Svetozar Pribićević: razlika između inačica

	Svetozar Pribićević
	Svetozar Pribićević; Svetozar Pribićević
Rođenje	26. listopada 1875., Hrvatska Kostajnica, Hrvatska
Smrt	15. rujna 1936., Prag, Češka
Politička stranka	SSS, DS, SDS
Zanimanje	političar, publicist

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 2. ožujka 2014. u 17:08

Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada 1875. – Prag, 15. rujna 1936.), bio je hrvatski političar i publicist srpske narodnosti.

Životopis

Rani život i politička aktivnost

Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Pohađao je realnu gimnaziju u Petrinji i Zagrebu.^[1] Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij matematike i fizike te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu.^[2] Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.^[2] Od 1902. godine bio je glavnim urednikom glasila Srpske samostalne stranke, Novog Srbobrana.^[3] Od 1906. godine jednim je od vođa Hrvatsko-srpske koalicije, a krajem Prvoga svjetskog rata među najvećim je pobornicima povezivanja sa Srbijom u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom Narodnoga vijeća SHS (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s regentom Aleksandrom Karađorđevićem, dana 1. prosinca 1918. godine, potpisan u Beogradu akt o ujedinjenju.

Kraljevina Jugoslavija

U Kraljevstvu/Kraljevini SHS bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).^[4] Bio je pobornikom centralizma i unitarizma u novoj državi, politički protivnik i progonitelj Stjepana Radića, HSS-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. 1919. godine osniva Demokratsku stranku a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i 1924. godine osniva Samostalnu demokratsku stranku.^[4] U drugoj polovici 1920-ih doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući Seljačko-demokratsku koaliciju sa Stjepanom Radićem. Tijekom 1928. godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.^[5] U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u Jedinstvu, bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.^[5] U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.^[5] To je kulminiralo 20. lipnja 1928. godine atentatom u Narodnoj skupštini. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je Puniša Račić, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke, revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, smrtno ranio Stjepana Radića te ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen.

Uhićenje, internacija, politička emigracija i smrt

Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, 1929. godine, uhićen je i interniran u selo Brus podno Kopaonika a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja 1931. godine.^[6] Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.^[7] U emigraciji je boravio u Pragu i Parizu. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Boraveći u Parizu pisao je i razne pismene poruke, Pismo prijateljima u Beogradu, Pismo Srbima i Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost (brošura), u kojima je izražavao svoje negodovanje tadašnjim režimom i diktaturom u Kraljevini Jugoslaviji. U Pismu Srbima diktaturu je okarakterizirao kao "Najgori, najpokvareniji i najnedostojniji režim pod nebeskim svodom".^[8] Napisao je knjigu Diktatura kralja Aleksandra (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na francuskome jeziku, u Parizu, 1933. godine. Diktatura kralja Aleksandra njegov je politički obračun s kraljem Aleksandrom, i u njoj se izjašnjava za republikansko i federalno ustrojstvo Jugoslavije. Nakon pogibije kralja Aleksandra I. Karađorđevića u atentatu Marseilleu, 9. listopada 1934. godine, bio je smjesta uhićen i od francuske policije tretiran grubo, iako je imao orden Legije časti, te je neko vrijeme držan u samačkoj ćeliji i konačno pušten na slobodu kada je francuska policija utvrdila kako nije imao nikakve veze s atentatorima.^[9]

Umro je u Pragu 1936. godine.^[3] Želio je biti pokopan u selu Glavatičevu kod Hrvatske Kostajnice ali to tadašnja jugoslavenska vlada nije dopustila te je pokopan u Pragu na Olšanskom groblju, 19. rujna 1936. godine, a poslije Drugoga svjetskog rata njegovi posmrtni ostatci preneseni su i sahranjeni, 21. listopada 1968. godine, na Novom groblju u Beogradu.^[10]

Odlikovanja

orden Legije časti.^[9]

Djela

Mi smo pobedili, Beograd, 1925.
Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost, Pariz, 1932.
La dictature du roi Alexandre: contribution à l'étude de la démocratie (Les problèmes yougoslave et balkanique), Pariz, 1933. (srp. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1953., hrv. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990.)
Beograd i politika prema Hrvatima i Srbima izvan Srbije, Montevideo, 1933.
Misao vodilja Srba i Hrvata, Beograd, 1940.
Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Hrvoje Matković, Zagreb, 2000.^[11]

Izvori

↑ Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 276.
↑ ^a ^b Krležijana: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
↑ ^a ^b Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
↑ ^a ^b Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.
↑ ^a ^b ^c Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.
↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.
↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 310., str. 289.
↑ Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 297.
↑ ^a ^b Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 298.
↑ Hrvoje Matković, Svetozar Pribićević: ideolog, stranački vođa, emigrant, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., ISBN 953-169-065-0, str. 270.
↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.

Vanjske poveznice

Ivica Miškulin, Svetozar Pribićević i hrvatski Srbi. Znanstveni rad na stranicama CPI.
Ljubo Boban, Jedno pismo Sv. Pribićevića iz vremena šestojanuarskog režima, Historijski zbornik, godina XVIII, 1965.

[1] Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 276.

[K-2] Krležijana: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.

[PE-3] Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.

[B.J.-4] Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.

[B.Janjatović-5] Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.

[6] Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.

[7] Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 310., str. 289.

[8] Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 297.

[S.P.-9] Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 298.

[10] Hrvoje Matković, Svetozar Pribićević: ideolog, stranački vođa, emigrant, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., ISBN 953-169-065-0, str. 270.

[11] Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

@@ Redak 102: / Redak 102: @@
 * [http://www.cpi.hr/download/links/hr/7278.pdf Ivica Miškulin, ''Svetozar Pribićević i hrvatski Srbi'']. Znanstveni rad na stranicama [http://cpi.hr/ CPI].
 * [[Ljubo Boban]], [http://www.historiografija.hr/hz/1965/HZ_18_10_BOBAN.pdf ''Jedno pismo Sv. Pribićevića iz vremena šestojanuarskog režima''], [[Historijski zbornik]], godina XVIII, 1965.
+{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
 {{GLAVNIRASPORED:Pribićević, Svetozar}}