Prijeđi na sadržaj

Hong Kong

Uredi poveznice
Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2011. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Xiānggǎng)

Hong Kong

Posebna upravna regija Narodne Republike Kine Hong Kong
Hong Kong Special Administrative Region of the People's Republic of China[note 1]
中華人民共和國 香港特別行政區
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Marš dobrovoljaca

Hongkong unutar NR Kine
Službeni jezik kineski i engleski[note 2]
Državni vrh
 - Vrsta Nesuverena djelomična demokracija s neizabranom vladom unutar NR Kine
 - Šef administracije Hong Konga Matthew Cheung
 - Predsjednik Vrhovnog suda Geoffrey Ma
 - Predsjednik zakonodavnog savjeta Andrew Leung
 - Izvršni šef Hong Konga Carrie Lam
Britanska okupacija 26. siječnja 1841.
Mir iz Nanjinga 29. kolovoza 1842.
Pekingška konvencija 18. listopada 1860.
Konvencija o proširenju teritorija Hong Konga 9. lipnja 1898.
Japanska okupacija 25. prosinca 1941. – 15. kolovoza 1945.
Zajednička deklaracija Kine i Velike Britanije 19. prosinca 1984.
Predaja suvereniteta Hong Konga Kini 1. srpnja 1997.
Površina 191. po veličini
 - ukupno 1104 km2
 - % vode 4,58 (50 km²)[3] %
Stanovništvo
 - ukupno (2021.) 7 394 700[4]
 - gustoća 6480[5]/km2
BDP (PKM) procjena 2008.
 - ukupno 293,311 milijardi USD[6] (38.)
 - po stanovniku 44 413 USD[6] (10.)
Valuta hongkonški dolar (100 centi)
Pozivni broj +852
Vremenska zona UTC HKT (UTC+8)
Internetski nastavak .hk

Hong Kong, Hongkong[note 3] (kineski: 香港) je grad, i zajedno s Makaom, jedna od dviju posebnih upravnih regija (PUR) Narodne Republike Kine. Smješten na južnoj obali Kine i okružen deltom Biserne rijeke i Južnim kineskim morem,[7] poznat je po svojoj neboderskoj arhitekturi i velikoj prirodnoj luci. S površinom od 1104 km² i sedam milijuna stanovnika, jedno je od najgušće naseljenih područja na svijetu.[8] Stanovništvo Hong Konga 95% je etnički kinesko dok se preostalih 5% odnosi na druge nacionalne grupe.[9] Hongkonška Han kineska većina potječe uglavnom iz gradova Guangzhou i Taishan u susjednoj provinciji Guangdong.[10]

Hong Kong je postao kolonija Britanskog imperija nakon prvog opijumskog rata (1839. – 42.). Izvorno ograničene otokom Hong Kong, do 1898. granice kolonije postupno su širene na poluotok Kowloon i Nove Teritorije. U doba drugog svjetskog rata, tijekom rata na Pacifiku bio je okupiran od strane Japana. 1945. Britanija je ponovo uspostavila svoju vlast do 1997., kada je Kina ponovo uspostavila suverenitet.[11][12] Regija je tijekom kolonijalnog doba prihvatila politiku minimalne intervencije vlasti pod etikom pozitivnog neintervencionizma.[13] To razdoblje snažno je utjecalo na aktualnu kulturu Hong Konga, koji se često opisuje kao mjesto gdje "Istok susreće zapad",[14] i obrazovni sustav, do reformi implementiranih 2009.[15] slobodno temeljen na Engleskom sustavu.[16]

Iako je dio Kine, Hong Kong funkcionira kao samostalna država, sa svojim zakonima, valutom, sportskim reprezentacijama, dok prema ostatku Kine i danas postoje granični prijelazi i naplata carine. Prema principu "jedna zemlja, dva sustava", Hong Kong ima drukčiji politički sistem od kontinentalne Kine.[17] Hongkonško neovisno sudstvo djeluje pod sustavom običajnog prava.[18][19] Temeljni zakon Hong Konga, ustavni dokument koji propisuje "visok stupanj autonomije" u svim pitanjima osim vanjskih odnosa i obrane, upravlja političkim sustavom teritorija.[20][21] Premda raspolaže s rastućim višestranačkim sustavom, uski krug biračkog tijela kontrolira polovicu legislature. Izborni odbor s 800 članova bira šefa administracije Hong Konga, tj. šefa vlade.[22][23]

Kao jedno od vodećih svjetskih međunarodnih financijskih središta, Hong Kong raspolaže sa značajnom kapitalističkom ekonomijom usluga, karakteriziranu niskim porezima, slobodnom trgovinom, dok je valuta, honkonški dolar, prema prometu deveta na svijetu.[24] Nedostatak prostora uvjetovao je gušću izgradnju, što je Hong Kong razvilo kao središte moderne arhitekture i grad s najvećim postotkom nebodera.[25][26] Zbijen prostor također je doveo do visoko razvijene transportne mreže sa stopom korištenja javnog prijevoza od iznad 90%,[27] najvišom u svijetu.[28]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Ime "Hong Kong" približan je fonetski prijevod kantonskog ili Hakka izraza naziva "香港", što na hrvatskom znači "mirisna luka".[29] Prije 1842., ime se odnosilo na mali morski rukavac - danas Aberdeen Harbour ili Little Hong Kong – između otoka Ap Lei Chau i južne strane otoka Hong Kong, jedne od prvih točaka kontakata između britanskih mornara i lokalnih ribara.[30]

Miris iz naziva može se odnositi na lučke vode osvježene vodom iz estuarija Biserne rijeke, ili na tamjan iz tvornica duž obale sjeverno od Kowloona, koji je prije obrade u Victoria Harbouru bio radi izvoza uskladišten u okolici luke Aberdeen.[29] 1842., potpisan je ugovor u Nankingu, te je ime Hong Kong prvi puta zabilježeno na službenim dokumentima kao naziv cijelog otoka.[31]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Povijest Hong Konga

Predkolonijalno doba

[uredi | uredi kôd]
Jedan od petroglifa otkiven na području Hong Konga.

Arheološkim istraživanjima na prostoru Hong Konga, pronađeni su na otoku Chek Lap Kok ostaci pračovjeka stari 35 000 do 39 000 godina, i na poluotoku Sai Kung stari 6000 godina.[32][33] Wong Tei Tung i Three Fathoms Cove dvije su najstarije lokacije ljudskog boravka u paleolitiku. Vjeruje se da je Three Fathom Cove bilo naselje u dolini rijeke a Wong Tei Tung mjesto izrade kamenih predmeta. Pronađeni neolitski artefakti upućuju na kulturne razlike u odnosu na kulturu Longshan u sjevernoj Kini i naselje naroda Che prije migracije naroda Yue.[34][35] Osam petroglifa, datiranih u doba dinastije Shang, otkiveno je na okolnim otocima.[36]

Kinezi su na taj prostor došli u doba dinastije Qin u 3. st. pr. Kr., kada je 214 pr. Kr., Čin Ši Huangdi, prvi kineski car, osvojio stotinu plemena Yue u području Jiaozhi (moderna regija Liangguang), i prvi puta teritorij priključio kineskom carstvu. Lokacija modernog Hong Konga bila je smještena u zapovjedništvu Nanhai (moderni okrug Nanhai), kraj drevnog glavnog grada Pun Yue.[37][38] Područje je ujedinjeno pod kraljevstvom Nanyue, koje je nakon pada dinastije Qin, 204. pr. Kr. osnovao general Zhao Tuo.[39] Kada je 111. Pr. Kr. kraljevstvo osvojio car Wu od Hana, zemlja je dodijeljena zapovjedništvu Jiaozhi po dinastijom Han. Arheološki nalazi indiciraju da je u to doba broj stanovnika rastao i cvali proizvodnja soli i vađenje bisernih školjaka. Luka Tai Po Hoi na prostoru Hong Konga postala je najveći kineski izvor bisera. Grob Lei Cheng Uk Han na poluotoku Kowloon vjeruje se da je izgrađen za vrijeme dinastije Han.[40]

U doba dinastije dinastije T’ang, regija Guangdong razvila se kao regionalno trgovačko središte. 736., car Xuánzōng od Tanga osnovao je radi obrane obalnih područja u regiji, vojni grad u Tuen Munu.[41] Prva seoska škola, Li Ying College, osnovana je na Novim Teritorijima oko 1075. za vrijeme sjeverne dinastije Sung.[42] Broj stanovnika povećao se u doba mongolskog osvajanja Kine kad u taj prostor dolaze izbjeglice iz sjevernih dijelova Kine. Tijekom mongolske invazije 1276., dvor južne dinastije Sung preseljen je Fujian, potom na otok Lantau i kasnije u Sung Wong Toi (moderni Kowloon City), ali je car dječak Džao Bing od Sunga nakon poraza u bitci kod Yamena zajedno sa svojim dužnosnicima izvršio samoubojstvo utapanjem. Hau Wong, carev dužnosnik, i danas je predmet obožavanja u Hong Kongu.[43]

Najraniji zabilježeni europski posjetitelj bio je 1513. portugalski istraživač Jorge Álvares.[44][45] Nakon osnivanja naselja u regiji, portugalski su trgovci započeli trgovati u južnoj Kini. U isto vrijeme, zaposjeli su Tuen Mun i tamo izgradili vojne utvrde. Vojni sukobi između Kine i Portugala doveli su do protjerivanja Portugalaca. Sredinom 16. stoljeća, zapovijed Haijin zabranjuje pomorske djelatnosti i dodir sa strancima, i također ograničava lokalne morske aktivnosti.[43] 1661. – 1669., teritorij je bio pogođen velikom evakuacijom obalnih područja Guangdonga, naređenom od cara Kang-sjia. Zabilježeno je da je oko 16 000 osoba iz okruga Xin'an odvedeno u unutrašnjost, dok ih se, nakon što je evakuacija povučena 1669., vratilo 1648.[46] Današnji teritorij Hong Konga, za vrijeme zabrane naseljavanja postao je uglavnom pustopoljina.[47] 1685., Kang-sji postao je prvi car koji je dozvolio ograničenu trgovinu sa strancima, najprije na kantonskom teritoriju. Također je nametnuo striktne uvjete trgovini, kao obaveza stranim trgovcima da žive u ograničenim područjima, s dozvolom boravka samo u sezonama trgovine, zabranom vatrenog oružja, i s plaćanjem isključivo u srebru.[48] Britanska Istočnoindijska kompanija poduzela je prvo putovanje u Kinu 1699., te se ubrzo potom naglo razvila regionalna trgovina s Britancima. 1711., kompanija je osnovala svoj prvi trgovački punkt u Kantonu. Do 1773., Britanci su u Kantonu dosegli trgovinu 1000 sanduka opijuma, dok je 1799. cijela Kina godišnje trošila 2000 sanduka.[48]

Britansko kolonijalno doba

[uredi | uredi kôd]
Pogled na otok Hong Kong iz Kowloona 1840.

Godine 1839., odbijanje vlasti dinastije Qing da uvozi opijum rezultiralo je prvim opijumskim ratom između Kine i Britanije. Otok Hong Kong britanske su snage okupirale 20. siječnja 1841. te je isprva predan pod konvecijom Chuenpee kao dio dogovora o primirju između kapetana Charlesa Elliota i guvernera Qishana, ali dogovor nije nikada bio formalno odobren radi nesuglasica među visokim dužnosnicima obje vlade.[49] Tek je 29. kolovoza 1842., ugovorom u Nankingu, otok formalno u trajnu vlast predan Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanci su utemeljili krunsku koloniju osnivanjem Victoria Cityja iduće godine.[50]

Godina 1856. – 1860. vodio se drugi opijumski rat, te su nakon kineskog poraza, prema Pekinškoj konvenciji poluotok Kowloon i Stonecutter's Island predani u trajnu vlast Britaniji. 1898., prema uvjetima konvencije za proširenje teritorija Hong Konga, Britanija je isposlovala 99 godišnji najam otoka Lantau i susjednih sjevernih zemalja, kasnije poznatih kao Novi Teritoriji.[51] Takav teritorij Hong Konga ostao je nepromijenjen do danas.[52][53] 1894., smrtonosna treća pandemija žljezdane kuge proširila se iz Kine u Hong Kong, uzrokujući 50 000–100 000 mrtvih.[54]

Tijekom prve polovice 20. stoljeća, Hong Kong se brzo razvijao kao britanska trgovačka postaja na dalekom istoku i slobodna luka, služeći kao entrepôt Britanskog imperija. Britanci su uveli obrazovni sustav temeljen na vlastitom modelu, dok lokalno kinesko stanovnišvo nije imalo mnogo kontakata s europskom zajednicom imućnih tai-pana naseljenih kraj brda Victoria Peak.[51]

U sklopu svojih vojnih pohoda, Japansko Carstvo napalo je Hong Kong 8. prosinca 1941. Hongkonška bitka završila je britansko-kanadskom predajom vlasti kolonije Japanu 25. prosinca iste godine. Tijekom japanske okupacije, civilno je stanovništvo trpjelo velike nestašice hrane, racioniranje i hiper-inflaciju radi prisilne razmjene valute za vojne bonove. Radi nedostatka hrane, politikom prisilne repatrijacije nezaposlenih u kontinetalnu Kinu, u to je doba broj stanovnika opao s 1,6 milijuna 1941. na 600 000 in 1945. kada je Ujedinjeno Kraljevstvo ponovo uspostavilo vlast u koloniji.[55]

Odobreni od College of Arms 21. siječnja 1959., Blue Ensign kolonijalna zastava i grb Hong Konga korišteni su od 1959. do 1997. Odobreni od College of Arms 21. siječnja 1959., Blue Ensign kolonijalna zastava i grb Hong Konga korišteni su od 1959. do 1997.
Odobreni od College of Arms 21. siječnja 1959., Blue Ensign kolonijalna zastava i grb Hong Konga korišteni su od 1959. do 1997.

Stanovništvo Hong Konga povećalo se kako su pristizali valovi migranata iz Kine, izbjeglica kineskog građanskog rata. Nakon proglašenja Narodne Republike Kine 1949. i dolaska komunista na vlast, u Hong Kong iz straha od progona dolazi velik broj izbjeglica.[51] Mnoge tvrtke iz Šangaja i Guangzhoua svoja su poslovanja preselila u Hong Kong.[51]

1950-ih, rapidna industrijalizacija bila je vođena izvozom tekstila i drugih rastućih proizvodnih industrija. Kako je stanovništvo raslo a cijena rada ostala niska, životni je standard bio u stalnom porastu.[56] Izgradnja naselja Shek Kip Mei 1953. nakon velikog požara slumova, označila je početak programa izgradnje javnih državnih stanova radi prihvata velikog broja imigranata. Daljni napredak trgovini Hong Konga donijelo je osnivanje posebne ekonomske zone u Šenženu, neposredno sjeverno od Hong Konga, te se britanska kolonija učvrstila kao glavni izvor stranih ulaganja u Kini.[57]

Otok Hong Kong 1986.

Konkurentnost proizvodnje u Hong Kongu postepeno se smanjivala razvojem industrije u južnoj Kini od početka 1980-ih. Za razliku od toga, uslužne djelatnosti doživjele su 1980-ih i 1990-ih, nakon zapošljavanja bivših industrijskih radnika, visoke stope rasta.[58]

Godine 1983., kada je Velika Britanija Hong Kong prerasporedila iz krunske kolonije u teritorij, vlade Velike Britanije i Kine već su razgovarale o pitanju suvereniteta Hong Konga radi predstojećeg isteka roka (unutar dva desetljeća) zakupa Novih Teritorija. 1984., potpisana je zajednička kinesko-britanska deklaracija - sporazum o prelasku suvereniteta Narodnoj Republici Kini 1997.[51] Sporazum je predvidio upravu Hong Konga kao posebne administrativne regije, zadržavajući svoje zakone i visok stupanj autonomije najmanje 50 godina nakon prelaska vlasti. Temeljni zakon Hong Konga, koji će nakon prelaska suvereniteta služiti kao ustavni dokument, prihvaćen je 1990.[51]

Od 1997.

[uredi | uredi kôd]
Otok Hong Kong i Kowloon 2016.

1. srpnja 1997., proveden je prijenos suvereniteta s Velike Britanije na Narodnu Republiku Kinu, označivši službeni kraj 156 godina britanske kolonijalne vladavine. Hong Kong je postao prva kineska Specijalna Administrativna Regija, te je Tung Chee Hwa preuzeo dužnost kao prvi šef administracije Hong Konga. Iste godine, Hong Kong je pretrpio dvostruki ekonomski udarac radi azijske financijske krize i ptičje gripe H5N1.[51] 2003., bio je teško pogođen pojavom teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS),[59][60] te je Svjetska zdravstvena organizacija izvjestila je o 1755 zaraženih i 299 umrlih.[61] Procijenjuje se da su radi epidemije izgubljeni ugovori vrijedni 380 milijuna Hongkonških dolara (48,9 milijuna USD).[62]

Dana 10. ožujka 2005. Tung Chee Hwa najavio je svoju ostavku na dužnost šefa administracije iz "zdravstvenih razloga".[63] Donald Tsang, u to doba glavni tajnik administracije, izašao je na izbore 2005. bez protivnika i postao 21. lipnja 2005. drugi šef administracije Hong Konga.[64] Godine 2007. Tsang je ponovo pobijedio na izborima za šefa administracije i nastavio svoju dužnost u drugom mandatu.[65]

Godine 2009., Hong Kong je bio domaćin petih istočnoazijskih igara, na kojima su se natjecale reprezentacije pet zemalja. To je bio prvi međunarodni višesportski događaj ikada održan na teritoriju.[66] Danas, Hong Kong je i dalje značajan globalni financijski centar, ali je suočen s nesigurnom budućnosti s obzirom na rastuću ekonomiju kontinentalne Kine, i odnos s vladom NR Kine u pitanjima kao što su demokratske reforme i opće biračko pravo.[67]

Uprava

[uredi | uredi kôd]
Zgrada zakonodavnog savjeta u okrugu Central, sjedište zakonodavnog savjeta Hong Konga od 2011.

U skladu sa zajedničkom kinesko-britanskom deklaracijom, i temeljnim načelom jedne zemlje, dva sustava, Hong Kong, kao posebna administrativna regija, raspolaže s "visokim stupnjem autonomije u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova."[note 4] U deklaraciji se utvrđuje da regija zadržava svoj kapitalistički gospodarski sustav te jamči prava i slobode svojih ljudi najmanje 50 godina nakon primopredaje 1997.[note 5]

Jamstva autonomije teritorija i individualnih prava i sloboda zajamčena su ustavom, temeljnim zakonom Hong Konga (Hong Kong Basic Law), koji određuje sustav upravljanja posebnom administrativnom regijom Hong Konga, ali je podložan tumečenjima Stalnog komiteta Svekineskog narodnog kongresa.[68][69]

Glavni su stupovi vlasti izvršno vijeće, civilna služba, zakonodavni savjet i sudstvo. Izvršnim vijećem predsjeda šef izvršnog vijeća kojeg bira izborni odbor i potom imenuje Centralna narodna vlada.[70][71] Civilna služba, gdje se službenici imenuju na temelju zasluga, politički je neutralno tijelo koje provodi politiku i osigurava vladine usluge.[22][72] Zakonodavno vijeće ima 60 članova, od kojih se polovica neposredno bira na temelju općeg biračkog prava stalnih stanovnika Hong Konga u skladu s pet geografskih jedinica. Druga polovica, poznata kao funkcionalne jedinice, izravno se bira od manjeg elektorata, koji se sastoji od korporativnih tijela i osoba iz različitih ugovorenih sektora. Cijelim vijećem predsjeda predsjednik zakonodavnog vijeća kao služi kao predsjednik parlamenta.[73][74] Suce imenuje šef administracije na preporuku neovisnog odbora.[18][75]

Vladina zgrada (Government House), službena rezidencija šefa administracije.

Primjena temeljnog zakona, uključujući i kako i kada će se postići obećano opće pravo glasa, veliko je političko pitanje od primopredaje vlasti. 2002., vladin predloženi zakon protiv subverzije sukladan članku 23. temeljnog zakona, koji je zahtijevao donošenje zakona koji zabranjuju djela izdaje i subverzije protiv kineske vlade, naišao je na oštro protivljenje, te se od zakona odustalo.[20][76] Hongkonšku političku scenu karakterizira debata između pro-pekinških grupa, koje teže podržavanju izvršne vlasti, i sve-demokratskog tabora (pan-democracy camp) koji se zalaže za brži ritam demokratizacije i načelo jedan čovjek, jedan glas.[77]

2004., vlada nije uspjela dobiti sve-demokratsku podršku za donošenje svog takozvanog "modela okružnog savjeta" za političke reforme.[78] 2009., vlada je obnovila prijedloge kao "Savjetodavni dokument o metodama izbora šefa administracije i formiranja zakonodavnog savjeta 2012." U dokumentu se predlaže proširenje izbornog odbora, hongkonškog izbornog kolegija s 800 na 1200 članova 2012. i proširenje parlamenta s 60 na 70 zastupničkih mjesta. 10 novih mjesta sastojat će se od pet mjesta geografskih jednica i pet mjesta funkcionalnih jedinica, koje će među sobom odabrati izabrani članovi vijeća okruga.[79] Prijedlozi su bili osuđeni na odbacivanje od strane sve-demokrata, ali značajan se prodor dogodio nakon što je Centralna Narodna Vlada prihvatila protuprijedlog Demokratske stranke. Konkretno, tabor sve-demokrata bio je podijeljen kada prijedlog izravnog izbora pet novoosnovanih mjesta funkcionalnih jedinica nije bio prihvatljiv dvjema konstitutivnim strankama. Demokratska stranka prvi je puta nakon prelaska suverenosti stala na stranu vlade i prihvatila prijedloge s glasanjem 46-12.[80]

Pravni sustav i sudstvo

[uredi | uredi kôd]
Sud posljednjeg priziva, u okrugu Central, vrhovni je sud Hong Konga.

Hongkonški pravni sustav u potpunosti je nezavisan od pravnog sustava u Kini. Za razliku od sustava civilnog prava kontinentalne Kine, Hong Kong nastavlja pratiti tradiciju engleskog običajnog prava ustanovljenu pod britanskom vlašću.[81]

Hongkonški sudovi mogu se kao na presedane pozivati na odluke donesene na drugim sudovima jurisdikcija običajnog prava,[18][82] i suci iz drugih jurisdikcija običajnog prava mogu vršiti dužnost ne-permanentnih sudaca Suda posljednjeg priziva.[18][82]

Sudski sistem sastoji se od Suda posljednjeg priziva, Visokog suda, sastavljenog od Prizivnog suda i Suda prvog stupnja, i Okružnog suda koji uključuje i Obiteljski sud.[83] Ostala sudska tijela uključuju Zemaljski sud, Prekršajni sud, Sud za maloljetnike, Istražni sud, Sud rada, Sud malih potraživanja i Sud za opscene članke.[83] Suce Suda posljednjeg priziva imenuje šef administracije Hong Konga.[18][82]

Ministarstvo pravosuđa odgovorno je za upravljanje pravnim pitanjima za vladu. Dužnosti ministarstva uključuju pružanje pravnih savjeta, kazneni progon, državno zastupanje, reforme i planiranja politike i prava, i međunarodnu pravnu suradnju između različitih jurisdikcija.[81] Osim kaznenih progona, pravnici Ministarstva pravosuđa djeluju u ime Vlade u svim građanskim i upravnim sporovima protiv vlade.[81] Kao zaštitnik javnog interesa, ministarstvo može zahtijevati ponavljanje suđenja i može intervenirati u svim slučajevima koji uključuju veći javni interes.[84] Temeljni zakon štiti Ministarstvo pravosuđa od bilo kakvog miješanja vlade u svoju kontrolu kaznenog progona.[85][86]

Administrativni okruzi

[uredi | uredi kôd]
New TerritoriesIslandsKwai TsingNorthSai KungSha TinTai PoTsuen WanTuen MunYuen LongKowloonKowloon CityKwun TongSham Shui PoWong Tai SinYau Tsim MongHong Kong IslandCentral and WesternEasternSouthernWan ChaiIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsIslandsKwai TsingNorthSai KungSai KungSai KungSai KungSai KungSai KungSai KungSha TinTai PoTai PoTai PoTai PoTai PoTai PoTsuen WanTsuen WanTsuen WanTuen MunTuen MunTuen MunTuen MunYuen LongKowloon CityKwun TongSham Shui PoWong Tai SinYau Tsim MongCentral and WesternEasternSouthernSouthernWan Chai
 Statistike

Hong Kong ima unitarni sustav vlasti; nakon što je su 2000. ukinuta dva općinska vijeća, ne postoji niti jedna lokalna vlada. Radi toga nema formalne definicije za gradove i mjesta. Administrativno, Hong Kong je podijeljen na 18 geografskih okruga, zastupana okružnim vijećima koja vladu savjetuje o lokalnim pitanjima, kao što su javni objekti, programi zajednice, kulturne aktivnosti i poboljšanja zaštite okoliša.[89]

Ukupno je 534 mjesta u vijeću okruga, od kojih je 405 izabrano, dok su ostali imenenovani od šefa administracije i 27 ex officio predsjednika seoskih odbora.[89]

Ministarstvo unutarnjih poslova kroz okružne urede javnosti objavljuje vladinu politiku i planove.[90]

Vojska

[uredi | uredi kôd]

Kada je Hong Kong bio britanska kolonija, i kasnije teritorij, obranu je osiguravala britanska vojska pod zapovjedništvom guvernera Hong Konga koji je bio ex officio vrhovni zapovjednik.[91] Kada je 1997. NR Kina preuzela suverenitet, britansku je vojsku zamijenio garnizon Narodne oslobodilačke vojske, uključujući kopnene, pomorske i zračne snage, pod zapovjedništvom Centralne kineske vojne komisije.[12]

Temeljni zakon zaštićuje lokalne civilne poslove od interferencija garnizona, te su članovi garnizona podložni zakonima Hong Konga. Vlada Hong Kong ostaje odgovorna za održavanje javnog reda, ipak, može zatražiti od vlade NR Kine pomoć garnizona u održavanju javnog reda i u slučaju katastrofa. Vlada NR Kine odgovorna je za troškove održavanja garnizona.[20][92]

Zemljopis i klima

[uredi | uredi kôd]
Područja urbanog razvoja i vegetacije vidljivi na satelitskoj snimci u lažnim bojama.

Hong Kong je smješten na jugu Kine, 60 km istočno od Makaa na suprotnoj strani velikog i dubokog zaljeva nazvanog Biserna rijeka, zajedničkog ušća rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang. Okružen je Južnim kineskim morem na istoku, jugu i zapadu, dok sjeverno preko rijeke Shenzen graniči s gradom Shenzhenom u provinciji Guangdong. Površina teritorija od 1104 km² sastoji se od otoka Hong Kong, poluotoka Kowloon, Novih teritorija i preko 200 otoka, od kojih je najveći Lantau. Od ukupne površine, 1054 km² odnosi se na zemlju, dok se 50 km² odnosi na unutarnje vode. Pojas teritorijalnih voda širok je 3 nautičke milje (5,6 km). Površina zemlje, Hong Kong čini 179. najvećim naseljenim teritorijem na svijetu.[3][7]

Kako je većina područja Hong Konga brdovito ili planinsko sa strmim padinama, manje od 25% teritorija kopnene mase je urbanizirano, dok je 40% rezervirano za državne parkove i prirodne rezervate.[93] Većina urbaniziranog područja nalazi se na poluotoku Kowloon, sjevernom kraju otoka Hong Kong i po raspršenim naseljima diljem Novih teritorija.[94] Najveća nadmorska visina na teritoriju je 957 m na vrhu planine Tai Mo Shan.[95] Hongkonška dugačka i nepravilna obala stvara mnoge zaljeve, rijeke i plaže.[96]

Unatoč tome što je Hong Kong poznat kao vrlo urbanizirano područje, teritorij je nastojao promovirati zeleni okoliš.[97] Kako radi svog zemljopisa i visokih zgrada Hong Kong trpi povećanje zagađenja, u porastu je svijest o okolišu te je nedavna rastuća javna zabrinutost potakla stroga ograničenja daljnjeg nasipavanja mora u Victoria Harbouru.[98] Oko 80% smoga dolazi iz drugih krajeva delte Biserne rijeke.[99]

Smješten južno od rakove obratnice, Hong Kong ima vlažnu suptropsku klimu s velikim utjecajem monsuna (Köppenova klasifikacija Cwa). Ljeta su vruća i vlažna s povremenim pljuskovima i gmljavinskim nevremenima s toplim zrakom koji pristiže s jugozapada. Ljeti je najveća mogućnost tajfuna, koji ponekad uzrokuju poplave ili odrone. Zimsko je vrijeme u početku uobičajeno sunčano, dok u veljači postaje oblačnije s povremenim hladnim frontama s jakim hladnim sjevernim vjetrovima. Najumjerenija godišnja su doba proljeće, moguće promjenjivo, i jesen, uglavnom sunčana i suha.[100] Prosjek sunčanih sati je 1948 godišnje,[101] dok su najviša i najniža temperatura ikad zabilježene na Hongkonškom opservatoriju (Hong Kong Observatory) 36,1 °C i 0,0 °C.[102]

Pogled s otoka Hong Kong preko centralnog okruga prema sjeveru na luku i Kowloon.
Klimatološki srednjaci za Hong Kong
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 18,6 18,6 21,5 25,1 28,4 30,4 31,3 31,1 30,2 27,7 24,0 20,3 25,6
srednja dnevna temperatura, °C 16,1 16,3 18,9 22,5 25,8 27,9 28,7 28,4 27,6 25,3 21,4 17,8 23,1
srednji minimum, °C 14,1 14,4 16,9 20,6 23,9 26,1 26,7 26,4 25,6 23,4 19,4 15,7 21,1
oborine, mm 24,9 52,3 71,4 188,5 329,5 388,1 374,4 444,6 287,5 151,9 35,1 34,5 2.382,7
Izvor: Hong Kong Observatory[103]

Ekonomija

[uredi | uredi kôd]
International Finance Centre u okrugu Central.

Milton Friedman jednom je Hong Kong opisao kao najveći svjetski eksperiment laissez faire kapitalizma.[104] Visoko razvijena kapitalistička ekonomija Hong Konga, bila je tijekom 15 godina prva na Indeksu ekonomske slobode.[105][106][107] Kao značajno središte međunarodnih financija i trgovine, s jednom od najvećih koncentracija korporacijskih sjedišta u azijsko-pacifičkoj regiji,[108] radi svojih visokih stopa rasta i naglog razvoja od 1960-ih do 1990-ih poznat je i kao jedan od četiri azijskih tigrova. Od 1961. do 1997., hongkonški bruto domaći proizvod porastao je 180 puta dok je BDP po glavi stanovnika porastao 87 puta.[109][110][111]

Hongkonška burza, sedma je najveća na svijetu, s tržišnom kapitalizacijom od 2,3 bilijuna USD prosinca 2009.[112] Te godine, Hong Kong je prikupio 22% svjetskog kapitala inicijalnih javnih ponuda, postavši najveće svjetsko tržište za inicijalne javne ponude.[113] Lokalna valuta je Honkonški dolar, koji je od 1983. vezan uz Američki dolar.[114]

Vlada Hong Konga tradicionalno je igrala uglavnom pasivnu ulogu u gospodarstvu, s malim intervencijama u industriji i gotovo bez ikakve kontrole uvoza i izvoza. Tržišnim snagama i privatnom sektoru bilo je dozvoljeno utvrditi praktični razvoj. Prema službenoj politici "pozitivnog ne-intervencionizma", Hong Kong se često navodi kao primjer laissez-faire kapitalizma. Nakon drugog svjetskog rata rapidno se industrijalizirao kao proizvodni centar potaknut izvozom, a potom je 1980-ih bio podvrgnut brzom prijelazu na uslužnu ekonomiju.[115]

1990-ih postao je financijskim središtem, ali je bio teško pogođen azijskom financijskom krizom 1998. i epidemijom SARS-a 2003. Oživljavanje vanjske i domaće potražnje dovelo je do snažnog oporavka, jer je smanjenje troškova ojačalo konkurentnost izvoza a dugi deflacijski period završio.[116][117] Vladine intervencije, započete kasnijim kolonijalnim vladama i nastavljene nakon 1997., u porastu su, uvođenjem izvoznih kreditnih garancija, obveznog mirovinskog osiguranja, minimalnih plaća, anti-diskriminacijskih zakona i jamcem državne hipoteke.[104]

Teritorij nema mnogo obradivih površina i prirodnih resursa, tako da uvozi većinu svoje hrane i sirovina. Hong Kong je jedanaesti najveći trgovački entitet u svijetu,[118] s ukupnom vrijednosti uvoza i izvoza većom od bruto domaćeg proizvoda. Hong Kong je najveći svjetski centar reeksporta,[119][120] većinom za proizvode izrađene izvan teritorija, posebno u kontinentalnoj Kini, i distribuirani putem Hong Konga. Čak i prije prijenosa suvereniteta, Hong Kong je ustanovio opsežne trgovačke i investicijske veze s Kinom, što mu sada omogućuje da služi kao ulazna točka za investicije na kontinentu. Krajem 2007., U Hong Kongu je bilo 3,46 milijuna zaposlenih na puno radno vrijeme, s prosječnom stopom nezaposlenosti od 4,1% za četvrtu uzastopnu godinu pada.[121] Ekonomijom dominira uslužni sektor, koji donosi više od 90% BDP-a, dok industrija donosi 9%. Inflacija je 2007. bila 2,5%.[122] Kontinentalna Kina, Sjedinjene Države i Japan, najveća su izvozna tržišta Hong Konga.[3]

2009., Hong Kong je bio peti najskuplji grad za strane zaposlenike iza Tokija, Osake, Moskve i Ženeve. 2008., bio je rangiran na šestom mjestu dok 2007. također na petom.[123] 2009., zauzeo je treće mjesto na indeksu jednostavnog biznisa (Ease of Doing Business Index).[124]

Demografija

[uredi | uredi kôd]
S 6480 stanovnika po kvadratnom kilometru, Hong Kong je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu.
Tian Tan Buddha na otoku Lantau.

Teritorij naseljava 7,39 milijuna stanovnika. 2021.[4], stopa nataliteta bila je 11,7 na 1000 stanovnika, a stopa fertiliteta 1032 djece na 1000 žena.[125] Stanovnici iz Kine nemaju pravo prebivališta u Hong Kongu, niti smiju slobodno ulaziti na teritorij.[76] Međutim, priliv imigranata iz Kine, od oko 45 000 godišnje, značajan je doprinos porastu broja stanovnika - dnevnoj kvoti od 150 kontinentalnih Kineza s obiteljskim vezama u Hong Kongu odobrava se "dozvola u jednom smjeru".[126] Očekivani životni vijek u Hong Kong je 2009. bio 79,16 godina za muškarce i 84,79 godina za žene, što ga čini jednim od najviših u svijetu.[3]

Oko 95% stanovništva kineskog je porijekla,[9] od kojih su većina Taishan, Chiu Chow, drugi Kantonski Kinezi, i Hakka. Hongkonška Han većina uglavnom potječe iz regija Guangzhou i Taishan provincije Guangdong.[10] Preostalih 5% stanovništva čine ne-etnički Kinezi, koji su unatoč manjem broju vrlo primjetna grupa.[9] To su južnoazijska populacija Indijaca, Pakistanaca i Nepalaca, i nešto vijetnamskih izbjeglica koji su postali stalni stanovnici Hong Konga. Također i Europljani (većinom Britanci), Amerikanci, Kanađani, Japanci i Koreanci na radu u gradskom trgovačkom i financijskom sektoru.[note 6] 2008., na radu u Hong Kongu bilo je procijenjenih 252 500 kućnih pomagaća iz Indonezije i Filipina.[128]

Hongkonški de facto službeni jezik je kantonski, kineski jezik koji potječe iz pokrajine Guangdong, sjeverno od Hong Konga.[129] Engleski je također službeni jezik, i prema među-popisu iz 1996. njime kao svakodnevnim jezikom govori 3,1% stanovništva i 34,9% stanovništva kao drugim jezikom.[130] Znakovi koji prikazuju kineske i engleske natpise uobičajeni su na cijelom teritoriju. Od 1997., povećanje doseljenika iz Kine i veća integracija s ekonomijom kontinentalne Kine doveli su u Hong Kong sve veći broj ljudi koji govore Mandarinski.[131]

Hong Kong uživa visok stupanj vjerske slobode, zajamčene temeljnim zakonom. 90% stanovništva prakticira mješavinu lokalnih religija,[3] većinom Budizam, ali također i Konfucijanizam i Taoizam.[132] Kršćanska zajednica od oko 600 000 ljudi čini oko 8% ukupnog stanovništva,[133][134] i skoro je ravnomjerno podjeljena između Katolika i Protestanata, premda postoje manje zajednice, uključujući Svece posljednjih dana[135] i Jehovine svjedoke.[136] Anglikanska i Rimokatolička crkva, za razliku od kontinentalne Kine, slobodno imenenuju svoje biskupe. Postoje također i Sikh, Muslimanske, Židovske, Hindu i Bahá'í zajednice. Dopušta se prakticiranje Falun Gonga.[137]

Statistički, hongkonška razlika u prihodima jedna je od najgorih u azijsko-pacifičkoj regiji. Prema izvještaju programa Ujedinjenih naroda za ljudska naselja 2008., Gini koeficijent od 0,53, bio je najviši u Aziji i "realtivno visok prema međunarodnim standardima".[138] Međutim, vlada je istaknula kako nesrazmjer prihoda nije sukladan situaciji pogoršanja siromaštva, te da Ginijev koeficijent nije strogo usporediv među regijama. Vlada je ukazala na restrukturiranje gospodarstva, promjene u veličini kućanstava, te povećanje broja radnih mjesta visokih prihoda kao faktore koji iskrivljuju Ginijev koeficijent.[139][140]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]
Sveučilište u Hong Kongu.

Obrazovni sustav Hong Konga bio je donekle sličan engleskome,[16] premda postoje međunarodni sustavi. Vlada vodi politiku "učenja materinjeg jezika" (Kineski 母語教學) prema kojoj je jezik nastave kantonski,[141] uz pisanje kineskog i engleskog. U srednjim školama, potiče se znanje više jezika, te je u porastu i učenje mandarinskog.[142] Program za Međunarodnu procjenu studenata (PISA), hongkonški je obrazovni sustav rangirao kao drugi najbolji na svijetu.[143]

Državnim školama u Hong Kongu upravlja Obrazovni ured (Education Bureau). Sustav je podijeljen na neobavezne tri godine vrtića, nakon čega slijedi obaveznih šest godina osnovnog obrazovanja, tri godine nižeg srednjoškolskog obrazovanja, neobavezne dvije godine višeg srednjoškolskog obrazovanja koje dovode do hongkonškog certifikata obrazovnih ispita (Hong Kong Certificate of Education Examinations) i dvije godine kursa prijemnog ispita koje vode ka hongkonškim ispitima napredne razine (Hong Kong Advanced Level Examinations).[144] Nova viša akademska struktura i nastavni plan, primijenjeni rujna 2009., svim studentima pružaju tri godine obaveznoga nižeg i tri godine višeg obaveznog srednjoškolskog obrazovanja.[15][145] Pod novom nastavnom planu postoji samo javni ispit, hongkonška diploma srednjeg obrazovanja (Hong Kong Diploma of Secondary Education).[146]

Većina općih škola u Hong Kongu spada pod tri kategorije: rjeđe državne škole, češće subvencionirane škole, uključujući i vladine aids-and-grant škole, i privatne škole, često pod upravom kršćanskih organizacija s upisima temeljenim na akademskim zaslugama umjesto financijskim sredstvima. Izvan su tog sustava škole pod shemom direktne subvencije (Direct Subsidy Scheme) i privatne međunarodne škole.[145]

U Hong Kongu djeluje devet javnih sveučilišta, i određeni broj privatnih institucija visokog obrazovanja koje nude razne stupnjeve diploma, magisterija i doktorata, drugih visokoškolskih diploma, i vezane akademske tečajeve. Sveučilište u Hong Kongu, najstariju instituciju visokog obrazovanja na teritoriju, Quacquarelli Symonds je opisao kao "opće istraživačko sveučilište svjetske klase"[147] te je 2009. prema popisu Times Higher Education-QS World University Rankings bilo rangirano na 24. mjestu u svijetu,[148] i na prvom mjestu u Aziji.[149] Hongkonški univerzitet znanosti i tehnologije (Hong Kong University of Science & Technology) bio je 2009. rangiran na 35 mjestu u svijetu i 2010. na drugom mjestu u Aziji. Kineski univerzitet u Hong Kongu (Chinese University of Hong Kong) bio je 2009. na 46. mjestu u svijetu i 2010. četvrti u Aziji.[149]

Kultura

[uredi | uredi kôd]
Statua na Avenue of Stars, postavljena u čast hongkonškoj kinematografiji.

Hong Kong se često opisuje kao mjesto gdje "istok susreće zapad", što je odraz kulturne mješavine kineskih korijena i utjecaja iz vremena britanske kolonije.[14] Uravnotežuje se sklad modernog načina života s tradicionalnim kineskim običajima. Vještine kao feng shui shvaćaju se vrlo ozbiljno, vjeruje se da mogu utjecati na poslovanje te skupi građevinski projekti često unajmljuju stručne konzultante.[150] Drugi predmeti, kao Ba gua ogledala, još se uvijek redovito koriste za odvraćanje zlih duhova,[151] dok se u zgradama često izbjegava numeriranje katova bilo kojim brojem koji sadrži 4,[152] radi sličnosti s riječju "umrijeti" na kantonskom.[153] Spoj istoka i zapada također karakterizira i hongkonšku kuhinju. Dim sum, hot pot, i brza hrana koegzistiraju zajedno s haute cuisine restoranima.[154]

Osim što je priznati trgovački i finacijski centar, Hong Kong je i središte industrije zabave.[155] Hongkonški filmovi o borilačkim vještinama stekli su veliku popularnost krajem 1960-ih i 1970-ih. Nekoliko istaknutih holivudskih glumaca, izvođača i majstora borilačkih vještina potječe iz hongkonške kinematografije, posebno Bruce Lee, Jackie Chan, Chow Yun-fat, Michelle Yeoh, Maggie Cheung i Jet Li. Također, nekoliko hongkonških filmaša, kao John Woo, Wong Kar-wai, i Stephen Chow, postiglo je veliku slavu u Hollywoodu,[155] dok su lokalni filmovi kao Chungking Express, Infernal Affairs, Shaolin Soccer, Rumble in the Bronx i In the Mood for Love stekli međunarodno priznanje. Hong Kong je središte međunarodno popularne Cantopop glazbe, koja svoje utjecaje crpi iz drugih vrsta kineske glazbe i zapadnih žanrova.[156]

Vlada Hong Konga podržava kulturne institucije kao Hongkonški muzej nasljeđa (Hong Kong Heritage Museum), Hongkonški muzej umjetnosti (Hong Kong Museum of Art), Hongkonška akademija scenskih umjetnosti (The Hong Kong Academy for Performing Arts) i Hongkonški filharmonijski orkestar. Vladino ministarstvo za slobodno vrijeme i kulturne djelatnosti subvencionira i sponzorira međunarodne izvođače na gostovanju u Hong Kongu. Mnoge međunarodne kulturne aktivnosti organizirane su od strane vlade, konzulata, i privatno.[157][158]

Hong Kong ima dvije zemaljske televizije s koncesijom na razini teritorija - ATV i TVB, te tri lokalna i nekoliko stranih koncesionara kabelskih i satelitskih usluga.[159] Produkcija hongkonških sapunskih drama, humorističnih serija i zabavnih emisija nudi se publici diljem kineskog govornog područja. Magazini i novinski izdavači pišu i distribuiraju se i na kineskom i na engleskom, s naglaskom na senzacionalizmu i celebrity traču.[160]

Mediji u Hong Kongu relativno su slobodni od službenih intervencija u odnosu na kontinentalnu Kinu, iako Far Eastern Economic Review ukazuje na znakove autocenzure u časopisima čiji vlasnici imaju bliske veze ili poslovne interese u Narodnoj Republici Kini, te navodi da čak i zapadni mediji nisu imuni na rastuću kinesku ekonomsku moć.[161]

Unatoč ograničenoj površini, Hong Kong nudi velike mogućnosti rekreacije i natjecateljskog sporta. Svoje delegacije šalje na međunarodna natjecanja kao što su Olimpijske igre i Azijske igre, te je bio i domaćin konjičkih natjecanja tijekom Olimpijskih igara 2008.[162]

Postoje veliki višenamjenski objekti kao Hong Kong Coliseum i MacPherson Stadium. Također, strmi teren i opsežna mreža staza s atraktivnim pogledima privlače planinare, dok razvedena obala nudi mnoge plaže za plivanje.[163]

Arhitektura

[uredi | uredi kôd]
Kolonijalna arhitektura u Hong Kongu, čuveni Peninsula hotel.

Prema njemačkoj kompaniji Emporis, u Hong Kongu je 7650 nebodera, što je najveći broj nebodera u jednom gradu na svijetu.[164] Velika urbanistička zbijenost i mnoštvo visokih zgrada uvjetovani su nedostakom prostora za gradsko širenje (urban sprawl). S prosječnom udaljenošću od obale mora do strmih obronaka na otoku Hong Kong od 1,3 km,[165] mnogo je prostora dobiveno nasipavanjem mora. Takav nedostatak prostora uzrokuje potražnju za visokim zgradama za urede i stanovanje. Trideset i šest od 100 svjetskih najviših stambenih zgrada nalazi se u Hong Kongu.[166] Također, u Hong Kongu iznad 14. kata živi više ljudi nego bilo gdje drugdje u svijetu, što ga čini "najvertikalnijim svjetskim gradom".[25][26] Radi nedostatka prostora i potražnje za građevinskim terenima, malo je sačuvanih starih zgrada, te grad postaje središtem moderne arhitekture. International Commerce Centre (ICC), visok 484 m, najviša je zgrada u Hong Kongu i treća najviša na svijetu po mjerenju do visine krova.[167] Najviša zgrada prije izgradnje ICC-a bila je s 415 m visine Two International Finance Centre.[168] Druge su prepoznatljive zgrade HSBC Headquarters Building, trokutasta Central Plaza s vrhom tornja u obliku piramide, The Center s noćnom neonskom rasvjetom u bojama, i Bank of China Tower, arhitekta I. M. Peija sa svojom oštrom, uglatom fasadom. Smatra se da gradski pejzaž ostavlja najveći vizualni dojam među svim svjetskim gradovima.[169] Najstarije preostale povijesne građevine, uključujući Tsim Sha Tsui Clock Tower, Centralnu policijsku stanicu, i ostaci Kowloon Walled Cityja, izgrađene su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.[170][171]

U tijeku je mnogo razvojnih projekata, uključujući i izgradnju novih vladinih zgrada,[172] obnovu obale u okrugu Central,[173] i niz projekata u West Kowloonu.[174] Veća izgradnja visokih zgrada planira se na drugoj strani Victoria Harboura u Kowloonu, jer je zatvaranje obližnjeg aerodroma Kai Tak ukinulo stroga ograničenja visine.[175]

Panoramski pogled na Hong Kong Island noću.

Prijevoz

[uredi | uredi kôd]
Vlak linije East Rail Line hongkonškog metroa Mass Transit Railway, na stanici Tai Wai.

Hongkonška transportna mreža visoko je razvijena. Više od 90% dnevnih putovanja (11 milijuna) obavlja se javnim prijevozom,[27] što je najveći takav postotak u svijetu.[28] Prijevoz se može plaćati korištenjem kartice Octopus card, sustavom elektroničkog plaćanja uvedenog u podzemnoj željeznici Mass Transit Railway (MTR), a može se koristiti i na željeznici, autobusima i trajektima, te se prihvaća kao gotovina na drugim prodajnim mjestima.[176][177]

Radi kreiranja sveobuhvatne željezničke mreže na cijelom teritoriju, glavna gradska željeznička kompanija bila je 2007. spojena s gradskom podzemnom željeznicom.[178] Sustav podzemne željeznice ima 150 stanica i opslužuje 3,4 milijuna ljudi dnevno.[179] Hongkonški tramvaji (Hong Kong Tramways), uvedeni 1904., pokrivaju sjeverni dio otoka Hong Kong.[180]

Uslugom autobusnog prijevoza upravljaju privatne kompanije pod koncesijom. Pet privatnih tvrtki na cijelom teritoriju održava ukupno 700 linija. Dvije najveće, Kowloon Motor Bus, s 402 linije u Kowloonu i Novim Teritorijima, i Citybus, s 154 linije na otoku Hong Kong, pružaju usluge prijevoza preko luke. Danas se skoro isključivo koriste autobusi na kat, uvedeni 1949., dok standardni autobusi ostaju u upotrebi na rutama sa slabijom popunjenošću i cestama manjeg kapaciteta.

Gradski minibusi (Public light bus) opslužuju veći dio Hong Konga, osobito područja koja ne mogu doseći standardni autobusi, ili ih ne mogu doseći često, brzo, ili direktno.[181]

Autobus na kat tvrtke Kowloon Motor Bus.

Trajektni prijevoznik Star Ferry osnovan 1888., održava četiri linije preko Victoria Harboura, s 53 000 putnika dnevno.[182] Stekao je kultni status nakon objave romana Svijet Suzie Wong, ambijentiranog u Hong Kongu. Putopisac Ryan Levitt liniju Tsim Sha Tsui - Central smatrao je jednom od najslikovitijih na svijetu.[183] Druge trajektne usluge pružaju kompanije koje opslužuju udaljenije otoke, nove gradove, Macau i gradove u kontinentalnoj Kini. Čuvene su i hongkonške džunke u luci i mali kai-to trajekti koji povezuju udaljena obalna naselja.[184][185]

Na hongkonškom strmom, brdovitom terenu u početku se putovalo nosiljkama.[186] Uspinjača Peak Tram, prvi sustav javnog prijevoza u Hong Kongu, od 1888. omogućava prijevoz između okruga Central i Victoria Peaka.[187] U centralnom i zapadnom okrugu, postoji opsežan sustav pokretnih stepenica i travelatora, uključujući i najduži vanjski pokriveni sustav eskalatora u svijetu, Mid-Levels escalator.

Hong Kong International Airport, vodeći je putnički aerodrom i logističko čvorište u Aziji i jedna od najprometnijih svjetskih međunarodnih putničkih i teretnih zračnih luka, s više od 47 milijuna putnika i 3,74 milijuna tona tereta 2007.[188] Zamijenio je 1998. čuveni ali i prenapučeni Kai Tak Airport, te je u više anketa ocijenjen kao najbolji svjetski aerodrom.[189] Više od 85 zrakoplovnih kompanija djeluje na dva terminala zračne luke, glavnog čvorišta Cathay Pacifica, Dragonaira, Air Hong Konga, Hong Kong Airlinesa, i Hong Kong Expressa.[188][190]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Napomene i izvori

[uredi | uredi kôd]

Napomene

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Ovo je službeni općeprihvaćeni prijevod teksta na hongkonškom regionalnom grbu, teksta temeljnog zakona Hong Konga, i službenoj stranici vlade Hong Konga,[1] premda je također prihvatljivo "Specijalna administrativna regija Hong Kong" (Hong Kong Special Administrative Region) i "Hong Kong".
  2. ↑ Temeljni zakon Hong Konga navodi da su službeni jezici ", kineski i engleski jezik".[2] Ne određuje izričito standard "kineskog". Dok se mandarinski kineski i pojednostavljeno kinesko pismo koriste kao govorni i pisani standard u kontinentalnoj Kini, kantonski i tradicionalno kinesko pismo odavno su afirmirani kao de facto standardi u Hong Kongu.
  3. ↑ Ime je često pisano kao Hongkong dok vlada nije usvojila današnji oblik 1926. (Hongkong Government Gazette, Notification 479, 3 September 1926). Ipak, neke starije organizacije kao Hongkong Post, Hongkong Electric i The Hongkong and Shanghai Banking Corporation još uvijek koriste stari naziv. Dok su imena većine gradova u Narodnoj Republici Kini latinizirane na engleski Pinyinom, službeno englesko ime je Hong Kong umjesto pinyin verzije Xianggang.
  4. ↑ Odjeljak 3 (2) Kinesko-britanske zajedničke deklaracije djelomično navodi "Posebna administrativna regija Hong Kong uživat će visok stupanj autonomije, osim u vanjskoj politici i obrani, koje su dužnosti središnje narodne vlade." (eng. Section 3(2) of the Sino-British Joint Declaration states in part, "The Hong Kong Special Administrative Region will enjoy a high degree of autonomy, except in foreign and defence affairs which, are the responsibilities of the Central People's Government.")
  5. ↑ Odjeljak 3 (5) Kinesko-britanske zajedničke deklaracije navodi se da će socijalne i ekonomski sustavi i stil života u Hong Kongu ostati nepromijenjeni, te spominje slobodu i prava osigurana zakonom. Odjeljak 3 (12) djelomično navodi, "gore navedene osnovne politike Narodne Republike Kine ... ostat će nepromijenjene 50 godina." (eng. Section 3(5) of the Sino-British Joint Declaration states that the social and economic systems and lifestyle in Hong Kong will remain unchanged, and mentions rights and freedoms ensured by law. Section 3(12) states in part, "The above-stated basic policies of the People's Republic of China ... will remain unchanged for 50 years.")
  6. ↑ Popis stanovništva i Odjel statistike izvijestili su da je broj ljudi koji se izjašnjava kao "bijeli" pao s 46 584, na popisu iz 2001., na 36 384 u 2006., tj. pad od 22%.[127]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ GovHK: Residents. Hong Kong Government. Pristupljeno 29. rujna 2010.
  2. ↑ Official Languages. Hong Kong Government. 2006. Pristupljeno 29. rujna 2010.
  3. ↑ a b c d e Hong Kong. The World Factbook. CIA. 23. kolovoza 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2009. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  4. ↑ a b Population. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 2021. Pristupljeno 25. prosinca 2021.
  5. ↑ Population Density by Area (PDF). Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 2009. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  6. ↑ a b Hong Kong. International Monetary Fund. Pristupljeno 9. listopada 2008.
  7. ↑ a b Geography and Climate, Hong Kong (PDF). Census and Statistics Department, Hong Kong Government. Pristupljeno 10. siječnja 2007.
  8. ↑ Ash, Russell. 2006. The Top 10 of Everything 2007. Hamlyn. str. 78. ISBN 0-600-61532-4
  9. ↑ a b c Population by Ethnicity, 2001 and 2006. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2007. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  10. ↑ a b Fan Shuh Ching. 1974. The Population of Hong Kong (PDF). World Population Year. Committee for International Coordination of National Research in Demography: 18–20. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  11. ↑ Joint Declaration of the Government of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland and the Government of the People's Republic of China on the Question of Hong Kong. Constitutional and Mainland Affairs Bureau, Hong Kong Government. 19. prosinca 1984. Pristupljeno 4. listopada 2010.. The Government of the People's Republic of China declares that to recover the Hong Kong area (including Hong Kong Island, Kowloon and the New Territories, hereinafter referred to as Hong Kong) is the common aspiration of the entire Chinese people, and that it has decided to resume the exercise of sovereignty over Hong Kong with effect from 1 July 1997.
  12. ↑ a b On This Day: 1997: Hong Kong handed over to Chinese control. BBC News. 1. srpnja 1997. Pristupljeno 9. rujna 2008.
  13. ↑ The World's Most Competitive Financial Centers. CNBC. Pristupljeno 30. listopada 2009.
  14. ↑ a b 24 hours in Hong Kong: Urban thrills where East meets West. CNN. 8. ožujka 2009. Pristupljeno 27. svibnja 2009.
  15. ↑ a b Programme Highlights. Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2011. Pristupljeno 20. listopada 2010.
  16. ↑ a b Chan, Shun-hing; Leung, Beatrice. 2003. Changing Church and State Relations in Hong Kong, 1950–2000. Hong Kong University Press. str. 24. ISBN 962-2096123
  17. ↑ So, Dudley L.; Lin, Nan; Poston. 2001. The Chinese Triangle of Mainland China, Taiwan and Hong Kong. Greenwood Publishing. str. 13–29. ISBN 0-313-30869-1
  18. ↑ a b c d e Basic Law, Chapter IV, Section 4. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2015. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  19. ↑ Russell, Peter H.; O'Brien, David M. 2001. Judicial Independence in the Age of Democracy: Critical Perspectives from around the World. University of Virginia Press. str. 306. ISBN 9780813920160
  20. ↑ a b c Basic Law, Chapter II. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2010. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  21. ↑ Ghai, Yash P. 2000. Autonomy and Ethnicity: Negotiating Competing Claims in Multi-ethnic States. Cambridge University Press. str. 92–97. ISBN 9780521786423
  22. ↑ a b Basic Law, Chapter IV, Section 1. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2015. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  23. ↑ Rioni, S. G. 2002. Hong Kong in Focus: Political and Economic Issues. Nova Publishers. str. 9–10. ISBN 9781590332375
  24. ↑ Triennial Central Bank Survey of Foreign Exchange and Derivatives Market Activity in April 2007 (PDF). Triennial Central Bank Survey 2007. Bank for International Settlements: 7. Rujan 2007. Pristupljeno 5. rujna 2010.
  25. ↑ a b Vertical Cities: Hong Kong/New York. Time Out. 3. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2011. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  26. ↑ a b Home page. Skyscraper Museum. 14. srpnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. srpnja 2010. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  27. ↑ a b Public Transport Introduction. Transport Department, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  28. ↑ a b Lam, William H. K.; Bell, Michael G. H. 2003. Advanced Modeling for Transit Operations and Service Planning. Emerald Group Publishing. str. 231. ISBN 9780080442068
  29. ↑ a b Room, Adrian. 2005. Placenames of the World. McFarland & Company. str. 168. ISBN 0786422483
  30. ↑ Bishop, Kevin; Roberts, Annabel. 1997. China's Imperial Way. China Books and Periodicals. str. 218. ISBN 9622175112
  31. ↑ Fairbank, John King. 1953. Trade and Diplomacy on the China Coast: The Opening of the Treaty Ports, 1842–1854 2nd izdanje. Harvard University Press. str. 123–128. ISBN 9780804706483
  32. ↑ The Trial Excavation at the Archaeological Site of Wong Tei Tung, Sham Chung, Hong Kong SAR. Hong Kong Archaeological Society. Siječanj 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2010. Pristupljeno 21. kolovoza 2010.
  33. ↑ 港現舊石器制造場 嶺南或為我發源地 [Paleolithic site appears in Hong Kong, Lingnan perhaps discovered our birthplace]. People's Daily (kineski). 17. veljače 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  34. ↑ Li, Hui. 2002. 百越遗传结构的一元二分迹象 [The genetic structure of Baiyue divide in half] (PDF). Guangxi Ethnic Group Research (kineski). 70 (4): 26–31. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. svibnja 2011. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  35. ↑ 2005 Field Archaeology on Sham Chung Site. Hong Kong Archaeological Society. Siječanj 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2010. Pristupljeno 21. kolovoza 2010.
  36. ↑ Declared Monuments in Hong Kong – New Territories. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 13. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2010. Pristupljeno 21. kolovoza 2010.
  37. ↑ Characteristic Culture. Invest Nanhai. Pristupljeno 26. kolovoza 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  38. ↑ Peng, Quanmin. 2001. 从考古材料看汉代深港社会 [Archaeological material from the Shenzhen-Hong Kong Society of Han]. Relics From South (kineski). Pristupljeno 26. kolovoza 2010.
  39. ↑ Keat, Gin Ooi. 2004. Southeast Asia: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 932. ISBN 1576077705
  40. ↑ Archaeological Background. Hong Kong Yearbook. Hong Kong Government. 21. 2005. Pristupljeno 27. kolovoza 2010.
  41. ↑ Siu Kwok-kin. 唐代及五代時期屯門在軍事及中外交通上的重要性 [The importance of Tuen Mun during Tang and Five Dynasties period for foreign traffic and military]. From Sui to Ming (kineski). Education Bureau, Hong Kong Government: 40–45. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2010. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  42. ↑ Sweeting, Anthony. 1990. Education in Hong Kong, Pre-1841 to 1941: Fact and Opinion. Hong Kong University Press. str. 93. ISBN 9622092586
  43. ↑ a b Barber, Nicola. 2004. Hong Kong. Gareth Stevens. str. 48. ISBN 9780836851984
  44. ↑ Porter, Jonathan. 1996. Macau, the Imaginary City: Culture and Society, 1557 to the Present. Westview Press. str. 63. ISBN 9780813328362
  45. ↑ Edmonds, Richard L. 2002. China and Europe Since 1978: A European Perspective. Cambridge University Press. str. 1. ISBN 9780521524032
  46. ↑ Hayes, James. 1974. The Hong Kong Region: Its Place in Traditional Chinese Historiography and Principal Events Since the Establishment of Hsin-an County in 1573 (PDF). Journal of the Royal Asiatic Society Hong Kong Branch. 14: 108–135. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  47. ↑ Hong Kong Museum of History: "The Hong Kong Story" Exhibition Materials (PDF). Hong Kong Museum of History. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. travnja 2009. Pristupljeno 30. kolovoza 2010.
  48. ↑ a b Discovery Channel guide. Insight Guide Hong Kong. American Psychological Association Publications. 2005 [1980]. str. 18. ISBN 9812582460 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
  49. ↑ Courtauld, Caroline; Holdsworth, May; Vickers, Simon. 1997. The Hong Kong Story. Oxford University Press. str. 38–58. ISBN 9780195903539
  50. ↑ Hoe, Susanna; Roebuck, Derek. 1999. The Taking of Hong Kong: Charles and Clara Elliot in China Waters. Routledge. str. 203. ISBN 9780700711451
  51. ↑ a b c d e f g Wiltshire, Trea. 1997. Old Hong Kong. Volume II: 1901–1945 5th izdanje. FormAsia Books. str. 148. ISBN 9627283134 |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  52. ↑ History of Hong Kong. Global Times. 6. srpnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2013. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  53. ↑ Scott, Ian. 1989. Political change and the crisis of legitimacy in Hong Kong. University of Hawaii Press. str. 6. ISBN 9780824812690
  54. ↑ Byrne, Joseph Patrick. 2008. Encyclopedia of Pestilence, Pandemics, and Plagues: A-M. ABC-CLIO. str. 499. ISBN 0313341028
  55. ↑ Bradsher, Keith. 17. travnja 2005. Thousands March in Anti-Japan Protest in Hong Kong. The New York Times. Pristupljeno 20. listopada 2010.
  56. ↑ Moore, Lynden. 1985. The growth and structure of international trade since the Second World War‎. Cambridge University Press. str. 48. ISBN 9780521469791
  57. ↑ Wei, Shang-Jin. 2000. Why Does China Attract So Little Foreign Direct Investment? (PDF). National Bureau of Economic Research. str. 6–8. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  58. ↑ Dodsworth, John; Mihaljek, Dubravko. 1997. Hong Kong, China: Growth, Structural Change, and Economic Stability During the Transition. International Monetary Fund. str. 54. ISBN 1557756724
  59. ↑ Links between SARS, human genes discovered. People's Daily. 16. siječnja 2004. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  60. ↑ Lee, S. H. 2006. SARS in China and Hong Kong. Nova Publishers. str. 63–70. ISBN 9781594546785
  61. ↑ Summary of probable SARS cases with onset of illness from 1 November 2002 to 31 July 2003. World Health Organization. 31. prosinca 2003. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  62. ↑ 疫情衝擊香港經濟損失巨大 [The impact of economic losses in the great epidemic] (kineski). BBC News. 28. svibnja 2003. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  63. ↑ Yau, Cannix. 11. ožujka 2005. Tung's gone. What next?. The Standard. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  64. ↑ Appointment of Chief Executive. GN(E). Hong Kong Government. 21. lipnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2020. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  65. ↑ Donald Tsang wins Chief Executive election. Hong Kong Government. 25. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  66. ↑ Chinese Taipei Wins God Medal in Men’s 400-Meter Relay. Kuomintang. 14. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. travnja 2014. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  67. ↑ The Economist Intelligence Unit. 2. siječnja 2008. Hong Kong politics: China sets reform timetable. The Economist. Pristupljeno 6. rujna 2010.
  68. ↑ Basic Law, Chapter VIII. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2009. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  69. ↑ Chen, Wenmin; Fu, H. L.; Ghai, Yash P. 2000. Hong Kong's Constitutional Debate: Conflict Over Interpretation. Hong Kong University Press. str. 235–236. ISBN 9789622095090
  70. ↑ Basic Law, Chapter IV, Section 6. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2015. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  71. ↑ Civil Service (PDF). Information Services Department, Hong Kong Government. Lipanj 2009. Pristupljeno 6. rujna 2010.
  72. ↑ Burns, John P. 2004. Government Capacity and the Hong Kong Civil Service. Oxford University Press. str. 114. ISBN 9780195905977
  73. ↑ Basic Law, Chapter IV, Section 3. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2015. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  74. ↑ Madden, Frederick. 2000. The End of Empire: Dependencies since 1948. Pt. 1: The West Indies, British Honduras, Hong Kong, Fiji, Cyprus, Gibralter, and the Falklands. Volume VIII: Select Documents on the Constitutional History of the British Empire and Commonwealth. Greenwood Publishing. str. 188–196. ISBN 9780313290725 |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  75. ↑ Gaylord, Mark S.; Gittings, Danny; Traver, Harold. 2009. Introduction to Crime, Law and Justice in Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 153. ISBN 9789622099784
  76. ↑ a b Right of Abode in HKSAR—Verification of Eligibility for Permanent Identity Card. Immigration Department, Hong Kong Government. 5. lipnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2008. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  77. ↑ Cohen, Warren I.; Li, Zhao. 1997. Hong Kong Under Chinese Rule: The Economic and Political Implications of Reversion. Cambridge University Press. str. 220–235. ISBN 9780521627610
  78. ↑ Ming, Sing. Kolovoz 2006. The Legitimacy Problem and Democratic Reform in Hong Kong. Journal of Contemporary China. Informa. 15 (48): 517–532. doi:10.1080/10670560600736558. ISSN 1067-0564
  79. ↑ Public Consultation on the Methods for Selecting the Chief Executive and for Forming the Legislative Council in 2012 (PDF). Hong Kong Government. 11. lipnja 2010. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. svibnja 2011. Pristupljeno 5. rujna 2010.
  80. ↑ Balfour, Frederik; Lui, Marco. 25. lipnja 2010. Hong Kong Lawmakers Approve Tsang’s Election Plan. Businessweek. Bloomberg. Pristupljeno 6. listopada 2010.
  81. ↑ a b c The Legal System in Hong Kong. Department of Justice, Hong Kong Government. Pristupljeno 20. rujna 2008.
  82. ↑ a b c Ash, Robert F. 2003. Hong Kong in Transition: One Country, Two Systems. Volume 11: RoutledgeCurzon Studies in the Modern History of Asia. Psychology Press. str. 161–188. ISBN 9780415299541 |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  83. ↑ a b Introduction. Hong Kong Judiciary. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2017. Pristupljeno 20. rujna 2008.
  84. ↑ About Us: Organisation chart of the Secretary for Justice's Office. Department of Justice, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2008. Pristupljeno 5. rujna 2008.
  85. ↑ Basic Law, Chapter IV, Section 2. Basic Law Promotion Steering Committee. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2015. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  86. ↑ Weisenhaus, Doreen; Cottrell, Jill; Yan, Mei Ning. 2007. Hong Kong Media Law: A Guide for Journalists and Media Professionals. Hong Kong University Press. str. 74. ISBN 9789622098084
  87. ↑ The Profile of Hong Kong Population Analysed by District, 2007. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 20. lipnja 2008. Pristupljeno 30. kolovoza 2008.
  88. ↑ Hong Kong: Population, Area & Density by District Board District: 1999. Demographia. 2000. Pristupljeno 30. kolovoza 2008.
  89. ↑ a b Hong Kong – The Facts: District Administration (PDF). Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. rujna 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  90. ↑ Mission. Home Affairs Department, Hong Kong Government. 30. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2009. Pristupljeno 10. studenoga 2009.
  91. ↑ Huque, Ahmed Shafiqul; Lee, Grace O. M.; Cheung, Anthony. 1998. The Civil Service in Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 19. ISBN 9622094589
  92. ↑ Rioni, S. G. 2002. Hong Kong in Focus: Political and Economic Issues. Nova Publishers. str. 154–163. ISBN 9781590332375
  93. ↑ Morton, Brian; Harper, Elizabeth. 1995. An Introduction to the Cape d'Aguilar Marine Reserve, Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 9. ISBN 9789622093881
  94. ↑ 2006 Population By-census (PDF). Census and Statistics Department, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. travnja 2009. Pristupljeno 13. studenoga 2009.
  95. ↑ Tai Mo Shan Country Park. Agriculture, Fisheries and Conservation Department, Hong Kong Government. 17. ožujka 2006. Pristupljeno 8. studenoga 2009.
  96. ↑ Hong Kong. Olympic Council of Asia. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2009. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
  97. ↑ Chief Executive pledges a clean, green, world-class city. Hong Kong Trade Development Council. 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2005. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  98. ↑ HK harbour reclamation reprieve. BBC News. 9. siječnja 2004. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  99. ↑ Bradsher, Keith. 5. studenoga 2006. Dirty Air Becomes Divisive Issue in Hong Kong Vote. The New York Times. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  100. ↑ Climate of Hong Kong. Hong Kong Observatory. 4. svibnja 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2018. Pristupljeno 2. kolovoza 2007.
  101. ↑ Hong Kong in Figures 2008 Edition. Census and Statistics Department, Hong Kong Government. 27. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2008. Pristupljeno 7. svibnja 2008.
  102. ↑ Extreme Values and Dates of Occurrence of Extremes of Meteorological Elements between 1884–1939 and 1947–2006 for Hong Kong. Hong Kong Observatory. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  103. ↑ Monthly Meteorological Normals for Hong Kong. Hong Kong Observatory. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  104. ↑ a b End of an experiment. The Economist. 15. srpnja 2010. Pristupljeno 5. rujna 2010.
  105. ↑ 2009 Index of Economic Freedom. The Heritage Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 19. siječnja 2008.
  106. ↑ 2008 Index of Economic Freedom. The Heritage Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2008. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  107. ↑ Top 10 Countries. The Heritage Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2008. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  108. ↑ Bromma, Hubert. 2007. How to Invest in Offshore Real Estate and Pay Little Or No Taxes. McGraw-Hill Professional. str. 161. ISBN 9780071470094
  109. ↑ Preston, Peter Wallace; Haacke, Jürgen. 2003. Contemporary China: The Dynamics of Change at the Start of the New Millennium. Psychology Press. str. 80–107. ISBN 9780700716371
  110. ↑ Yeung, Rikkie. 2008. Moving Millions: The Commercial Success and Political Controvesies of Hong Kong's Railways. Hong Kong University Press. str. 16. ISBN 9789622099630
  111. ↑ The Global Financial Centres Index 1 Executive Summary (PDF). City of London. Ožujak 2007. str. 6. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. lipnja 2007. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  112. ↑ World Federation of Exchanges – Statistics/Monthly. World Federation of Exchanges. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2011. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  113. ↑ Hong Kong IPOs May Raise Record $48 Billion in 2010, E&Y Says. Bloomberg. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  114. ↑ Hong Kong's Linked Exchange Rate System (PDF). Hong Kong Monetary Authority. str. 33. Pristupljeno 6. listopada 2010.
  115. ↑ Tsang, Donald. 18. rujna 2006. Big Market, Small Government. Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  116. ↑ Hong Kong's Export Outlook for 2008: Maintaining Competitiveness through Supply Chain Management. Hong Kong Trade Development Council. 6. prosinca 2007. Pristupljeno 30. kolovoza 2010.
  117. ↑ HKDF – Has Hong Kong Lost its Competitiveness?. Hong Kong Democratic Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2016. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
  118. ↑ About Hong Kong. Hong Kong Government. Travanj 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  119. ↑ The Panama Canal: A plan to unlock prosperity. The Economist. 3. prosinca 2009. Pristupljeno 4. prosinca 2009.
  120. ↑ Dhungana, Gita. 29. prosinca 2006. Growth in exports defies predictions. The Standard. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  121. ↑ Hong Kong Monthly Digest of Statistics, Hong Kong Government, March 2008
  122. ↑ Economic and Social Survey of Asia and the Pacific 2009: Addressing Triple Threats to Development. United Nations Publications. 2009. str. 94–99. ISBN 9789211205770
  123. ↑ Worldwide Cost of Living survey 2009. Mercer. 29. lipnja 2010. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  124. ↑ Explore Economies. World Bank. 2010. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  125. ↑ Hong Kong: The Facts – Population (PDF). Hong Kong Government. 2009. Pristupljeno 4. prosinca 2009.
  126. ↑ Who is entitled to sponsor family members to come to live in Hong Kong? If I am a lawful resident of Hong Kong, can my family members in the Mainland (or elsewhere) apply to immigrate to Hong Kong?. Community Legal Information Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2010. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  127. ↑ Counting Expat Numbers a Complex Task (Hong Kong). Global Auto Industry. Srpanj 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2011. Pristupljeno 30. kolovoza 2010.
  128. ↑ International Labour Office. 2009. Application of International Labour Standards 2009 (I). International Labour Organization. str. 640. ISBN 9221206343
  129. ↑ Westra, Nick. 5. lipnja 2007. Hong Kong as a Cantonese speaking city. Journalism and Media Studies Centre, University of Hong Kong. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
  130. ↑ ICE Hong Kong. University College London. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  131. ↑ Yum, Cherry. 2007. Which Chinese? Dialect Choice in Philadelphia’s Chinatown (PDF). Haverford College. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. travnja 2011. Pristupljeno 25. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  132. ↑ Chapter 18: Religion and Custom. Hong Kong Yearbook. Hong Kong Government. 2006. Pristupljeno 16. svibnja 2009.
  133. ↑ International Religious Freedom Report 2007 – Hong Kong. United States Department of State. 2007. Pristupljeno 16. svibnja 2009.
  134. ↑ Hong Kong Year Book (2006):Chapter 18 – Religion and Custom: Christianity. Hong Kong Government. 15. kolovoza 2007. Pristupljeno 16. svibnja 2009.
  135. ↑ Hong Kong China Temple. The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2010. Pristupljeno 30. rujna 2010.
  136. ↑ 2007 Report of Jehovah's Witnesses Worldwide. The Watchtower. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2012. Pristupljeno 9. kolovoza 2008.
  137. ↑ International Religious Freedom Report 2006 – Hong Kong. United States Department of State. 2006. Pristupljeno 6. listopada 2010.
  138. ↑ Piboontanasawat, Nipa. 23. listopada 2008. Hong Kong Has Highest Income Disparity in Asia, UN Report Says. Bloomberg. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  139. ↑ Subcommittee to Study the Subject of Combating Poverty (PDF). Legislative Council of Hong Kong. 23. lipnja 2005. Pristupljeno 30. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  140. ↑ Kwok Kwok-chuen. 12. veljače 2007. Income Distribution of Hong Kong and the Gini Coefficient (PDF). Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. ožujka 2010. Pristupljeno 17. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  141. ↑ 母語教學小冊子 [Mother Tongue Instruction Handbook] (kineski). Education Bureau, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  142. ↑ Policy for Secondary Schools -Medium of Instruction Policy for Secondary Schools. Education Bureau, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2009. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  143. ↑ PISA 2006 Science Competencies for Tomorrow's World. Organisation for Economic Co-operation and Development. 2006. Pristupljeno 14. prosinca 2007.
  144. ↑ Kindergarten, Primary and Secondary Education. Education Bureau, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2012. Pristupljeno 1. veljače 2008.
  145. ↑ a b Li, Arthur. 18. svibnja 2005. Creating a better education system. Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2008. Pristupljeno 17. kolovoza 2010.
  146. ↑ HKDSE. Hong Kong Examinations and Assessment Authority. 12. listopada 2010. Pristupljeno 20. listopada 2010.
  147. ↑ QS World University Rankings™ Launches 2010 Research. Quacquarelli Symonds. 8. ožujka 2010. Pristupljeno 30. kolovoza 2010.
  148. ↑ Times Higher Education-QS World University Rankings 2009 – Top 200 world universities. Times Higher Education Supplement. Quacquarelli Symonds. 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2011. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  149. ↑ a b Top 200 Universities. Quacquarelli Symonds. 2009. Pristupljeno 27. srpnja 2009.
  150. ↑ Feng shui used in 90% of RP businesses. Philippine Daily Inquirer. 17. veljače 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2009. Pristupljeno 14. studenoga 2009.
  151. ↑ Fowler, Jeaneane D.; Fowler, Merv. 2008. Chinese Religions: Beliefs and Practices. Sussex Academic Press. str. 263. ISBN 9781845191726
  152. ↑ Xi, Xu; Ingham, Mike. 2003. City Voices: Hong Kong writing in English, 1945–present. Hong Kong University Press. str. 181. ISBN 9789622096059
  153. ↑ Chan, Cecilia; Chow, Amy. 2006. Death, Dying and Bereavement: a Hong Kong Chinese Experience. Volume 1. Hong Kong University Press. str. 3. ISBN 9789622097872 |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  154. ↑ Stone, Andrew; Chow, Chung Wah; Ho, Reggie. 15. siječnja 2008. Hong Kong and Macau. Lonely Planet. str. 7. ISBN 9781741046656
  155. ↑ a b Hong Kong calls itself Asia's entertainment hub. Monsters and Critics. 23. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2010. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  156. ↑ Corliss, Richard. 24. rujna 2001. Hong Kong music circles the globe with its easy-listening hits and stars. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2010. Pristupljeno 17. prosinca 2010.
  157. ↑ General Information. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 15. listopada 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  158. ↑ About the Museum. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 25. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2010. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  159. ↑ Broadcasting: Licences. Commerce and Economic Development Bureau, Hong Kong Government. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2010. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  160. ↑ Li, Jinquan. 2002. Global Media Spectacle: News War Over Hong Kong. State University of New York Press. str. 69–74. ISBN 9780791454725
  161. ↑ Walker, Christopher; Cook, Sarah. 12. listopada 2009. China's Export of Censorship. Far Eastern Economic Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2010. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  162. ↑ Hong Kong Olympic Equestrian Venue (Beas River & Shatin). Beijing Organizing Committee for the Olympic Games. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2013. Pristupljeno 4. studenoga 2009.
  163. ↑ Macdonald, Phil. 2006. National Geographic Traveler: Hong Kong 2nd izdanje. National Geographic Society. str. 263. ISBN 9780792253693
  164. ↑ Most Active Cities in terms of High-rise Construction. Emporis. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2007. Pristupljeno 24. svibnja 2009.
  165. ↑ Tong, C. O.; Wong, S. C. Kolovoz 1997. The advantages of a high density, mixed land use, linear urban development. Transportation. 24 (3): 295–307. doi:10.1023/A:1004987422746
  166. ↑ World's Tallest Residential Towers. Emporis. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2013. Pristupljeno 24. svibnja 2009.
  167. ↑ International Commerce Centre. Emporis. Pristupljeno 2. rujna 2008.
  168. ↑ Two International Finance Centre. Emporis. Pristupljeno 24. svibnja 2009.
  169. ↑ Emporis Skyline Ranking. Emporis. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2008. Pristupljeno 24. svibnja 2009.
  170. ↑ Declared Monuments in Hong Kong – Hong Kong Island. Leisure and Cultural Services Department, Hong Kong Government. 13. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  171. ↑ Sinn, Elizabeth. 1990. Kowloon Walled City: Its Origin and Early History (PDF). Journal of the Hong Kong Branch of the Royal Asiatic Society. 27: 30–31. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  172. ↑ Tamar Development Project. Hong Kong Government. 23. travnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2010. Pristupljeno 17. rujna 2010.
  173. ↑ Central Waterfront Design Competition. Designing Hong Kong. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2008. Pristupljeno 26. travnja 2008.
  174. ↑ West Kowloon Cultural District Public Engagement Exercise. Home Affairs Bureau, Hong Kong Government. 26. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2008. Pristupljeno 6. listopada 2010.
  175. ↑ Kai Tak building height restrictions lifted. Hong Kong Government. 10. srpnja 1998. Pristupljeno 26. travnja 2008.
  176. ↑ Octopus Card Information. Octopus Cards Limited. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2009. Pristupljeno 10. prosinca 2008.
  177. ↑ Poon, Simpson; Chau, Patrick. Veljača 2001. Octopus: The Growing E-payment System in Hong Kong. Electronic Markets. Informa. 11 (2): 97–106. doi:10.1080/101967801300197016
  178. ↑ Press Release: Government has reached understanding with MTRCL on the terms for merging the MTR and KCR systems. Hong Kong Government. 11. travnja 2006. Pristupljeno 17. studenoga 2007.
  179. ↑ Tourist Information. Mass Transit Railway. Pristupljeno 29. travnja 2008.
  180. ↑ The Company. Hong Kong Tramways. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2008. Pristupljeno 29. travnja 2008.
  181. ↑ Cullinane, S. Siječanj 2002. The relationship between car ownership and public transport provision: a case study of Hong Kong. Physics Letters B. Elsevier Science Limited. 9 (1): 290. doi:10.1016/j.physletb.2003.10.071
  182. ↑ Ng, Tze-wei. 10. studenoga 2006. Not even HK's storied Star Ferry can face down developers. International Herald Tribune. Pristupljeno 1. rujna 2010.
  183. ↑ Ferry is amongst the world's best. BBC News. 19. listopada 2004. Pristupljeno 29. travnja 2008.
  184. ↑ Fitzpatrick, Liam. Hong Kong: 10 Things to Do in 24 Hours. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2013. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.
  185. ↑ Cushman, Jennifer Wayne. 1993. Fields from the sea: Chinese junk trade with Siam during the late eighteenth and early nineteenth centuries. SEAP Publications. str. 57. ISBN 0877277117
  186. ↑ Thomson, John. 1873. Illustrations of China and Its People. Sampson Low, Marston, Low, and Searle. str. 96
  187. ↑ Cavaliero, Eric. 24. srpnja 1997. Grand old lady to turn 110. The Standard. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 1. rujna 2010.
  188. ↑ a b About Us. Hong Kong International Airport. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2007. Pristupljeno 28. travnja 2008.
  189. ↑ International travellers have voted Hong Kong the best airport in the world. Skytrax. 8. kolovoza 2007. Pristupljeno 28. travnja 2008.
  190. ↑ Air Cargo and Aviation Logistic Services (PDF). Hong Kong International Airport. str. 1. Pristupljeno 31. kolovoza 2010.

Dodatne informacije

[uredi | uredi kôd]
  • Endacott, G. B. 1964. An Eastern Entrepot. A collection of documents illustrating the history of Hong Kong. str. 293. ASIN B0007J07G6
  • Fu, Poshek; Deser, David. 2002. The Cinema of Hong Kong: History, Arts, Identity. Cambridge University Press. str. 346. ISBN 9780521776028
  • Lui, Adam Yuen-chung. 1990. Forts and Pirates – A History of Hong Kong. Hong Kong History Society. str. 114. ISBN 9627489018
  • Liu, Shuyong; Wang, Wenjiong; Chang, Mingyu. 1997. An Outline History of Hong Kong. Foreign Languages Press. str. 291. ISBN 9787119019468
  • Ngo, Tak-Wing. 1999. Hong Kong's History: State and Society Under Colonial Rule. Routledge. str. 205. ISBN 9780415208680
  • Tsang, Steve. 1995. Government and Politics: A Documentary History of Hong Kong. Hong Kong University Press. str. 312. ISBN 9622093922
  • Tsang, Steve. 2007. A Modern History of Hong Kong. I. B. Tauris. ISBN 9781845114190
  • Welsh, Frank. 1993. A Borrowed place: the history of Hong Kong. Kodansha International. str. 624. ISBN 9781568360027

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Hong Kong
v • u
Administrativna podjela NR Kine
Provincije
Anhui • Fujian • Gansu • Guangdong • Guizhou • Hainan • Hebei • Heilongjiang • Henan • Hubei • Hunan • Jiangsu • Jiangxi • Jilin • Liaoning • Qinghai • Shaanxi • Shandong • Shanxi • Sečuan • Yunnan • Zhejiang
Autonomne regije
Gradovi u rangu provincije:
Specijalne administrativne regije:
Kineska provincija izvan suvereniteta NR Kine:
v • r • u
Države u Aziji
Samostalne države
Ostali teritoriji
Hong Kong (PUR NR Kine) • Makao (PUR NR Kine)
Nepriznate države
1) Djelomično u Europi. • 2) Smatra se i dijelom Oceanije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hong_Kong&oldid=6997024"