Lastovo (općina)

Lastovo
Lastovo Lastovo na karti Hrvatske
Županija	Dubrovačko-neretvanska
Načelnik općine	Miro Maričević
Stanovništvo (2001.)	835
Poštanski broj	20290 Lastovo
Lastovo Lastovo na karti Dubrovačko-neretvanske županije

Lastovo je naselje i općina na istoimenom otoku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj.

Općinska naselja

Lastovo

Općina Lastovo sastoji se od 7 naselja i otoka (stanje (2006), to su: Glavat, Lastovo, Pasadur, Skrivena Luka, Sušac, Uble i Zaklopatica.

Zemljopis

Naselje Lastovo se nalazi na sjeveroistočnoj strani istoimenog otoka, uz sjeverni rub Lastovskog polja.

Stanovništvo

Popis 2001.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Općini Lastovo obitava 835 stanovnika, a u naselju Lastovo 451 stanovnik.

Popis 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Lastovo

Kretanje broja stanovnika za naselje Lastovo

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.

Naziv

Naziv mjesta izvedenica je naziva Ladesta ili Ladeston kojim su antički pomorci i trgovci u to vrijeme nazivali Lastovo. Rimljani su ga nazivali Ladestris, a Neretljani, koji su se ondje potom naselili, uzeli su romanski izvorni oblik Lasta dodavši mu sufiks "ovo" čime je nastalo ime Lastovo.

Uprava

Naselje je administrativno središte Općine Lastovo.

Načelnik općine je Miro Maričević
Zamjenik načelnika je Ivan Čihoratić.

Povijest

Lastovo sredinom 10. stoljeća spominje Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, ali prvi spomen Lastova vezan je za 1000. godinu. U namjeri da zaštiti slobodan prolaz u Sredozemlje i u znak odmazde za lopovske napade na venecijske trgovce, venecijski dužd Pietro Orseolo II. uništio je utvrdu i grad na Lastovu.

Otok je ispočetka bio naseljen Ilirima, a pronalasci grčke keramike ukazuju da je otok bio jedna od grčkih trgovačkih ruta na Jadranskom moru te da je, prema nekim autorima, bio dio grčke kolonije Issa koja je centar imala na otoku Visu.

Tijekom 13. stoljeća, točnije u periodu od 1252. do 1254. godine, Lastovo se, nakon obećanja da će stanovnicima Lastova biti dozvoljeno zadržati svoje tradicionalne običaje, samovoljno priključilo Dubrovačkoj Republici, pa je organizacija života na Lastovu 1310. godine bila dopunjena pisanim Statutom koji je imao sve osobine zakona. Izvršnu vlast u naselju i na otoku imao je potknez s troje sudaca, koje su birali sami stanovnici.

Nakon što se Dubrovnik 28. veljače 1358. oslobodio venecijanskog protektorata, kralj Ludvig I. mu je dodijelio isključivo pravo na Lastovo. Godine 1486. lastovska je skupština izgubila svoju zakonodavnu ulogu koju je preuzeo Republički sabor, a stari propisi su se sve rjeđe upotrebljavali. Ovakvo ograničavanje samouprave na otoku kao samovoljno nalaganje dodatnog tereta stanovnicima od dubrovačke vlasti rezultiralo je kratkotrajnom pobunom koja je izbila 1602. godine. Pobuna je nasilno ugušena u krvi. Na poziv pobunjenika 1603. godine Lastovo je okupirala Venecija, ali je već 1606. godine vraćeno Dubrovniku.

1652. godine dogodio se novi pokušaj pobune. Republika je Lastovskoj općini naredila da vrati 200 dukata koje je općina potrošila na tužbu protiv Venecije u pokušaju obrane suvereniteta otoka Sušca. Lastovo se, koje je prema nekim procjenama u to vrijeme imalo više od 1.000 stanovnika, zbog toga ponovo ponudilo Veneciji, ali Venecija je tu ponudu odbila, što je bio glavni razlog da ne dođe do nove pobune. S ovim pobunama Lastovo je izgubilo autonomiju te postalo dijelom Dubrovačke Republike i time subjektom njezinih propisa.

Napoleonove postrojbe 27. svibnja 1806. godine na prijevaru ulaze u dotad slobodni Dubrovnik te postupno zauzimaju cijelo područje Republike, koja se u cijelosti raspuštena 31. siječnja 1808. godine. Nakon toga Francuzi na Lastovu grade utvrdu na brdu Glavica. Mještane su organizirali u Narodnu stražu, a u svrhu obrane od Engleza, oduzimaju im brodove. Englezi su ipak, napadom s Visa, 28. siječnja 1813. zauzeli Lastovo te ga pod svojom vlasti zadržali do 16. srpnja 1815. godine, kad su ga u skladu s odlukom Bečkog kongresa predali Austriji.

Od 1818. godine Lastovo je imalo status okolice Dubrovačkog okruga, pa je sudstvo bilo neovisno od korčulanskog, ali je sudstvo prestalo s radom 1829. godine kad je Lastovo postalo dijelom korčulanske uprave.

11. studenog 1918. godine započinje talijanska okupacija Lastova što je bila posljedica tajnog Londonskog ugovora, potpisanog 26. travnja 1915. godine između Italije i Antante. Rapalskim ugovorom 12. studenog 1920. Kraljevina Italija je pripojila Lastovo i uključila ga u Zadarsko okružje. Za talijansku vlast nad Lastovom bilo je značajno gušenje narodnog identiteta, očigledan porast broja stanovništva, ubrzana gradnja i poboljšanje životnog standarda. Talijanska vlast nad otokom završila je 8. rujna 1943. nakon kapitulacije Italije.

Gospodarstvo

Gospodarstvo se u naselju zasniva na poljodjelstvu, ribarstvu a odlaskom JRM sa otoka tijekom Domovinskog rata i na turizmu.

Sport

• Nogometni klub NK Omladinac Lastovo (osnovan 1927. godine), natječe se u 2. ŽNL.

Poznate osobe

• Nojko Marinović - general HV i zapovjednik obrane Dubrovnika tijekom opsade Grada.

Kultura

Tijekom ljetnih mjeseci Lastovo postaje otokom glazbe na kojem se održava tradicionalni ljetni festival.

Vanjske poveznice

• Službena stranica - Park prirode Lastovo

Nedovršeni članak Lastovo (općina) koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.