Hrvati u Čileu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvati u Čileu (španjolski Inmigración croata en Chile) su osobe u Čileu s punim, djelomičnim, ili većinskim hrvatskim podrijetlom, ili u Hrvatskoj rođene osobe s prebivalištem u Čileu.

Procjenjuje se da u Čileu živi 120.000 Hrvata i osoba hrvatskog podrijetla i to poglavito u Antofagasti i u Punta Arenasu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Daleke 1864. počelo je prvo doseljavanje hrvatskog stanovništva u Čile. U to su vrijeme Hrvati bili navedeni kao "Austrijanci", jer je Hrvatska bila dio Habsburške Monarhije.

Većina ljudi koja je napustila svoje domove, učinila je to zbog svojedobno loše ekonomske situacije. Najupečatljiviji primjer bila je takozvana "Vinska klauzula" trgovinskog sporazuma iz 1891. između Austo-Ugarske i Italije, koji je bio posebno nepovoljan za hrvatsko vinogradarstvo. Vinskom klauzulom je dozvoljen uvoz jeftinih talijanskih vina uz vrlo povoljne uvjete, a njome je Austro-Ugarska namjeravala kupiti talijansko prijateljstvo, odnosno vojno savezništvo. Hrvatska vinska poljoprivreda je teško pogođena ovom odlukom bečke vlasti. Sporazum je trajao dugi niz godina.

Nakon Drugog svjetskog rata stotine tisuća Hrvata napustile su svoju domovinu zbog straha od odmazde i ukidanja demokracije od strane jugoslavenskih vlasti, a u Čile su odselili oni ekonomski migranti. Iseljenici su bili uglavnom ljudi iz ruralnih područja, mladi i bez stručnih kvalifikacija.

Takozvana lančana iseljavanja dovodila su do kompaktnih skupina iseljenika, često povezanih obiteljskim vezama, mjestom iseljavanja, regijom i tako dalje.

Osebujna povijest hrvatskih iseljenika umalo je napravila problem mladoj hrvatskoj državi. Hrvatski su iseljenici u Čile odseljavali iz Hrvatske u vremenima kad su Italija i Austrija bile velikim neprijateljima, antiaustrijanština i antitalijanština bila je zasnovana na načelima Trumbićevog “Jugoslavenskog odbora, a Jugoslavija odnosno južnoslavenska država nekritično doživljavana kao neko romantično buduće ostvarenje. Stvaranje idealizirane Jugoslavije se dogodilo, a sve do raspada Jugoslavije u Čile nisu doseljavali hrvatski politički emigranti, tako da za razliku od susjedne Argentine, nisu nikad imali atribut "neprijateljske emigracije". Jugoslavija je bila plebiscitarno podupirana, posebice avnojska. Projugoslavenska zaluđenost bila je posvemašnje nazočna, pa su skoro sva iseljenička društva Hrvata u Čileu nosila atribut jugoslavenskog (iako su Hrvati uvjerljivo najviše zastupljeni od južnoslavenskih iseljenika, Hrvata oko 135.000, svih ostalih tek nekoliko stotinjaka) te jedno s atributom dalmatinskog, a nijedno atributa hrvatskog, što je bilo zapravo cementirani odraz podjele hrvatske države iz Austro-Ugarske (iseljenici su bili mahom iz carske pokrajine Dalmacije iz austrijskog dijela države, malo tko iz Hrvatske-Slavonije iz ugarskog dijela države). Srpski su hegemonisti tu slijepu zaluđenost hrvatskih iseljenika obilato koristili.

Došla je druga polovica 1980-ih i 1990-e, rat se primicao, krinke idilične Jugoslavije su padale, velikosrpska srž jugoslavenske tvorevine sve je bila jasnija, a zabludjelim je hrvatskim iseljenicima trebalo reći pravu istinu što se zbiva u starom kraju.

Proturječne su im informacije stizale, a prvih mjeseci hrvatske mlade demokracije vijesti su čilskih medija bile obojeni prosrpskim gledanjima čileanskog veleposlanika iz Beograda. Česta je pojava bila da je sve ono što se zbivalo u Hrvatskoj bilo natovarivano na teret Hrvatske u kontekstu pojave "novog ustaštva". Veliki je dio iseljenika zbog svojih zabluda iz prošlosti bilo dotad po simpatijama projugoslavensko. To ih je upadljivo revoltiralo i usmjeravalo protiv nove Hrvatske. Stoga su hrvatski domoljubi bili prisiljeni naći pravi način za objasniti iseljenicima pravu sliku, radi sprječavanja novih podjela Hrvata i stvaranja slamenog lutka koji bi zbog svojih zabluda radio protiv interesa svojih sunarodnjaka koje su snage jugoslavenskog atributa već proganjale i ubijale u Hrvatskoj. Srećom za Hrvatsku, dotadašnji konzul SFRJ u Čileu Frane Krnić odmah je zajedno s ostalim diplomatima Hrvatima u veleposlanstvu SFRJ u Santiagu izrazio lojalnost novoizabranim demokratskim vlastima u Hrvatskoj. Bio je prvi veleposlanik SFRJ koji se je javno pobunio protiv Miloševićeva režima i stao uz Hrvatsku. Odmah je prionuo na educiranje iseljeništva i diplomatski rad u tom pravcu, tako da je ovaj problem s hrvatskim iseljenicima brzo riješen te su jugoslavenske deluzije završile na otpadu prošlosti.

Antropologija[uredi VE | uredi]

U analizi čilskih vrsta obitelji, razlikuju se četiri vrste: mapucheanska, hrvatska, židovska i europljanska.[1]

Gospodarski subjekti[uredi VE | uredi]

Poznati gospodarski subjekti koje su osnovali i vodili čilski Hrvati:

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. El Canillita Digital Gaspar Glavich: La familia en Chile: de los Mapuches a los croatas, los judíos y los europeos (vrsta obitelji u Čileu: mapucheanska i hrvatska, židovska i europska) (Page white acrobat.png(PDF))

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]