Predložak:OpćinaĐurđenovac (njem. Georgshof an der Schleuse, mađ. Gyurdán ili Szusine Gyurgyenovác[1]) je gradić i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj. Nalazi se uz zapadnu granicu Osječko-baranjske županije, nedaleko Našica. Okružen je s 14 seoskih naselja, koja mu gravitiraju kao administrativnom i kulturnom središtu.
Primjer tipične arhitekture u Đurđenovcu, javna zgrada s početka 20. stoljeća.Đurđenovac '40-ih godina 20. stoljeća
Zemljopis
Đurđenovac se nalazi u Osječko-baranjskoj županiji, približno 60 km zapadno od Osijeka, sjeveroistočno od Krndije i istočno od gorskoga masiva Papuka. Točan zemljopisni položaj je: 45º 32' 38" sjeverne zemljopisne širine, 18º 3' 6" istočne zemljopisne dužine. Nalazi se u ravnici na 103 m nadmorske visine, a položajem pripada donjoj Podravini.[2] Đurđenovac leži na kontaktu nizinskog dijela Slavonske Podravine i podgorja Papuka, što pripada reljefnim cjelinama virmskih terasa Drave te papučkog pobrđa i podgorja[3]. Đurđenovac je ujedno i najveće i jedino urbano naselje općine, a zajedno s obodnim naseljima Sušine, Pribiševci, Gabrilovac, Ličko i Našičko Novo selo čini veću izgrađenu aglomeraciju. Navedena se naselja prostorno nastavljaju na izgrađeno područje naselja Đurđenovac duž postojećih prometnica, te je vidljiva tendencija stvaranja izgrađene cjeline.[3]
Pogled na Stepinčevu ulicu, uz koju se s jedne strane proteže veliki park, a s druge živopisne ciglene javne zgrade.Panorama istočnog dijela Đurđenovca.
Kroz Đurđenovac protječe kanalizirani i umjetno prošireni potok Bukovik[4] koji izvire na Papuku. Lokalni nazivi za ovaj potok su Bukvik (hrv.)[5] te Schleuse (njem.)[6]. Đurđenovac svojim položajem pripada slivnom području Karašica-Vučica, koje je dio vodnog područja sliva Drave i Dunava.[7]
Premda u naselju Đurđenovac dominiraju sekundarne djelatnosti (drvna i kemijska industrija), u općini su najviše zastupljene primarne djelatnosti, poljoprivreda i ribarstvo. U okolici se Đurđenovca nalazi veliki ribnjak Grudnjak te nekolicina manjih.
Klimatološke prilike prema Köppenovoj klasifikaciji imaju oznaku umjerene tople vlažne klime (Cf). Srednja je godišnja temperatura zraka u razdoblju od 1956.
do 1963. godine iznosila 10,3°C, dok je u razdoblju od 1981. do 1988. godine iznosila 10,7°C.[8]
Stanovništvo
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Đurđenovac imala je 6.750 stanovnika, raspoređenih u 14 naselja[9]:
Prvi povijesni spomen Đurđenovca datira iz 1680. godine u ispravi Popis naseljâ turske tvrđave Motičine, gdje se spominje pod nazivom Györgynovacz.
Od 1745. se u ispravama Virovitičke županije navodi kao založno dobro Gjurgjenovac.
Villa Neuschloß dovršena je 1910. godine.
Pravi razvoj Đurđenovca započinje u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon što je 1866. bečki trgovac Joseph Pfeiffer u Đurđenovcu otvorio pilanu. Kasnije pilanu preuzima belgijska tvrtka "Marchetti-Lamarche". Kvalitetni je slavonski hrast brzo privukao ulagače, pa od 1886. pilana radi pod imenom "Neuschloß, Schmidt und Marchetti", skovanim prema prezimenima tadašnjih vlasnika.
Razvoj urbanoga naselja tekao je paralelno s razvojem đurđenovačkih industrijskih pogona. Za potrebe radnikâ i njihovih obitelji grade se činovnički i radnički stanovi, dom zdravlja, osnovna škola, dječji vrtić, javno kupalište s toplom vodom, brojni činovnički uredi, trgovine, gostionice, knjižnica i čitaonica, tvornica leda za hlađenje i održavanje pića i namirnica, konzumna zadruga, tržnica, kino-dvorana i ostali sadržaji. Na koncu 19. stoljeća i do 30-ih godina 20. stoljeća većinu stanovništa činili su Nijemci i Mađari.[2][14]
Đurđenovački željeznički kolodvor 1896. godine.
Radnički dom s kazališnom dvoranom otvoren je 1921. Dječje zabavište Hermanna pl. Rosenberga (danas Dječji vrtić "Jaglac") otvoreno je 1931. godine, što ga čini jednom od najstarijih predškolskih ustanova u Hrvatskoj.[15]
Prikaz razvojne jezgre Đurđenovca na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Na početku II. svjetskog rata, nakon kapitulacijeKraljevine Jugoslavije, Nezavisna Država Hrvatska proglasila je sve đurđenovačke industrijske pogone od vitalne važnosti za novostvorenu državu. U Đurđenovcu je uvedena radna obveza i osnovana satnija za zaštitu tvornice i mjesta. Ipak, Partizanima je 10. travnja 1944. uspjelo domoći se pilane i zapaliti ju. Srećom, glavni su pogonski strojevi ostali čitavi.[16]
Gospodarstvo
Današnje se gospodarstvo Đurđenovca temelji na nekadašnjem Drvno industrijskom kombinatu koji je djelovao od 1876. (prva pilana je radila od 1866.) sve do stečaja krajem '90-ih. U sklopu nekadašnjega Kombinata danas djeluje nekoliko tvornica. Osim drvnoprerađivačke, zastupljena je i kemijska industrija te prehrambena industrija.
Krajem lipnja 2015. godine, stradao je u požaru jedan od pogona za proizvodnju namještaja, što je ostavilo više stotina ljudi bez posla te tako nanijelo značajnu štetu đurđenovačkoj industrijskoj proizvodnji. [17]
60.8% stanovništva zaposleno je u sektoru prerađivačke industrije. Drugi najzastupljeniji sektor djelatnosti je trgovina (13.1%).[3] Prema strukturi zaposlenih u sektoru prerađivačke industrije, najviše je zaposlenih u granama prozivodnja namještaja (67.3%) te prerada i prozivodnja drva (17%), a od ostalih grana ističu se prozivodnja strojeva i uređaja (10.6%), prozivodnja hrane i pića (2.5%), prozivodnja metala (2,4%) te prozivodnja kemikalija i kemijskih proizvoda (1,2%).[3]
Spomenici i znamenitosti
Villa Neuschloß, jedan od simbola Đurđenovca, izgrađena je u art nouveau stilu i nalazi se u središnjem đurđenovačkom parku.Dom kulture s kazališnom i kino dvoranom, jedan je od mnogobrojnih primjera secesijske arhitekture u Đurđenovcu.
Radnička kolonija (planski građena rezidencijalna četvrt za radnike đurđenovačkih tvornica; stambeni blokovi su građeni u tzv. kolonama (nizovima) s ulicama koje se sijeku pod pravim kutem)
urbana vila Neuschloß (reprezentativni primjer secesije iz 1909. godine; vilu okružuje prostrani perivoj engleskoga tipa)
Činovnički dom (secesijska administrativna palača iz 1910. godine, danas vijećnica i upravno sjedište Općine)
urbana vila Leimdörfer (secesijska vila iz 1925. godine s upečatljivim četverokutnim tornjem na zapadnom pročelju)
urbana vila Schwertasek (secesijska vila iz 1925. godine)
Dom kulture s kazališnom dvoranom (reprezentativna secesijska zgrada iz 1921.godine)
Dječje zabavište (secesijska zgrada iz 1931., namjenski građena kao dječji vrtić, jedna od prvih takvih ustanova u Hrvatskoj i šire)
Crvena vila (urbana vila građena u industrijskom stilu, čije je jugoistočno pročelje okruženo parkom, a sjeverozapadno se pročelje otvara u prostrani trg - danas trg dr. Franje Tuđmana)
Spomen-grobnica palim antifašističkim borcima (NOB spomenik na Središnjem đurđenovačkom groblju)
Zgrada parne pilane s originalnim parnim strojem (zaštićeni spomenik industrijske baštine iz 1880. godine; parni je stroj prozivodio besplatnu struju za građane i za javnu rasvjetu, pa je Đurđenovac bio prvo mjesto u Slavoniji i drugo mjesto u Hrvatskoj koje je dobilo električnu struju)
Osim zaštićenih kulturnih i spomeničkih dobara, u gradu se nalazi i nekolicina drugih spomenika i znamenitosti:
Crvena vila 1920-ih godina, južno pročelje.Spomenik poginulim borcima Domovinskoga rata (smješten na trgu dr. Franje Tuđmana)
Crkva sv. Josipa Radnika iz 1938. (jednobrodna crkva s elementima neogotike; u crkvi se posebno ističu dva lateralna neogotička oltara izrezbarena iz hrastovine)
1888. otvorena je prva (privatna) škola u Đurđenovcu.[21]
Pučka škola otvorena je 1909., a Građanska škola 1925. Do 1965. godine u Đurđenovcu djeluju dvije osnovne škole, Osnovna škola Moše Pijade te Osnovna škola "J. Marinković - Ivo"[22].
Danas u Đurđenovcu djeluju:
Kompleks tvorničkih zgrada u Đurđenovcu zaštićeni su objekti industrijske arhitekture.
U mjestu djeluje Hrvatska knjižnica i čitaonica Đurđenovac. Posjeduje oko 15000 knjiga i ima tristotinjak članova, otvorena je za sve - od djece vrtićkog uzrasta do umirovljenika. Posjeduje prilično dobru referentnu zbirku i raznoliku građu.
Ostatci radničkih kolonija (Radnička ulica, Taninska četvrt) zaštićeni su spomenici industrijske arhitekture.
Do 1954. povremeno je izlazio tvornički list "Glasnik", a od 1956. do 1966. "Drvodjelac", potom sve do 1987. "Bilten" kada ponovno počinje izlaziti "Drvodjelac". Glasilo je potpuno ugašeno 1990. Od 2003. povremeno izlazi "Đurđenovački vijesnik".
Neki od značajnijih lokalnih nositelja kulture i organizatora kulturnih zbivanja su:
Hermann Rosenberg von Gjurgjenovac, mecena, utemeljitelj jedne od prvih ustanova predškolskog odgoja (Dječje zabavište Hermanna pl. Rosenberga u Đurđenovcu);
Drago Takač, slikar naivac, živi i radi u Đurđenovcu
Šport
U Đurđenovcu u sklopu Športsko-rekreacijskog centra (ŠRC) postoje sljedeći športski objekti: dva nogometna igrališta, košarkaško, rukometno i tenisko igralište, boćalište te kuglana. Osim športskih objekata u sklopu kompleksa ŠRC-a, u Đurđenovcu postoje još dva malonogometna terena, rukometno i košarkaško igralište, streljana te športska dvorana. Od ostalih rekreacijskih objekata, u gradu postoji nekoliko teretana i poligon za vježbanje na otvorenom ("Street work-out park"), te ribnjaci za športski ribolov.
Športsko-rekreacijski centar ĐurđenovacFotografija momčadi nogometnoga kluba Taninpila Đurđenovac, 1921. godine.
Neke od tradicionalnih lokalnih športskih manifestacija uključuju:
↑United States Patent Office, Patent N°961,060, Ignaz Adler of Gjurgjenovac, Austria-Hungary: "Feed water purifier for boilers". Application filed July 27 1907, patented June 7 1910 (US961060)
.jpg)
.png)
Podrobniji članak o temi: Župa Sv.Josipa Đurđenovac
.gif){kind=small}
