Ivan Belostenec
Ivan Belostenec OSPPE (Varaždin?, 1593. ili 1594. ‒ Lepoglava, 10. veljače 1675.), hrvatski katolički svećenik, pavlin, propovjednik i leksikograf.
Ime[uredi | uredi kôd]
Različiti su zapisi njegova imena: N hrv. Bylloſtinacz (Sacri sermones), Bėllosztėnëcz (Gazophylacium); G lat. Joannis.
Za života se je potpisivao kao Bilostinac. Suvremenici su ga ponekad imenovali kao Belostenec. Priređivači njegova rječnika, koji je objavljen 65 godina nakon njegove smrti, koristili su višeznačna slova. Slovo ė u rječniku Gazophylacium označava refleks jata te ga je moguće čitati kao /i/ ili kao /e/. Slovo ë u rječniku Gazophylacium označava refleks poluglasa te ga je moguće čitati kao /a/ ili kao /e/. Stoga je zapis Bėllosztėnëcz moguće čitati ili kao Bilostinac ili kao Belostenec.
U filološkoj literaturi uobičajeno je imenovati ga Belostenec, ali pojedini filolozi uporni su u imenu Bilostinac, jer sve ukazuje na to da se je upravo tako zvao. Oba su načina korektna i prihvaćena.
Životopis[uredi | uredi kôd]
O Belostenčevom djetinjstvu nemamo podataka. Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju je studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije. Putujući hrvatskim područjem sakupljao je i proučavao jezično blago.[1] Od 1663. do smrti boravi u pavlinskom samostanu u Lepoglavi.[2][3][4]
Pisao je pjesme i propovijedi. Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani enciklopedijski rječnik Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih(ilirskih) riječi (Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium). Drugi svezak rječnika ima naslov Gazofilacij hrvatsko-latinski (Gazophylacium illyrico-latinum).[5] Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat u latinici (ě - e s kvačicom ili takozvano rogato e). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.[6]
Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740. godine). U dvadesetom stoljeću napravljena su dva pretiska rječnika (1973. i 1998. godine).[7]
Djela[uredi | uredi kôd]
- 1644. Pavlinska pjesmarica. Rukopisna zbirka liturgijskih tekstova i pjesama, za koju neki autori smatraju da je sastavljena pod uredništvom Ivana Belostenca.
- 1665. Bogomila slatkopopevka od žitka s. Pavla. Graz. Podatak na temelju sekundarnih izvora, nema sačuvanih primjeraka.[8]
- 1672. Sacri sermones in sacratissimum festum Corporis Christi. Graz: s. l.[9][10]
- 1740. Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium. Zagrabiae: Typis Joannis Baptistae Weitz.[11]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- ↑ Belostenec, Ivan, Istarska enciklopedija LZMK, istra.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Belostenec, Ivan, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Belostenec, Ivan, Krležijana, krlezijana.lzmk.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Belostenec, Ivan, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ gazofilacij, (preko latinskog) od grčkih riječi gáza = blago i phyláttein = čuvati, Hrvatski jezični portal, hjp.znanje.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Josip Vončina, Belostenčev hibridni jezik, Suvremena lingvistika, Vol.43-44 No.1-2, svibanj 1997., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Ljerka Vodopija, Ivan Belostenec, "Gazofilacij", Latina et Graeca, Vol.1 No.3, svibanj 1974., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Vladimir Horvat i Ivana Klinčić (2016). Belostenec i enigma zagubljene zbirke pjesama o sv. Pavlu Pustinjaku. Filologija, 67, str. 49-64.
- ↑ Laszlo Hadrovics, Deset propovijedi o Euharistiji pavlina o. Ivana Belostenca, Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 14(1939), HAZU, Digitalna zbirka HAZU, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Franjo Pajur, Ranobarokna "Prodečtva" patra Belostenca, Kaj Vol.45 (220) No.1-2 (314-315), svibanj 2012., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 10. veljače 2016.
- ↑ Gazophylacium, digitalizirani prvi svezak dostupan je na stranicama Gradske knjižnice i čitaonice "Ivana Belostenca" Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
- Gazophylacium, prvi svezak (221 MB)
- Gazophylacium 1: latinsko-ilirski svezak
- Gazophylacium 2: ilirsko-latinsko svezak
- Deset propovijedi o Euharistiji
- Vladimir Dugački, Zdravstvena problematika u Gazophylaciumu Ivana Belostenca, Studia lexicographica 9/2013.
Literatura[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||
