Ivan Belostenec

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Naslovnica Belostenčeva Gazofilacija, objavljenog posthumno 1740. godine
Gazofilacij izložen u Muzeju grada Zagreba

Ivan Belostenec (Bilostinac; Joannis Bellosztenecz; Varaždin, 1593. ili 1594. - Lepoglava, 10. veljače 1675.) bio je hrvatski kajkavski pjesnik, pučki pisac i propovjednik, jezikoslovac i leksikograf, redovnik.[1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

O Belostenčevom djetinjstvu nemamo podataka. Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju je studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije. Putujući hrvatskim područjem sakupljao je i proučavao jezično blago.[3] Od 1663. do smrti boravi u pavlinskom samostanu u Lepoglavi.[4]

Pisao je pjesme i propovijedi. Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani enciklopedijski rječnik Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih(ilirskih) riječi (Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium). Drugi svezak rječnika ima naslov Gazofilacij hrvatsko-latinski (Gazophylacium illyrico-latinum).[5] Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat u latinici (ě - e sa kvačicom ili takozvano rogato e). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.[6]

Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740. godine). U dvadesetom stoljeću napravljena su dva pretiska rječnika (1973. i 1998. godine).[7]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Bogomila (Graz, 1665.), zbirka pjesama (izgubljena)
  • Deset propovijedi o Euharistiji (Sacri sermones in sacratissimum festum Corporis Christi, Graz, 1672.) [8][9]
  • Gazofilacij (Gazophylacium, Zagrabiae typis Joannis Baptistae Weitz, 1740.), enciklopedijski latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik [10]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Belostenec, Ivan, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  2. Belostenec, Ivan, Krležijana, krlezijana.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  3. Belostenec, Ivan, Istarska enciklopedija LZMK, istra.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  4. Belostenec, Ivan, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  5. gazofilacij, (preko latinskog) od grčkih riječi gáza = blago i phyláttein = čuvati, Hrvatski jezični portal, hjp.znanje.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  6. Ivan Vončina, Belostenčev hibridni jezik, Suvremena lingvistika, Vol.43-44 No.1-2, svibanj 1997., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  7. Ljerka Vodopija, Ivan Belostenec, "Gazofilacij", Latina et Graeca, Vol.1 No.3, svibanj 1974., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  8. Laszlo Hadrovics, Deset propovijedi o Euharistiji pavlina o. Ivana Belostenca, Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 14(1939), HAZU, Digitalna zbirka HAZU, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  9. Franjo Pajur, Ranobarokna "Prodečtva" patra Belostenca, Kaj Vol.45 (220) No.1-2 (314-315), svibanj 2012., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
  10. Gazophylacium, digitalizirani prvi svezak dostupan je na stranicama Gradske knjižnice i čitaonice "Ivana Belostenca" Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta