za izlazak iz schengenskog područja izdan na trajektnom terminalu Hook of Holland.

Vizni sustav Schengenskog prostora sastavnica je unutar šireg područja politike slobode, sigurnosti i pravde[1] Europske unije. Primjenjuje se na Schengenski prostor i na druge države članice EU, osim Irske.[2] Vizni režim omogućuje državljanima određenih zemalja ulazak u Schengenski prostor zračnim, kopnenim ili morskim putem bez vize za boravak do 90 dana unutar razdoblja od 180 dana. Državljani nekih drugih zemalja moraju imati vizu po dolasku ili u tranzitu.

Schengenski prostor se sastoji od 23 zemlje članice EU i četiri zemlje izvan EU-a: Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske. Bugarska, Cipar i Rumunjska, iako su članice EU-a, još nisu dio schengenskog prostora, ali unatoč tome imaju viznu politiku koja se djelomično temelji na schengenskoj pravnoj stečevini.[3]

Irska ima izuzetak od primjene prava Schengenskog sporazuma i umjesto toga vodi vlastitu viznu politiku, kao što to imaju i određeni prekomorski teritoriji država članica Schengena.

Državljani zemalja jedinstvenog tržišta EU-a ne samo da su izuzeti od vize, već imaju i zakonsko pravo ući i boraviti u drugim zemljama. Međutim, njihovo pravo na slobodu kretanja u zemljama članicama može biti ograničeno u određenom broju situacija, kako je propisano ugovorima EU-a.

Izuzeća od viza[uredi | uredi kôd]

██ Schengenski prostor

██ Ostale članice EU i teritoriji schengenskih zemalja izvan schengenskog prostora (sloboda kretanja u schengenskom prostoru)

██ Viza nije potrebna za kratke boravke u schengenskom području, obično 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana (EU 2018/1806 Annex II)

██ Viza je potrebna za ulazak u schengensko područje i za tranzit kroz neke schengenske zemlje u nekim slučajevima (EU 2018/1806 Annex I)

██ Viza je potrebna za ulazak ili tranzit u bilo koju schengensku zemlju (EC 810/2009 Annex IV)

Sloboda kretanja[uredi | uredi kôd]

Državljani zemalja i teritorija iz 'Aneksa II' (zemlje ukinute od vize)[uredi | uredi kôd]

Od 2001. godine Europska unija izdaje popis zemalja čiji državljani trebaju vize (Aneks I) i popis onih koje ne trebaju (Aneks II ). Ova dva popisa također je prihvatio Cipar, iako ta zemlja još nije dio schengenskog prostora.

Državljani sljedećih zemalja i teritorija koji posjeduju obične putovnice mogu ući u schengensko područje, Bugarsku, Cipar i Rumunjsku bez vize, za kratke boravke (obično 90 dana unutar razdoblja od 180 dana):[7][a]

  •  Albanija[b]
  •  Andora
  •  Antigua i Barbuda
  •  Argentina
  •  Australija
  •  Bahamas
  •  Barbados
  •  Bosna i Hercegovina
  •  Brazil
  •  Brunei
  •  Kanada
  •  Čile
  •  Kolumbija
  •  Kostarika
  •  Dominika
  •  El Salvador
  •  Gruzija
  •  Grenada
  •  Gvatemala
  •  Honduras
  •  Hong Kong[c]
  •  Izrael
  •  Japan
  •  Kiribati
  •  Makau[d]
  •  Malezija
  •  Maršalovi Otoci
  •  Mauricijus
  •  Meksiko
  •  Mikronezija
  •  Moldavija
  •  Monako
  •  Crna Gora
  •  Novi Zealand
  •  Nikaragva
  •  Sjeverna Makedonija
  •  Palau
  •  Panama
  •  Paragvaj
  •  Peru
  • Sveti Kristofor i Nevis
  • Sveta Lucija
  •  Sveti Vincent i Grenadini
  •  Samoa
  •  San Marino
  •  Srbija
  •  Sejšeli
  •  Singapur
  •  Solomonovi Otoci
  •  Južna Koreja
  •  Tajvan
  •  Istočni Timor
  •  Tonga
  •  Trinidad i Tobago
  •  Tuvalu
  •  Ukrajina
  •  Ujedinjeni Arapski Emirati
  •  Ujedinjeno Kraljevstvo[e]
  •  Sjedinjene Američke Države
  •  Urugvaj
  •   Vatikan
  •  Venecuela

Stanovnici i nositelji viza schengenskih država[uredi | uredi kôd]

Nositelji vize za dugotrajni boravak ili boravišne dozvole koju je izdala schengenska država ili Monako također mogu putovati u druge schengenske države, bez dodatne vize, na boravak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.[23][24][25] Vize za kratkoročni boravak koje je izdala schengenska država također vrijede za sve druge schengenske države osim ako nije drugačije označeno.[23]

Nositelji vize (čak i ako je ograničena na određenu zemlju) ili boravišne dozvole koju je izdala schengenska država, Monako, Bugarska, Cipar ili Rumunjska također mogu putovati u Bugarsku, Cipar i Rumunjsku bez dodatne vize, za boravak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana (osim državljana Turske i Azerbajdžana koji putuju na Cipar, kojima je i dalje potrebna ciparska viza). Međutim, vize i boravišne dozvole koje su izdale Bugarska, Cipar ili Rumunjska ne vrijede za putovanje u Schengenski prostor.[26]

Članovi obitelji državljana jedinstvenog tržišta EU-a[uredi | uredi kôd]

Pojedinci bilo koje nacionalnosti koji su članovi obitelji državljana jedinstvenog tržišta EU-a i posjeduju boravišnu iskaznicu koja pokazuje njihov status izuzeti su od zahtjeva za posjedovanjem vize pri ulasku na jedinstveno tržište EU-a kada prate svog člana obitelji s jedinstvenog tržišta EU-a ili nastoje im se pridružiti.

Učenici s prebivalištem u zemljama i teritorijima jedinstvenog tržišta EU ili Priloga II[uredi | uredi kôd]

Izbjeglice i osobe bez državljanstva s prebivalištem u Irskoj ili zemljama i teritorijima iz Aneksa II[uredi | uredi kôd]

Vlasnici dozvola za pogranični promet[uredi | uredi kôd]

Trenutno postoje sporazumi o lokalnom pograničnom prometu s Bjelorusijom (s Latvijom od 2011.), Moldavijom (s Rumunjskom od 2010.), Rusijom (s Norveškom od 2012. [33] s Latvijom od 2013. i Poljskom od 2012. godine, mada je Poljska suspendirala ovaj sporazum 04.07.2016.[34]) i Ukrajinom (s Mađarskom i Slovačkom od 2008., Poljskom od 2009. i Rumunjskom od 2015. godine). Sporazum između Hrvatske i Bosne i Hercegovine čeka ratifikaciju, ali se već provizorno primjenjuje.[35]

  1. ^ Poland has suspended the border traffic agreements with Russia indefinitely from 4 July 2016.[36][37]

Nositelji neuobičajenih putovnica[uredi | uredi kôd]

Ne postoje zajedničke liste viza za nositelje diplomatskih, službenih i drugih službenih putovnica. Države i dalje mogu imati različite politike o tome.[22]

Tranzit od zračne luke[uredi | uredi kôd]

Općenito, putnik koji prolazi kroz jednu jedinu zračnu luku u schengenskom području, Bugarskoj, Cipru i Rumunjskoj, dok ostaje na aerodromu u međunarodnom tranzitnom području manje od jednog dana, neće trebati vizu ( tranzitna povlastica ). Ovo vrijedi samo ako je transfer moguć bez napuštanja međunarodnog tranzitnog područja, što ovisi o poveznom letu i rasporedu zračne luke.[38]

Međutim, 5. travnja 2010. Europska unija uvela je zajedničke vize za tranzit iz zračne luke. Državljani sljedećih 12 zemalja moraju posjedovati aerodromsku tranzitnu vizu (ATV) kada prolaze kroz bilo koju zračnu luku u schengenskom području, Bugarskoj, Cipru ili Rumunjskoj, čak i ako ostaju u zračnoj zoni:[39]

  •  Afghanistan
  •  Bangladeš
  • Kongo
  •  Eritreja
  •  Etiopija
  •  Gana
  •  Iran
  •  Irak
  •  Nigerija
  •  Pakistan
  •  Somalija
  •  Šri Lanka

Međutim, državljani gore navedenih zemalja izuzeti su od tranzitnih viza za zračne luke ako posjeduju vizu ili boravišnu dozvolu koju je izdala zemlja jedinstvenog tržišta EU-a, Andora, Kanada, Japan, Monako, San Marino ili Sjedinjene Države, članovi su obitelji EU-a državljanin jedinstvenog tržišta, posjeduju diplomatsku putovnicu ili su članovi letačke posade.

Osim toga, pojedine schengenske zemlje mogu nametnuti zahtjeve za tranzitnu vizu za zračnu luku za državljane drugih zemalja u hitnim slučajevima masovnog priljeva ilegalnih imigranata. Na primjer, državljani Sirije trebaju tranzitnu vizu za zračnu luku za mnoge, ali ne sve schengenske zemlje.

Vize[uredi | uredi kôd]

Schengenska viza koju izdaje Njemačka.

Schengenske vize mogu se izdati u bilo kojoj državi članici schengenskog prostora. Putnici se moraju prijaviti veleposlanstvu ili konzulatu zemlje koju namjeravaju posjetiti. U slučajevima kada putnici posjećuju više zemalja u schengenskom području, putnici se moraju prijaviti veleposlanstvu ili konzulatu glavnog odredišta. Ako se glavno odredište ne može odrediti, putnik treba podnijeti zahtjev za vizu u veleposlanstvu zemlje članice Schengena u koju je prvi put ušao.[44] Često vanjski pružatelji usluga imaju ugovor s određenim diplomatskim misijama za obradu, prikupljanje i vraćanje zahtjeva za vizu.

Zahtjevi za schengensku vizu ne mogu se predati više od šest mjeseci prije predloženog datuma ulaska u schengensko područje.[45] Veleposlanstva svih zemalja mogu zahtijevati od podnositelja zahtjeva da dostave biometrijske identifikatore (deset otisaka prstiju i digitalnu fotografiju) kao dio procesa podnošenja zahtjeva za vizu koji će biti pohranjeni u viznom informacijskom sustavu (VIS). Biometrijski identifikatori se ne prikupljaju od djece mlađe od 12 godina Putnici koji prvi put podnose zahtjev za schengensku vizu moraju osobno podnijeti zahtjev i podliježu razgovoru s konzularnim službenicima. Ako su biometrijski identifikatori dostavljeni u proteklih 59 mjeseci, od podnositelja zahtjeva se možda neće zahtijevati da ponovno dostavi biometrijske identifikatore. Pod uvjetom da je zahtjev za vizu dopušten i da nema problema sa zahtjevom, odluka se mora donijeti u roku od 15 kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva.

Standardna naknada za podnošenje zahtjeva za schengensku vizu iznosi 80 eura. Za djecu od 6 do 12 godina postoji snižena kotizacija od 40 EUR. Pristojba za podnošenje zahtjeva za vizu može se ukinuti ili smanjiti kako bi se 'promicali kulturni ili sportski interesi, interesi u području vanjske politike, razvojne politike i drugim područjima od vitalnog javnog interesa, ili iz humanitarnih razloga ili zbog međunarodnih obveza'. Ako se zahtjev podnosi vanjskom pružatelju usluga, možda će biti potrebno platiti dodatnu naknadu za uslugu.[46]

Schengenske vize vrijede za sve zemlje schengenskog prostora osim ako nije drugačije označeno.[23] Bugarska, Cipar i Rumunjska također prihvaćaju schengenske vize (čak i ako su ograničene na određenu zemlju), kao i vize koje izdaju jedna druga, za boravak do 90 dana u razdoblju od 180 dana (osim za državljane Turske i Azerbajdžana koji putuju na Cipar). Međutim, vize koje su izdale Bugarska, Cipar ili Rumunjska ne vrijede za putovanje u schengensko područje.[26]

Schengenska konvencija i Schengenski kodeks granica dopuštaju državama članicama da zahtijevaju od državljana trećih zemalja da prijave svoju prisutnost policijskoj postaji u roku od 3 radna dana od prelaska unutarnje granice. Ovaj se zahtjev razlikuje ovisno o zemlji i obično ga mogu ispuniti hoteli.

Od globalnog labavljenja pravila o izolaciji zbog bolesti COVID-19 i oporavka potražnje za putovanjima, veleposlanstva schengenskih zemalja našla su se na udaru velikih kritika zbog dugog vremena obrade viza i nedostupnosti zakazivanja viza.[47][48] Opći nedostatak konkurencije za ugovore o outsourcingu viza, kojima dominiraju tvrtke kao što su VFS Global, BLS International i TLScontact, također se okrivljuje za lošu uslugu.[49]

To je djelomično potaknulo EU na daljnju digitalizaciju procesa. Planira uvesti jedinstvenu online platformu za podnošenje zahtjeva za vizu na razini EU-a i Schengena, koja će zamijeniti odvojene nacionalne platforme. Platformu će izraditi eu-LISA, a uvođenje je planirano za 2026. Prijelazno razdoblje za sve države članice za prelazak na jedinstvenu platformu trebalo bi trajati do 2031.[50]

Sporazumi o viznim olakšicama[uredi | uredi kôd]

EU je sklopio sporazume o olakšavanju viznog režima s nekoliko zemalja, koji omogućuju olakšane postupke za izdavanje viza za građane EU-a i državljane partnerskih zemalja. Olakšani postupci uključuju brže vrijeme obrade vize, smanjene ili nikakve naknade i smanjeni popis popratnih dokumenata.[51] Ti su sporazumi također povezani sa sporazumima o ponovnom prihvatu koji omogućuju povratak osoba koje nezakonito borave u EU-u.[52]

Na granici[uredi | uredi kôd]

U iznimnim slučajevima, po dolasku na granicu mogu se izdati schengenske vize za jedan ulazak s rokom trajanja do 15 dana. Ove su vize rezervirane za pojedince koji mogu dokazati da nisu mogli podnijeti zahtjev za vizu unaprijed zbog vremenskih ograničenja proizašlih iz 'nepredvidivih' i 'imperativnih' razloga sve dok ispunjavaju redovne kriterije za izdavanje schengenske vize.[56] Međutim, ako osoba koja traži schengensku vizu na granici spada u kategoriju ljudi za koje je potrebno konzultirati se s jednim ili više središnjih tijela drugih schengenskih država, viza joj se može izdati na granici samo u iznimnim slučajevima iz humanitarnih razloga, iz razloga nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza (kao što je smrt ili iznenadna teška bolest bliskog srodnika ili druge bliske osobe).[57] U 2017. putnicima je po dolasku na granicu izdano oko 89.000 schengenskih viza.[58] Ljudima koji na ovaj način pokušavaju putovati u Schengensku zonu zrakoplovni prijevoznik može uskratiti ukrcaj zbog odgovornosti prijevoznika, koji kažnjava zrakoplovne prijevoznike ako prevoze putnike koji nemaju ispravnu dokumentaciju.

Vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću[uredi | uredi kôd]

U iznimnim slučajevima, schengenske države mogu izdati vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću (LTV), ili posebno navodeći državu(e) za koju je važeća ili, obrnuto, državu(e) za koju nije važeća. Nositeljima LTV vize dopušteno je putovati samo u države Schengena za koje ona vrijedi, kao iu Bugarsku, Cipar i Rumunjsku.

Prema Schengenskom viznom kodeksu, države članice mogu izdati LTV vize kada konzulat smatra da je opravdano prevladati tromjesečno ograničenje u šest mjeseci, kada država članica smatra potrebnim zbog hitnih okolnosti odstupiti od uvjeta ulaska kako ih postavlja Schengen Zakon o granicama, kako bi se prevladali prigovori drugih država članica ili u hitnim slučajevima.

Nepriznate putne isprave[uredi | uredi kôd]

Schengenske vize izdaju se samo na putne isprave zemalja članica UN-a, Kosova, Palestine, Tajvana, Vatikana, Malteškog reda i određenih međunarodnih organizacija (Vijeće Europe, EU, NATO, Crveni križ, UN).[59][60][61] Belgija i Francuska također prihvaćaju putovnicu Somalilanda.[62] Ne prihvaćaju se putovnice Abhazije, Artsaha, Sjevernog Cipra, Južne Osetije, Transnistrije i Zapadne Sahare.[63]

Statistički pokazatelji[uredi | uredi kôd]

Većina schengenskih viza izdana je podnositeljima zahtjeva koji se nalaze u dolje navedenim zemljama (navedeno ako je u posljednjoj godini izdano više od 100 000 viza). [58] [64] [65] [66] Kandidati nisu nužno bili državljani tih zemalja.

Buduće promjene[uredi | uredi kôd]

Izuzeća od viza[uredi | uredi kôd]

Sustav ulaska/izlaska[uredi | uredi kôd]

U 2017. EU je donio uredbu o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za elektroničko bilježenje ulazaka i izlazaka državljana trećih zemalja u i iz schengenskog područja u središnjoj bazi podataka, zamjenjujući ručno žigosanje putovnica. Ciljevi su povećati automatizaciju granične kontrole i identificirati osobe koje su prekoračile boravak.[86] Od veljače 2023. očekuje se da će EES stupiti u rad 2023. godine.[87]

EU također planira uspostaviti Program registriranih putnika koji bi omogućio lakši pristup prethodno provjerenim putnicima.[88]

ETIAS[uredi | uredi kôd]

Europski sustav za informacije i autorizaciju putovanja (ETIAS) planirani je elektronički sustav autorizacije za posjetitelje koji su oslobođeni vize za putovanje u schengensko područje i druge države članice EU-a,[89] osim Irske, koja ostaje u Zajedničkom području putovanja sa Ujedinjenim Kraljevstvom.[90]

Implementacija ETIAS-a odgađana je nekoliko puta.[89] Od 2023. godine očekuje se da će postati operativan 2024. godine,[91] sa 6-mjesečnim odgodom kako bi se putnicima i osoblju omogućilo da se upoznaju s novim sustavom. Potencijalni posjetitelji morat će ispuniti online prijavu, a oni od 18 do 70 godina moraju platiti naknadu od 7 €.[92] Očekuje se da će ETIAS automatski obraditi veliku većinu zahtjeva pretraživanjem u elektroničkim bazama podataka i zatim odmah dati odgovor podnositelju zahtjeva, no u nekim ograničenim slučajevima očekuje se da će to moći potrajati i do 30 dana.

Jedinstvena platforma za podnošenje zahtjeva za vizu[uredi | uredi kôd]

Europska komisija planira uvesti jedinstvenu online platformu za podnošenje zahtjeva za vizu na razini Europske Unije, koja će zamijeniti odvojene nacionalne platforme. Platformu će izraditi eu-LISA[93], a uvođenje je planirano za 2026. Prijelazno razdoblje za sve države članice za prelazak na jedinstvenu platformu trebalo bi trajati do 2031.[94] Prijedlog je odobrio Odbor Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u veljači 2023. s glasovnom razlikom od 34-5.[95] Parlament je započeo pregovore s Europskim vijećem o konačnom tekstu i provedbi.[96] Vijeće se pak dogovorilo o pregovaračkom mandatu.[97]

Reciprocitet[uredi | uredi kôd]

Vizni uvjeti za građane Europske unije
  Jedinstveno europsko tržište (sloboda kretanja)

██ Bezvizni pristup za sve građane EU

██ Pristup bez viza za neke građane EU

██ Viza po dolasku za sve državljane EU

██ Viza po dolasku za neke državljane EU

██ Elektronički zahtjev za vizu

EU zahtijeva da sve zemlje i teritoriji iz Priloga II. omoguće bezvizni pristup u trajanju od 90 dana ili dulje državljanima svih schengenskih država i drugih zemalja EU-a koje provode zajednička pravila o vizama (Bugarska, Cipar i Rumunjska, ali ne i Irska). Ako se utvrdi da zemlja iz Priloga II. ne pruža puni reciprocitet, EU može odlučiti suspendirati izuzeće od viza za određene kategorije ili kasnije za sve državljane te zemlje.

Od usvajanja ove politike, potpuni reciprocitet postignut je sa svim zemljama iz Aneksa II osim Sjedinjenih Država, koje, prema stanju iz rujna 2021. godine zahtijeva vize od državljana Bugarske, Cipra i Rumunjske.[98] U studenom 2014. bugarska je vlada objavila da neće ratificirati Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja osim ako Sjedinjene Države ne ukinu vize za svoje državljane.[99] Budući da Sjedinjene Države nisu uspjele ukinuti zahtjeve, Europski parlament je 3. ožujka 2017. odobrio neobvezujuću rezoluciju kojom se poziva Europska komisija da ukine bezvizni režim za državljane SAD-a u schengenskom području.[100]

Neke zemlje i teritoriji iz Aneksa II također nameću manja ograničenja državljanima EU ili schengenskih država koja se od strane EU ne smatraju kršenjem reciprociteta. Australija, Kanada, Novi Zeland, Južna Koreja i Sjedinjene Države zahtijevaju elektroničku autorizaciju prije putovanja, slično planiranom ETIAS-u u EU-u. Kanada također zahtijeva vizu od državljana Rumunjske koji ne posjeduju elektroničke putovnice.[101] Izrael zahtijeva vizu od državljana Njemačke rođenih prije 1928., koja se izdaje besplatno ako nisu bili uključeni u Nacističku stranku.[102] Montserrat zahtijeva elektroničku vizu od hrvatskih državljana.[103] Sjedinjene Države također zahtijevaju vizu od državljana Mađarske rođenih izvan Mađarske.

Boravak duži od 90 dana[uredi | uredi kôd]

Općenito, državljani trećih zemalja koji borave više od 90 dana u cijelom schengenskom području ili u Bugarskoj, Cipru ili Rumunjskoj trebaju dugoročnu vizu - za dugotrajni boravak kraći od godinu dana ili dozvolu boravka za duža razdoblja.

Iako dugoročne vize koje izdaju te zemlje imaju jedinstven dizajn, procedure i uvjete za njihovo izdavanje obično određuje svaka pojedinačna država. Na primjer, neke schengenske zemlje zahtijevaju da se zahtjevi za dugoročne vize podnose u matičnoj zemlji podnositelja zahtjeva, dok druge schengenske zemlje to dopuštaju nakon dolaska. Neki se postupci također mogu razlikovati ovisno o zemlji podnositelja zahtjeva.[104][105][106][107] U nekim situacijama, primjerice za studij, postupci i uvjeti za dugoročne vize usklađeni su među svim državama koje ih izdaju.[108] Svaka država također može slobodno odrediti vlastite uvjete za boravišne dozvole.

Državljani trećih zemalja koji dugotrajno borave u državi EU-a ili schengenskom prostoru (osim Irske i Danske) također mogu steći pravo preseliti se i nastaniti se u drugoj od tih država bez gubitka pravnog statusa i socijalnih beneficija. Pravilo o Van Der Elst vizama dopušta državljanima trećih zemalja zaposlenima na jedinstvenom tržištu EU-a da privremeno rade u drugoj zemlji jedinstvenog tržišta EU-a za istog poslodavca pod određenim uvjetima.

Bilateralna izuzeća od viza[uredi | uredi kôd]

Nekim državljanima trećih zemalja dopušten je boravak u schengenskom području dulje od 90 dana bez potrebe za podnošenjem zahtjeva za vizu za dugotrajni boravak. Na primjer, Francuska ne zahtijeva od državljana europskih mikrodržava da podnose zahtjev za vizu za dugotrajni boravak.[109]

Državljanima nekih zemalja iz 'Aneksa II' (kao što su Australija, Kanada, Malezija, Novi Zeland, Singapur i Sjedinjene Američke Države) koje su sklopile sporazume o izuzeću od viza s pojedinim državama Schengena prije nego što su implementirale Schengenski sporazum dopušteno je ostati dodatno vremenskom razdoblju, iznad i izvan tipičnog maksimalnog ograničenja boravka od 90 dana unutar 180 dana koje se nameće državljanima bez vize iz 'Aneksa II'. U takvim slučajevima, razdoblje dodatnog boravka ovisi o konkretnom sporazumu o izuzeću od vize i primjenjuje se samo ako je državljanin 'Aneksa II' iskoristio maksimalno ograničenje boravka kako je predviđeno Schengenskim područjem.[110]

Sredstva za život[uredi | uredi kôd]

Osim općih zahtjeva, schengenske države također postavljaju uvjete ulaska za strane državljane zemalja izvan jedinstvenog tržišta EU-a koji se nazivaju "referentni iznosi potrebni za prelazak vanjske granice koje određuju nacionalna tijela" u vezi sa sredstvima za život tijekom njihovog boravka.[125][126]

Vizna politika Irske i prekomorskih teritorija[uredi | uredi kôd]

Irska ima neovisnu viznu politiku. Omogućuje bezvizni ulazak svim državljanima Schengenskog Aneksa II, osim za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kolumbiju, Istočni Timor, Gruziju, Maršalove Otoke, Mauricijus, Mikroneziju, Moldaviju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Palau, Peru, Srbiju i Venezuelu. Također omogućuje ulazak bez viza u nekoliko dodatnih zemalja – Belize, Bolivija, Bocvana, Eswatini, Fidži, Gvajana, Lesoto, Maldivi, Nauru i Južna Afrika. Vize za Irsku i za schengenski prostor ne vrijede jedna za drugu. Irska je dio zajedničkog putnog područja i održava slobodu kretanja s Ujedinjenim Kraljevstvom uz zemlje EU-a i Schengena.[139]

Britanski prekomorski teritorij Akrotiri i Dhekelia ima otvorene granice s Ciprom i slijedi politiku viza Schengenskog područja, ali zahtijeva dozvole za boravak dulji od 28 dana u razdoblju od 12 mjeseci.[140][141] Brexit nije utjecao na ta pravila.

Prekomorska Francuska i karipski dio Kraljevine Nizozemske imaju individualnu politiku viza koja je uglavnom usklađena sa Schengenskim područjem, uz neke iznimke i dodatke.

Farski otoci i Grenland imaju isti popis državljana koji su izuzeti od viza kao i schengensko područje, a dolasci iz schengenskog područja ne podliježu graničnim provjerama. Međutim, schengenske vize tamo ne vrijede, tako da državljani koji nisu izuzeti trebaju posebne vize za ta područja. Ovi propisi proizlaze iz posebnog sporazuma u okviru Nordijske unije putovnica.[142][143]

Svalbard je potpuno bezvizna zona. Putnici na Svalbard i iz njega moraju predočiti putovnicu ili osobnu iskaznicu.[144] Putnici kojima je potrebna viza za schengensko područje moraju imati takvu vizu ako putuju na Svalbard preko kopnene Norveške, a to mora biti viza za dvostruki ulazak ako se vraćaju sa Svalbarda preko kopnene Norveške.[145]

Vizne politike država kandidatkinja i kandidatkinja[uredi | uredi kôd]

Zemlje koje podnose zahtjev za pristupanje Europskoj uniji obvezne su usvojiti viznu politiku EU-a najkasnije tri mjeseca prije službenog pristupa Uniji.[146] Schengenske zemlje daju bezvizni pristup državljanima svih država kandidata za članstvo u EU i država kandidata osim Kosova i Turske.[147] Države kandidati Albanija, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija te država podnositeljica zahtjeva Kosovo održavaju sličnu politiku viza kao i schengensko područje, uz neke značajne iznimke u vezi sa zemljama koje su nedavno dodane Schengenskom dodatku II i dodatnim državljanstvima koja nisu navedena u Dodatak II. Države kandidati Srbija, Turska i Ukrajina te država podnositeljica zahtjeva Gruzija zahtijevaju vize za neke državljane koji su uvijek bili u Aneksu II., a također zadržavaju izuzeća od viza za neke dodatne državljane koji nisu u Aneksu II. Turska također zahtijeva vize od državljana države članice EU Cipra.

Valjanost za druge zemlje[uredi | uredi kôd]

Schengenske vize koje vrijede za daljnja putovanja prihvaćaju se kao zamjena za nacionalne vize u nekoliko drugih zemalja.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Vizni sustav Schengenskog prostora
Vizni sustav Schengenskog prostora
 Ovaj članak nije preveden djelomično ili uopće. (Rasprava)
Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Justice, freedom and security - EUR-Lex. eur-lex.europa.eu (engleski). Pristupljeno 14. travnja 2023.
  2. ↑ Österreich, Außenministerium der Republik. Schengen Visa – BMEIA, Außenministerium Österreich. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2015. Pristupljeno 6. svibnja 2015.
  3. ↑ Visa policy. European Commission. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2016. Pristupljeno 6. travnja 2023.
  4. ↑ Summary of the Directive 2004/38/EC Right of Union citizens and their family members to move and reside freely within the territory of the Member States. 2. svibnja 2006. Pristupljeno 17. prosinca 2008.
  5. ↑ Short Overview of the EFTA Convention. Pristupljeno 29. studenoga 2017.
  6. ↑ Article 6.3.2 of the Practical Handbook for Border Guards (C (2006) 5186)
  7. ↑ Lists of third countries whose nationals must be in possession of a visa when crossing the external borders and of those whose nationals are exempt from that requirement (PDF)
  8. ↑ Commission Implementing Regulation (EU) 2022/693 of 27 April 2022 on the temporary suspension of the visa exemption for nationals of Vanuatu, EUR-Lex.
  9. ↑ FAQ (Frequently Asked Questions)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. kolovoza 2022. (Wayback Machine), Government of Vanuatu, 2015.
  10. ↑ No More Passport, Daily Post, 10 May 2018.
  11. ↑ Upgraded Passport Launched, Daily Post, 24 July 2019.
  12. ↑ Commission Delegated Regulation (EU) 2023/222 of 1 December 2022 on the temporary suspension of the visa exemption for all nationals of Vanuatu, EUR-Lex.
  13. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor EUR-Lex - 32001R0539 - EN - EUR-Lex
  14. ↑ Ratified by the European Parliament (EP) on 15 December 2015
  15. ↑ a b Ratified by the EP on 15 December 2015
  16. ↑ a b c Ratified by the EP on 8 June 2016
  17. ↑ Ratified by the EP on 5 July 2016
  18. ↑ a b c d e Ratified by the EP on 1 December 2016
  19. ↑ Practical Handbook for Border Guards, Part II, Section I, Point 3.1 C (2019) 7131
  20. ↑ Border crossing. 6. prosinca 2016.
  21. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Reg 610/2013
  22. ↑ a b c d Information on national derogations from the visa requirement, Directorate-General for Migration and Home Affairs, 12 May 2022.
  23. ↑ a b c Frequently asked questions, Directorate-General for Migration and Home Affairs of the European Commission.
  24. ↑ Residence Permit, Government of Monaco, 5 October 2012.
  25. ↑ Travelling in the EU / Schengen, Ministry of the Interior of the Czech Republic, 11 December 2017.
  26. ↑ a b Practical Handbook for Border Guards, European Commission, 28 October 2022. Page 80, footnote 83, and page 91, paragraph 9.
  27. ↑ a b Non-EU family members
  28. ↑ Practical Handbook for Border Guards, Part II, Section I, Points 2.1.2 and 2.8 (C (2019) 7131, 8 October 2019)
  29. ↑ Practical Handbook for Border Guards, Part II, Section I, Point 2.8 (C (2019) 7131, 8 October 2019, p. 22)
  30. ↑ Administrator. embassy - Visas
  31. ↑ High Commission of the Republic of Cyprus in London – Visa Information. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2012.
  32. ↑ V. Do I need a visa? - Ministry of Foreign Affairs
  33. ↑ Tensions are high, but no plans to terminate visa-free travel, The Barents Observer, 7 April 2022.
  34. ↑ Польша не возобновила пограничное движение с Калининградом | ЦФО. ФедералПресс (ruski). Pristupljeno 14. travnja 2023.
  35. ↑ List of notifications of bilateral agreements under Article 19 of Local Border Traffic Regulation (PDF)
  36. ↑ Польша временно останавливает действие соглашения о местном приграничном передвижении. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2016.
  37. ↑ Польша не возобновила пограничное движение с Калининградом - ЦФО - РИА ФедералПресс
  38. ↑ FAQ - I'm planning a trip by air and have to transit at a German airport. Do I need a visa?. German Federal Foreign Office (engleski). Pristupljeno 13. prosinca 2019.. The vast majority of foreign travellers benefit from the "transit privilege" - if during a stopover at a German airport, you do not leave the International Airport Area and if the destination is not in a Schengen country, you do not need a transit visa.
  39. ↑ Common list of third countries listed in Annex I to Regulation (EC) no 539/2001, whose nationals are required to be in possession of an airport transit visa when passing through the international transit area of airports situated on the territory of the Member States, Directorate-General for Migration and Home Affairs of the European Union.
  40. ↑ List of third countries whose nationals are required to be in possession of an airport transit visa when passing through the international transit area of airports situated on the territory of one/some Member States  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2023. (Wayback Machine), European Commission.
  41. ↑ Regulation on the visa regime, Ministry of Foreign and European Affairs of Croatia, 28 August 2021.
  42. ↑ Countries whose nationals are required to be in possession of an airport transit visa, Ministry of Foreign Affairs of Cyprus.
  43. ↑ Airport transit visa, Ministry of Foreign Affairs of Romania.
  44. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Convention 12-2
  45. ↑ New EU visa rules – Questions and answers, European Commission, 31 January 2020.
  46. ↑ Article 16 of the Schengen Visa Code, as amended by Regulation (EU) 2019/1155 (OJ L 188, 12 July 2019, p. 25–54)
  47. ↑ Delay in Schengen visa issuances riles MEA, The Economic Times, 20 July 2022.
  48. ↑ Travellers Face Financial Losses as Processing Time for Schengen Visa Increases, Schengen Visa Info, 15 June 2022.
  49. ↑ Portuguese visa application “monopoly”, The Portugal News, 22 October 2022.
  50. ↑ Questions and Answers – Visa Digitalisation: Visa travel to the EU becomes easier, European Commission, 27 April 2022.
  51. ↑ Anonymous. 6. prosinca 2016. Visa policy - Migration and Home Affairs - European Commission
  52. ↑ Cooperation with non-EU countries on readmission of irregular migrants
  53. ↑ Visa Facilitation and Readmission: the European Union and Belarus sign agreements
  54. ↑ Официально. С 1 июля "шенген" для белорусов – по 35 евро (ruski). Tut.By. 29. svibnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2021. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  55. ↑ EU foreign ministers agree to scrap Russia visa deal but stop short of full tourist ban. Euronews. Pristupljeno 3. rujna 2022.
  56. ↑ Article 7.2 of the Practical Handbook for Border Guards (C (2006) 5186)
  57. ↑ Article 7.5 of the Practical Handbook for Border Guards (C (2006) 5186)
  58. ↑ a b Schengen visa statistics, 2017
  59. ↑ Travel documents issued by third countries and territorial entities, Directorate-General for Migration and Home Affairs, 17 July 2018.
  60. ↑ Travel documents issued by member states, Directorate-General for Migration and Home Affairs, 27 April 2018.
  61. ↑ Travel documents issued by international organisations and other entities subject to international law, Directorate-General for Migration and Home Affairs, 27 April 2018.
  62. ↑ Travel: Countries that accept Somaliland passport  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. srpnja 2018. (Wayback Machine), Maalmaha News, 2 April 2018.
  63. ↑ Information concerning the non-exhaustive list of known fantasy and camouflage passports, as stipulated by Article 6 of the Decision no. 1105/2011/EU, Directorate-General for Migration and Home Affairs, 15 March 2017.
  64. ↑ Schengen visa statistics, 2015
  65. ↑ Schengen visa statistics, 2016
  66. ↑ Schengen visa statistics, 2018
  67. ↑ Vijeće za suradnju arapskih zemalja Zaljeva | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  68. ↑ Council conclusions on a strategic partnership with the Gulf, Council of the European Union, 20 June 2022.
  69. ↑ EP: EU visa freedom for citizens of Kuwait, Qatar, Oman and Ecuador. European Interest. 1. prosinca 2022.
  70. ↑ Kosovars Await Visa-Free Travel by January 2024, Prishtina Insight, 22 November 2022.
  71. ↑ Armenia starts visa liberalization dialogue with EU member states. Public Radio of Armenia. 18. siječnja 2019. Pristupljeno 11. listopada 2020.
  72. ↑ Sporazum o partnerstvu s Armenijom. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  73. ↑ Indonesian government proposes free Schengen visa
  74. ↑ France to support RI's Schengen visa-free proposal. The Jakarta Post
  75. ↑ Post, The Jakarta. Kalla meets Luxembourg PM, Dutch Queen
  76. ↑ Indonesia, Finland to explore renewable energy cooperation
  77. ↑ Saleh, Yudhistira Amran. Hongaria Dukung Indonesia Dapatkan Bebas Visa Schengen
  78. ↑ Dubes Harapkan Jokowi Kunjungi Swiss – Waspada Online. 26. studenoga 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2016. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  79. ↑ Indonesia usul bebas Visa Schengen untuk WNI - ANTARA News. 5. studenoga 2015.
  80. ↑ Post, The Jakarta. Indonesia proposes Schengen visa waiver
  81. ↑ VIVA.co.id, PT. VIVA MEDIA BARU -. Indonesia Klaim Direstui UE Dapat Bebas Visa Schengen
  82. ↑ Post, The Jakarta. RI visa waiver on the cards, says envoy
  83. ↑ European Union opens doors to 16 island nations. The Times of India
  84. ↑ EU suspends talks on visa-free travel with Russia and threatens further sanctions. Euronews. 5. ožujka 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 1. studenoga 2015.
  85. ↑ European Commission opens way for decision by June on visa-free travel for citizens of Turkey. European Commission. 4. svibnja 2016. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  86. ↑ Enhanced Security with the Entry/Exit System, EU-LISA.
  87. ↑ Entry/Exit System (EES) general information. European Union. Pristupljeno 26. veljače 2023.
  88. ↑ Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing a Registered Traveller Programme, European Commission, 2013.
  89. ↑ a b Security union: A European Travel Information and Authorisation System - Questions & answers. European Commission. 5. srpnja 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2021.
  90. ↑ Will you need a visa to visit Ireland in 2021?. IrishCentral. 8. ožujka 2019. Pristupljeno 15. kolovoza 2021.
  91. ↑ Frequently asked questions about ETIAS. European Union
  92. ↑ ETIAS, what it means for travellers; what it means for Frontex. Frontex. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2021. Pristupljeno 14. kolovoza 2021.
  93. ↑ eu-LISA – upravljanje informacijskim sustavima | Europska unija. european-union.europa.eu. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  94. ↑ Questions and Answers – Visa Digitalisation: Visa travel to the EU becomes easier, European Commission, 27 April 2022.
  95. ↑ Report - A9-0025/2023, European Parliament, 7 February 2023.
  96. ↑ Legislative Train Schedule - Digitalisation of visa procedures, European Parliament.
  97. ↑ Schengen visa: Council agrees negotiating mandate on the digitalisation of the visa procedure, European Council.
  98. ↑ State of play and way forward as regards the situation of non-reciprocity in the area of visa policy, European Commission, 19 December 2018.
  99. ↑ Bulgaria Will Not Sign TTIP Unless US Lifts Visa Requirements - Minister - Novinite.com - Sofia News Agency
  100. ↑ Sharman, Jon. 3. ožujka 2016. European Parliament votes to end visa-free travel for Americans. The Independent. Pristupljeno 4. ožujka 2017.
  101. ↑ Citizens of Romania now need a valid electronic passport for visa-free travel to Canada. Government of Canada. 5. lipnja 2018. Pristupljeno 15. studenoga 2019.
  102. ↑ Consular services, Israeli Embassy in Germany.
  103. ↑ Countries requiring a visa, Government of Montserrat.
  104. ↑ Overview of visa requirements/exemptions for entry into the Federal Republic of Germany
  105. ↑ Consulate-General of the Republic of Hungary in New Zealand: General information for entering Hungary, a member of the Schengen Area
  106. ↑ Zaken, Ministerie van Buitenlandse. 2. kolovoza 2016. Visas - Topic - Government.nl
  107. ↑ Federal Office of Migration: List 1: Overview of ID and visa provisions according to nationality (version of 4 December 2011) (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. veljače 2012. Pristupljeno 30. siječnja 2012.
  108. ↑ Report from the Commission to the European Parliament and the Council on the application of Directive 2004/114/EC
  109. ↑ Accueil Particuliers - service-public.fr. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2013. Pristupljeno 12. ožujka 2013.
  110. ↑ a b Entering the Czech Republic, duties, length of stay - Ministry of the interior of the Czech Republic
  111. ↑ Europe entry requirements: Schengen area. smartraveller.gov.au (engleski). Pristupljeno 28. srpnja 2019.
  112. ↑ European Union - EEAS (European External Action Service) - Travelling to the EU. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2016.
  113. ↑ NZ government travel advisory – travel tips to Europe. Safetravel.govt.nz. 13. rujna 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2013. Pristupljeno 12. listopada 2013.
  114. ↑ Visa for New Zealand passport holders. Embassy of Switzerland in Wellington. 7. studenoga 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  115. ↑ Visa. Embassy of Italy in Wellington. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  116. ↑ Fact Sheet: Austria-New Zealand Bilateral Agreement on Visa Free Short Stays (PDF). Austrian Embassy in Canberra. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. travnja 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  117. ↑ Visa. Embassy of Hungary in Wellington. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  118. ↑ Border controls in Europe (PDF). Embassy of France in Wellington. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. siječnja 2012. Pristupljeno 1. siječnja 2012.
  119. ↑ Frequently Asked Questions. Embassy of Spain in Wellington. 29. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2011. Pristupljeno 1. siječnja 2012.
  120. ↑ Visa-free travel. Danish Immigration Service. 13. veljače 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  121. ↑ UDI 2010-080 Bortvisningspraksis for borgere fra stater Norge har inngått bilaterale visumfrihetsavtaler med (norveški). Norwegian Directorate of Immigration. 28. studenoga 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020.
  122. ↑ UDI 2010-080V1 Liste over visumfrie borgere som er omfattet (norveški). Norwegian Directorate of Immigration. 28. studenoga 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2020.
  123. ↑ Do I need a visa. Urząd do Spraw Cudzoziemców (Office for Foreigners). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2020. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  124. ↑ See The Council of the European Union: Replies to the questionnaire on the Presidency project for a system of electronic recording of entry and exit dates of third-country nationals in the Schengen area (PDF), pg 43.
  125. ↑ Annex 25 – Reference amounts required for the crossing of the external border fixed by national authorities (PDF)
  126. ↑ Reference amounts required for the crossing of the external border fixed by national authorities (PDF). Directorate-General for Migration and Home Affairs. Srpanj 2022
  127. ↑ Article 19(5) of the Ordinance on the terms and the procedure for the issuing of visas, adopted by Council of Ministers Decree No 97/11.05.2002
  128. ↑ Act No 326/1999 Sb. on Residence of Aliens in the Territory of the Czech Republic and Amendments of Some Acts
  129. ↑ Aliens' Act (301/2004, paragraph 11)
  130. ↑ Minimum wage equivalent.
  131. ↑ Article 15(2) of the Residence Act of 30 July 2004
  132. ↑ Common Ministerial Decision No 3021/22/10- f of 24 December 2007
  133. ↑ Decree No 25/2001. (XI. 21.) of the Minister of Interior
  134. ↑ Article 4 of the Act No 48/2002 Coll. on Stay of Aliens and on amendment of certain acts as amended
  135. ↑ Instructions on refusing entry to aliens, conditions for issuing visas at border crossings, conditions for issuing visas for humanitarian reasons and procedure for revoking visas (Official Gazette of the Republic of Slovenia, No. 2/01)
  136. ↑ Order of the Ministry of the Presidency (PRE/1282/2007)
  137. ↑ Entrada: requisitos y condiciones. Ministerio del Interior. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2022. Pristupljeno 28. srpnja 2020.
  138. ↑ TOURIST VISA CHECKLIST (PDF). Embassy of Sweden. Pristupljeno 19. studenoga 2018.
  139. ↑ Residence rights of UK citizens, Citizensinformation.ie, 9 April 2021.
  140. ↑ Protocols No. 3 and 10 to the Treaty of Accession 2003, EUR-Lex, 23 September 2003.
  141. ↑ Control (entry, settlement and commercial enterprises) ordinance 1960, Sovereign Base Areas of Akrotiri and Dhekelia Gazette, consolidated version as of 8 October 2020.
  142. ↑ Visa and Work Permits, Government of the Faroe Islands.
  143. ↑ Schengen and Tourists, Government of Greenland.
  144. ↑ How to travel to Svalbard. Visit Svalbard (engleski). Pristupljeno 30. studenoga 2020.
  145. ↑ Visas and immigration. Governor of Svalbard (engleski). Pristupljeno 30. studenoga 2020.
  146. ↑ Russians, Ukrainians, Turks need visa for Croatia. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2013. Pristupljeno 14. travnja 2023.
  147. ↑ European Commission - PRESS RELEASES - Press release - Visa free travel for citizens of the former Yugoslav Republic of Macedonia, Montenegro and Serbia before Christmas
  148. ↑ Visas for Bosnia and Herzegovina
  149. ↑ PAISES A LOS CUALES COLOMBIA EXIGE VISA (PDF)
  150. ↑ Países y regiones que No requieren visa para viajar a México


Pogreška u citiranju: oznake <ref> postoje za skupinu "lower-alpha", ali nema pripadajuće oznake <references group="lower-alpha"/>

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vizni_sustav_Schengenskog_prostora&oldid=6902466"