Nikal

Nikal je po zastupljenosti 24 element u litosferi s prosječnim sadržajem od 75 ppm. Prosječna koncentracija nikla u tlima iznosi 40 ppm, s velikim odstupanjima među tipovima tala, što najviše ovisi o karakteristikama matične podloge. Tla na serpentinu mogu sadržavati nikla u koncentracijama od 100 ‐ 7000 ppm, dok je u ostalima uobičajeni raspon od 5 ‐ 500 ppm. Stabilni oblik nikla u tlu je +2 oksidacijsko stanje, Ni²⁺ je gotovo podjednake elektronegativosti kao Cu²⁺, a što mu, uz elektronsku strukturu omogućava formiranje kompleksa s organskom tvari koji su po stabilnosti slični onima Cu²⁺. Kao najmanji od prijelaznih metalnih kationa, Ni²⁺ se dobro uklapa u oktaedarska mjesta i ko‐precipitira s željezovim i manganskim oksidima u tlu.

**Proizvodnja nikla u svijetu 2005.**
Zemlja	u tisućama tona	% svjetske proizvodnje
Rusija	300,7	23,4
Australija	218,0	17,0
Kanada	162,8	12,7
Nova Kaledonija	111,9	8,7
Indonezija	103,5	8
5 najvećih proizvođača zajedno	896,9	69,8
Ukupna svjetska proizvodnja	1.284,2	100,0

[uredi] Biološki značaj

Nikal je esencijalni element prisutan u mnogim enzimima. Dnevno bi ga trebalo minimalno unositi u količini 0,3 miligrama. Esencijalna uloga nikla u metaboličkim procesima viših biljaka otkrivena je relativno kasno u odnosu na druge do sada potvrđene esencijalne elemente. Premda se nikal, uz molibden, smatra ultramikrohranivom, njegova se esencijalnost potvrđuje time što je funkcionalni element za djelovanje enzima ureaze i u tim procesima ne može biti zamijenjen drugim elementom, kao što ni metabolizam uree ne može poprimiti drugi smjer. Njegova uloga u životinjskom i ljudskom organizmu još nije potpuno razjašnjena. Čini se da nedovoljna opskrba niklom može uzrokovati narušavanje strukture i uloge stanične membrane i prekinuti metabolizam željeza. Sigurno je da je nikal toksičan za biljke i životinje izložene koncentracijama višima od prosječnih, a koje za ljude mogu biti i kancerogene. Nikal se nakuplja u lišću i sjemenju, a koncentracije ovog elementa u krmi i žitaricama su slične. Biljke se razlikuju u pogledu osjetljivosti na nikal, a neke ga i pretjerano usvajaju (krstašice i leguminoze). Suvišak nikla uvjetuje nedostatak željeza u izbojima, jer priječi njegovu translokaciju. Nikal porijeklom iz zraka obično je koncentriran u izbojima. Nikal ima određenu ulogu u metabolizmu dušika, posebice u leguminozama. Fitotoksične koncentracije nikla kreću se od 10 do 100 mg/g za pojedine biljne vrste. Simptomi fitotoksičnosti su: međuvenska kloroza mladih listova, sivo zeleno lišće i oštećenje korijena.

[uredi] Uporaba

Nikal je srebrnobijele boje blistav metal otporan na koroziju. Koristi se za prevlačenje drugih metala radi zaštite. Legure nikla i bakra se koriste za izradu kovanog novca, pribora za jelo, itd. Nikal se također dodaje čeliku i drugim legurama da bi povećao njihovu otpornost na koroziju.

Periodni sustav elemenata