Sabo Bobaljević Mišetić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 9: Redak 9:


Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro'').
Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro'').

Sabove pjesme na talijanskom objavljene su uz pomoć rođaka [[Marin Bobaljević|Marina Bobaljevića]], koji je pomogao njegovoj braći posmrtno objaviti ''Rime amorose e pastorale et satire''.


Bobaljevića je posmrtno opjevao [[Miho Bunić]].
Bobaljevića je posmrtno opjevao [[Miho Bunić]].
Redak 19: Redak 21:
* ''[[Opća i nacionalna enciklopedija]]'', Zagreb, 2005. - 2007.
* ''[[Opća i nacionalna enciklopedija]]'', Zagreb, 2005. - 2007.
*[http://mudrac.ffzg.hr/~ltatomir/skripte/skripte/starija%20hrvatska%20knjizevnost.rtf Skripte FFZG] Starija hrvatska književnost - renesansa
*[http://mudrac.ffzg.hr/~ltatomir/skripte/skripte/starija%20hrvatska%20knjizevnost.rtf Skripte FFZG] Starija hrvatska književnost - renesansa
*[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=56429 Marin Bobaljević], [[Hrvatski biografski leksikon]]


{{renesansni književnici}}
{{renesansni književnici}}

Inačica od 22. lipnja 2014. u 06:31

Grb obitelji Bobaljević.

Sabo Bobaljević Mišetić Glušac (Dubrovnik, 1529. ili 1530. – Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik, manirist.

Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je Glušac, jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Mletcima 1589., dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je sonete, kancone i madrigale. Tematski su pjesme bile ljubavne. Djelo Arijadna u odiljenju Tezeja je plač. Prepjevao je Tassov Amor fuggitivo.

Mišetić je bio posjednik zemljišta, a neko vrijeme i kaštelan stonske utvrde Pozvizd.

Iz poslanica koje je slao mnogim hrvatskim i talijanskim pjesnicima, zna se kako je poznavao Mavra Vetranovića, Marina Držića, Maroja Mažibradića, Dinka Ranjine, Miha Monaldija, Mikše Pelegrinovića.

Mikša Pelegrinović napisao mu je poslanicu iz 1556. godine u osmeračkim katrenima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro).

Sabove pjesme na talijanskom objavljene su uz pomoć rođaka Marina Bobaljevića, koji je pomogao njegovoj braći posmrtno objaviti Rime amorose e pastorale et satire.

Bobaljevića je posmrtno opjevao Miho Bunić.

Književnost

  • Zbirka pjesama na talijanskomu jeziku (Rime amorose e pastorali e satire), koja je objavljena 1589. u Veneciji.

Literatura