Sabo Bobaljević Mišetić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje izmjene 2519840 što ju je unio/unijela 93.136.117.234 (Razgovor sa suradnikom:93.136.117.234) Tako piše u izvorima.
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 3 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q1650958 na Wikidati
Redak 21: Redak 21:
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Renesansni književnici]]
[[Kategorija:Renesansni književnici]]

[[en:Sabo Bobaljević]]
[[it:Savino de Bobali]]
[[sr:Саво Бобаљевић]]

Inačica od 22. ožujka 2013. u 03:05

Sabo Bobaljević Mišetić (Dubrovnik, 1529. ili 1530. – Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik, manirist

Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je Glušac, jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je tzv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Veneciji 1589., dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva.

Mišetić je bio posjednik zemljišta, a neko vrijeme i kaštelan stonske utvrde Pozvizd.

Iz poslanica koje je slao mnogim hrvatskim i talijanskim pjesnicima, zna se kako je poznavao Mavra Vetranovića, Marina Držića, Maroja Mažibradića, Dinka Ranjine, Miha Monaldija, Mikše Pelegrinovića.

Književnost

  • Zbirka pjesama na talijanskomu jeziku (Rime amorose e pastorali e satire), koja je objavljena 1589. u Veneciji.

Literatura