Vladimir Vidrić

Vladimir Vidrić
	Portet Vidrića, 1900-ih
Puno ime	Vladimir Antun Ljuboslav Vidrić
Rođenje	30. travnja 1875.; Zagreb
Smrt	29. rujna 1909.; Stenjevec, Zagreb
Književni period	moderna
	Važnija djela Pjesme (1907.);
Potpis
	Portal o životopisima
	v; r; u;

Vladimir Antun Ljuboslav Vidrić (Zagreb, 30. travnja 1875. – Stenjevec, 29. rujna 1909.) bio je hrvatski impresionistički pjesnik, jedan od najistaknutijih pjesnika moderne. Po zvanju pravnik, zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave na Jelačićevu trgu u Zagrebu uhićen je i osuđen na zatvor, nakon čega se posvećuje studiju, odvjetničkom poslu i pjesništvu. Pjesme je pisao još u mladosti, a njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života je objavio tek 25 pjesama, koje su ostavile velik utjecaj na kasnije hrvatske pjesnike.^[1]

Pjesme su mu pisane slobodnom formom, usredotočene na doživljaj.^[2] Učestali su u njima mitološki motivi potekli iz antičke, egipatske, biblijske, slavenske i srednjovjekovne tradicije, a uz njih se pojavljuju pejzaži, erotski prikazi i lirski portreti.^[3]

Životopis

Vladimir Vidrić rođen je 30. travnja 1875. u imućnoj građanskoj obitelji: njegov otac, odvjetnik Lovro Vidrič, bio je slovenski^[2] gospodarstvenik i član nekoliko gradskih odbora te posjednik kuće u gradu i imanja s ljetnikovcem na Prekrižju, a njegova majka bila je obrazovana Hrvatica.^[4] Vladimir je u Zagrebu pohađao osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, koju je završio 1892. godine.^[5] Tijekom gimnazijskog školovanja, točnije 1889., počeo je objavljivati pjesme u školskome listu Lovor.^[3] Nedugo nakon mature, kasnije iste godine, upisao je studij prava u Pragu, koji napušta 1893. kako bi isti studirao u Zagrebu.^[2]

Vidrić je 16. listopada 1895. bio jedan od predvodnika prosvjeda koji se organizirao prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu, gdje je na Trgu bana Jelačića spaljena mađarska zastava. Tom je prilikom Vidrić nosio studentsku zastavu, za što je uhićen i osuđen na četiri mjeseca zatvora, a stoga primoran napustiti studij. Fakultet ponovno pohađa u Grazu te naposlijetku diplomira u Beču, a ondje također završava doktorski studij 1903. godine. Tijekom boravka u Beču počinju mu se nazirati znakovi psihičke bolesti. Unatoč tomu što mu je ponuđeno vođenje katedre rimskog prava, Vidrić odlučuje vratiti se u Zagreb, gdje se posvećuje odvjetništvu i pisanju.^[2]

Njegovim pravim književnim početkom može se smatrati pjesma Boni mores, objavljena 1896. godine u Viencu.^[2] Od oko 40 pjesama koje je napisao, većina je uvrštena u njegovu zbirku Pjesme, samizdat iz 1907. godine.^[3]

Živio je od odvjetničkog rada, a zbog oboljenja shizofrenijom često je boravio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, gdje je i umro 1909. godine.^[2]^[6] Njegovi osmrtni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine.

Pjesništvo

Vidrićevi pjesnički ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesnički subjekt se gubi ili skriva u kakvom mitskom liku. Njegove slike poganskog, klasičnog i mitološkog svijeta zapravo su svojim sadržajem izrazito osobne. Vidrić je bio impresionist s izrazitim osjećajem za likovni segment. Njegovi suvremenici, npr. A. G. Matoš, zamjerali su mu tehničku nesavršenost, pogrešne naglaske u rimama i stilsku neizbrušenost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim naglascima.^[7]

Opis Vidrićeve poezije dao je Ivo Frangeš: »Svijet Vidrićev djeluje kao krhotina drevnih antičkih vaza, gdje činjenica da je sačuvani prizor još i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojačava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola čist, s nekom čudesnom trećom dimenzijom, koja višestruko premašuje naše uobičajeno poimanje širine i dubine.« Hrvatska skladateljica Ivana Lang uglazbila je nekoliko Vidrićevih pjesama.^[7]

Miješao je stilove od klasičnih grčkih i rimskih do romantičarskih, u precizno građenim oblicima, liričnošću i glazbenošću izraza. Nadahnjivao se antičkom i slavenskom mitologijom, krajolikom, ali i društvenom stvarnošću.^[6]

Lirska zbivanja teku između zanosnog, čeznutljivog predanja ljepoti i punoći života i tjeskobnih, turobnih slutnji o čovjekovim neuspjesima i smrti. Taj kontrapunkt izražavao je Vidrić i u bojama svojih stihova. Pjesma Perun jedna je od onih u kojima su sažeti svi životni osjećaji: ljubav prema prirodi, ženama i vinu, božanstvu, pjesničkom pozivu. Vidrić je napisao puno stihova i u drukčijem raspoloženju. Prva pjesma u njegovoj jedinoj zbirci, pjesma U oblacima, svojevrsni je pjesnički program, lirsko očitovanje spoznaje da se pod težinom života čovjek odriče i svojih zanosa i uvjerenja i da zbog toga trpi. Bol je nadahnuće u pjesmama Ex Panonija, Pomona, Mrtvac, Roblje. Vidrićevo pjesništvo, spoj simbolističkih i ekspresionističkih elemenata antologijskom je vrijednošću ostavilo dubok trag i u stihovima kasnijih hrvatskih književnika^[6] poput Dragutina Domjanića i Vladimira Nazora.^[1]

Nasljeđe

Sabrane pjesme (ur. Dragutin Tadijanović), JAZU, Zagreb, 1969.
Izabrane pjesme (ur. Jelena Hekman, Biblioteka Parnas), Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
Vladimir Vidrić, Mihovil Nikolić. Izbor pjesama / Izabrana djela (ur. Vlatko Pavletić, Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb, 2000.

Izvori

1 2 Vidrić, Vladimir. Proleksis enciklopedija (proleksis.lzmk.hr). LZMK. Pristupljeno 23. travnja 2023.
1 2 3 4 5 6 Vladimir Vidrić. e-Lektire. 7. siječnja 2020. Pristupljeno 12. rujna 2025.
1 2 3 Vidrić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. rujna 2025.
↑ Pavičić-Spalatin, Nada; Vidrić, Vladimir. 1963. „Vladimir Vidrić”. Pjesme. Matica hrvatska. Zagreb. str. 59
↑ Koprek, Ivan. 2007. Thesaurus archigymnasii zbornik radova u prigodi 400. godišnjice klasične gimnazije u Zagrebu 1607.-2007. = Thesaurus archigymnasii : miscellanea per occasionem quadringentesimi anniversarii gymnasii classici Zagrabiensis (MDCVII-MMVII). Zagreb. str. 919. ISBN 978-953-95772-0-7. OCLC 1341299366
1 2 3 HRT - Na današnji dan. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 29. travnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
1 2 'ZAMP'^{[neaktivna poveznica]}

[:1-1] 1 2 Vidrić, Vladimir. Proleksis enciklopedija (proleksis.lzmk.hr). LZMK. Pristupljeno 23. travnja 2023.

[:2-2] 1 2 3 4 5 6 Vladimir Vidrić. e-Lektire. 7. siječnja 2020. Pristupljeno 12. rujna 2025.

[:0-3] 1 2 3 Vidrić, Vladimir. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. rujna 2025.

[4] Pavičić-Spalatin, Nada; Vidrić, Vladimir. 1963. „Vladimir Vidrić”. Pjesme. Matica hrvatska. Zagreb. str. 59

[5] Koprek, Ivan. 2007. Thesaurus archigymnasii zbornik radova u prigodi 400. godišnjice klasične gimnazije u Zagrebu 1607.-2007. = Thesaurus archigymnasii : miscellanea per occasionem quadringentesimi anniversarii gymnasii classici Zagrabiensis (MDCVII-MMVII). Zagreb. str. 919. ISBN 978-953-95772-0-7. OCLC 1341299366

[HRT-6] 1 2 3 HRT - Na današnji dan. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 29. travnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[:3-7] 1 2 'ZAMP'^{[neaktivna poveznica]}

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

v r u Književnici razdoblja 1857. – 1952.
Moderna – Parnasovstvo – Simbolizam – Impresionizam Secesija – Bečka moderna – Larpurlartizam	Leconte de Lisle – Stéphane Mallarmé – Arthur Rimbaud – Paul Verlaine – Charles Baudelaire – Sully Prudhomme – Hermann Bahr – Karl Kraus – Stefan Zweig – Arthur Schnitzler – Hugo von Hofmannsthal – Henrik Ibsen – Anton Pavlovič Čehov
Avangarda – Futurizam – Ekspresionizam Dadaizam – Nadrealizam	Vladimir Majakovski – Georg Trakl – Franz Werfel – Georg Heym – Tristan Tzara – Andre Breton – Sergej Jesenjin – Federico García Lorca – Pablo Neruda – Marcel Proust – Franz Kafka – Luigi Pirandello – Ernest Hemingway
Strana književnost 1929. – 1952.	William Faulkner – James Joyce – Virginia Woolf – Malcolm Lowry – Hermann Hesse – Albert Camus – Jean-Paul Sartre – Andre Malraux – Bertolt Brecht – Samuel Beckett – Eugene Ionesco – Meša Selimović
Hrvatska moderna: 1892. – 1916. Praška skupina – Bečka skupina	Janko Leskovar – Ivan Kozarac – Antun Gustav Matoš – Milan Begović – Dinko Šimunović – Janko Polić Kamov – Ivo Vojnović – Fran Galović – Dragutin Domjanić – Vladimir Vidrić – Vladimir Nazor – Milutin Cihlar Nehajev
Hrvatski književnici avangarde (20. stoljeće)	Ivan Goran Kovačić – Nikola Pavić – Mate Balota – Drago Gervais – Šime Vučetić – Marin Franičević – Tin Ujević – Dobriša Cesarić – Dragutin Tadijanović – Ivo Andrić – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivana Brlić-Mažuranić – Ivan Slamnig – Marija Jurić Zagorka – Ranko Marinković – Slavko Mihalić – Slobodan Novak – Vesna Parun – Ivan Aralica

v r u Hrvatska književnost
Renesansa	Džore Držić – Šiško Menčetić – Dominko Zlatarić – Hanibal Lucić – Dinko Ranjina – Mikša Pelegrinović – Mavro Vetranović – Nikola Nalješković – Marko Marulić – Juraj Šižgorić – Petar Hektorović – Marin Držić – Brne Karnarutić – Petar Zoranić – Jerolim Vidulić – Marin Kaboga – Nikola Dimitrović
Barok	Ivan Gundulić – Ivan Bunić Vučić – Ignjat Đurđević – Stijepan Đurđević – Junije Palmotić – Fran Krsto Frankopan – Petar Zrinski – Katarina Zrinski – Ivan Belostenec – Pavao Ritter Vitezović – Juraj Habdelić – Matija Divković – Bartol Kašić – Petar Kanavelić – Antun Kanižlić – Katarina Patačić
Prosvjetiteljstvo	Matija Antun Reljković – Andrija Kačić Miošić – Filip Grabovac – Matija Petar Katančić – Tituš Brezovački – Vlaho Stulli
Romantizam	Dimitrija Demeter – Ljudevit Gaj – Ivan Mažuranić – Matija Mažuranić – Petar Preradović – Pavao Štoos – Stanko Vraz
Realizam	August Šenoa – Eugen Kumičić – Ante Kovačić – Ksaver Šandor Gjalski – Vjenceslav Novak – Josip Kozarac – Silvije Strahimir Kranjčević – Musa Ćazim Ćatić
Modernizam i postmodernizam	Ivo Vojnović – Antun Gustav Matoš – Vladimir Vidrić – Dragutin Domjanić – Milan Begović – Vladimir Nazor – Janko Polić Kamov – Fran Galović – Vladimir Čerina – Tin Ujević – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivan Goran Kovačić – Marija Jurić Zagorka – Sida Košutić – Ivo Andrić – Vladan Desnica – Dragutin Tadijanović – Mak Dizdar – Ranko Marinković – Tomislav Ladan – Ivan Aralica – Miro Gavran