|
Iz istarskog sela [[rakalj|Raklja]], smještenog nad slikovitim Raškim zaljevom, potekao je Mijo Mirković - Mate Balota. Na nadgrobnoj ploči uz nadnevak rođenja, Rakalj, 28. rujna 1898., i smrti,da ondje počiva: ''težak, ribar, mornar, akademik, pjesnik, prvi Rakljan ki je napisal 50 knjig''. Stoji i to, vrlo važno za Mirkovićev životopis, da je ''pokopan uz zvuke dragih roženic''.<ref name="hrt">[http://www.hrt.hr/arhiv/2005/09/28/ HRT - Na današnji dan]</ref>
Objavljujući već kao đak u [[pazin]]skompazinskom listu ''Nada'', Mijo Mirković služio se raznim pseudonimima. Mnogi suvremenici nisu ni znali da imena Mirković i Balota kriju istu osobu. Prvu pjesmu sročio je s devet godina. ''Tema'', kao i drugih Balotinih pjesama, bio je težak život ribara i mornara. Već s devet godina ukrcao se na talijanski trabakul kojim je prevožen kamen. Radio je kao kamenolomac i miner, radnik na željezničkoj pruzi u Moravskoj. Bio je slagar u tiskari, novinar i urednik lista u [[pula|Puli]] te dopisnik domaćih i inozemnih listova. Školovao se u Čehoslovačkoj, gdje je završio klasičnu gimnaziju, i Njemačkoj, gdje je diplomirao i doktorirao ekonomske i društvene znanosti. I nakon završetka najvišega školovanja morao je najprije obavljati ribarske i konobarske poslove, a tek poslije sveučilišno-profesorske, i to najdulje na [[ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskom fakultetu u Zagrebu]].<ref name="hrt" />
Kao znanstvenik najprije se predstavio uspjelom obranom doktorske disertacije ''O glavnom uzroku ograničene gospodarske djelotvornosti slavenskih naroda'' 1923. na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni. S područja kulturne povijesti Mirković je 1960. objavio veliku znanstvenu monografiju ''[[Matija Vlačić Ilirik]] (Flacius)'', o istaknutom hrvatskom i europskom latinistu i reformatoru 16. stoljeća. Za tu je knjigu dobio nagradu [[hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] za životno djelo. U hrvatskoj književnosti Mirković je pod pseudonimom Mate Balota zauzeo istaknuto mjesto svojom zbirkom čakavskih pjesama ''Dragi kamen'', romanom ''Tijesna zemlja'', monografijama ''Stara Pazinska gimnazija'' i ''Puna je Pula'' te drugim proznim tekstovima. U ''Dragom kamenu'' Balota je ispjevao odu zavičaju, majci, ocu i ljudima svoga kraja te, uz [[pero Ljubić|Pera Ljubića]] i [[drago Gervais|Dragu Gervaisa]], dao temeljni pečat ponovnom procvatu čakavske poezije. Impresivnim umjetničkim jezikom on je u književno djelo ugradio i svoje izvrsne gospodarske studije o Raklju, Puli i Istri s kraja 19. i početka 20. stoljeća.<ref name="hrt" />
moguće.<ref name="hrt" />
|
