Pavao Štoos

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pavao Štoos
Pavao Štoos2.jpg
Rođenje 10. prosinca 1806.
Dubravica, Hrvatska
Smrt 30. ožujka 1862.
Pokupsko, Hrvatska
Književni period Romantizam

Pavao Štoos (Dubravica, 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj

Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1828. godine.[1] U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskom.

Pavao Štoos je zapažena ličnost među hrvatskim domoljubima, autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik Gajeve Danice, domoljub zabrinut zbog tuđinskoga tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi (vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati). Štoos je pesimistično gledao na naše prilike i zemlju vidio u tamnici i mraku (srce od plača ne mrem zdržati).

Pavao Štoos, spomenik u rodnoj Dubravici

Osim književnosti bavio se i glazbom i štampao 1858. Kitice srkvenih pjesama s npjevima. Autor je i pjesme Poziv u kolo ilirsko.

Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego je primio svoju dužnost.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 910., ISBN 978-953-95772-0-7