Spojka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tanjurasta ili prirubna kruta spojka.
Pomična ili kompenzacijska spojka s čeličnim lamelama.
Zupčasta spojka.
Rastavljena Oldhamova spojka.
Homokinetički zglob.
Lamela tarne spojke.
Pogled na motor Ford V6, gdje se vidi lamelna tarna spojka sa zamašnjakom.
Zupčasta spojka.

Spojka, u strojarstvu općenito, je rastavljivi spojni strojni dio. U užem smislu, spojka je strojni dio za prenošenje okretnoga momenta ili gibanja s jednoga vratila na drugo, također kvačilo, konstruiran tako da se prijenos može isključiti i time odvojiti pogonska od gonjene strane stroja. [1]

Nerazdvojive (neizvrstive) spojke ne omogućuju rastavljanje spoja tijekom rada stroja, a mogu biti:

  • krute spojke (prirubne i kolutne);
  • elastične spojke (prirubne s ulošcima od gume, umjetnoga materijala, čeličnih opruga i slično);
  • kompenzacijske spojke (lučni zubi, kuglasti i kardanski zglobovi) kod vratila, koje stoje jedna prema drugoj pod malim kutom;
  • dilatacijske spojke (kandžaste), koje omogućuju aksijalni pomak i pod djelovanjem okretnoga momenta.

Upravljive spojke (razdvojive ili izvrstive spojke) omogućuju razdvajanje spoja i tijekom pogona, a izvode se:

  • kao isključne kandžaste spojke, kod kojih je za ukopčavanje ili iskopčavanje potreban kratkotrajni prekid pogona ili samo okretnoga momenta;
  • kao tarne spojke (konusne, tanjuraste, lamelne), koje trenjem svojih tarnih ploha prenose okretni moment i najčešće se koriste na motornim vozilima, građevinskim i sličnim strojevima. Ukopčavanje može biti mehaničko, hidraulično, pneumatsko ili elektromagnetsko, i to tijekom pogona;
  • centrifugalne spojke ukopčavaju se povećanjem broja okretaja pogonskoga stroja, a zadatak im je olakšavanje ubrzanja stroja;
  • automatske spojke na vozilima se mehanički, hidraulički ili električno ukopčavaju pokretanjem ručice mjenjača brzine. Takva je i spojka sa željeznim prahom (magnetno-reološka), koji pod utjecajem električnog toka čini od ulja krutinu koja spaja pogonski i gonjeni dio;
  • sinkronizacijske spojke vozila izjednačuju brojeve okretaja vratila u mjenjačkoj kutiji radi olakšavanja ukopčavanja zupčanika, a izvode se kao konusne i lamelne.
  • hidraulične spojke prenose okretni moment dinamičkim djelovanjem fluida koji cirkulira između pumpe i turbine. Ukopčavanje i iskopčavanje postiže se punjenjem ili pražnjenjem sustava fluidom. Klizanje je pri ubrzavanju znatno, a pri punom broju okretaja i opterećenja stupanj djelovanja vrlo je visok;
  • sigurnosne spojke (sa zaticima, s kuglicama, zubne i tarne) štite od preopterećenja, oštećenja i loma strojne dijelove gonjenoga stroja.

Spojka služi za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina ili vratila u svrhu prenošenja okretnog momenta. Osim prenošenja momenta sile, pojedine vrste spojki imaju dodatna svojstva: [2]

  • prilagodbu odstupanjima osi vratila nastalim netočnom izradom, netočnom ugradnjom ili pod djelovanjem opterećenja,
  • prigušenje vibracija na uvijanje (torzija),
  • smanjenje titranja (oscilacija) momenta uvijanja i udara pri pokretanju i u radu,
  • upravljano ili automatsko uspostavljanje ili prekidanje prenošenja momenta uvijanja
  • osiguravanje od preopterećenja ili neželjenog smjera okretanja.

Vrste spojki[uredi VE | uredi]

Spojke dijelimo ih prema primjeni i konstruktivnim svojstvima u nekoliko grupa i podgrupa:

  • neelastične spojke koje kruto prenose okretni moment (bez značajnijeg uvijanja);
    • čvrste spojke – spajaju dvije osovine u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment savijanja;
    • pomične ili kompenzacijske spojke – prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju male aksijalne, krute ili poprečne pomake između osovina;
  • elastične spojke dozvoljavaju kruto uvijanje između osovina i elastično prenose okretni moment. Obično mogu kompenzirati i manje poprečne i aksijalne pomake;
  • tarne spojke prenose okretni moment trenjem. Upotrebljavaju se kao uključno – izvrstive spojke za povremeno uključivanje radnog stroja u pogon. Uključivanje može biti mehaničko, hidrauličko, pneumatsko i elektromagnetsko;
  • hidrodinamičke spojke okretni moment prenose mlazom tekućine (ulja), a sastoje se od rotora pumpe na pogonskoj, rotora turbine na gonjenoj strani i zajedničkog kućišta. U kombinaciji sa tarnim spojkama mogu biti izvedene kao automatski mjenjači.
  • specijalne spojke.

Čvrste spojke[uredi VE | uredi]

Čvrste spojke mogu biti:

Pomične ili kompenzacijske spojke[uredi VE | uredi]

Pomične ili kompenzacijske spojke mogu biti:

  • kandžasta ili klizna spojka,
  • kardanski zglob ili Hookeov zglob,
  • kardanski prijenos,
  • dvostruka kardanska spojka,
  • Oldhamova spojka,
  • Schmidtova spojka,
  • zupčasta spojka,
  • pomične ili kompenzacijske spojke s čeličnim lamelama,
  • pomične ili kompenzacijske spojke s gumenim lamelama

Elastične spojke[uredi VE | uredi]

Elastične spojke imaju prvenstvenu namjenu elastično prenošenje momenta uvijanja uz kutno uvijanje između obje polovine spojke. Moguća je kompenzacija manjih odstupanja između osovina. One sprečavaju prenošenje torzijskih udaraca i pomiču kritičnu brzinu okretaja i smanjuju torzijske vibracije prigušivanjem. Elastične spojke obično nemaju linearne karakteristike i često imaju znatno unutarnje prigušenje. Elastične spojke mogu biti:

  • elastična spojka s pojasom (guma, metalna opruga, elastomer),
  • elastična spojka s valjkastim ulošcima,
  • elastična kandžasta spojka,
  • spojka s vijugavom opružnom trakom.

Tarne spojke[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tarna spojka

Tarne spojke služe za povremeno uključivanje u rad radnog (gonjenog) stroja pri neprekidnom radu pogonskog stroja. Kod ukapčanja (pokretanja) dolazi do klizanja pri čemu se gubi snaga, koja se pretvara u toplinu, a pokazuje se kao veće ili manje trošenje ploha. U normalnom pogonu brzine se moraju izjednačiti i spojke rade bez klizanja. Vrlo slične po konstrukciji (a često identične) su tarne kočnice. [3] Tarne spojke mogu biti:

  • kandžasta tarna spojka,
  • pločasta tarna spojka,
  • radijalna tarna spojka,
  • tarne spojke s jednom lamelom,
  • tarne spojke s više lamela (lamelna spojka).

Hidrodinamičke spojke[uredi VE | uredi]

Sastoje se od rotora pumpe (na pogonskom dijelu) i rotora turbine (na gonjenom dijelu) u zajedničkom kućištu. Pogonski i gonjeni dijelovi nemaju međusobno neposredni dodir, nego su povezani mlazom fluida. Hidrodinamičke spojke mogu biti:

  • hidrodinamička spojka s stalnim punjenjem,
    • hidrodinamička spojka s komorom za kašnjenje,
    • hidrodinamička spojka s prstenastom komorom,
    • hidrodinamička spojka s remenicom,
  • hidrodinamička spojka s promjenjivim punjenjem,
    • hidrodinamička spojka s dvostrukom cirkulacijom.

Specijalne spojke[uredi VE | uredi]

Specijalne spojke mogu biti:

  • centrifugalne spojke,
  • zupčaste spojke za razdvajanje i sinkronizaciju,
  • jednosmjerne spojke,
  • spojke za upuštanje u rad,
  • siguronosne spojke,
  • elektrodinamičke (indukcijske) spojke [4]

Spojke za spajanje priključnih vozila[uredi VE | uredi]

Spojke za spajanje priključnih vozila služe za njihovo spajanje međusobno i na vučno vozilo. Cestovna vozila, osobna i teretna, opremaju se spojkom za priključivanje i vuču prikolice. Kod lakših vozila to je savijena čelična šipka u obliku kuke s kuglastim završetkom promjera 50 milimetara, na koji se stavlja odgovarajuća čaška montirana na prikolici. Teža vozila imaju spojku u obliku ploče s provrtom, dok se na prikolici nalazi spojna šipka s okom. Kroz provrt i oko umeće se zatik. Tračnička vozila obično imaju spojku smještenu između odbojnika ili u njihovu sklopu. Lakša tračnička vozila (uskotračna željeznica, tramvaj) imaju spojku opremljenu zatikom, a ostala se vezuju preko vijčane spojke ili različito izvedenih automatskih spojki. Spojke svih vozila opremljene su sigurnosnim uređajima i dodatnim spojem za signalizaciju i rasvjetu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. spojka, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. [2] "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
  3. [3] "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  4. "Spojke", prof. dr. sc. Boris Obsieger, Tehnički fakultet Rijeka, 2004.