Kronologija Domovinskog rata: veljača 1992.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


4. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Prvi hrvatski ambasador u Bonnu Ivan Ilić predao vjerodajnice njemačkom predsjedniku Richardu von Wezsackeru.[1]
  • Ambasador SR Njemačke dr. Hoorst Weisel predao u Zagrebu vjerodajnice predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu.[1]
  • Iz Vojvodine se dosada pod prisilom iselilo oko 12 000 Hrvata, a svaki dan ih još oko 150 stiže u Hrvatsku, izjavio predsjednik Zajednice izbjeglih Hrvata dr. Milan Bićanić.[1]
  • Vođa Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj dr. Jovan Rašković najavio u Beogradu povratak i obnovu rada SDS u Zagrebu, Splitu, Šibeniku i drugim hrvatskim gradovima, tvrdeći da je ta stranka sačuvala mostove prema hrvatskom narodu i da mu pruža ruku.[1]

5. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U 18 logora u Srbiji i 20 u Hrvatskoj koji se nalaze na okupiranim područjima zatočeno 4 500 Hrvata.[1]
  • Snažna eksplozija oštetila bosansku stranu mosta na Savi između Slavonskog i Bosanskog Šamca, već mjesecima jedine cestovne i željezničke veze između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[1]
  • Peticija žena Vukovara predana lordu Carringtonu, predsjedniku mirovne konferencije o Jugoslaviji, u zagrebačkom hotelu Esplanade.[1]
  • U okupiranom Cavtatu kretanje stanovnika ograničeno na strogi gradski dio. Crnogorski rezervisti razorili i opljačkali sela Konavala. Zaposleni s aerodroma Tivat u Crnoj Gori opljačkali dubrovački aerodrom Ćilipi.[1]
  • Na prostoru bivše Jugoslavije još se nisu stekli svi uvjeti za akciju mirovnih snaga UN, sažetak je najnovijeg izvještaja glavnog tajnika UN Boutrosa Ghalija.[1]
  • U Lipiku počelo mučno otkopavanje lešina čistokrvnih lipicanaca iz lipičke ergele, koje su četnici pobili u listopadu prošle godine.[1]

6. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Između Hrvatske i Slovenije potpisan u Zagrebu ugovor o uspostavi diplomatskih odnosa, odnosno sporazum o gospodarskoj i financijskoj suradnji. Naše dvije države trebaju biti sastavni dio zapadnog svijeta, rekao tom prigodom predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.[1]
  • Turska priznala neovisnost Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine, izjavio turski ministar inozemnih poslova Hikmet Ćetin.[1]

7. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo rezoluciju broj 740, u kojoj se traži od glavnog tajnika UN da ubrza pripreme za mirovnu operacije plavih kaciga u bivšoj Jugoslaviji.[1]
  • Kraljevina Belgija priznala Hrvatsku.[1]
  • Vlada tzv. republike srpske krajine propisala način naseljavanja okupiranih zadarskih mjesta i poziva Srbe da usele u kuće protjeranih Hrvata.[1]
  • Na mostu između Slavonskog i Bosanskog Broda prihvaćeno 55 od ukupno 64 zarobljenika s popisa koji je hrvatskoj strani ponudila okupatorska jugovojska. Prema sporazumu od 26. siječnja trebalo je biti pušteno iz srbijanskih logora 1.200 zarobljenika.[1]

8. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Republika Hrvatska i Sveta Stolica odlučile zajedničkim sporazumom uspostaviti međusobne diplomatske odnose na razini veleposlanstva i apostolske nuncijature.[1]
  • Oko 55.000 Hrvata s područja Hrvatske zajednice Srednja Bosna izići će 29. veljače i 1. ožujka na referendum za neovisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu.[1]
  • Hrvatska banijska sela Glinsko, Novo Češko Selo, Mala i Velika Solna ponovno gore. Neprijatelj ne pristaje na dolazak promatrača EZ na Baniju.[1]

9. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Samozvani krajinski vođe odupiru se dolasku mirovnih snaga UN zato što su bili organizatori pobune protiv hrvatske vlasti, rekao predsjednik Tuđman u intervjuu španjolskoj TV.[1]
  • Mi inzistiramo da mirovne snage uđu u Hrvatsku, ali ne radi čuvanja granica nepostojeće krajine, već zbog mira, izjavio predsjednik Izvršnog odbora HDZ Stjepan Mesić.[1]
  • Narod Banije i Korduna slaže se s dolaskom plavih kaciga, ali samo na granicu između Republike Hrvatske i republike srpske krajine, rekao u Beogradu na sjednici krnjeg Predsjedništva Jugoslavije Mile Paspalj, tzv. predsjednik skupštine tzv. republike srpske krajine.[1]
  • Na temelju analiza, Hrvatska izgubila u ratu gotovo 19,000 goveda, 144,000 svinja, 213 konja i oko 5,000 ovaca, miljun peradi.... Sveukupna vrijednost ukradene stoke procijenjena na više od 37,3 milijuna DEM.[1]

10. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Vrhovno državno vijeće drži da tzv. Vanceov plan bitno zadovoljava zahtjeve Hrvatske postavljene od samog početka izbijanja ratnih sukoba te njegova provedba znači poraz srpske i armijske politike.[1]
  • Talijanski ministar pravde Claudio Martelli dao nalog javnom tužitelju da istraži istinitost i zatraži odgovornost za rušenje helikoptera EZ, pri čemu su poginuli 4 Talijana, i jedan Francuz, promatrači EZ, koji je oborio MIG jugovojske.[1]
  • Predsjednik Tuđman odlučno u intervjuu britanskom Guardianu ustvrdio da se Hrvatska neće odreći autoriteta nad srpskim enklavama ako tamo budu razmještene snage UN.[1]

11. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Vlada Republike Hrvatske prihvatila Rezoluciju br. 740 Vijeća sigurnosti i Vanceov plan.[2]
  • Indija priznala hrvatsku putovnicu i opunomoćila svoju ambasadu u Beču da može izdavati vize za putnike s hrvatskom putovnicom.[2]

12. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska i Makedonija međusobno se priznale kao samostalne i neovisne države.[2]

13. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Prvo zasjedanje hrvatskog Sabora nakon međunarodnog priznanje Republike Hrvatske.[2]
  • Hrvatska podržava referendum u BiH i dogovor triju naroda, a u slučaju pozitivnog ishoda referenduma priznat će tu državu, izjavio potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Mate Granić.[2]

14. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor donio Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu i osudio procese brojnim nevino osuđenim svećenicima i vjernicima od protunarodnog komunističkog režima. Donesena i Deklaracija o osudi uhićenja i umorstva dosljednog borca za hrvatsko državno pravo Andrije Hebranga.[2]
  • Sudionici izvanrednog skupa predsjednika vlada radne zajednice Alpe-Jadran posjetili Sisak i šokirani razaranjima toga hrvatskog grada. Samo sisačka rafinerija bila meta 24 napada neprijateljskog topništva, pri čemu je izazvano 8 većih požara.[2]
  • Dvanaest tisuća izbjeglih Iločana uputilo pismo uglednim svjetskim političarima u kojem traže njihovu pomoć da utječu na vladu Srbije da iseli Srbe iz njihovih kuća.[2]
  • Prikupljeni dokazi o pobunjenim hrvatskim Srbima koji su palili i ubijali po obrovačkom kraju, a 6 obrovačkih dužnosnika optuženo za ratne zločine.[2]
  • Vjekoslav Vidović razriješen dužnosti predsjednika Vrhovnog Suda Republike Hrvatske.[2]

15. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Otkriven još jedan srpski koncentracioni logor za Hrvate, koji se nalazi u aleksinačkim rudnicima, saznaje se iz pouzdanih izvora vojnika koji tamo prevoze hranu.[2]
  • Zločinački napad četnika na jedno od najstarijih čeških naselja u Hrvatskoj - Ivanovo selo i Daruvar zapalio iskru i razbuktao otpor Čeha u širem daruvarskom području.[2]
  • U općini Glina do temelja uništeno i opljačkano 37 sela u kojima su živjeli Hrvati, prognano 2.035 hrvatskih domaćinstava, potvrđena tragična smrt 72 civila, a oko 500 Hrvata srpski zločinci u Glini drže kao taoce, izjavio povjerenik za Glinu Vlade Hrvatske Marko Sremić.[2]
  • Jedinica protuzračne obrane sisačkog područja dosad, prema službenim podacima, srušila više od 30 neprijateljskih zrakoplova.[2]

16. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Izvršni direktor organizacije za zaštitu ljudskih prava Helsinki Watch Jeri Laber uputio iz New Yorka pismo predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i v.d. saveznog ministra obrane i načelniku generalštaba generalu Blagoju Adžiću pismo u kojem traži da se objasne pogubljenja zarobljenih Hrvata u Baču (Vojvodina) i traži da se odmah prekinu pogubljenja zatvorenika a ubojice kazne.[2]
  • Više od dvije trećine prognanika i izbjeglica (68,7 posto) iz okupiranih područja Hrvatske, prema anketi Instituta za primijenjena društvena istraživanja u Zagreb, drži da će im uskoro biti omogućen povratak kućama.[2]
  • Hrvatski obavještajni izvori govore o novoj terorističkoj taktici kojom Srbija nastavlja rat protiv Hrvatske ubacivanjem vojnih diverzanata s lažnim dokumentima i hrvatskim odorama, a veza su im lojalni Srbi koji im pripremaju podatke za akcije.[2]
  • Hrvatska želi mirnim putem ostvariti suverenitet na čitavom svom teritoriju. To ne znači da u ratu ne možemo pobijediti, ali nismo spremni izgubiti tisuće ljudi i uništiti zemlju, izjavio za New York Times ministar vanjskih poslova Hrvatske dr. Zvonimir Šeparović.[2]

17. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik dr. Franjo Tuđman primio u Zagrebu generalnog konzula Ruske Federacije Jurija S. Girenka koji mu je predao notu o ruskom priznanju državne neovisnosti Republike Hrvatske.[2]
  • Srpska narodna stranka istakla je na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu da ne želi oprost zločincima i prihvaćanje kolektivne krivnje. SNS smatra da su ostvareni uvjeti za dolazak mirovnih snaga.[2]
  • Osim Zadra artiljerija jugovojske napala i mjesto Preko na bliskom otoku Ugljanu, gdje je ranila 12 ljudi okupljenih na glavnom trgu.[2]
  • Demokratski savez Kosova upozorio javnost na masovno iseljavanje Hrvata iz Kosova. Pod srpskim pritiskom samo iz Janjeva od početka rata iselilo se više od 200 hrvatskih obitelji.[2]

18. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Između Hrvatske i Ukrajine uspostavljeni diplomatski odnosi na razini ambasada.[2]
  • U Srbiji i privremeno zaposjednutim područjima Hrvatske ima ukupno 50 koncentracionih logora. U njima se nalazi 5.969 Hrvata i drugih nesrpskih građana, piše predsjednik saborskog odbora za ljudska prava Neven Jurica Amnesty International, Helsinki Watchu, Međunarodnoj helsinškoj federaciji i lordu Carringtonu.[2]
  • Radnici za koje se osnovano sumnja, ili čak pouzdano zna da su svojim djelovanjem sudjelovali u teroru ili ratu protiv Republike Hrvatske, ne mogu se vratiti na svoja radna mjesta u Hrvatskoj, priopćuje Ministarstvo rada, socijalne skrbi i obitelji Vlade Hrvatske.[2]

19. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Potpisani sporazumi o uspostavi diplomatskih odnosa i ukidanju viza između Finske i Hrvatske.[2]
  • Pravi razmjeri zločina koje su počinili pripadnici bivše JNA i srpskih neregularnih jedinica u Hrvatskoj bit će poznati tek nakon dolaska mirovnih snaga UN i povlačenja okupatorske vojske iz Hrvatske, stoji u pismu predsjednika Sabora dr. Žarka Domljana Boutrosu Ghaliju.[2]
  • Podaci Helsinki Watcha o gaženju ljudskih prava u Hrvatskoj od JNA i srpskih paravojnih formacija pate od bitnog nedostatka: ne pravi se razlika između agresora i žrtve, niti se uzima u obzir da su dijelovi hrvatskog teritorija okupirani, reagira se u hrvatskim javnim glasilima.[2]

20. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska i Norveška uspostavile diplomatske odnose.[2]
  • U Ravnom kod Trebinja jugovojska i četnici pobili 30 ljudi, sve starije od 50 godina.[2]
  • Škabrnju, najbogatije selo zadarske okolice, nakon što su opljačkali i razrušili, srpski teroristi preimenovali u Todorovo selo prema nekom četniku Todoru.[2]

21. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Ruski Generalni konzulat obavijestio Ministarstvo inozemnih poslova Hrvatske da za putovanje naših građana u Rusku Federaciju važe hrvatske putovnice.[3]
  • Hrvatska vlada zahtijeva od svih međunarodnih subjekata puno poštovanje mišljenja arbitražne komisije Mirovne konferencije, prema kojem se granice Republike Hrvatske smatraju državnim granicama, prema međunarodnom javnom pravu.[3]
  • Javno tužiteljstvo Osijek podnijelo zahtjev za provođenje istrage protiv 60 osoba koje su sudjelovale u ratu protiv Hrvatske.[3]
  • U Dubrovniku ubijeno više od 120 nevinih ljudi, uglavnom civila, još 600 ranjeno, 30 000 ljudi je u progonstvu. Uništena su i mnoga kulturna dobra.[3]
  • Pismo Helsinki Watcha Miloševiću i Adžiću: PRESTANITE UBIJATI HRVATE![3]

22. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher u jednodnevnom posjetu Hrvatskoj.[3]
  • Policijska uprava u Sisku raspolaže dijelom podataka da su ruske novinare Viktora Nagina i Genadija Kurinova ubili pobunjeni hrvatski Srbi u selu Panjani.[3]
  • Ni za jedan od slučajeva, koje u pismu predsjedniku Tuđmanu i u svom izvještaju navodi Helsinki Watch o navodnim zločinima Hrvata, ne postoje čvrsti činjenični dokazi već su oni utemeljeni na neprovjerenim iskazima pojedinaca, stoji u pismu Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava.[3]
  • Zbog neproizvedenog plina i nafte na više od 80 naftnih bušotina na području okupiranog Đeletovca, INA - Naftaplin izgubio 40-50 milijuna maraka.[3]

23. veljače[uredi | uredi kôd]

  • 'Ostvarenje suverene i samostalne hrvatske države djelo je čitavog hrvatskog naroda. Ali mi možemo s punim pravom ustvrditi: to je ostvareno pod programskim vodstvom HDZ-a.' - rekao dr. Franjo Tuđman na proslavi druge obljetnice Prvog sabora Hrvatske demokratske zajednice.[3]
  • U okupiranoj Petrinji minirana i srušena do temelja crkva Svetog Lovre.[3]
  • Prema izvješću Svjetskog udruženja za zaštitu životinja (WSPA), od sredine studenoga 1991. u ratu u Hrvatskoj ubijeno 18.809 grla stoke, 143.784 svinje, 4.809 ovaca i koza, 213 konja, te 854.700 komada peradi. Posebno se spominje pokolj 120 lipicanaca u ergeli Lipik.[3]

24. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Zaklade za ljudska prava američkog Kongresa David Phillips osudio zvjerstva srpskih trupa počinjena u ratu protiv Hrvatske i pozvao SAD da priznaju Republiku Hrvatsku.[3]
  • Ofenziva jugovojske i četnika na Skradin.[3]
  • Andrija Andabak i Josip Magdić, iz Nuštra, od rujna prošle godine do potpisivanja primirja 3. siječnja, uništili 27 neprijateljskih tenkova i 2 oklopna transportera.[3]
  • U Banja Luci proglašena Republika Srpska u BiH.[3]

25. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Svečanim činom, podizanjem hrvatske zastave, nekadašnja ratna luka jugomornarice i mornarički školski centar Lora kraj Splita i formalno ušli u sastav Hrvatske ratne mornarice.[3]
  • Kninski korpus JA iskoristio europske promatrače za evakuaciju vojarni, zatim prekinuo s njima sve veze.[3]
  • Četnici na novogradiškom ratištu uoči dolaska plavih kaciga skidaju kokarde i stavljaju petokrake.[3]
  • Hrvatska vlada donijela zaključak o prestanku statusa prognanika onim osobama čiji je povratak u mjesto sasvim siguran. Procjenjuje se da bi trećina prognanika mogla svojim kućama.[3]
  • Samoodređenje je Hrvatske za Europu, piše u Vjesniku dr. Franjo Tuđman.[3]

26. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U Ministarstvu unutarnjih poslova Hrvatske nije bilo diskriminacija, izjavio njegov ministar Ivan Vekić.[3]
  • Neprijateljske provokacije na šibensko-skradinskom bojištu prerasle u ofenzivu širih razmjera.[3]
  • Samozvani predsjednik nepostojeće općine Plaški Nikola Medaković priznao da je u okupiranom Saborskom za samo jedan dan razoreno 300 domaćinstava.[3]
  • Osamdeset hrvatskih obitelji i pojedinaca morali pobjeći iz sela Morovića kod Šida ostavljajući imovinu četnicima.[3]
  • Helsinki Watch uputio pismo Miloševiću i Adžiću u kojem upozorava na neprekidno narušavanje ljudskih prava na Kosovu i traži kažnjavanje ubojica i mučitelja.[3]
  • U Glamoču mučki ubijen hrvatski liječnik dr. Alojzije Kelava od srpskog rezervista jugovojske Pere Vrakele iz sela Halapići kod Glamoča.[3]
  • Lord Carrington smatra zahtjev Zagreba da se Albancima na Kosovu priznaju ista prava kao Srbima u Hrvatskoj nerealnim.[3]

27. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Podneseno stotinjak krivičnih prijava protiv obrovačkih četnika.[3]
  • Nekadašnji načelnik centra državne sigurnosti u Karlovcu Milan Grba optužen za izvršenje ratnog zločina.[3]
  • Indijski general dr. Satish Nambiar zapovjednik je mirovnih snaga UN na prostoru bivše Jugoslavije, odluka je glavnog tajnika UN Boutrosa Ghalija.[3]

28. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U zagrebačkoj policijskoj upravi uspjeli smo približno uskladiti nepovoljni omjer nacionalne pripadnosti djelatnika, koji je bio 1990. godine - 80 posto Srba prema 20 posto Hrvata, izjavio njezin načelnik Ante Devčić.[3]
  • U Rijeci pokrenuta istraga protiv 40 osoba za koje se sumnja da su sudjelovale u genocidu u Saborskom.[3]
  • Rat nije gotov dok cijela Hrvatska ne bude oslobođena, na to treba pripremiti hrvatske vojnike i pučanstvo, i ne treba imati iluzije da će UN riješiti naše probleme, izjavio Ivica Vrkić, pomoćnik zapovjednika Prve operativne zone.[3]
  • Svi Hrvati iziđite na referendum o BiH, uputilo poziv Predsjedništvo HDZ BiH.[3]
  • Pripadnici četničkog odreda Dušan Silni natjerali zarobljene mještane Lovasa kod Šida na minska polja.[3]

29. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Prvi dan referenduma za suverenu Bosnu i Hercegovinu, unatoč srpskim bombama i barikadama.[3]
  • Europski promatrači na Peručkoj brani ustanovili velika oštećenja.[3]
  • U Čanku kod Korenice obavljena ekshumacija žrtava četničkog zločina u prisutnosti predstavnika EZ.[3]
  • U topničkom napadu jugovojske na Vinkovce poginule četiri a ranjeno devet osoba.[3]
  • Njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher zatražio od Srbije da poštuje granice i prava nacionalnih manjina.[3]
  • Zamjenik američkog ministra za inozemne poslove Lawrence Eagleburger najavljuje, u intervjuu dnevniku USA Today, da bi SAD mogle uskoro priznati Hrvatsku i Sloveniju.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. veljače – 10. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. veljače – 20. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 3,33 3,34 3,35 3,36 3,37 3,38 3,39 3,40 3,41 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. veljače – 29. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.