Gospić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gospić
Gospić (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Ličko-senjska
Površina
 - ukupna 967,00 km2
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 12.980 stan.
Gradonačelnik Petar Krmpotić
Zaštitnik Sveta Magdalena
Poštanski broj 53000
Zemljovid
Gospić na karti Hrvatska
Gospić
Gospić
Gospić na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 44°32′N 15°22′E / 44.54°N 15.37°E / 44.54; 15.37

Gospić je grad u Hrvatskoj. Središte je Ličko-senjske županije kao i sjedište Gospićko-senjske biskupije.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Gradu Gospiću pripada 50 naselja (stanje 2006), to su: Aleksinica, Barlete, Bilaj, Brezik, Brušane, Budak, Bužim, Debelo Brdo I, Debelo Brdo II, Divoselo, Donje Pazarište, Drenovac Radučki, Gospić, Kalinovača, Kaniža Gospićka, Klanac, Kruščica, Kruškovac, Kukljić, Lički Čitluk, Lički Novi, Lički Osik, Lički Ribnik, Lipe, Mala Plana, Medak, Mogorić, Mušaluk, Novoselo Bilajsko, Novoselo Trnovačko, Ornice, Ostrvica, Oteš, Pavlovac Vrebački, Počitelj, Podastrana, Podoštra, Popovača Pazariška, Rastoka, Rizvanuša, Smiljan, Smiljansko Polje, Široka Kula, Trnovac, Vaganac, Velika Plana, Veliki Žitnik, Vranovine, Vrebac, Zavođe i Žabica.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Grad Gospić je grad u središnjem dijelu Like, smješten na ocjeditoj zaravni uz rijeku Novčicu. Prostire se na površini od 967 km2, dimenzija cca 42 km u smjeru jugoistok-sjeverozapad i cca 33 km u pravcu sjeveroistok-jugozapad.

Usred Ličkog polja, jednog od najvećih kraških polja u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 562 m nad morem, na raskrsnici puteva i na obalama triju rijeka Like, Novčice i Bogdanice smješten je grad Gospić, koji je, kako se pretpostavlja dobio ime od latinske riječi "hospitium", što znači konačište, svratište.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Gospic panorama s novog mosta.JPG

Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Gospić, slijedećeg etničkog sastava:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugoslaveni ostali
1991. 29.049 18.613 (64,07%) 8.976 (30,89%) 513 (1,76%) 947 (3,26%)
1981. 31.263 18.525 (59,25%) 9.283 (29,69%) 2.907 (9,29%) 548 (1,75%)
1971. 37.383 24.307 (65,02%) 11.801 (31,56%) 635 (1,69%) 640 (1,71%)

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, grad Gospić ima 12 980 stanovnika.

  • Hrvati - 12 500
  • ostali - 480

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utvrđen je naziv, područje i sjedište Grada Gospića, kao i druga pitanja od važnosti za teritorijalno ustrojstvo jedinice lokalne samouprave. Granice područja Grada idu katastarskim granicama rubnih naselja koja ulaze u njegovo područje. Naselje Gospić ima 5795 stanovnika. U sastavu Grada uključena su i prigradska naselja koja s gradskim naseljima čine gospodarsku cjelinu te su s njima povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značaja.

Gospić (naseljeno mjesto)[uredi VE | uredi]

  • 2011. - 12.745
  • 2001. - 12.980
  • 1991. - 9.025 (Hrvati - 5.015, Srbi - 3.243, Jugoslaveni - 282, ostali - 485)
  • 1981. - 8.725 (Hrvati - 4.250, Srbi - 2.718, Jugoslaveni - 1.516, ostali - 241)
  • 1971. - 8.046 (Hrvati - 4.622, Srbi - 2.888, Jugoslaveni - 336, ostali - 200)

Izvor[uredi VE | uredi]

  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
  • WEB:

- DZS, popis 2001. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_01/h01_01_01_zup09.html

- DZS, popis 2011. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup09.html

Dan Grada Gospića[uredi VE | uredi]

Dan Grada Gospića je 22. srpnja - blagdan Svete Marije Magdalene i obilježava se svečano.

Grb i zastava Grada Gospića[uredi VE | uredi]

Grb Grada Gospića ima oblik poluokruglog štita. U poluokruglom štitu, na crvenom polju, nalazi se srebrni vuk u borbenom položaju. Vuk u desnoj šapi drži mač srebrne oštrice i zlatne drške.

Zastava Grada Gospića je pravokutnog oblika. Odnos dužine i širine je 2:1. U sredini zastave, na sjecištu dijagonala nalazi se obostrano grb Grada Gospića. Visina grba je 2/3 širine zastave.

Povijest[uredi VE | uredi]

Područje Gospića i njegove okolice naseljeno je od pretpovijesti (u starije kameno doba, te u kontinuitetu u brončano i željezno doba). Dokaz tomu su brojni arheološki nalazi, što se posebice odnosi na željeznodobno pleme Japoda.

U antičko doba, ovaj je prostor obilježen jednom od najznačajnijih prometnih komunikacija što je iz unutrašnjosti (Siscia), kontinentalnim pravcem vodila prema jugu i morskoj obali (Salona).

Pokazatelji o razdoblju hrvatskih narodnih vladara i stvaranju hrvatske države su ulomci starohrvatskog pletera, pronađeni u nekoliko stilskih i vremenskih odrednica na nekoliko lokaliteta u neposrednoj blizini Gospića. Oni nas ujedno upućuju i na brojne sakralne građevine i kršćansku pripadnost stanovništva ovog prostora u srednjem vijeku.

Od 11. stoljeća jačaju plemenitaške obitelji, koje uz gospodarski razvitak, grade svoje dobro utvrđene gradove - burgove, te u njima razvijaju kulturne i duhovne tekovine ondašnjeg doba. Obitelji su to Tolimirovića, Mogorovića, Tugomirića, Disislavića i drugih.

Začetke naselja današnjeg grada otkrivamo u ispravi iz 1263. godine, u kojoj kralj ugovara zamjenu posjeda s ličkim županom Petrom Tolimirovićem, u kojoj se između ostalih, spominje i naselje Kaseg, a kasnije Kasezi, na lijevoj obali rijeke Like, pored potoka Novčice. Poznato je da je kralj Bela IV., s ličkim županom Petrom Tolimirovićem ugovorio zamjenu toga grada. Kralj je za Počitelj dao ličkom županu sela Kaseg (današnji grad Gospić), Sičevo, Grebenar i Brotnjan. Iz nešto kasnijih isprava doznajemo da su u Kasegu živjeli lički rodovi Mogorovići, Korini, Vidasi, Prohočići, Ljutčid i Lukšići.

U vrijeme turskih prodora Kasezi se raseljavaju, te nanovo naseljavaju, sudeći po riječima putopisca koncem 18. stoljeća koji spominjući Gospić, govore o gradu koji "bijaše prije kukavni turski grad", u kojem "Grci" imaju malu crkvu s kipom Gospe, a po čemu je Gospić dobio ime.

Brojne su legende o nastanku naziva Gospić. Jedna je priča o dvije kneginje od kojih je jedna Gospava osnovala ovdje grad, do teorije da naziv dobiva po hospitiumu u Kaniži kojeg su osnovali karlobaški kapucini (1721. g.), no tada je poznati naziv već ustaljen.

U prvom popisu na području današnjeg grada ili sasvim blizu njega, nalazi se selo Gospojina u nahiji (kotaru) Novi, a 1604. godine kao naselje Gospić.

Temelj današnjeg grada, udaraju dvije turske kule - kula age Senkovića na prijelazu preko rijeke Novčice (danas najstarija kuća u gradu), te kula age Alića, na kojoj se i danas vide ostatci kružnog tlocrta na lokaciji Kulina (poznat kao Rajčić-grad).

Nakon izgona Turaka iz Like, od konca 17., tijekom 18., a posebice u 19. stoljeću, Gospić dobiva prepoznatljive urbanističke odrednice kao upravno, administrativno, političko, vojno i kulturno središte ličkog prostora.

To je vrijeme izgradnje današnje katedralne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije (1781. - 1783.), gradske kapelice Sv. Ivana Nepomuka, premda je ona već postojala prije 1756. godine (spominje se u gospićkoj Matici umrlih 1759. godine), a na toj lokaciji pored kapelice bilo je i groblje.

Širenjem gradske jezgre i populacije, osjeća se potreba za novim prostorom gradskog groblja, te se ono premješta na današnju lokaciju i gradi kapelica posvećena Sv. Mariji Magdaleni (1856). g.), ujedno zaštitnici Grada.

Od 1729. g. Gospić je sjedište Ličke i Otočke pukovnije, ali i stožerno mjesto, pa je intenzivirana izgradnja za vojne, časničke potrebe - zgrada generala brigadira (1767.), general pukovnika (1798. g.), zgrada za liječnike.

1729. se osniva i prva pučka škola, 1766. njemačka škola, 1799. "normalka", 1823. matematička škola za obrazovanje dočasnika, Djevojačka škola, pa zatim Viša domaćinska škola.

U 19. stoljeću grade se i novi gradski mostovi - preko Novčice 1804. g. i preko Bogdanice 1845. g.

Gradsku jezgru krasi i brončani kip Vodarice Marte, nepoznatog autora, postavljen u čast dovršenja gradskog vodovoda Brušane - Gospić 31. prosinca 1893. g. (pušten u rad 1. siječnja 1894. g.).

Željeznička pruga prolazi 1920., a prvi vlak 1921. godine.

Razdoblje austro-ugarske vlasti, odnosno Vojne krajine, ostavilo je povijesnu jezgru grada, koja je tijekom francuskih prodora i iste, kratkotrajne vladavine (brončani reljef Roberta Frangeša-Mihanovića u spomen na Bilajsku bitku 1809., na pročelju Katedrale), zatim ratna razaranja tijekom I. i II. svjetskog rata, te Domovinskog rata, ali i urbanističkih rješenja u ime razvitka 70-ih godina 20. stoljeća, doživljavaju brojne devastacije i preinake.

Od kraja 19. stoljeća, pa do 1940. godine, Gospić živi intenzivnim životom manje metropole.

Kulturne ustanove su vrlo aktivne, osnutak Matice hrvatske, Hrvatskog sokolskog društva, razvijaju se brojne sportske udruge, građani se angažiraju u osnivanju i radu različitih udruga i društava (Gospićko pjevačko društvo "Hrvat", Dobrovoljno vatrogasno društvo i dr.).

1900. godine u gospićkoj park šumi Jasikovac bilo je tenisko igralište, prvo u ovom dijelu Europe.

No, u političkom svijetu, Gospić proživljava svoju kalvariju. Težak život i gušenje nacionalne pripadnosti u Kraljevini Jugoslaviji pod žandarmerijskim terorom velikosrpskih hegemonista, rezultira Velebitskim, odnosno Brušanskim ustankom 1932. godine.

Nakon 1945. i prestanka ratne opasnosti, Gospić nanovo proživljava nacionalne strahove - pod krinkom državnosti Jugoslavije, brojni nedužni građani odvođeni su na stratište, te im se ni danas ne zna posljednje počivalište. Jedno od takvih mjesta je pored današnjeg gradskog groblja Sv. Marije Magdalene, kojem uskoro predstoji civilizirano obilježavanje dostojno žrtve.

Težnju hrvatskog čovjeka za svojom državnošću i stvaranje moderne države Hrvatske, Gospić je dočekao 1990. godine, no već se iduće godine našao u ratnom vihoru kojem se herojski usprotivljuje i nakon niza vojno-redarstvenih akcija kojima brani svoj teritorij i završetka Domovinskog rata, 1995. godine pristupa obnovi razrušenog grada, izgrađujući danas moderno županijsko središte.

Domovinski rat i velikosrpska agresija[uredi VE | uredi]

Grad je bio jednim od važnih strateških i psiholoških ciljeva velikosrpskim snagama. Prvo značajnije uznemirenje situacije je bilo u lipnju 1991., a u rujnu su se bile vodile žestoke bitke za grad. Prijetila je opasnost da će ga velikosrbi zauzeti i situacije je bila vrlo neizvjesna.

Gospićani su prvih dana uspjeli zaustaviti napredovanje četničkih bandi. Policija, ZNG i građani zauzeli su crtu bojišta koja nikada nije probijena.

Već 4. rujna osnovana je proslavljena 118. brigada HV s prvim zapovjednikom Mirkom Norcem. Najžešće pješačke borbe vođene su od novog mosta na Novčici do Alarovog brda 10. rujna 1991. godine kada su tenkovi gotovo ušli u grad. Nakon pada perušićke vojarne 14. rujna, potom 18. rujna vojarne u Gospiću, hrvatske su se postrojbe imale s čime braniti. Međutim, na okupiranim područjima nastavljeni su masakri nad hrvatskim civilima, ubijani su civili u Lovincu, Perušićkoj Kosi, Širokoj Kuli, Urijama, Ličkom Osiku...

Napadi na Gospić i okolna mjesta nisu jenjavali. U znak odmazde za uspješnu akciju hrvatskih snaga u Divoselu koja je izvedena 16. listopada, četničko je topništvo 19. listopada 1991. punih 10 sati bez prestanka tuklo po Gospiću.

U tim najtežim napadima grad je gorio na dvadesetak mjesta. Prema grubim procjenama, samo toga dana na Gospić je palo više od tisuću projektila, po nekim izvorima znatno više.

Dana 1. studenog 1992. godine osnovana je 6. (kasnije 9.) gardijska brigada HV. U prvoj većoj osloboditeljskoj akciji HV-a, u siječnju 1993. godine na Maslenici je sudjelovala i gospićka 9. gardijska brigada. Bez ijednog izgubljenog vojnika, deveta je iz Rovanjske silovito potisnula brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja i zauzela visove kod Tulovih greda. Na tim položajima zamjenu je obavila 118. brigada HV koja je uz ljudske žrtve u travnju odbila siloviti napad "Niških specijalaca", zrakoplova i topništva tzv. "vojske Krajine". U međuvremenu napadi na Gospić bili su gotovo svakodnevni i pala je odluka da se zauvijek ušutkaju četnički topovi u Divoselu i Čitluku.

Ove dvije brigade HV su uz pomoć policije sudjelovale u oslobađanju područja "Medačkog džepa". Akcija je provedena 9. rujna 1993. godine, a broj topničkih napada na Gospić nakon tog datuma je prepolovljen. Zbog ubojstava civila i ratnih zarobljenika u akciji, na višegodišnju zatvorsku kaznu je osuđen (po zapovjednoj odgovornosti) general Mirko Norac, jedan od zapovjednika akcije.

U veljači 1994. godine četnici su na obroncima Ljubova nastojali osvojiti položaje Hrvatske vojske kod kote "Repetitor". Nakon četverodnevnih borbi, četnici su uz jake gubitke uzmakli. Tijekom borbi, Gospić i Perušić nemilice su granatirani.

Dana 4. kolovoza 1995. godine u 6,00 sati pokrenuta je operacija Oluja.

Združene snage pričuve i profesionalnaca krenule se na svim položajima.

Nesavladivo "gvozdeno Ljubovo", kako su ga zvali Martićevci, popustilo je već prvog dana, da bi 5. kolovoza hrvatske snage ušle u Lički Osik, Bunić, Svračkovo Selo, Podlapaču, Medak... Brojni civili koji su zatečeni u oslobađanju izjavili su kako su paravojne postrojbe bježale pred civilima, ostavljajući ih bez prijevoza i zaliha hrane. Susretom sa snagama Armije BiH na rijeci Uni, na ovim je prostorima rat završio jer su Srbi pobjegli u Republiku Srpsku i SR Jugoslaviju.

Neprijeporna je istina da je Gospić nakon Vukovara najrazrušeniji hrvatski grad, za čiju je slobodu živote položilo više stotina vojnika, policajaca i civila.

Kultura[uredi VE | uredi]

  • Muzej Like Gospić
  • Državni arhiv u Gospiću
  • Matica hrvatska (Gospić)
  • Tradicionalne godišnje manifestacije u Gradu Gospiću:
    • Lički likovni anale (Likanale), održava se od 1966. godine (Muzej Like, Grad Gospić);
    • Gospićko glazbeno ljeto, održava se od 2000. godine;
    • Jesen u Lici, izložba tradicijskih proizvoda, održava se od 1999. godine (Ekološka udruga "Kap života", Park prirode Velebit, ZOE - centar za očuvanje ruralnog nasljeđa).

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

U starogradskoj jezgri Gospića nalazi se kip djevojke nazvane "Marta", rad kipara Roberta Frangeša Mihanovića, u znak sjećanja na uvođenje vodovoda 1894. godine.

Od ostalih starih zdanja tu se nalazi:

U neposrednoj okolici Gospića nalaze se i dvije park šume, Jasikovac i Vujnovića brdo, u kojima su spočetkom 20. stoljeća bili izgrađeni teniski tereni gdje je osnovan i najstariji tenis klub u Hrvatskoj, gradski tenis klub "Gospić 1900".

Na širem području grada Gospića se nalaze dvije park šume, Jasikovac i Vujnovića brdo[1].

Šport[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Predškolski odgoj[uredi VE | uredi]

Predškolska ustanova Dječji centar Gospić osnovana je 1974. godine. U svom sastavu ima područni odjel u Općini Karlobag i Općini Perušić.

8. rujna 2003. godine Ustanova je preselila u novi suvremeno koncipiran objekt površine 2400 m2 koji može prihvatiti do 12 odgojno-obrazovnih skupina primarnog programa. Trenutno u ustanovi boravi 250 djece za kojih se brine 47 ukupno zaposlenih. Dobivanjem na upotrebu ovakvog objekta u kojem su uvaženi svi standardi društvene brige o djeci predškolskog uzrasta stvoreni su svi uvjeti za rast i razvoj predškolske djece, koje ima malo predškolskih ustanova u RH.

Ustanova ima organizirane dvije vrste programa:

10-satni primarni program u:

  • Gospiću sa 11 odgojno-obrazovnih skupina, obogaćen kineziološkim aktivnostima, kraćim vjerskim programom i informatičkom radionicom za djecu starijih skupina
  • Perušiću sa 1 odgojno-obrazovnom skupinom
  • Karlobagu sa 1 odgojno-obrazovnom skupinom.

Program Predškole

  • u Gospiću sa tri /3/,
  • u Ličkom Osiku sa dva /2/,
  • u Perušiću u sklopu redovnog programa,
  • u Karlobagu u sklopu redovnog programa.

Stručni rad[uredi VE | uredi]

Rad se organizira po Programskim osnovama koje je izdalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Glavni i osnovni zadatak u organizaciji rada je zadovoljavanje potreba predškolske djece zaposlenih roditelja.

Stručno je osmišljena zdravstvena zaštita te briga za rast i razvoj svakog djeteta uvažavajući individualne potrebe. Glavna zadaća u radu, slijediti inovacije i pedagoška dostignuća te intenzivirati povezanost vrtića i obiteljskog doma kako bi što bolje pomogli zaposlenim roditeljima.

Radi praćenja suvremenih dostignuća u pedagoškoj praksi velika pažnja se posvećuje raznim oblicima stručnog usavršavanja kako odgojno-obrazovnog tako i ostalih radnika. U te svrhe se organiziraju stručne ekskurzije u druge vrtiće na području RH, prisustvuje se seminarima koje organizira resorno Ministarstvo, Zavod za unapređenje školstva PJ Rijeka.

Zavod za unapređenje školstva PJ Rijeka izabrao je Dječji centar Gospić za sjedište stručnog aktiva svih odgajatelja Ličko-senjske županije, a za predsjednika je izabrana odgajateljica iz Gospića Ružica Grivičić.

Osnovno školstvo[uredi VE | uredi]

Na području Grada Gospića djeluju tri osnovne škole:

  • Osnovna škola dr. Jure Turić
  • Osnovna škola Dr. Ante Starčević
  • Osnovna škola Lički Osik

Srednje školstvo[uredi VE | uredi]

U Gospiću djeluju dvije srednje škole:

  • Gimnazija Gospić
  • Strukovna škola Gospić

Poznati Gospićani i Gospićanke[uredi VE | uredi]

U Gospiću su rođeni i/ili djelovali:

Galerija[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gospić