Shenyang

Koordinate: 41°44′N 123°53′E / 41.733°N 123.883°E / 41.733; 123.883
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Šenjang)
Shenyang
沈阳
Šenjang (transliteracija)
Koordinate: 41°44′N 123°53′E / 41.733°N 123.883°E / 41.733; 123.883
Država Kina
Pokrajina Liaoning
Vlast
 - Gradonačelnik Jiang Youwei (姜有为)
Površina
 - Urbano područje 1.502 km²
 - Metropolitansko područje 12.924 km²
Visina 55 m
Stanovništvo (2017.)
 - Urbano područje 5.743.718
 - Urbana gustoća 1.700 stanovnika/km²
 - Metropolitansko područje 8.294.171
 - Gustoća metro područja 640 stanovnika/km²
Vremenska zona Kinesko standardno vrijeme (UTC+8)
 - Ljeto (DST) ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj 110000
Pozivni broj 24
BDP (2017.) 86,87 milijardi $
- po glavi stanovnika 10.475 $
Registarske pločice 辽A
Službena stranica www.shenyang.gov.cn
Zemljovid
Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini
Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini

Položaj Shenyanga u pokrajini Liaoning i Liaoninga u Kini

Shenyang (kineski: 沈阳, mandžurski: Mukden) ili Shengjing (盛京), poznat i kao Fengtian (kineksi: 奉天; pinyin: Fèngtiān), je grad na sjeveroistoku Kine u tradicionalnoj regiji Mandžuriji. Glavni je grad kineske pokrajine Liaoning. Shenyang je značajan industrijski i prometni centar sjeveroistočne Kine.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Satelitski snimak urbane aglomeracije Shenyang-Fushun 2010. god. Veći lijevi dio je Shenyang, a manji desni Fushun.

Shenyang se nalazi u aluvijalnoj (riječnoj) dolini koju je stvorila rijeka Liao. Grad leži na rijeci Hun, glavnom pritoku rijeke Liao. Istočno od grada je šumovita planina Changbai. Shenyang je glavno prometno čvorište južne Mandžurije gdje se sijeku ceste koje vode prema Pekingu, sjeveru Mandžurije i Sjevernoj Koreji.

Klima je vlažna kontinentalna. Ljeta su vruća i vlažna (do grada dopire utjecaj monsuna), a zime hladne i suhe (zbog utjecaja sibirske anticiklone). Vrlo su izražena godišnja doba.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Palača Mukden
Mauzolej Zhaolin Qinga u Shenyangu

U mlađem kamenom dobu je na prostoru Shenyanga postojala kultura Xinle. Shenyang je oko 300. pr. Kr. utemeljio general Qin Kai iz države Yan u razdoblju kad je Kina bila podijeljena na više država koje su međusobno ratovale (razdoblje ratujućih država). Grad je nazvan Hou. Ime Shenyang je dobio u doba dinastije Ming.

Godine 1625. ga je svojom prijestolnicom proglasio Nurhaci, vođa Mandžurije koji će kasnije osvojiti cijelu Kinu i utemeljiti dinastiju Qing. Grad je nazvan Shengjing i bio je glavni grad dinastije Qing do selidbe u Peking 1644. U njemu je ostala carska palača i riznica. 1657. je u prostoru Shenyanga osnovana prefektura Fengtian.

Početkom 20. st. slabi snaga Kine, a jača interes Rusije i Japana za Mandžurijom bogatom ugljenom i sirovinama. Godine 1905. je kod Shenyanga vođena Bitka kod Mukdena, odlučujuća bitka Rusko-japanskog rata. Zbog japanske pobjede je Mandžurija došla pod japanski gospodarski utjecaj i sagrađena je Južna mandžurijska željeznica. Shengjin se od 1914. ponovo zove Shenyang. Bio je jedna od postaja na Južnoj mandžurijskoj željeznici i nakon toga brzo raste. U njemu se razvija industrija i postaje gospodarski centar.

Godine 1931. su japanski oficiri kod Shenyanga minirali dio pruge i okrivili Kineze za pokušaj uništavanja pruge. To je bio povod Japanu da napadne Mandžuriju i stvori Mandžukuo, posebnu državu pod japanskom okupacijom. Tijekom japanske okupacije se Shenyang zvao Fengtian i bio značajan industrijsko središte. Godine 1945. su grad zauzele sovjetske snage nakon čega je prešao u ruke kineskih nacionalista. Tijekom Kineskog građanskog rata je bio baza Kuomintanga, a komunisti su ga zauzeli 1948. I u doba komunističke vlasti se Shenyang razvija kao značajan industrijski centar. Tijekom 1970-ih godina je bio treći po snazi kineski industrijski centar (nakon Peking i Tianjina). Nakon 1990. se Kina gospodarski vrlo brzo razvija, ali slabi značenje Mandžurije koja od najrazvijenijeg postaje slabije razvijen dio Kine, te zbog toga slabi i gospodarsko značenje Shenyanga.

Park u Shenyangu.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Shenyang ima nekoliko znamenitosti koje su uvrštene na listu svjetske baštine UNESCO-a. Najvažnija je palača Mukden[1]) koja je bila sjedište cara u doba dinastije Qing, a danas je muzej. Palača se sastoji od 114 građevina, izgrađenih od 1625. – 26., te 1783. godine. U njoj se nalazi važna knjižnica u kojoj je zabilježen nastanak posljednje kineske dinastije, prije nego što je preselila svoju prijestolnicu u Peking, čime se središte moći u Kini preselilo u središte države. Nakon toga je ova palača postala palačom-ljetnikovcem, a glavna rezidencija je bio Zabranjeni grad. Palače je svjedočanstvo izvanredne arhitekture i povijesti dinstije Qing, te kulturnih tradicija Mandžuraca i drugih naroda sjeverne Kine.

Na listi svjetske baštine su i grobnice careva dinastije Qing (Dongling-grobnica prvog cara Nurhacija i Zhaoling-grobnica drugog cara Huang Taijija smještena u parku Beiling).

Značajan je Svjetski hortikulturni izložbeni centar u kojem je 2006. Expo organizirao Međunarodnu hortikulturnu izložbu. Zanimljivi su ostaci pretpovijesne kulture Xinle za koje postoji poseban muzej.

Uprava[uredi | uredi kôd]

Podpokrajinski grad Shenyang je podijeljen u 10 distrikta (区 qu), 1 samostalni gradski okrug (市 shi) i 3 okruga (县 xian):

Zemljovid # Ime Hanzi Pinyin Populacija
(2010.) 		Površina (km²) Gustoća (st./km²)
Gradsko područje
1. Shenhe 沈河区 Shěnhé Qū 713.569 18 33.889
2. Heping 和平区 Hépíng Qū 644.244 21 30.476
3. Dadong 大东区 Dàdōng Qū 704.872 51 12.549
4. Huanggu 皇姑区 Huánggū Qū 804.600 37 20.270
5. Tiexi 铁西区 Tiěxī Qū 849.813 39 20.769
Predgrađa
6. Sujiatun 苏家屯区 Sūjiātún Qū 428.715 776 541
7. Dongling 东陵区 Dōnglíng Qū 286.055 896 458
8. Shenbei 沈北新区 Shěnběi Xīnqū 318.041 852 329
9. Yuhong 于洪区 Yúhóng Qū 381.033 774 452
Satelitski gradovi
10. Xinmin 新民市 Xīnmín Shì 700.270 3.315 208
Sela
11. Liaozhong 辽中县 Liáozhōng Xiàn 540.396 1.670 317
12. Kangping 康平县 Kāngpíng Xiàn 353.061 2.173 161
13. Faku 法库县 Fǎkù Xiàn 449.996 2.320 194

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Shenyang je industrijski centar prvenstveno koncentriran na tešku industriju (metalurgija, proizvodnja strojeva, dijelova za avione i automobile, vojna industrija). Takva industrija se temelji na prirodnim bogatstvima Mandžurije (ugljen, željezna ruda) i bila je najznačajnija tijekom većeg dijela 20. st., ali ne odgovara današnjim gospodarskim kretanjima. Zbog toga je Shenyang bio (uz ostatak Mandžurije) gospodarski najrazvijeniji dio Kine tijekom većeg dijela 20. st., ali danas mu gospodarsko značenje opada, dok raste značenje obalnog dijela Kine. Također teška industrija zagađuje okoliš i stvara ekološke probleme. Kineska vlada je prepoznala probleme, te je od 2003. pokrenula projekt revitalizacije sjeveroistočne Kine kojim pokušava uvesti modernu tehnologiju i modernizirati industriju.

Zbratimljeni gradovi[uredi | uredi kôd]

Gradovi prijatelji


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ carske palače dinastija Ming i Qing na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 4. kolovoza 2011.
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Shenyang&oldid=6865050"