Seget
 Ovo je glavno značenje pojma Seget. Za gradsko naselje Umaga, pogledajte Seget (Umag). |
|
|
|
|---|---|
 |
|
  Seget
|
|
| Županija | Splitsko-dalmatinska |
| Načelnik općine | Vinko Zulim |
| Naselja u sastavu općine | Bristivica, Ljubitovica, Prapatnica, Seget Donji, Seget Gornji, Seget Vranjica |
| Površina | 77,90 km2 |
| Stanovništvo (2011.) | 4.854 |
Seget je općina u Hrvatskoj, nastala 1993. izdvajanjem iz tadašnje općine Trogir.
Sadržaj
Općinska naselja[uredi VE | uredi]
Općina se sastoji od 6 naselja (stanje 2006.), to su: Bristivica, Ljubitovica, Prapatnica, Seget Donji, Seget Gornji i Seget Vranjica.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Nalazi se pokraj Trogira. Priobalna naselja Seget Donji i Seget Vranjica funkcioniraju kao predgrađe urbane cjeline Trogira, dok zagorska naselja pokazuju izrazitu depopulaciju. Neka još ne posjeduju pitku vodu.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Popis 2011.[uredi VE | uredi]
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Općina Seget ima 4.854[1] stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 97,40%[2], a po vjerskom opredjeljenu većinu od 94,79% čine pripadnici katoličke vjere.[3]
Uprava[uredi VE | uredi]
Načelnik Općine Seget je diplomirani pravnik Vinko Zulim Virulica, i to neprekinuto od osnutka općine. Pročelnik Općine Seget je magistar Ivo Sorić Zlatan. Zamjenica načelnika je Ana Tomaš Pršut. Ostali zaposlenici : Anđelka Sučić, Petar Špika Perina. Zgrada općine nalazi se na adresi Trg Špira Ševe Frzelina 1.
Povijest[uredi VE | uredi]
Seget je osnovan 13.1.1564 godine odlukom mletačkog kneza i kapetana Trogira Augustina Bemba kojom je dopušteno Jakovu Rotondu pisaru trogirske gradske blagajne izgraditi kaštel u kojem će se skloniti i on i njegovi seljaci u slučaju ratne opasnosti.[4] Seget je jedno od više utvrđenja nastalih oko Trogira (sedam kaštela istočno i dva zapadno) u 15. i 16. stoljeću.
Pod pritiskom i turskih pustošenja i izričite naredbe mletačkih vlasti tijekom 16. i 17. stoljeća seljaci okolnih sela (Smokvica, Vraca-danas više ne postoje već su lokaliteti u Gornjem Segetu) su se naselili u ovaj novoizgrađeni kaštel kao što su se seljaci kaštelanskog polja uselili svoje kaštele. Kad je 300 poljičkih porodica pod vodstvom Janka Marjanovića godine 1570. prebjeglo s osmanskog teritorija na mletački, dio tih obitelji naseljen je na splitskom a dio na trogirskom području pa su tom prigodom stigli u Seget i poljički doseljenici.
Nakon Kandijskog rata godne 1699. je kršćanski narod iz turskog teritorija masovno i organizirano prelazio na mletački; tu su izbjeglice smještane na takozvanu Novu stečevinu (Aquisto Nuovo) - teritorij osvojen od Turaka čime se i teritorij trogirske komune proširio za područje današnjeg Segeta Gornjeg. Godine 1711. je na trogirskom području izvršen popis[5] vlasnika zemljišta i stoke. U Segetu je tada izbrojano ukupno 52 obitelji s ukupno 343 osobe. Iz broja komada krupne stoke koje su posjedovali segećani (29 konja, 106 volova, 158 krava, 58 telića i 3249 komada sitne stoke ) vidi se da su pretežito živjeli od stočarstva.
Godine 1743. zabilježeno je 90 obitelji i 649 osoba.
Austrijski popisi govore o daljnjem rastu broja stanovnika od 1021 stanovnika godine 1880.-te preko 1443 stanovnika godine 1900.te pa do 2035 stanovnika godine 1961. (Izvor: NARODNOSTNI I VJERSKI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKE 1880-1991. PO NASELJMA, REPBLIKA HRVATSKA DZS, ZAGREB 1998.) Tijekom ta dva stoljeća (od XVIII do XX) došlo je do gotovo potpunog preseljenja stanovništva iz Gornjeg Segeta u Donji Seget vjerojatno uzrokovanog prelaskom s glavne djelatnosti poljoprivrede i sitnog stočarstva na turizam.
Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]
Obrazovanje[uredi VE | uredi]
- Osnovna škola Kralj Zvonimir.
Kultura[uredi VE | uredi]
- Segetske mažuretkinje
Šport[uredi VE | uredi]
Poznate osobe[uredi VE | uredi]
- Vinko Lozovina (Izo Lanov), hrv. povjesničar umjetnosti i romanist[6]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ [1] Popis stanovništva po gradovima/općinama 2011.
- ↑ [2] Popis stanovništva prema narodnosti po gradovima/općinama 2011.
- ↑ [3] Popis stanovništva prema vjeri po gradovima/općinama 2011.
- ↑ C.Fisković : "Segetski spomenici", u "Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku" LVI-LIX/2,1954-1957
- ↑ Omašić Vjeko: "Katastik trogirskog dijela Nove stečevine iz 1711 godine" u Građa i prilozi za povijest Dalmacije, Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, svezak 8. Split 1974.
- ↑ (nje.) Lozovina, Vinko; Ps. Izo Lanov (1876-1942), Literarhistoriker und Romanist ÖBL 1815-1950, sv. 5 (Lfg. 24, 1971), str. 336f.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
Nedovršeni članak Seget koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
