Americij

Izvor: Wikipedija
americij
Osnovna svojstva

Element
Simbol
Atomski broj

americij
Am
95
Kemijska skupina aktinoidi
Grupa, perioda, Blok Ac, 7, f
Izgled srebrno-bijela boja
Gustoća1 12000 kg/m3
Tvrdoća ?
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2

 J mol–1 K–1

Talište 1176 °C
Vrelište3 2607[1] °C
Toplina taljenja  kJ mol-1
Toplina isparavanja  kJ mol-1

1 pri standardnom tlaku i temperaturi
2 pri konstantnom tlaku ili volumenu
3 pri standardnom tlaku

Atomska svojstva
Atomska masa 243
Elektronska konfiguracija [Rn] 5f77s2[1]

Americij je kemijski element atomskog (rednog) broja 95 i atomske mase 243. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Am.

Ime je dobio po dvjema Amerikama, Južnoj i Sjevernoj, u analogiji s europijem. Otkriven je 1944. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Americij su bombardiranjem plutonija neutronima u nuklearnom reaktoru, 1944. godine u Chicagu otkrili znanstvenici Seaborg, James, Morgan i Ghiorso.[2]

Svojstva americija[uredi | uredi kôd]

Americij je srebrni, sjajni radioaktivni metal. U periodnom sustavu elemenata pripada grupi aktinoida. Talište mu je na 1176, a vrelište na 2011 stupnjeva Celzija. Gustoća mu je 13,7 kg/l, odnosno 13,7 grama po kubičnom centimetru.

Americij u gospodarstvu[uredi | uredi kôd]

U obliku izotopa americij-243 proizvodi se od plutonija. Taj je izotop vrlo stabilan, s vremenom poluraspada od 7370 godina. Najveći dio americija upotrebljava se u znanstvenim istraživanjima, dok se manji udio izotopa americij-241 (čije je vrijeme poluraspada 430 godina) koristi kao radioaktivni izvor za gama-radiografiju. U širokoj je uporabi kao americijev oksid u proizvodnji detektora dima u kojima njegovo alfa-zračenje ionizira zrak između dviju elektroda, stvarajući tako električni tok. Strujni tok prati se pomoću elektroničkog kruga koji uključuje znak za uzbunu kada se protok struje smanji ispod određene razine. To se događa u trenutku kada se između dviju elektroda pojavi dim. Čestice čađe tada upijaju ione a to smanjuje struju. Svake se sekunde u detektoru dima događa radioaktivni raspad oko 33 000 americijevih atoma što rezultira radioaktivnim alfa-zračenjem, no to ne predstavlja opasnost po korisnike jer alfa-čestice ne mogu proći kroz čvrstu tvar, čak ni kroz običan list papira. Čak i kada su alfa-čestice emitirane u zrak, njihov domet je svega nekoliko centimetara, budući da se sudaraju s molekulama kisika ili dušika. U tom sudaru, alfa-čestica ugrabi elektrone i postaje atom helija. Jedan gram americija dovoljan je za otprilike 5 000 detektora dima.

Gama-zrake koje emitira americij kraće su valne duljine od rendgenskih zraka, što ih čini prodornijima. Nekad su se, stoga, u radiografiji koristile za određivanje mineralnog sastava kosti i količine masti u masnom tkivu, no ta je praksa danas napuštena.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Objava otkrića americija dogodila se na vrlo neobičan način – dana 11. studenoga 1945. u dječjoj radioemisiji pod nazivom "Dječji kviz" sudjelovao je jedan od otkrivača ovog elementa, Glenn T. Seaborg, koji je tada objavio otkriće novog elementa. Inače, americij je, kao i element kirij, otkriven u tajnom procesu razvoja nuklearnog oružja te je otkriće čuvano do kraja Drugog svjetskog rata. Ime americij predložio je sam Seaborg, po kontinetnu na kojem je novi element otkriven.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Sebastian Blumentritt Periodensystem der Elemente, 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., ISBN 978-3-942-53009-5, str. 1
  2. Emsley, John. 2005. Vodič kroz elemente: građa prirode. Izvori. Zagreb. ISBN 953-203-215-0. OCLC 442935927