Kronologija Domovinskog rata: lipanj 1991.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Srijemskim Čakovcima nedaleko Vukovara intervenirala JNA zbog oružanog sukoba među mještanima, sada u mjestu 17 tenkova, četiri oklopna transportera i dva sanitetska vozila JNA.[1]
  • Na Gradskom groblju u Prištini pokopana 97. žrtva srbijanskog terora, Albanac muslimanske nacionalnosti Fehmi Adami, koji je ubijen od srbijanske policije.[1]
  • Iz Trebinja čelnik Srpske demokratske stranke za BiH Radovan Karadžić pozvao Dubrovnik da se pridruži tzv. Zajednici općina istočne i stare Hercegovine, svojevrsnom pandanu krajini u Republici Hrvatskoj.[1]
  • Cjepanje Jugoslavije bilo bi anakronizam i Europska zajednica ne smije učiniti ništa čime bi to pomogla, izjavio predsjedavajući EZ Jacques Poos za EZ-Magazin iz Baden Badena, ali buduću Jugoslaviju vidi kao savez država, koji nastaje na demokratski način.[1]

2. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Cestovnom hajdučijom, koja je inaugurirana na prilazima Kninu 17. kolovoza prošle godine u vrijeme pune turističke sezone, ugrožena egzistencija više od 120.000 ljudi koji žive isključivo od turizma.[1]
  • Pokret za Jugoslaviju (srbijanski novokomunisti) sa svoje godišnje konferencije u Beogradu zahtijevao da se američki ambasador Warren Zimmermann protjera iz Jugoslavije.[1]

3. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U dijelovima Hrvatske ne prestaju diverzije i eksplozije: na cesti Ilok - Šid na teritoriju Republike Hrvatske specijalna policija iz Srbije uhitila četiri osobr; srušen most na Vuki; Martićevci nasumce pucaju po hrvatskim selima...[1]
  • U Vojnom sudu u Zagrebu počelo suđenje vojniku JNA Ivanu Medvedoviću, jer je iznosio neistinite tvrdnje da jedinica JNA u kojoj je bio i on priprema klanje i ubijanje pripadnika MUP-a Republike Hrvatske u okolici Vrhovina i Plitvica te da JNA ima razrađen plan napada na pripadnike MUP-a i narod.[1]

4. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio u Banskim dvorima ambasadora Australije u SFRJ Francisa Milnea, te mu najavio, ako ne dođe do naglog pozitivnog obrata u stajalištima Srbije, osamostaljenje Hrvatske i Slovenije.[1]
  • U Kninu počelo prikupljanje potpisa za povratak u zemlju ratnog zločinca i četničkog vojvode Momčila Đujića.[1]
  • Četnički teroristi oteli petoricu Vinkovčana, među njima i poznatog proizvođača kulena Stanka Bošnjaka, te s otetim osobnim automobilom i hladnjačom odvezli ih u Mirkovce.[1]

5. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U izjavi za Glas Amerike hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman naglasio da je sarajevski, šesti po redu, susret republičkih predsjednika završni sastanak je li moguć sporazum o preobrazbi jugoslavenske zajednice u savez suverenih republika, ili, ako nije, razlaz.[1]
  • Kontraobavještajna služba JNA /KOS/ u Splitu uhitila četvoricu Splićana sudionika demonstracija pred zgradom Komande Vojnopomorske oblasti 5. svibnja.[1]

6. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Sarajevu održan šesti sastanak predsjednika republika, među ostalim odlučeno da se kriza izazvana neimenovanjem predsjednika Predsjedništva SFRJ što hitnije riješi u skladu s Ustavom i Poslovnikom, te da se održi poseban sastanak predsjednika Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, zbog loših međunacionalnih odnosa u tim republikama.[1]
  • Vojni sud u Zagrebu osudio časnika JNA Ivana Medvedovića na godinu i pol zatvora zbog iznošenja vijesti i tvrdnji za koje je znao da su lažne..[1]
  • State Department pismeno obavijestio Savezni sekretarijat za vanjske poslove da su zahtjevi za dozvolu komercijalne prodaje oružja vlastima jugoslavenskih republika odbijeni i da će biti i ubuduće odbijani.[1]

7. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske Vladimir Šeks najavio u Osijeku da će od polovice lipnja Sabor neprekidno zasjedati, a zasjedanje će trajati dok se ne riješi daljnji status Hrvatske.[1]
  • Oko 2.000 stanovnika Kručeva već više od dva mjeseca opkoljeno od strane Martićevih odmetnika.[1]
  • Predstavnici Odbora za zaštitu ljudskih prava Hrvatskog sabora boravili na kninskom i skradinskom području te utvrdili da Srbima prava nisu ugrožena, ako jesu, onda su to Hrvatima na tim područjima.[1]
  • U kombinatu Borovo teroristima koji su sudjelovali u krvavim sukobima u Borovu Selu pojedini rukovodioci daju neplaćeni dopust kako bi opravdali njihov boravak na barikadama i osujetili otkaze.[1]
  • Unatoč zaključcima Predsjedništva SFRJ, zločinci poput Vojislava Šešelja, Milana Martića, Milana Babića, Sime Dubajića i dalje slobodno haraju Hrvatskom.[1]
  • Bivši policajci i umirovljeni oficiri JNA, uz uvozne teroriste, a tu je i JNA generalno, glavni organizatori pobune i dobave oružja u Lici, kaže zapovijednik Policijske uprave Gospića Josip Bulog.[1]

8. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Ponovno pucnjava i barikade u istočnoj Slavoniji: oružane provokacije u općinama Osijek, Vukovar, Vinkovci...[1]
  • U Bosni i Hercegovini na djelu scenarij brisanja granica između Kninske i Bosanske krajine: 200 Martićevih specijalaca iz Knina upalo u BiH, te održalo smotru u TItovu Drvaru kako bi potvrdili ovaj scenarij.[1]

9. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio na Televiziji Sarajevo da je BiH izložena unutrašnjoj i vanjskoj agresiji, s kojom u ovom trenutku nije u stanju izaći na kraj.[1]
  • Vlada Bosne i Hercegovine priopćila da je jučerašnji upad nelegalnih oružanih snaga iz tzv. SAO krajine na teritorij BiH u Bosansko Grahovo i Titov Drvar atak na suverenitet BiH i besprimjerno kršenje ustavnog poretka te republike.[1]

10. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Istražni sudac Vojnog suda u Sarajevu Alaga Bajramović donio rješenje da se istraga protiv uhićenih Splićana vodi u Sarajevu, jer istra2ni sudac Vojnog suda u Splitu nije bio spreman preuzeti vođenje predmeta.[1]
  • Bosnu i Hercegovinu brani samo 79 specijalaca, objašnjava predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović nemogućnost obrane te republike od unutarnje i vanjske agresije na nju.[1]

11. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Inspektori saveznog SUP-a i predstavnici JNA pri posjetu mjestima šibenske općine ni jednom riječju ne spominju teror kninskih martićevaca.[2]
  • Militantni Srbi uz povike Ovo je Srbija zauzeli u Krnjaku nedaleko Karlovca pogon zagrebačke tvornice Kraš.[2]
  • Srbijanska milicija sve češće preko Dunava upada na područje Hrvatske, najčešće kod Iloka.[2]
  • Četnički vojvoda Šešelj s mitinga u Prištini pozvao Slovence da se što prije odcijepe od Jugoslavije, kako bi Srbija imala 1,5 milijuna neprijatelja manje.[2]
  • Pronađen u Dunavu leš Vukašina Šoškočanina, komandira obrane Borova Sela, koji se na srbijanskoj televiziji hvalio kako je ubio šest Hrvata, a da će, ako treba, ubit ih još 606.[2]

12. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Splitu održan najavljeni susret trojice republičkih predsjednika - dr. Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića - na kojem je najavljena mogućnost podjele BiH na kantone.[2]
  • Alija Izetbegović po dolasku u Sarajevo iz Splita izjavio novinarima da se protivi podjeli BiH i njezinoj kantonizaciji.[2]
  • Od 18. lipnja Sabor Republike Hrvatske trajno zasjeda, sve dok se ne donesu sve državno-pravne odluke i zakoni neophodni za uspostavljenje čistog modela samostalne i suverene Hrvatske.[2]
  • Njemački parlament pozvao svoju vladu da se u Europskoj zajednici zauzme za Jugoslaviju da će biti samo rezultat slobodnog samoopredjeljenja njezinih naroda.[2]
  • Hrvatski nogometni savez postao članom FIFE (Svjetskog nogometnog saveza).[2]
  • Neugodno otkriće o vezama jugoslavenske tajne policije i najtraženijeg terorista u svijetu: Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji kao Carlos, krio se u Beogradu, piše njemački dnevnik FAZ.[2]
  • Američki ambasador Warren Zimmermann posjetio Hrvatsku, te se sastao s predsjednikom Tuđmanom, ustavnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Mesićem, predsjednikom sabora dr. Domljanom i predsjednicom Hrvatske narodne stranke dr. Dabčević-Kučar, najavljujući da Amerika podržava demokraciju i miran način rješavanja jugoslavenske krize.[2]

14. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Počeo carinski rat između Slovenije i savezne vlade, jer ta republika odbija uplaćivati carine u blagajnu SIV-a.[2]
  • U Zagrebu objavljene presude četvorici optuženih za pripremanje i pomaganje oružane pobune protiv Republike Hrvatske: Željko Ražnatović Arkan osuđen na 20 mjeseci zatvora, a svi osuđeni (do pravomoćnosti presude pušteni su iz pritvora na slobodu.[2]
  • Situacija u Jugoslaviji bit će jedna od tema o kojoj će se raspravljati na skorom ministarskom sastanku KESS-a u Berlinu.[2]

15. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman imenovan za opunemoćenog predstavnika Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji dr. Drago Štanbuk, koji ujedno postaje i voditeljem Hrvatskog inozemnog ureda u Londonu.[2]

16. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu u prostorijama NK Jarun svečano obilježena druga obljetnica osnutka Hrvatske demokratske zajednice.[2]
  • Prva veća borbena akcija Hrvatskog ratnog zrakoplostva zrakoplovima. Na neprijateljsko taborište na planini Dinari ručno su izbačene improvizirane bombe.(): 16. lipnja 1991. - Prva akcija HRZ-a HRT. 16. lipnja 2020. Pristupljeno 17. lipnja 2020.[2]

17. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Američki državni tajnik James Baker, prema pisanju New York Timesa, predložio predsjednicima šest jugoslavenskih republika da se s njim sastanu u Beogradu.[2]

18. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu započelo neprekidno zasjedanje Sabora Republike Hrvatske sa zadaćom donošenja svih zakona i drugih državno-pravnih dokumenata neophodnih za razdruživanje od ostalih republika i Jugoslavije.[2]
  • I dalje nemirne noći u vukovarskoj i vinkovačkoj općini; pucnjava u Mirkovcima, Bršadinu, Ostrovu i Novim Jankovcima.[2]
  • Splitski gradonačelnik prof. dr. Petar Slapničar pismom zatražio od predsjednika Vojnog suda u Sarajevu da omogući posjet pritvorenim Splićanima, koji se nalaze u vojnom istražnom zatvoru u Sarajevu.[2]
  • U beogradskom dnevniku Politika šef KGB-a general V. Krjučkov izjavio da bi u interesu svih naroda Jugoslavija trebala ostati jedinstvena.[2]
  • Agencija UPI javlja da se američka administracija sprema podržati ograničenu autonomiju šest jugoslavenskih republika, u pokušaju da potakne federalne jedinice da očuvaju jedinstvo zemlje, te da će to u Beogradu svojim sugovornicima prenijeti državni tajnik James Baker.[2]
  • Pokušaj talijanskog ministra vanjskih poslova Giannija de Michelisa da, u ime Europske zajednice kreditom Jugoslaviji od četiri do pet milijardi dolara, spriječi raspad te države zakašnjeli je pokušaj jer je njeni narodi više ne žele, piše austrijski dnevnik Salzburger Nachrichten.[2]

19. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska država već i prije proglašenja suverenosti postala je stvarnost međunarodnog života - rekao u povodu izlaženja 10.000 broja Večernjeg lista u ekskluzivnom intervjuu za predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.[2]
  • U Beogradu razgovarali predsjednici Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine Slobodan Milošević, dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, međutim među njima ostale razlike o karakteru državne jedinice.[2]
  • Njemački Budenstag prihvatio nacrt deklaracije o Jugoslaviji, u kojem se naglašava pravo jugoslavenskih naroda da sami odluče o budućem ustrojstvu zemlje.[2]
  • Talijanski ministar de Michelis izjavio novinarima u Berlinu da bi jednostrano proglašenje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske bilo kršenje načela KESS-a.[2]
  • Ministri vanjskih poslova KESS-a u Berlinu donijeli posebnu Izjavu o Jugoslaviji, u kojoj je podrška demokratskom razvoju stavljena ispred dijela teksta koji govori o podršci jedinstvu i teritorijalnom integritetu, te pozivaju da se put iz sadašnje teške i opasne situacije pronađe bez primjene sile.[2]

20. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • U Kninu zatvoreno sedam hrvatskih redarstvenika, zbog, kako je izjavio Milan Martić, špijunske djelatnosti i rušenja legalnih organa krajine.[2]
  • Savezno vijeće Skupštine SFRJ uputilo je zahtjev Predsjedništvu SFRJ da izabere, proglasi i objavi izbor predsjednika i potpredsjednika na temelju Ustava i poslovničkog redoslijeda do 25. srpnja.[2]

21. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Američki državni tajnik James Baker u Beogradu razgovarao u šest republičkih državnika, no s blic mirovne misije Baker otišao zabrinut.[3]
  • BAKER je došao u Beograd kako bi ohrabrio saveznu administraciju u nastojanju da spriječi raspad zemlje, piše beogradski dnevnik Borba.[3]

22. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi u Republici Hrvatskoj ne sustaju: i dalje eksplozije u Osijeku, Dalju, Belom Manastiru, Glini...[3]
  • Proteklog vikenda srpski teroristi na cesti Gospić - Gračac oteli tri policajca i djevojku koja je bila s njima, zatim ih odvezli u Knin, gdje su policajce zadržali a djevojku, Anu Pavičić, nakon saslušanja, pustili.[3]

23. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Dvanaest zemalja članica EZ-a složili se u Luxembourgu da ne priznaju nezavisnost Slovenije i Hrvatske, ako te dvije republike jednostrano odluče napustiti jugoslavensku federaciju.[3]
  • Stajalište dvanaest država EZ-a da neće priznati nezavisnost Slovenije i Hrvatske zapanjuje nas, pogotovo što ono dolazi pred formalno odlučivanje naših dviju republika - stoji u izjavi Slovenskog sekretarijata za međunarodnu suradnju, objavljenoj kasno večeras u Ljubljani.[3]
  • JNA samovoljno iz Ljubljanske zrakoplovne luke Brnik odvezla dvanaest zrakoplova tipa kraguj iz sastava Teritorijalne obrane Slovenije.[3]

24. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Savezni premijer Ante Marković govorio u Saboru Republike Hrvatske zauzimajući se za nepromjenjivost vanjskih i unutarnjih granica SFRj, te za europeizaciju Jugoslavije kao cjeline.[3]
  • Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, u stanci saborskog zasjedanja, primio predsjednika Savezne Vlade Antu Markovića, te ga upozorio da se Hrvatska ne odcjepljuje od Jugoslavije, nego razdružuje, na čemu neprekidno radi Sabor.[3]
  • Europska zajednica i Jugoslavija potpisale u Bruxellu treći, dosad najopsežniji, financijski protokol: u pet godina Jugoslaviji gotovo milijardu dolara.[3]
  • Kholova Krščanska unija distancirala se od zaključaka EZ o Jugoslaviji - nepriznavanja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske u slučaju jednostranog odvajanja - te navodi odluku Bundestaga obvezatnu i za njemačku vladu da zajednički opstanak Jugoslavije ne može se iznuditi protiv slobodne volje i ravnopravnosti svih Jugoslavenskih naroda, a najmanje putem privrednog i financijskog pritiska sa strane jedne zajednice koja se poziva na slobodno samoodređenje.[3]

25. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Sabor Republike Hrvatske prihvatio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, te druge temeljne državno-pravne odluke kojima je Hrvatska postala suverena i samostalna republika.[3]
  • U trenutku kada je predsjednik dr. Franjo Tuđman s govornice Hrvatskog sabora obznanio svijetu volju naroda da Hrvatska bude slobodna država, sa zvonika Crkve Sv. Marka zazvonila su zvona, a sabornicom prolomio pljesak i zapjevana Lijepa naša, a predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan uzviknuo: Rođena je država Hrvatska! Neka joj je sretan i dug život![3]
  • Skupština Republike Slovenije proglasila samostalnost i nezavisnost Slovenije.[3]
  • U Saveznom vijeću Skupštine SFRJ u povodu rasprave o razdruživanju Slovenije poslanih iz Crne Gore Mijat Šuković zatražio intervenciju vojske.[3]
  • Savezno vijeće Skupštine SFRJ usvojilo militantniju verziju zaključaka, kojima od savezne vlade i JNA traži da poduzmu mjere i radnje kojima bi se spriječilo prekrajanje Jugoslavije.[3]
  • Martićevci okupirali sela Bratiškovce, Platovo, Dobrijeviće i Gardijane, a sela Piramatovce i Krković koja razbijaju nacionalnu cjelovitost tzv. krajine u općini Šibenik, poručuju oni bit će pokorena.[3]
  • Martićevci i naoružani srpski civili blokirali sve ulaze u Dvor na Uni.[3]

26. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Čestitke u povodu proglašenja hrvatske samostalnosti stižu Saboru, Predsjedniku Republike i Vladi Republike Hrvatske iz domovine i svijeta.[3]
  • Srpski teroristi divljaju Hrvatskom: u Glini Martićevi odmetnici napali policijsku postaju, troje mrtvih i deset ranjenih osoba.[3]
  • Sabor Republike Hrvatske donio odluku o priznanju Republike Slovenije kao suverene i samostalne države.[3]
  • Tenkovi JNA kruže Slovenijom nakon njezinog osamostaljivanja, na nekim cestama građani napravili barikade, koje Armija pokušava ukloniti.[3]
  • Savezna vlada, pod predsjedanjem Ante Markovića, donijela odluku kojom daje saveznoj policiji i Armiji odriješene ruke, jer je u nekim mjestima Slovenije došlo do nasilnog preuzimanja pojedinih funkcija federacije, prije svega u svezi prelaska državne granice.[3]
  • Narodna Skupština Srbije prijeti i postavlja ultimatum saveznoj vladi, da će ako ne intervenira u sukobima u Hrvatskoj, Vlada Srbije poduzeti sve mjere u zaštiti srpskog naroda u svim dijelovima Jugoslavije.[3]
  • Američki State Department izdao priopćenje u kojem izražava 'žaljenje što su Republika Slovenija i Hrvatska proglasile neovisnost od Jugoslavije.[3]

27. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Slovenija opozvala svoje predstavnike u saveznim organima, a Janez Drnovšek povukao se s funkcije člana Predsjedništva SFRJ.[3]
  • Republika Hrvatska zatražila od JNA da se povuče u vojarne i da više ne sprječava organe rada i sigurnosti u slamanju oružane pobune i terorizma u Hrvatskoj, jer, u protivnom, organi MUP-a i Zbora narodne garde suprotstavit će se jedinicama Armije.[3]
  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman imenovao general-pukovnika Martina Špegelja za zapovjednika Zbora narodne garde.[3]
  • U Osijeku tenkovi JNA gazili automobile po ulicama, a oficiri pucali na građane.[3]
  • Savezno izvršno vijeće predložilo moratorij od četiri mjeseca na primjenu svih odluka koje se odnose na odcjepljenje i razdruživanje.[3]
  • Velik zaokret američke politike: Bijela kuća podržava nacionalne težnje Hrvatske i Slovenije za autonomijom i suverenitetom, no do nove zajednice mora doći mirnim putem.[3]

28. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Narodna banka Jugoslavije donijela odluku kojom izbacuje narodne banke Hrvatske i Slovenije iz jedinstvenog jugoslavenskog monetarnog sustava.[3]
  • Američki Senat usvojio Rezoluciju kojom se oštro osuđuje 'posezanje za silom u rješavanju političkih razlika u Jugoslaviji.[3]
  • U Beograd stigla europska mirovna misija: predstavljajući Ministarskog vijeća EZ Jacques Poos /Luxembourg/, Gianni de Michelis /Italija/ i Hans van der Broek /Nizozemska/.[3]
  • Europska zajednica iz Luxembourga zahtijeva prekid nasilja, povratak vojske u vojarne, te obnovu dijaloga sukobljenih strana, Jugoslaviji zamrznuta ekonomska pomoć. a prijeti se i gospodarskom izolacijom, ako se ne nađe demokratsko i mirno rješenje. Od Hrvatske i Slovenije zahtijeva se da prihvate tromjesečni moratorij na svoje odluke o samostalnosti.[3]

29. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Vrhovno državno vijeće Republike Hrvatske, pod predsjedanjem dr. Franje Tuđmana, odlučno osudio pogrešna tumačenja i iskrivljavanja nekih članova Predstavništva SFRJ dogovora s predstavnicima EZ, jer Republika Hrvatska nije odustala od ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti niti su predstavnici EZ od nje to tražili.[3]
  • Javnost u Srbiji razočarana slabim učincima JNA u Sloveniji, potvrdila TV anketa među građanima Beograda, većina ih misli da je armija morala biti mnogo agresivnija nego što je bila.[3]

30. lipnja[uredi | uredi kôd]

  • Ustavni predsjednik SFRJ Stipe Mesić donio odluku da Štab Vrhovne komande JNA odmah obustavi svoje vojne operacije u Sloveniji.[3]
  • U Ljubljani savezni premijer Ante Marković i predsjednik slovenske vlade Lojze Peterle dogovorili povlačenje JNA u vojarne od 1. srpnja.[3]
  • State department izrazio duboku zabrinutost zbog sve većeg pribjegavanja sili, a Washington posebno ne odobrava zastrašivanja i prijetnje koje dolaze od Vrhovne komande JNA.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. lipnja – 10. lipnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. lipnja – 20. lipnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 3,33 3,34 3,35 3,36 3,37 3,38 3,39 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. lipnja – 30. lipnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.