Industrijski kompleks Zollverein

Industrijski kompleks Zollverein u Essenu
Svjetska baština – UNESCO

Njemačka Industrijski kompleks Zollverein Lokacija Essena u Njemačkoj
Godina uvrštenja:	2001. (25. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iii
Ugroženost:	ne
Poveznica:	975 UNESCO

Industrijski kompleks Zollverein (njemački: Zeche und Kokerei Zollverein) je najpoznatija znamenitost grada Essena. Desetljećima se njegov rudnik ugljena (većinom iz 1932., a zatvoren 1986. god.) i koksara (zatvorena 1993. god.) ubrajali među najveće njihove vrste u Europi. Okno 12. (na slici desno), izgrađeno u Bauhaus stilu sa svojim karakterističnim vijugavim tornjem, koji je tijekom godina postao simbolom za cijelu pokrajinu Ruhr, smatra se arhitektonskim i tehničkim remek-djelom. Zbog toga se ovaj kompleks smatrao "najljepšim rudnikom na svijetu".^[1] Zollverein je fantastičan primjer evolucije razvoja i pada jedne industrije u razdoblju od 150 godina.^[2]

Nakon što ga je 2001. god. UNESCO proglasio svjetskom kulturnom baštinom, kompleks koji je dugo ležao napušten te mu čak prijetilo urušavanje, počeo se obnavljati. Pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija i sam grad Essen osnovali su posebnu agenciju, te se nekoliko umjetničkih i dizajnerskih institucija smjestilo u prostorijama bivšeg rudnika ugljena, a planira se i obnova koksare. Obilazak kompleksa je besplatan, osim posebno vođenih obilazaka koje vode bivši rudari (Kumpels), a postoji i nekoliko turističkih atrakcija kao što je muzej Design Zentrum NRW, koji svake godine nudi prestižnu nagradu za dizajn (Red Dot Design Award); te muzej posvećen povijesti Ruhr (Ruhrmuseum), koji postoji još od 1904. god.

Industrijski kompleks Zollverein
Zollverein 1949.
Koksara čiji se vodeni kanal zimi pretvara u klizalište za posjetitelje
Izvozni toranj okna 12 s natpisom Zollverein
Bivša zgrada bojlera u bauhaus stilu sa zidovima od crvenog čelika i stakla. Danas muzej arhitekture Red Dot

Bilješke[uredi | uredi kôd]

↑ Europski put industrijske baštine Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2012. (engl.)
↑ Zollverein na UNESCOvim službenim stranicama

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Službena stranica spomenika Zollverein (njem.)
Povijest kompleksa Zollverein Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2018. (njem.)

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Industrijski kompleks Zollverein

v • r • u Svjetska baština u Njemačkoj

	Kulturna baština (51)	Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • ~~Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.)~~ ¹⁾ • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau ²⁾ (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu⁷⁾ (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) ³⁾ (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa⁴⁾ (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.) • Lječilišni gradovi Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen (2021.) • Granice rimskog carstva - Donji germanski limes u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Rajni-Palatinat, Zajedno s Nizozemskom (2021.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Granice rimskog carstva u Bavarskoj, zajedno s Austrijom i Slovačkom

	Prirodna baština (3)	Bukove prašume u Karpatima i drevne bukove šume u Njemačkoj ⁵⁾ (2007.) • Drevni kop Messel (1995.) • Vadensko more ⁶⁾ (2009.)

	Nematerijalna svjetska baština (3)	Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo⁸⁾ (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

¹⁾ Izbrisano s popisa 2009. ²⁾ Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke ³⁾ Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ⁶⁾ Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske ⁷⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2] ⁸⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]

Industrijski kompleks Zollverein

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Navigacijski izbornik

Traži