Barij

Barij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Ba, atomski (redni) broj mu je 56, a atomska masa mu iznosi 137.327(7) g/mol. Barij je zemnoalkalijski metal. U prirodi se javlja isključivo u spojevima, najčešće kao mineral barit i viterit. Benitoit je rijedak dragi kamen čiji je sastojak barij.

[uredi] Svojstva

Barij je srebrnasti, mekani metal kemijski sličan kalciju, ali od njega reaktivniji. Vrlo lako oksidira na zraku, a voda i alkohol ga brzo nagrizaju. Zapaljen za zraku izgara u barijev oksid i barijev peroksid. Usitnjeni barij je piroforan. Vrlo je otrovan. Čuva se pod mineralnim uljem.

[uredi] Dobivanje

Dobiva se elektrolizom vodene otopine klorida uz živinu katodu, te naknadnu destilaciju dobivenog amalgama, redukcijom oksida aluminijem, pri sniženom tlaku ili elektrolizom taline klorida.

[uredi] Primjene i spojevi

Kao elementarna tvar ima malo primjena (primjerice kao geter u proizvodnji radio-cijevi). Veliku primjenu nalazi u spojevima.

Spojevi barija, a od njih posebno barit ( BaSO₄ ), izuzetno su važni za naftnu industriju. Barit se koristi u blatu za bušenje, težinski faktor kod bušenja novih naftnih bušotina.
Barijev sulfat se koristi kao radiokontrast kod snimanja digestivnog sistema X zrakama.
Barijev karbonat se koristi kao otrov za štakore. Za razliku od sulfata, barijev karbonat se otapa u želudčanoj kiselini, zbog čega je otrovan.
Jedna slitina s niklom koristi se kod svjećica za automobile.
Barijev oksid se koristi kao obloga za elektrode fluorescentnih cijevi, koje omogućavaju oslobađanje elektrona
Barijev karbonat koristi se pri proizvodnji stakla. Pošto je teški element, barij povećava refraktivni indeks stakla.
Barit se koristi pri proizvodnji gume.
Barijev nitrat i klorat daju zelenu boju u vatrometima.
Nečist barijev sulfid fosforescira nakon izlaganja svjetlu.
Litopon, pigment koji sadrži barijev sulfat i cinkov sulfid, koristi se kao trajno bijela boja, jer ima dobru moć pokrivanja i ne tamni kada je izložen sulfidima.
Barijev peroksid koristi se kao katalizator pri započinjanju aluminotermijskih reakcija, kod spajanja tračnica.
Barijev titanat je 2007. godine predložen za korištenje u tehnologiji baterija za električne automobile.
Barij je ključni element kod YBCO supravodiča.

Spojevi ovog elementa su značajni zbog visoke gustoće. To se odnosi na većinu barijevih minerala, tako se barijev sulfat, BaSO₄, često naziva "teški špar" zbog svoje velike gustoće (4.5 g/cm³).

[uredi] Povijest

Barij,(od grčke riječi baris, što znači težak) je prvi prepoznao 1774. godine Carl Scheele, a izolirao ga je 1808. godine Sir Humphry Davy u engleskoj. Oksidu je Guyton de Morveau prvo dao ime barot, što je Antoine Lavoisier promijenio u barita, iz čega je izvedeno ime barij da bi se opisao metal.

[uredi] Izotopi

Barij se sastoji od sedam stabilnih izotopa. Poznata su 22 izotopa barija, ali je većina njih jako radioaktivna i njihov poluživot se kreće od nekoliko milisekundi do nekoliko minuta. Jedini izuzetci su ₅₆Ba¹³³ čiji je poluživot 10.51 godina i ₅₆Ba^137m sa plouživotom od 2.55 minuta.

[uredi] Opasnosti

Svi spojevi barija koji su topljivi u vodi ili kiselinama su izuzetno otrovni. U vrlo malim količinama, barij se ponaša kao mišićni stimulans, dok kod većih količina djeluje na živčani sustav, uzrokujući nepravilnosti u radu srca, tremor, slabost, anksioznost, dispneju i paralizu. Ovo se događa zbog njegove sposobnosti blokacije ionskih kanala kalija, koji su bitni za pravilno funkcioniranje živčanog sustava. Barijev sulfat može se uzeti oralno, zbog svoje velike netopljivosti u vodi i potpuno se eliminira iz digestivnog trakta. Za razliku od drugih teških metala, barij se ne bioakumulira. Ukoliko se udiše prašina koja sadrži spojeve barija, može doći do akumulacije u plućima dovodeći do stanja koje je poznato kao baritoza.