Sabo Bobaljević Mišetić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. [[Akademija složnijeh|Akademiju složnijeh]]. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Mletci]]ma [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene [[petrarkizam|petrarkistički]] oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je [[sonet]]e, [[kancona|kancone]] i [[madrigal]]e. Tematski su pjesme bile [[ljubavna pjesma|ljubavne]]. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je [[Torquato Tasso|Tassov]] ''Amor fuggitivo''. |
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. [[Akademija složnijeh|Akademiju složnijeh]]. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Mletci]]ma [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene [[petrarkizam|petrarkistički]] oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je [[sonet]]e, [[kancona|kancone]] i [[madrigal]]e. Tematski su pjesme bile [[ljubavna pjesma|ljubavne]]. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je [[Torquato Tasso|Tassov]] ''Amor fuggitivo''. |
||
Mišetić je bio [[posjed]]nik [[zemljišne knjige|zemljišta]], a neko vrijeme i [[kaštelan]] stonske utvrde [[Pozvizd]]. |
Mišetić je bio [[posjed]]nik [[zemljišne knjige|zemljišta]], a neko vrijeme i [[kaštelan]] stonske utvrde [[Pozvizd]]. |
||
| Redak 10: | Redak 9: | ||
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro''). |
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro''). |
||
Bobaljevića je posmrtno opjevao [[Miho Bunić]]. |
|||
== Književnost == |
== Književnost == |
||
Inačica od 27. kolovoza 2013. u 06:21
Sabo Bobaljević Mišetić Glušac (Dubrovnik, 1529. ili 1530. – Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik, manirist.
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je Glušac, jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Mletcima 1589., dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je sonete, kancone i madrigale. Tematski su pjesme bile ljubavne. Djelo Arijadna u odiljenju Tezeja je plač. Prepjevao je Tassov Amor fuggitivo.
Mišetić je bio posjednik zemljišta, a neko vrijeme i kaštelan stonske utvrde Pozvizd.
Iz poslanica koje je slao mnogim hrvatskim i talijanskim pjesnicima, zna se kako je poznavao Mavra Vetranovića, Marina Držića, Maroja Mažibradića, Dinka Ranjine, Miha Monaldija, Mikše Pelegrinovića.
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz 1556. godine u osmeračkim katrenima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro).
Bobaljevića je posmrtno opjevao Miho Bunić.
Književnost
- Zbirka pjesama na talijanskomu jeziku (Rime amorose e pastorali e satire), koja je objavljena 1589. u Veneciji.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005. - 2007.
- Skripte FFZG Starija hrvatska književnost - renesansa
| |||||||||||
