Fran Galović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fran Galović
Pseudonim Gledalac
Hrvatski đak
Samotni putnik[1]
Rođenje 20. srpnja 1887.
Peteranec
Smrt 26. listopada 1914.
Radenković
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Književni period modernizam

Fran Galović (Peteranec, 20. srpnja 1887. - Radenković, 26. listopada 1914.), hrvatski književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887., kao jedini sin Stjepana i Dore rođ. Jadanić. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894., a od 1898. do 1906. godine polazi zagrebačku Donjogradsku klasičnu gimnaziju.[2] Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu. Nakon sudjelovanja u đačkom štrajku, četvrti semestar morao je studirati u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu, a pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska.

U osvit Prvog svjetskog rata unovačen je u redove Austro-ugarske vojske, gdje u prvim kampanjama na Srbiju ujesen 1914. pogiba, s činom zastavnika, pokraj sela Radenković, 26. listopada.[3] Sahranjen je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.[4][5]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Galović se u književnosti javlja s pjesmom U spomen 11. listopada 1903. pod pseudonimom Hrvatski đak, koju je napisao u čast otkrivanja spomenika ocu domovine Anti Starčeviću u Šestinama kraj Zagreba.

Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn - bel"), dok od djela na štokavskom narječju zasigurno mu je najpoznatija pjesma "Childe Harold". U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije - život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je "Tamara" iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, "Z mojih bregov", izdana je posmrtno 1925.

Za života je objavio četiri knjige: drama "Tamara" (1907.), zbirka pjesama "Četiri grada" (1913.), pripovijesti "Začarano ogledalo" (1913) i "Ispovijed" (1914); ostala djela su bila neobjavljena. Njegov književni opus objavio je Julije Benešić (10 svezaka, 1942./43.).[6]

U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fantastike.[7]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Činjenica da je poginuo sa točno 27 godina, svrstava ga u takozvani "klub 27", tj. grupu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain, itd.). Okolnosti pod kojima je poginuo doista jesu nerazjašnjive, budući da se već na njegovom sprovodu na zagrebačkom Mirogoju govorilo o samoubojstvu. Toj tezi u prilog ide i dopisnica upućena Milanu Ogrizoviću, koju je napisao samo nekoliko sati prije pogibije: "Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude."[8] Ne može se sa sigurnošću reći je li Fran pogođen metkom u srce u slučajnom okršaju ili je namjerno izašao na šanac i stajao tamo kao meta. Treba pritom napomenuti da, iako je bio naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije osjećao mržnju prema Srbima, niti se u ratu borio protiv Srba. Da je to tako, najbolje će nam ilustrirati njegove vlastite riječi s jedne dopisnice koju je poslao s bojišta: "Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!"[8]
  • Slučajno ili ne - dva događaja dogodila su se na isti datum u razmaku od točno 100 godina. Naime, 13. lipnja 1907. Fran Galović napisao je pjesmu "Pred spomenikom Ante Starčevića". 13. lipnja 2007. Anto Đapić, tadašnji gradonačelnik Osijeka, svečano je otkrio spomenik Anti Starčeviću na Trgu Ante Starčevića u Osijeku.

Djela[uredi VE | uredi]

Izdanja djela:[3]

  • Tamara, 1907.
  • Četiri grada, 1913.
  • Začarano ogledalo, 1913.
  • Ispovijed, 1914.

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Pjesme, 1, 2, 1940.
  • Članci i kritike, 1942.
  • Drame, 1942.
  • Pripovijesti, 1942.
  • Djela Frana Galovića, 1-10, 1942.-1943.
  • Pjesme, 1943.
  • Z mojih bregov, 1948.
  • Poezija i proza, 1963.
  • Lirika. Pripovijetke. Drame. Kritika, 1966.
  • Izbor iz djela, 1969.
  • Z mojih bregov, 1944.
  • Izabrana djela, 1997.
  • Izabrane pjesme, 1997.
  • Izbor iz djela, 1999.
  • Zeleni oblak, 2000.
  • Z mojih bregov i druge pjesme, 2002.
  • Pjesme, 2005.
  • Pripovijetke, 2005.
  • Sabrana djela Frana Galovića, 2006.
  • Drame I., 2007.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Pseudonimi ili tko se krije iza imena pisaca? citajknjigu.com, pristupljeno 23. svibnja 2016.
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 924.
  3. 3,0 3,1 Galovićeva jesen: Fran Galović - biografija, preuzeto 8. ožujka 2012.
  4. Fran Galović On-line: Pogibija u 27. godini, preuzeto 8. ožujka 2012.
  5. Gradska groblja Zagreb - G, preuzeto 8. ožujka 2012.
  6. enciklopedija.hr: Galović, Fran, pristupljeno 24. svibnja 2016.
  7. Zarez Pravi” časopis o SF-u, 2. svibnja 2008.
  8. 8,0 8,1 Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84. knjiga, 112. stranica

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Fran Galović