Izidor Poljak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Don Izidor Poljak (Bednja, 7. svibnja 1883.Brčko, BiH, 21. kolovoza 1924. ), svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i hrvatski pjesnik.

Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1903. godine.[1] Bogosloviju je studirao u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 1907.; bio je kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu, od 1914. do 1919. vojni kapelan, a zatim župnik u Bijelom Brdu kraj Dervente i u Boću kraj Brčkoga.

„Pripadao je skupini pisaca okupljenih oko biskupa Antuna Mahnića, oko Luči i Hrvatske prosvjete. Nasljedujući Kranjčevićev stil i harambašićevsku retoričnost, pisao je pjesme pretežito duhovnoga, ali i domoljubnoga i ljubavnoga nadahnuća (Pjesme, 1909.; Sa Bijelog Brda, 1924.). Jedan je od najboljih pjesnika prvoga naraštaja katoličkoga književnog pokreta. Neke su mu pjesme i uglazbljene, a 1983. objavljene su mu sabrane pjesme.“ [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 922.
  2. Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 17. prosinca 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]