Ivan Belostenec

Izvor: Wikipedija
Naslovnica Belostenčeva Gazofilacija, objavljenog postumno 1740. godine
Gazofilacij izložen u Muzeju grada Zagreba

Ivan Belostenec OSPPE (Varaždin?, 1593. ili 1594.Lepoglava, 10. veljače 1675.), hrvatski katolički svećenik, pavlin, propovjednik i leksikograf.

Ime[uredi | uredi kôd]

Različiti su zapisi njegova imena: N hrv. Bylloſtinacz (Sacri sermones), Bėllosztėnëcz (Gazophylacium); G lat. Joannis.

Za života se je potpisivao kao Bilostinac. Suvremenici su ga ponekad imenovali kao Belostenec. Priređivači njegova rječnika, koji je objavljen 65 godina nakon njegove smrti, koristili su višeznačna slova. Slovo ė u rječniku Gazophylacium označava refleks jata te ga je moguće čitati kao /i/ ili kao /e/. Slovo ë u rječniku Gazophylacium označava refleks poluglasa te ga je moguće čitati kao /a/ ili kao /e/. Stoga je zapis Bėllosztėnëcz moguće čitati ili kao Bilostinac ili kao Belostenec.

U filološkoj literaturi uobičajeno je imenovati ga Belostenec, ali pojedini filolozi uporni su u imenu Bilostinac, jer sve ukazuje na to da se je upravo tako zvao. Oba su načina korektna i prihvaćena.

Životopis[uredi | uredi kôd]

O Belostenčevom djetinjstvu nemamo podataka. Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju je studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije. Putujući hrvatskim područjem sakupljao je i proučavao jezično blago.[1] Od 1663. do smrti boravi u pavlinskom samostanu u Lepoglavi.[2][3][4]

Pisao je pjesme i propovijedi. Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani enciklopedijski rječnik Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih(ilirskih) riječi (Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium). Drugi svezak rječnika ima naslov Gazofilacij hrvatsko-latinski (Gazophylacium illyrico-latinum).[5] Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat u latinici (ě - e s kvačicom ili takozvano rogato e). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.[6]

Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740. godine). U dvadesetom stoljeću napravljena su dva pretiska rječnika (1973. i 1998. godine).[7]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • 1644. Pavlinska pjesmarica. Rukopisna zbirka liturgijskih tekstova i pjesama, za koju neki autori smatraju da je sastavljena pod uredništvom Ivana Belostenca.
  • 1665. Bogomila slatkopopevka od žitka s. Pavla. Graz. Podatak na temelju sekundarnih izvora, nema sačuvanih primjeraka.[8]
  • 1672. Sacri sermones in sacratissimum festum Corporis Christi. Graz: s. l.[9][10]
  • 1740. Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium. Zagrabiae: Typis Joannis Baptistae Weitz.[11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  1. Belostenec, IvanArhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2016. (Wayback Machine), Istarska enciklopedija LZMK, istra.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  2. Belostenec, Ivan, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  3. Belostenec, IvanArhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2016. (Wayback Machine), Krležijana, krlezijana.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  4. Belostenec, Ivan, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  5. gazofilacij, (preko latinskog) od grčkih riječi gáza = blago i phyláttein = čuvati, Hrvatski jezični portal, hjp.znanje.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  6. Josip Vončina, Belostenčev hibridni jezik, Suvremena lingvistika, Vol.43-44 No.1-2, svibanj 1997., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  7. Ljerka Vodopija, Ivan Belostenec, "Gazofilacij", Latina et Graeca, Vol.1 No.3, svibanj 1974., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  8. Vladimir Horvat i Ivana Klinčić (2016). Belostenec i enigma zagubljene zbirke pjesama o sv. Pavlu Pustinjaku. Filologija, 67, str. 49-64.
  9. Laszlo Hadrovics, Deset propovijedi o Euharistiji pavlina o. Ivana Belostenca, Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 14(1939), HAZU, Digitalna zbirka HAZU, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  10. Franjo Pajur, Ranobarokna "Prodečtva" patra Belostenca, Kaj Vol.45 (220) No.1-2 (314-315), svibanj 2012., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  11. Gazophylacium, digitalizirani prvi svezak dostupan je na stranicama Gradske knjižnice i čitaonice "Ivana Belostenca" Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ivan Belostenec