Hrvatska

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Hrvatska. Za druga značenja, pogledajte Hrvatska (razdvojba).

"Republika Hrvatska" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Republika Hrvatska (razdvojba).

Republika Hrvatska
Zastava Grb
Himna Lijepa naša domovino
Glavni grad	Zagreb
Službeni jezik	hrvatski
Vlada
- Predsjednik	Stjepan Mesić
- Predsjednica Vlade	Jadranka Kosor
Neovisnost	Odcjepljenjem od SFRJ 25. lipnja 1991.
Površina	123. po veličini
- ukupno	56.542 1) km²
- % vode	0,2 %
Stanovništvo	117. po veličini
- ukupno (2001)	4.437.460
- gustoća	78,5/km²
BDP (PKM)	procjena 2007.
- ukupno	69,866 milijardi $ (71.)
- po stanovniku	15,733 $ (52.)
Valuta	kuna (100 lipa)
Pozivni broj	+385
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.hr
1) S pripadajućim obalnim morem površina iznosi 89,810 km²

Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) je država zemljopisno smještena na prijelazu iz Srednje u Jugoistočnu Europu. Hrvatska graniči na sjeveru sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i istoku s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga.

Hrvatska ima prema popisu iz 2001. godine 4.437.460 stanovnika ^[1]. Hrvati čine gotovo 90% stanovništva dok su najznačajnija manjina Srbi koji čine oko 4.5% stanovništva. Ostale manjine čine manje od 0.5% stanovništva. Kopnena površina iznosi 56.542 km², a površina teritorijalnog mora 31.067 km². Glavni grad je Zagreb koji je gospodarsko, kulturno i političko središte zemlje.

Prema političkom ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija. Članica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992.^[2][3] Hrvatska je članica Vijeća Europe, CEFTA-e, Svjetske trgovinske organizacije te nestalna članica Vijeća sigurnosti. Punopravna je članica NATO-a kao druga zemlja bivše Jugoslavije, nakon Slovenije od 1. travnja 2009. godine. Kandidat je za ulazak u Europsku uniju od 2004.

Sadržaj 1 Povijest 1.1 Kameno doba 1.2 Metalno doba 1.3 Grci i Rimljani 1.4 Dolazak Hrvata 2 Zemljopis 2.1 Klima 3 Politika 3.1 Zakonodavna vlast 3.2 Izvršna vlast 3.3 Sudbena vlast 3.4 Ustavni sud 4 Upravna podjela 5 Gospodarstvo 6 Promet 7 Komunikacije 8 Stanovništvo 9 Obrazovanje 10 Zdravstvo 11 Kultura 12 Sport 13 Državni blagdani 14 Izvori 15 Vanjske poveznice 15.1 Ostali projekti

Povijest

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Hrvatske

Kameno doba

Na prostoru Hrvatske je otkriveno pedesetak nalazišta čovjeka kamenog doba. U pećini Šandalja I. u blizini Pule pronađeni su najstariji predmeti oblikovani rukom na tlu Hrvatske. Izrađeni su od kamena, a obrađeni okresivanjem. U Punikvama kod Ivanca pronađeni su razvijeniji ručni klinovi. Najvažnije nalazište otkrio je Dragutin Gorjanović Kramberger 1899. godine u spilji na Hušnjakovom brdu kraj Krapine gdje je našao ostatke neandertalskog čovjeka i njegovog oruđa. Nalazišta krapinskog pračovjeka jedno je od najvažnijih u Europi. Živio je oko 130 tisuća godina prije Krista. U pećini Veternica kraj Zagreba i spilji Vidnija kraj Varaždina također su pronađeni ostaci neandertalaca.

Ljudi mlađeg kamenog doba na prostoru Hrvatske su živjeli u plodnim nizinama rijeka i uz Jadransko more. Prema prostoru najvažnijih nalazišta razlikujemo četiri kulture. Starčevačka kultura se prostirala dijelom sjeverne Hrvatske, a nositelji su ratari i stočari koji su živjeli u sojenicama i proizvodili keramiku koju su bojali crvenom bojom. Najvažnija nalazišta su Starčevo i Pepelane kraj Virovitice. Sopotska kultura prostirala se na prostoru Slavonije s nalazištima Sopot i Otok kraj Vinkovaca. Danilska kultura se prostirala uz obale Jadrana, a Danilo kraj Šibenika i Smilčić kraj Zadra su najvažnija nalazišta. Hvarska kultura se prostirala južnim dalmatinskim otocima, a Grapčeva i Markova spilja na otoku Hvaru su najvažnija nalazišta. Danilska i Hvarska kultura pripadaju krugu impresso keramike koja se odlikuje posudama crveno smeđe boje ukrašenima otiscima školjaka, morskim puževa i zarezima učinjenim oštrim predmetima.

Metalno doba

Na prijelazu iz mlađeg kamenog u metalno doba na prostoru Srijema i Slavonije prostirala se Vučedolska kultura. Na prostoru kraj Dunava pronađena su kuće pravokutnog oblika, oružje od glačanog kamena te kalupi za lijevanje barenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptce poznat pod nazivom Vučedolska golubica. Najvažnija kultura brončanog doba je vinkovačka kultura koja nastavlja tradiciju vučedolske. Ostala važnija nalazišta su Nezakcij u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripač na Uni. U kasnom brončanom dobu proširila se u sjevernom Hrvatskom kultura polja sa žarama, nazvane prema glinenim posudama u koje se spremao pepeo pokojnika, sa nalazištima kraj Zagreba i Velike Gorice.

U željeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu. Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeću prije Krista, a živjeli su na području sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donjeli lončarsko kolo i umijeće kovanja novca. Od keltskih plemena na panonskom tlu treba spomenuti Skordiske i Tauriske. Iliri su živjeli na prostoru južno od Save, a najvažniji narodi su Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze lađe kojima su plovili zvale su se lembi. Rimljani su po liburnskome uzoru izgrađivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.

Grci i Rimljani

Grci svoje kolonije na istočnim jadranskim obalama osnivaju krajem VI. stoljeća prije Krista. Prva naseobina je bila Korkira Melajna na Korčuli koji su osnovali stanovnici otoka Krfa. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji osnovao je koloniju Issu na otoku Visu. U blizini Lumbarde na Korčuli je osnovana kolonija o čijem osnivanju svjedoči zapis Lumbardska psefizma. Stanovnici otoka Para osnovali su Far u Starom Gradu na Hvaru, a važne kolonije su i Tragurij u Trogiru i Epetij u Stobreču. Između kolonija i matičnog polisa razvijale su se snažne kulturne i trgovačke veze.

Gusarenje ilirskih naroda dovelo ih je u sukob s Rimljanima koji su od kraljice Teute tražili da svojim podanicima zabrani gusarenje, no ona je to odbila. Rimljani pokreću tri ilirska rata kojima uništavaju Ilirsko kraljevstvo koje je 167. godine prije Krista podijeljeno na tri oblasti pod vrhovnom rimskom vlašću. Propašću ilirske države Rimljani su morali u brojnim ratovima pokoravati pojedinačne ilirske narode te je konačno osvajanje završeno tek početkom prvog stoljeća. Tada je uspostavljena granica na Dunavu, a jedinstveni Ilirik je podijeljen na dvije rimske provincije Panoniju i Dalmaciju.

Ilirske provincije zbog zemljopisnog položaja i prirodnih bogatstava ubrajale su se u važnije pokrajine Carstva. Panonija je kao granična pokrajna bila važna za obranu, dok je Dalmacija činila sponu između istočnog i zapadnog dijela Carstva. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile su Salona, sjedište rimskog namjesnika i gospodarsko središte te Narona kao trgovačko i lučko središte. Jadera i Pola također su bile značajne. U Panonija najvažnije su bile Siscija i Sirmij. Jedan od najvažnijih rimskih spomenika uopće je palača cara Dioklecijana podignuta nedaleko Salone. Pulski amfiteatar bio je jedan od najvećih u Carstvu.

Dolazak Hrvata

Hrvati su narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimirovića oko 925. godine. Tomislav, rex Croatorum', ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljevima Petrom Krešimirom IV. (1058. - 1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075. - 1089.).

Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja za kralja Hrvatske. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Osmanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor izabrao Habsburgovce za vladarsku kuću kraljevine Hrvatske. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik je dio zemlje oslobođen od turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugoga razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje unutarnje samostalna banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941. - 1945.). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a Istra te gotovo svi otoci su prepušteni Italiji. Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.

Krajem 60-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jačanje tržišne privrede te se kritiziraju unitarističke i centralištičke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su središta Matica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proširio do proljeća 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeće. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a naročito donošenjem Ustava 1974. godine snažno je ojačan republički individualitet.

Titovom smrću 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teške političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede, te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na političko vodstvo dovodi Slobodana Miloševića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje višestranački sustav.

Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom, te se 30. svibnja konstituira višestranački Sabor. Referendumom održanim 19. svibnja 1991. većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze sa dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana privatizacijom, te nedemokratičnost. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeđuje koalicija šest stranaka u koju su uključeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Račan. Stjepan Mesić je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. Na vlast 2003. dolazi reformirani HDZ predvođen dr. Ivom Sanaderom koji trenutno služi drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuđa.

Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. 3. listopada 2005. godine Hrvatska je započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji, a 3. travnja 2008. primila je pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u.

Zemljopis

Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis Hrvatske

Hrvatska ima:

• jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
• pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
• kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).

Površina obalnog mora: 33.200 km²
Površina kopna i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije

Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km

Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih)

Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak,Knin, Gospić (sjedište najveće hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad), Vukovar (najveća riječna luka u Hrvatskoj)... (vidi i: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)

Klima

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C.

S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25°C do 27°C.

Politika

Detaljniji članak o ovoj temi: Politika Hrvatske

Od usvajanja novog Ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Zakonodavna vlast

Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja:

• 15. siječnja - 15. srpnja
• 15. rujna - 15. prosinca.

Izvršna vlast

Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.

Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja.

Sudbena vlast

Hrvatska ima složen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekršajnih sudova, 108 općinskih sudova i 13 trgovačkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske te 21 županijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1 482 suca i 433 prekršajna suca.

Sudovi opće nadležnosti:

• Vrhovni sud Republike Hrvatske,
• županijski sudovi i
• općinski sudovi

Sudovi posebne nadležnosti:

• Upravni sud Republike Hrvatske,
• Visoki trgovački sud Republike Hrvatske,
• trgovački sudovi,
• Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i
• prekršajni sudovi.

Ustavni sud

Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.

Vidi još i: Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Upravna podjela

Detaljniji članak o ovoj temi: Hrvatske županije
Detaljniji članak o ovoj temi: Hrvatske općine i gradovi

U Hrvatskoj su općine i gradovi prema Ustavu, jedinice lokalne samouprave. Teritorij Hrvatske administrativno je podijeljen na 127 gradova i 429 općina. Općine i gradovi u Hrvatskoj čine najnižu razinu samouprave. Hrvatska je podijeljena na dvadeset županija i Grad Zagreb koji ima status županije. Županija obuhvaća više prostorno povezanih općina i gradova na svom području. Površinom je najveća županija Ličko-senjska, a najmanja Međimurska županija. Županije s najviše stanovnika su Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska i Primorsko-goranska.

1. Zagrebačka
2. Krapinsko-zagorska
3. Sisačko-moslavačka
4. Karlovačka
5. Varaždinska
6. Koprivničko-križevačka
7. Bjelovarsko-bilogorska
8. Primorsko-goranska
9. Ličko-senjska
10. Virovitičko-podravska
11. Požeško-slavonska
12. Brodsko-posavska
13. Zadarska
14. Osječko-baranjska
15. Šibensko-kninska
16. Vukovarsko-srijemska
17. Splitsko-dalmatinska
18. Istarska
19. Dubrovačko-neretvanska
20. Međimurska
21. Grad Zagreb

Vidi i:

Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Dodatak:Popis općina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Gospodarstvo Hrvatske

Bruto domaći proizvod je 2007. prema MMF iznosio 50,053 milijarde USD ili 11 271 USD po stanovniku, pri čemu je realni rast u odnosu na 2006. godinu bio 6%. Prema paritetu kupovne moći ukupni BDP je 69,866 milijardi USD ili 15,733 USD per capita.^[4] Prema Eurostatu, statističkom uredu EU, hrvatski BDP po glavni stanovnika, iskazan prema standardima kupovne moći je na 63% prosjeka Europske unije.^[5] Prosječna neto plaća za ožujak 2009. iznosila je prema podacima Državnog zavoda za statistiku 5 367 kuna. Prosječna mjesečna bruto plaća za ožujak iste godine iznosila je 7 816 kuna.^[6] Dvije trećine zaposlenih u pravnim osobama u ožujku prošle godine primilo je prosječnu neto plaću manju od državnog prosjeka.^[7][8] Hrvatska kućanstva su u 2008. godini imala nešto više od 89 tisuća kuna raspoloživih sredstava, dok im je potrošnja premašila 93 tisuće kuna. Najveći udio imali su raspoloživi dohoci s 88,99 posto udjela. U ukupno upotrijebljenim sredstvima najveći udio, gotovo 80 posto odnosi se na izdatke za potrošnju, od čega se gotovo trećina trošila na hranu i bezalkoholna pića, a po četvrtina na stanovanje i prijevoz.^[9]

Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda u 2009. godini Hrvatska se nalazi na 116. mjestu te je svrstana u uglavnom neslobodne zemlje.^[10] Deficit platne bilance 2007. godine iznosio 3,2 milijarde eura ili oko 8,5 posto BDP-a.^[11] Razlog tome je premali izvoz u odnosu na uvoz. Inflacija je u 2007. iznosila oko 2,8%, a očekuje se da će u 2008. iznositi 4,7% što bi bila najviša stopa inflacije od 2000. godine.^[12] Devizne su pričuve na kraju 2004. godine iznosile gotovo 6,4 milijarda eura. Bruto inozemni dug prema podacima HNB-a narastao je potkraj prošle godine na 39,04 milijarde eura, što je 5,8 milijardi eura više nego krajem 2007. godine. Država je u ukupnom hrvatskom vanjskom dugu potkraj 2008. imala 17,7 posto udjela.^[13]

Hrvatska je u 2007. izvezla roba u vrijednosti nešto većoj od 66 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 138,1 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 72 milijarde kuna. Pokrivenost uvoza izvozom od svega 47,9% što je smanjenje za 0,4 postotna boda u odnosu na prijašnju godinu.^[14] Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka mjereno ostvarenim prihodom u 2007. godini je INA s 24,02 milijarde kuna, slijedi Konzum s 10,8 milijardi kuna, HEP s 10,2 milijarde kuna, HT s 7,2 milijarde kuna te T-Mobile Hrvatska s 4,44 milijarde kuna.^[15]

Broj prijavljenih na Državnom zavodu za zapošljavanje u siječnju 2009. je dosegao 254 291, pa se stopa nezaposlenosti popela na 14,5 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.^[16] Na kraju prošle godine bilo ukupno 1 543 878 zaposlenih osoba, najviše u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu.^[17] Od kolovoza 2008. do siječnja 2009. godine bez posla ostalo 34 957 ljudi. U istom razdoblju lani broj nezaposlenih povećao se za tek 11 633 što se tumači posljedicama svjetske gospodarske krize. Stopa anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj je u drugom tromjesečju 2008. godine iznosila 7,9 posto, odnosno 140 000 nezaposlenih. Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1 638 000 osoba, od čega 911 000 muškaraca i 727 000 žena.^[18] U državnim i javnim službama zaposleno je oko 260 000 ljudi, u javnim službama, kao što su obrazovanje i zdravstvo, 180 000, a u državnoj upravi 65 000 zaposlenika.^[19]

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sudjeluju s oko 7.2% u BDP-u. Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava oko četvrtine radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najveća hrvatska brodogradilišta su: Brodosplit, Uljanik i 3. Maj. Prerađivačka industrija čini 83% industrije. Građevinarstvo posljednjih godina ostvaruje oko 5,7% BDP-a. Trgovina je najutjecajnija hrvatska gospodarska grana, zapošljava oko 23,1% ukupnog broja zaposlenih, ostvaruje prihod od 37,7% i ostvaruje 14,2% investicija.^[20]

Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premašio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noćenja. Najviše turista dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska, ugošćuju 44% turista.^[21] Prihod od turizma u prvih devet mjeseci 2008. godine dosegnuo je 6.8 milijardi eura^[22], a udjel turizma u ukupnom BDP-u iznosi 22 posto što turizam označava ne samo strateškom granom hrvatskog gospodarstva nego i jednom od najkonkurentnijih hrvatskih djelatnosti.^[23]

Promet

Hrvatska ima vrlo razvijenu mrežu autocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijeme Jugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu sa hrvatskim nacionalnim interesom. Značajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta započeli su 2000. godine kada započinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1 400 kilometara autocesta koje povezuju Zagreb sa drugim većim gradovima.

Sredinom 2005. je u promet puštena autocesta A1 koja povezuje dva najveća grada Zagreb i Split. Autocesta A2 ide od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi Panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. A4 ide od Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv. Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Baranju sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 čine Istarski ipsilon.

Rijeka je najveća luka na Jadranu s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet u Zagrebu, Zadaru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prijevoznik. Hrvatska ima vrlo razvijen sustav željeznica ali zbog političkih razloga u prošlosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poput Istre i Dubrovnika. Hrvatske željeznice su državna željeznička tvrtka.

U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88 217 novih automobila što je najveći broj u povijesti i predtavlja povećanje od 6,7 posto u odnosu na godinu lani. Najprodavanija marka je Opel, slijede Renault, Volkswagen, Peugeot i Škoda.^[24] U prva dva mjeseca 2009. godine u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje u Hrvatskoj registrirano 40,9 posto manje novih automobila kao posljedica svjetske gospodarske krize.^[25] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 300 automobila.^[26]

Komunikacije

Hrvatska se po upotrebi informatičke i komunikacijske tehnologije nalazi na 49. mjestu od ukupno 134 zemlje obuhvaćene u istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma.^[27] Svaki treći Hrvat koristi računalo svaki dan, a domaće tržište tehnologija i telekomunikacija je godišnje vrijedno milijardu dolara.^[28] Oko 37 posto hrvatskih kućanstava posjeduje osobno računalo.^[29]

U 2008. godini 47 posto stanovnika starijih od petnaest godina koristi internet što je porast od 8 posto u odnosu na 2007. godinu. Ukupan broj korisnika je 2,24 milijuna. Od toga broja 56 posto koristi internet svaki dan.^[30] Broj širokopojasnih priključaka internetu iznosi 722.110 čime je dostignuta razina gustoće širokopojasnih priključaka internetu od 16,28 posto.^[31] Uslugu internet bankarstva u u prvom kvartalu 2009. koristilo je 597 866 građana te 155 721 poslovnih subjekata, što je povećanje od 32,06 posto korištenja od strane građana, odnosno 15,32 posto od strane poslovnih subjekata u odnosu na godinu lani.^[32] Stopa softverskog piratstva na osobnim računalima trenutno iznosi 54 posto.^[33]

Oko 79 posto hrvatskih građana posjeduje mobilni telefon, a 12 posto građana ima više od jednog mobitela.^[34] Vodeći pružatelji usluga mobilne telefonije su T-Mobile Hrvatska, Vip i Tele2. U pokretnim mrežama krajem prošle godine tri komercijalna operatera imala su ukupno više od 5,87 milijuna korisnika, čime je dostignuta penetracija od 132,55 posto. Devet komercijalnih operatera nepokretne mreže krajem 2008. imalo je nešto više od 1,85 milijuna korisnika, čime je gustoća od 41,73 posto neznatno 'pala' u odnosu na 2007. godinu.^[35]

Tržište elektroničkih komunikacija u 2008. godini je vrijedilo 15 milijardi kuna, od toga je najveći dio ili oko 8,5 miljardi kuna ostvaren u pokretnim mrežama, dok je prihod u nepokretnim mrežama bio nešto malo viši od 5 milijardi kuna. Prihod od prijenosa podataka premašio je milijardu kuna, dok se ostatak ukupnog prihoda odnosi na najam vodova i kabelsku televiziju. Od ukupnog prihoda od nepokretnih mreža 83,01 posto je ostvario T-HT, dok se oko 17 posto tog prihoda odnosi na tzv. nove operatere.^[36]

Stanovništvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Stanovništvo Hrvatske

Detaljniji članak o ovoj temi: Etničke grupe Hrvatske

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2001.^[37] živjelo 4.437.460 stanovnika od čega 2.301.560 žena i 2.135.900 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 39,3 godine, 41 godina za žene i 37,5 za muškarce. Očekivano trajanje života je 2006. bilo 79,3 za žene i 72,5 za muškarce.

Ukupno rođene djece u Hrvatskoj 2007. godine je bilo 41 910, dok je umrlih bilo 52 367, što čini negativan prirodni priraštaj od 10 457 osoba. Iste godine sklopljeno je 23 140 brakova dok je bilo 4 785 razvoda.

Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek je oko 75 godina, a pismenost je 98,5%. Službeni jezik je hrvatski, koji pripada među slavenske jezike i koristi latinično pismo.

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (89,6%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,5%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 0,5% stanovništva.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine najzastupljenija vjeroispovjest je katolička (87,83%). Druge zastupljenije vjeroispovjesti su pravoslavna (4,4%) i islamska (1,3%), dok sve ostale vjeroispovjesti zajedno čine manje od 1% stanovništva^[38].

Obrazovanje

U Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9 posto, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149 300 ili 56,6 posto djece u dobi od šest mjseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9 posto djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6 posto vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1 posto. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.^[39]

Broj osnovnih škola na kraju 2006. godine je 839 koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola. Ukupno je u 2085 škola bilo 384 634 učenika. Učenici obrazovanje započinju sa navršenih sedam godina, a završavaju sa petnaest. Osnovna škola ima osam razreda. U prva četiri djecu obrazuje jedan učitelj. U druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. Udio žena u učiteljskom populacije je 78,9 posto. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43 286 prvašića što je gotovo tri posto manje prvašića nego lani.^[40]

U hrvatskim srednjim školama obrazovanje traje tri ili četri godine. Srednje se škole dijele na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole. U prve razrede srednjih škola 2007. godine su upisana 51 384 učenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12 635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole 21 784, u trogodišnje škole 14 938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i prilagođenim programima 466 učenika. Iste godine u četvrti razred upisano je 33 416 učenika.^[41]

Nakon srednjoškolskog daljnje obrazovanje je dostupno na veleučilištima i sveučilištima. Hrvatska ima sedam sveučilišta: Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Osijeku, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Dubrovniku i Sveučilište u Puli. Sveučilište u Zadru je najstarije hrvatsko sveučilište osnovano 1396. godine, dok je najstarije sveučilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi Sveučilište u Zagrebu osnovano 1669. godine. U Hrvatskoj djeluje i dvanaest javnih i dva privatna veleučilišta. Djeluje i devetnaest visokih škola, od kojih je sedamnaest privatnih. Od uvođenja Bolonjskog procesa 2003. godine, u pravilu nakon tri godine studija se stječe titula prvostupnika, nakon daljnje dvije godine postaje se magistar, a poslijediplomskim studijem od tri godine stječe se titula doktora.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine fakultetski obrazovane osobe čine 7,82 posto stanovništva. U taj broj uključeni su i magistri i doktori znanosti. Građani s višom školom čine 4,08 posto. Oko 40 posto građana je samo sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a od 47 posto građana sa srednjom školom tri petine njih završilo trogodišnju strukovnu školu.^[42] U dobi između 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18 posto.^[43] Na visokim učilištima 2006. diplomiralo je 19 566 studenata, što je za 7,4 posto više nego 2005. godine. Od ukupog broja diplomiranih 64 posto su redoviti studenti, a udio žena je 59,3 posto.^[44] U Hrvatskoj trenutačno studira oko 170 000 studenata.^[45]

Zdravstvo

U Hrvatskoj postoji 69 bolničkih ustanova i lječilišta i to 3 klinička bolnička centra, 4 kliničke bolnice i 7 klinika, 23 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 lječilišta i 3 privatne bolnice.^[46] Osim toga u manjim je mjestima radilo još 9 općih stacionara i 6 izvanbolničkih rodilišta. Broj se bolničkih kreveta u razdoblju od 1990. do 2000. smanjio za oko 24 posto. U 2004. je bilo 24 549 bolničkih kreveta. U bolnicama se iste godine liječilo 726 320 osoba.^[47]

Hrvatska je s 276 liječnika na 100 000 stanovnika ispod prosjeka tranzicijskih zemalja i zemalja Europske unije. Manjak liječnika bi za Hrvatsku mogao biti dugoročan problem, na što upozorava sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedno upisno mjesto natjecalo sedam, a danas svega 2,2 kandidata. To prati i negativna selekcija, odnosno niže prosječne upisne ocjene. U hrvatskim bolnicama radi oko 7 000 liječnika, a samo u četiri osnovne grane medicine, internoj, kirurgiji, ginekologiji i pedijatriji, nedostaje 925 specijalista.^[48] U Hrvatskoj ima ukupno 16 956 liječnika, od kojih 12 149 radi u zdravstvenim ustanovama, a 3 992 liječnika radi u farmaciji i drugim djelatnostima.^[49]

Prema podacima HZZO-a visoki krvni tlak, dijabetes, zloćudne bolesti, osteoporoza, metabolički sindrom, povišene masnoće u krvi i bolesti organa za kretanje najčešći su razlozi zbog kojih hrvatski građani traže liječničku pomoć. Svaki zaposleni u prosjeku godišnje koristi desetak dana bolovanja. U 2008. godini umrlo je 52 367 osoba, i to nešto više muškaraca nego žena. Od toga broja, 26 506 osoba umrlo je od bolesti srca i krvnih žila, a njih 12 853 od raka. Ostali češći uzroci smrti su ozljede i trovanja, bolesti dišnih putova te probavnih organa. Danas rođeno dijete u Hrvatskoj ima velike šanse doživjeti 79 godina ako je žena i 72 ako je muškarac.^[50] U Hrvatskoj ima više od 185 000 dobrovoljnih darivatelja krvi što znači da na 100 stanovnika dolaze četiri darivatelja.^[51]

Kultura

Detaljniji članak o ovoj temi: Kultura Hrvatske

Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da kravata, popularan odjevni predmet, potječe upravo iz Hrvatske.

Hrvatska je svjetskoj baštini dala mnoge velikane: od književnika, glazbenika, slikara, kipara i arhitekata do znanstvenika, filozofa, ratnika. Kao najvažniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivu Andrića za književnost te Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke za kemiju. Hrvatska je dala značajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, slikare Vlaha Bukovaca, Ivana Generalića, Julije Klovića, Ede Murtića te Ivana Rabuzina, mnogo značajnih izumitelja poput Slavoljuba Eduarda Penkale - izumitelja mehaničke olovke, Nikole Tesle - izumitelja generatora izmjenične struje, transformatora i okretnog magnetskog polja, Fausta Vrančića - izumitelja padobrana, Ivana Lupis-Vukića - izumitelja torpeda, znanstvenike poput Ruđera Boškovića, Dragutina Gorjanovića Krambergera te Andrije Mohorovičića, mnogo pjesnika i pisaca poput Marka Marulića, Marina Držića, Ivana Gundulića, Ivana Mažuranića, Ivane Brlić-Maružanić i Miroslava Krleže. U anketi koju je među građanima Hrvatske najpoznatijim hrvatskim pjesnikom proglašen je Tin Ujević, a slijede Dobriša Cesarić, Vesna Parun, Dragutin Tadijanović i Antun Branko Šimić.^[52]

Sport

Hrvatska ima mnogle vrhunske sportaše poput Dražena Petrovića, Krešimira Ćosića, Mirka Filipovića, Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić.

Državni blagdani

Državni blagdani u Republici Hrvatskoj ^[53]

Datum	Blagdan
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. i 26. prosinca	Božićni blagdani

Izvori

Vanjske poveznice

• Početna stranica Republike Hrvatske
• Hrvatski web-katalog
• Vodič kroz Hrvatsku
• Odluka o samostalnosti

Ostali projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Hrvatska
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Hrvatska
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Hrvatske