Svetozar Pribićević: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 75: Redak 75:
== Životopis ==
== Životopis ==
=== Rani život i politička aktivnost ===
=== Rani život i politička aktivnost ===
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Pohađao je realnu gimnaziju u [[Petrinja|Petrinji]] i [[Zagreb]]u.<ref>Svetozar Pribićević, ''Diktatura kralja Aleksandra'', (ur. [[Bogdan Krizman]], prijevod: [[Dražen Budiša]] i [[Božidar Petrač]]), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, ''Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/'', str. 276.</ref> Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Od [[1902.]] godine bio je glavnim urednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Od [[1906.]] godine jednim je od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], a krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim je pobornicima povezivanja sa [[Srbija|Srbijom]] u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća SHS]] (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s [[regent]]om [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandrom Karađorđevićem]], dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, potpisan u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju.
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Pohađao je realnu gimnaziju u [[Petrinja|Petrinji]] i [[Zagreb]]u.<ref>Svetozar Pribićević, ''Diktatura kralja Aleksandra'', (ur. [[Bogdan Krizman]], prijevod: [[Dražen Budiša]] i [[Božidar Petrač]]), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, ''Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/'', str. 276.</ref> Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Kao član Ujedinjene hrvatske i srpske omladine, u almanahu ''Narodna misao'' (1897.), u članku ''Misao vodilja Srba i Hrvata'', izložio unitarno-jugoslavenski program, prema kojemu su [[Hrvati]] i [[Srbi]] dva naziva jednoga naroda. Zajedno sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]] 1900. pokrenuo je Glas ujedinjene hrvatske, srpske i slovenačke omladine.<ref name="HELZMK">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50294 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Svetozar Pribićević]</ref> Od [[1902.]] godine bio je glavnim urednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Kao član Srpske samostalne stranke ušao je u [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpsku koaliciju]], a nakon povlačenja [[Frano Supilo|Frana Supila]] (1909.) preuzeo je vodstvo Koalicije. Ulaskom Koalicije u [[Narodno vijeće SHS]] postao je drugi potpredsjednik vijeća, ali je zapravo imao vodeću ulogu u vijeću, a potom i u [[Država SHS|Državi SHS]]. Sudjelovao je u pripremi sjednice [[Država SHS#Proglašenje|Hrvatskoga sabora 29. listopada 1918.]] te je podnio prijedlog o [[Raspad Austro-Ugarske|raskidu svih]] državnopravnih odnosa s [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom Monarhijom]]. Pridonio je opozivu [[Ženevska deklaracija (1918.)|Ženevske deklaracije]] i zagovarao što brže povezivanje Države SHS s [[Kraljevina Srbija|Kraljevinom Srbijom]] pa je uspio ishoditi odlazak delegacije Narodnoga vijeća u Beograd bez temeljite rasprave i oblikovanja čvrstih stajališta o ustroju buduće države. Sudjelovao u izradbi adrese Narodnoga vijeća i bio jedan od potpisnika [[Država SHS#Ujedinjenje sa Srbijom|akta o ujedinjenju]].<ref name="HELZMK" />


=== Kraljevina Jugoslavija ===
=== Kraljevina Jugoslavija ===

Inačica od 9. ožujka 2014. u 16:00

Svetozar Pribićević
Svetozar Pribićević

Svetozar Pribićević

Rođenje 26. listopada 1875., Hrvatska Kostajnica, Hrvatska
Smrt 15. rujna 1936., Prag, Češka
Politička stranka SSS, DS, SDS
Zanimanje političar, publicist

Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada 1875. – Prag, 15. rujna 1936.), bio je hrvatski političar i publicist srpske narodnosti.

Životopis

Rani život i politička aktivnost

Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Pohađao je realnu gimnaziju u Petrinji i Zagrebu.[1] Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij matematike i fizike te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu.[2] Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.[2] Kao član Ujedinjene hrvatske i srpske omladine, u almanahu Narodna misao (1897.), u članku Misao vodilja Srba i Hrvata, izložio unitarno-jugoslavenski program, prema kojemu su Hrvati i Srbi dva naziva jednoga naroda. Zajedno sa Stjepanom Radićem 1900. pokrenuo je Glas ujedinjene hrvatske, srpske i slovenačke omladine.[3] Od 1902. godine bio je glavnim urednikom glasila Srpske samostalne stranke, Novog Srbobrana.[4] Kao član Srpske samostalne stranke ušao je u Hrvatsko-srpsku koaliciju, a nakon povlačenja Frana Supila (1909.) preuzeo je vodstvo Koalicije. Ulaskom Koalicije u Narodno vijeće SHS postao je drugi potpredsjednik vijeća, ali je zapravo imao vodeću ulogu u vijeću, a potom i u Državi SHS. Sudjelovao je u pripremi sjednice Hrvatskoga sabora 29. listopada 1918. te je podnio prijedlog o raskidu svih državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom Monarhijom. Pridonio je opozivu Ženevske deklaracije i zagovarao što brže povezivanje Države SHS s Kraljevinom Srbijom pa je uspio ishoditi odlazak delegacije Narodnoga vijeća u Beograd bez temeljite rasprave i oblikovanja čvrstih stajališta o ustroju buduće države. Sudjelovao u izradbi adrese Narodnoga vijeća i bio jedan od potpisnika akta o ujedinjenju.[3]

Kraljevina Jugoslavija

U Kraljevstvu/Kraljevini SHS bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).[5] Bio je pobornikom centralizma i unitarizma u novoj državi, politički protivnik i progonitelj Stjepana Radića, HSS-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. 1919. godine osniva Demokratsku stranku a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i 1924. godine osniva Samostalnu demokratsku stranku.[5] U drugoj polovici 1920-ih doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući Seljačko-demokratsku koaliciju sa Stjepanom Radićem. Tijekom 1928. godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.[6] U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u Jedinstvu, bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.[6] U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.[6] To je kulminiralo 20. lipnja 1928. godine atentatom u Narodnoj skupštini. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je Puniša Račić, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke, revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, smrtno ranio Stjepana Radića te ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen.

Uhićenje, internacija, politička emigracija i smrt

Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, 1929. godine, uhićen je i interniran u selo Brus podno Kopaonika a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja 1931. godine.[7] Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.[8] U emigraciji je boravio u Pragu i Parizu. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Boraveći u Parizu pisao je i razne pismene poruke, Pismo prijateljima u Beogradu, Pismo Srbima i Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost (brošura), u kojima je izražavao svoje negodovanje tadašnjim režimom i diktaturom u Kraljevini Jugoslaviji. U Pismu Srbima diktaturu je okarakterizirao kao "Najgori, najpokvareniji i najnedostojniji režim pod nebeskim svodom".[9] Napisao je knjigu Diktatura kralja Aleksandra (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na francuskome jeziku, u Parizu, 1933. godine. Diktatura kralja Aleksandra njegov je politički obračun s kraljem Aleksandrom, i u njoj se izjašnjava za republikansko i federalno ustrojstvo Jugoslavije. Nakon pogibije kralja Aleksandra I. Karađorđevića u atentatu Marseilleu, 9. listopada 1934. godine, bio je smjesta uhićen i od francuske policije tretiran grubo, iako je imao orden Legije časti, te je neko vrijeme držan u samačkoj ćeliji i konačno pušten na slobodu kada je francuska policija utvrdila kako nije imao nikakve veze s atentatorima.[10]

Umro je u Pragu 1936. godine.[4] Želio je biti pokopan u selu Glavatičevu kod Hrvatske Kostajnice ali to tadašnja jugoslavenska vlada nije dopustila te je pokopan u Pragu na Olšanskom groblju, 19. rujna 1936. godine, a poslije Drugoga svjetskog rata njegovi posmrtni ostatci preneseni su i sahranjeni, 21. listopada 1968. godine, na Novom groblju u Beogradu.[11]

Odlikovanja

  • orden Legije časti.[10]

Djela

  • Mi smo pobedili, Beograd, 1925.
  • Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost, Pariz, 1932.
  • La dictature du roi Alexandre: contribution à l'étude de la démocratie (Les problèmes yougoslave et balkanique), Pariz, 1933. (srp. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1953., hrv. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990.)
  • Beograd i politika prema Hrvatima i Srbima izvan Srbije, Montevideo, 1933.
  • Misao vodilja Srba i Hrvata, Beograd, 1940.
  • Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Hrvoje Matković, Zagreb, 2000.[12]

Izvori

  1. ↑ Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 276.
  2. ↑ a b Krležijana: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
  3. ↑ a b Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Svetozar Pribićević
  4. ↑ a b Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
  5. ↑ a b Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.
  6. ↑ a b c Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.
  7. ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.
  8. ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 310., str. 289.
  9. ↑ Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 297.
  10. ↑ a b Svetozar Pribićević, Diktatura kralja Aleksandra, (ur. Bogdan Krizman, prijevod: Dražen Budiša i Božidar Petrač), Globus, Zagreb, 1990., ISBN 86-343-0335-7, Pogovor. Bogdan Krizman, Skica za biografiju Svetozara Pribićevića /1875-1936/, str. 298.
  11. ↑ Hrvoje Matković, Svetozar Pribićević: ideolog, stranački vođa, emigrant, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., ISBN 953-169-065-0, str. 270.
  12. ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.

Vanjske poveznice

v • u
Hrvatska u Prvom svjetskom ratu
Hrvati na bojištu
Antanta
Hrvatski časnici
Politika
Ivan Skerlecz (1913. – 1917.)  · Antun Mihalović (1917. – 1918.)
Političari
Glavne snage
Uoči i tijekom rata
Posljedice
Kategorija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Svetozar_Pribićević&oldid=4275846"