Kronologija Domovinskog rata: veljača 1995.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


2. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Za ratnih sukoba iz BiH prognano oko 400 000 Hrvata, a od potpisivanja Washingtonskog sporazuma više od 50 000 Hrvata, kaže se u pismu Zajednice prognanika Herceg-Bosne predsjedniku Tuđmanu.[1]
  • U Parizu tvrde da je šef njemačke diplomacije Klaus Kinkel telefonski pristao na održavanje nove međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.[1]
  • Plan kontaktne skupine Z4 krojili su veleposlanici: Peter Galbraith (SAD), Leonid Kerestedžijanc (Rusija), Jean-Jacques Gaillarde (Francuska), Geert Ahrens (Ženevska konferencija), Alfredo Mattcota Cordella (Ženevska konferencija), a glavni mu je dio Ustavni sporazum o Krajini, koji praktički daje Srbima u Hrvatskoj državu u državi.[1]

4. veljače[uredi | uredi kôd]

  • New York Times, Hrvatskoj inače nesklon, izravno optužio Miloševića da je nagovorio krajinske Srbe da odbiju mirovni plan Z4, te da je pokazao svoje pravo lice, lice varalice.[1]

5. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U Münchenu, u sklopu 32. konferencije o sigurnosti, razgovarali ministri obrane Hrvatske i SAD, Gojko Šušak i William J. Perry, a Šušak razgovarao i s članovima američkog izaslanstva koje je vodio predsjedatelj Konferencije o Federaciji BiH Richard Holbrook.[1]
  • München bio i domaćin Konferencije o Federaciji Hrvata i Muslimana u BiH, hrvatsku delegaciju predvodio dr. Mate Granić, a bosansku premijer Haris Silajdžić i predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak.[1]
  • Kontaktna skupina za BiH u Münchenu postavila zahtjev Beogradu da prizna Hrvatsku i BiH u njihovim međunarodno priznatim granicama.[1]

6. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu jučer preminuo inž. Drago Stipac, predsjednik Hrvatske seljačke stranke od njenog ujedinjenja 1991. do prosinca 1994., kada je izabran za prvog počasnog predsjednika HSS-a.[1]
  • U Hrvatskoj nema stranih plaćenika, već samo dobrovoljaca, zaključak je posebnog izvjestitelja UN Enriquea Bernallesa Ballestrosa.[1]

7. veljače[uredi | uredi kôd]

  • UNPROFOR u Zagrebu priznao da srpski zrakoplovi i helikopteri polijeću s Udbine za Bosnu, a to su činili čitav prošli tjedan.[1]
  • Sastanak predsjednika Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića trebao bi se održati u Parizu, izjavio francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppe:[1]

8. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Šef jugodiplomacije Vladimir Jovanović objavio uvjete Beograda za međudržavna priznanja: državni kontinuitet i međunarodno pravni subjektivitet SRJ.[1]

9. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Pod predsjedanjem predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana u Predsjedničkim dvorima održana sjednica hrvatske Vlade na kojoj su usvojeni zaključci o provedbi državne politike.[1]
  • PRISTANKOM na plan Z-4 kontaktne skupine Hrvatska bi se našla u kolonijalnom položaju, zaključak je Komisije za Ustav, Poslovnik i zakonodavstvo Županijskog doma hrvatskog Sabora.[1]

10. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Ne odstupamo od bitnih nacionalnih interesa, u planu Z-4 za Hrvatsku je prihvatljivo samo to što se traži mirno rješenje u okviru granica Republike Hrvatske, rekao na konferenciji za novinare u Zagrebu predsjednik Tuđman.[1]
  • Hrvatski i bosanski Srbi, zajedno s Abdićevom vojskom, silovito napadaju Bihać, javlja sarajevski radio.[1]
  • Na bihaćko ratište ovih dana stiglo 2.000 specijalaca iz Kraljeva u Srbiji, koji su bez problema prešli granicu na Drini pokraj promatrača UN.[1]
  • UN sumnjiči Srbiju da namjerno ometa promatrače na granici između Srbije i BiH kako bi dalje mogla opskrbljivati bosanske Srbe ratnim materijalom.[1]
  • Zašto primjer autonomije Aalandskog otočja nije primjenljiv u Hrvatskoj: Šveđani na Aalandu svoj spor s Finskom riješili su političkim putem, dok su Srbi digli ustanak u cilju odcjepljenja dijela Hrvatske, počinivši pritom najteže zločine, komentira ponuđeni plan Z-4 u Večernjem listu dr. Ljubomir Antić.[1]

11. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Teška, gotovo dramatična situacija u hrvatskom naselju Podbrežje kod Zenice, gdje muslimanska postrojba El Mudžahedin, u kojoj je i 100 fundamentalista iz islamskih zemalja, maltretira preostale Hrvate.[2]
  • Raspolažemo s vrlo pouzdanim podacima da Rusija šalje izravnu pomoć Karadžiću u oružju i plaćenicima: prema nekim informacijama u postrojbama bosanskih Srba je više od 2.000 plaćenika iz Rusije, tvrdi u intervjuu za Večernji list general Armije BiH Jovan Divjak.[2]

12. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Američki veleposlanik u Sarajevu Viktor Jakovich izjavio da njegova vlada pozitivno gleda na prijedlog o sazivanju sastanka Tuđman - Izetbegović - Milošević u Parizu.[2]
  • General-bojnik Đuro Dečak u Bjelovaru izabran za novog predsjednika Udruge hrvatskih veterana domovinskog rata, umjesto dosadašnjeg predsjednika generala zbora u mirovini Martina Špegelja.[2]
  • Turanj, nakon odlaska muslimanskih izbjeglica iz zapadne Bosne, postao prava karlovačka ekološka bomba, tako da je vatra jedino sredstvo za sprečavanje zaraze.[2]
  • Srpske snage i dalje napadaju bihaćku enklavu, usprkos dogovorenom prekidu vatre, javlja Reuter.[2]
  • U Tuzli skupina vojnika Armije Bi H nasilno uselila u kuće izbjeglih Hrvata i Srba, a muslimansko vojno zapovjedništvo traži od civilnih vlasti da se izmijeni sadašnji zakon koji onemogućava otvaranje stanova i kuća u kojima sada nitko ne živi, kako bi u njih uselili izbjeglice iz drugih dijelova BiH.[2]
  • Hrvati i dalje panično bježe iz Banje Luke, rekao za Večernji list banjalučki biskup dr. Franjo Komarica.[2]
  • The International Herald Tribune, iz pera Flore Lewis, ponovno nudi oživljavanje Jugoslavije. U komentaru pod naslovom Jugoslavensko rješenje je Jugoslavija, ona predlaže labavu jugoslavensku konfederaciju.[2]

13. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Zapovjednistvo Zbornog područja Gospić priopćilo da je jučer onemogućen pokušaj upada neprijateljske diverzantske grupe na slobodan teritorij Republike Hrvatske na području Ribnika, a incident se dogodio u blizini UNPROFOR-a.[2]
  • Predsjednik HSLS-a Dražen Budiša boravi u višednevnom posjetu Federaciji BiH.[2]
  • Hrvata u Sarajevu, prema neslužbenim procjenama, ima još oko 30.000.[2]
  • Goliju, planinu visoku preko 1.800 metara, što se kao klin zabila između Livna i Glamoča, u potpunosti kontrolira HVO.[2]
  • U Beograd će uskoro stići inspektori Europske unije, koji će pregledati kataloge i muzejske depoe u Beogradu i Novom Sadu, kako bi ustanovili što je srpska država spasila od umjetničkih djela iz Hrvatske.[2]
  • Srpski lobby u SAD, preko Carterova centra, izdao knjigu stanovite Florence Hamlish Levishon Belgrade: Amongs the Serbs, s tezom da je rat u bivšoj (navode stavlja autorica) Jugoslaviji građanski rat.[2]
  • Međunarodni sud za ratne zločine učinjene na području bivše Jugoslavije objavio da su podignute optužnice protiv 21 Srbina za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti učinjene u logoru Omarska u BiH.[2]

14. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Francuska već pripremila dnevni red za trojni sastanak u Parizu Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića: međusobno priznanje (triju) država; potvrđivanje suglasnosti za mirovni plan za BiH; prihvaćanje kompromisa o krajini; suspenzija međunarodnih sankcija prema Srbiji i Crnoj Gori.[2]
  • Predsjednik Tuđman primio u Zagrebu upravitelja Europske unije u Mostaru Hansa Koschnika, te istaknuo hrvatsku potporu oživotvorenju Federacije BiH i njezine konfederacije s Hrvatskom, u kojem sklopu se mora gledati i pitanje Mostara, dok se Koschnik izjasnio za Mostar kao jedan grad, bez podjele na dva geta.[2]
  • Njemačka predlaže Hrvatskoj novi mandat UNPROFOR-a, jer bi povlačenje UNPROFOR-a bilo katastrofalno po reputaciju UN-a i vodilo bi u sveopći rat, javlja iz Washingtona Associated Press.[2]

15. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Konstituiran saborski Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja, a kao temelj reintegracije je povratak prognanika.[2]
  • Zajednica prognanika Hrvatske ogorčena planom Z-4, jer im ničim ne jamči ni povratak, niti mirnu reintegraciju privremeno okupiranih područja, tako da je za njih potpuno neprihvatljiv.[2]
  • Glavni tajnik UN-a Boutros Ghali smatra da je uloga UN-a na području bivše Jugoslavije nezamjenjiva.[2]
  • Američki državni tajnik Warren Christopher smatra da predsjednik Tuđman ozbiljno griješi u prosudbama na kojima temelji odluku o prekidu mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj.[2]

16. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima prognanicu iz Vukovara Katu Šoljić, majku četvorice poginulih hrvatskih branitelja, izrazivši nadu kako će se prognanici mirnim putom vratiti u svoje domove, a Vukovar i cijela Hrvatska bit će oslobođeni.[2]
  • Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ocijenio da je plan Z-4 udar na suverenitet Hrvatske.[2]
  • Pobunjeni okučanski Srbi najavili da će naplaćivati cestarinu na autocesti od Novske do Dragalića.[2]
  • Prestajanjem postojanja Republike BiH prestat će postojati i Hrvatska Republika Herceg-Bosna, ali ostat će Bosna i Hercegovina kao federacija i u njoj Herceg-Bosna kao institucija hrvatskog naroda u BiH, izjavio u intervjuu za Večernji list Mile Akmadžić, dopredsjednik Vlade HR Herceg-Bosne i predsjednik hrvatske komisije za pregovore s bošnjačkom i srpskom stranom u BiH.[2]
  • Alija Izetbegović istaknuo u sarajevskom Oslobodenju da bošnjačka strana gleda na Federaciju BiH kao na jednu etapu na putu reintegracije BiH u međunarodno priznatim granicama.[2]
  • Washington formulirao dva dodatna uvjeta Miloševiću: uz diplomatsko priznanje bivših jugoslavenskih republika, mora dopustiti i radarsku kontrolu granice na Drini i ne smije se umiješati u rat u Hrvatskoj, ako bi do njega došlo.[2]
  • Hrvatsko stajalište o Prevlaci je jasno: Prevlaka i rt Oštro dio su nedjeljivog hrvatskog teritorija, ono što treba raspraviti je granična crta na moru, izjavio za Vjesnik prof. dr. Hrvoje Kačić, predsjednik državne Komisije za granice.[2]

17. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Predali smo 2.847 zahtjeva za traženje, tako da nema niti jedne osobe koju tražimo a za koju ovoga trenutka ne zna i druga strana, rekao u Zagrebu nakon dvodnevnog sastanka u Beogradu o nestalima i nasilno odvedenim osobama bojnik Ivan Grujić, predsjednik Vladine Komisije za zatočene i nestale.[2]
  • Nestali Hrvati žrtve su etničkog čišćenja, rekao u Ženevi voditelj specijalnih procesa za traženje nestalih na području bivše Jugoslavije prof. Manfred Nowak.[2]
  • Nakon otkrića Bauerove zbirke umjetnina darovane Vukovaru u Novom Sadu, Hrvatska će tražiti povrat umjetnina, rečeno novinarima u Uredu Predsjednika Republike.[2]

18. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti UN-a, zatražilo hitan prekid borbi oko Bihaća, osudivši ometanje dostave humanitarne pomoći.[2]
  • Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti UN-a, na zahtjev Rusije, odobrio isporuku plina Srbiji za humanitarnu namjenu.[2]
  • Trgovina benzinom između Albanije i Crne Gore, kojom se krši embargo protiv tzv. SR Jugoslavije, poprimila tolike razmjere da od transporta benzina Skadarskom jezeru prijeti ekološka katastrofa.[2]

19. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U Karađorđevu razgovarali srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev o najnovijim inicijativama međunarodne zajednice za mirno rješenje sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.[2]
  • U svjetskim medijima veliki publicitet dobila svadba stoljeća u Srbiji, ženidba ratnog zlikovca i kriminalca Arkana i pevaljke Cece, koje u Srbiji uzdižu do mitskih junaka.[2]

20. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Ruski ministar vanjskih poslova Kozirev u trodnevnim razgovorima s Miloševićem u Karađorđevu podržao sve srpske zahtjeve.[2]

21. veljače[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu razgovarali predsjednik Tuđman i potpredsjednik Europske komisije Hans van den Broek o suradnji Hrvatske i EU-a. Poslije razgovora potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova, Mate Granića i povjerenik Komisije Europske unije Hansa van den Broeka, predstavnika EU-a rekao novinarima da je vrlo važno da Srbija prizna Hrvatsku u njezinim međunarodno priznatim granicama i tripartitni summit za koji je Francuska dala inicijativu.[3]
  • Pobunjeni Srbi nastavljaju svojatati sisačko predgrađe Caprag, u kojem su Željezara i Rafinerija, te bi naplaćivali poreze i doprinose od Siska, što je na hrvatskoj strani izazvalo - smijeh.[3]
  • Stalni narodni sud u Bernu osudio etničko čišćenje u BiH, ocijenivši posebice da su Muslimani žrtve sustavno provedenih ratnih zločina.[3]
  • Miloševićevo odbijanje francuskog plana, koji je u međuvremenu dobio žig Europske unije i kontaktne skupine, Pariz smatra Miloševićevim podizanjem cijene kako bi što više dobio od Zapada, a na što ga je nagovorio ruski ministar Kozirev u Beogradu.[3]

22. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Karadžić i Martić sastavili zajedničko vrhovno vijeće obrane, što bi značilo da će pobunjeni hrvatski Srbi vojno pomagati bosanskim Srbima i obratno.[3]

23. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Američki veleposlanik u BiH Viktor Jakovich, u intervjuu za Večernji list istaknuo da više neće biti sukoba između Hrvata i Bošnjaka, da se mora pojačati pritisak na bosanske Srbe, te da nova Jugoslavija više nije moguća nikada, a za Beograd rekao da je prekršio gotovo svaki dogovor koji je potpisao.[3]
  • The New York Times, iz pera svog dopisnika Rogera Cohena, opisuje stanje u Zenici, posebice se osvrćući na nazočnost mudžahedina, koji izazivaju napetosti u bosanskom savezu Hrvata i Muslimana.[3]
  • Srpski mediji odigrali su negativnu ulogu u ratovima u Hrvatskoj i BiH, izazivajući nacionalnu mržnju, piše u svom izvješću Tadeusz Mazowiecki o stanju javnih glasila na području bivše Jugoslavije.[3]

24. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Tridesetprvi ožujka vjerojatno će značiti samo formalni kraj mandata UNPROFOR-a. Niti će toga dana UNPROFOR nestati iz Hrvatske niti će Hrvatska toga dana krenuti u rješavanje problema okupiranih područja drugim sredstvima. Dramatičnost 31. ožujka vole pothranjivati oni koji žele zadržati status quo, rekao u intervjuu za Večemji list Miomir Žužul, hrvatski veleposlanik pri UN u Ženevi.[3]
  • EU nije sudjelovao u svečanom otvaranju mosta koji spaja hrvatske dijelove Mostara.[3]
  • Prvi hrvatski gardijski zdrug, elitna postrojba Hrvatske vojske, čiji pripadnici brane domovinu još od 1990. godine, u Rakitju kraj Zagreba proslavio prvu obljetnicu postojanja.[3]
  • Na sjednici Arhijerijskog sinoda Srpske pravoslavne crkve u Bijeljini, kojom je predsjedao patrijarh srpski Pavle, bili prisutni i Radovan Karadžić i Milan Martić.[3]

25. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Na proslavi pete obljetnice održavanja Prvog općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice, u dvorani Cibone u Zagrebu govorio predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman, te istaknuo da je održavanje Prvog sabora HDZ-a 1990. godine bilo od povijesnog, sudbonosnog značenja, a Hrvatskoj demokratskoj zajednici, bez ikakve dvojbe, pripadaju najveće zasluge da je hrvatski narod mogao preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke.[3]
  • Najveći dio slučajeva nestalih u Hrvatskoj je rezultat vrlo precizne, planirane i organizirane politike etničkog čišćenja koju su provodili JNA i paravojne snage poput Šešeljevih bijelih orlova, Arkanovih tigrova i drugih, istaknuo u intervjuu za Večernji list dr. Manfred Nowak, profesor ustavnog prava u Beču i voditelj specijalnih procesa UN-a u Ženevi za traženje nestalih osoba na području bivše Jugoslavije.[3]
  • Ministar vjera u Republici Srpskoj, Dragan Davidović zabranio održavanje Bosansko-hercegovačke biskupske konferencije u Banjaluci.[3]
  • Traženje Beograda da se stvori osovina Atena - Beograd, ne dolazi u obzir, rekao grčki ministar obrane Gersasimos Arsenis u Sofiji.[3]

26. veljače[uredi | uredi kôd]

  • RAT ne zazivamo, ali poručujemo svima da je Hrvatska vojska sposobna osloboditi svaku stopu hrvatske zemlje, rekao u Varaždinu na obilježavanju druge obljetnice 7. gardijske brigade ministar obrane Gojko Šušak.[3]
  • Četnici iz istočne Hercegovine napali crte obrane na širem području Dubrovnika, na što je Hrvatska vojska uputila oštar prosvjed UNPROFOR-u.[3]
  • Uzaludni zahtjevi:prognanika Brodsko-posavske županije UNPROFOR-u da posjete svoja sela, jer je on i ovaj put potvrdio da bez pobunjenih Srba ne može ništa odlučiti:[3]

27. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić govorio u Ženevi pred Komisijom UN za ljudska prava gdje je najavio novi model koji Hrvatska priprema, prema kojem bi se osoblje UNPROFOR-a iz Hrvatske povuklo sigurno i dostojanstveno, a bilo bi zamijenjeno posebnim snagama koje bi nadzirale hrvatsku međunarodno priznatu granicu i provedbu potpisanih sporazuma.[3]
  • Predsdjednik Republike Turske Suleyman Demirel doputovao u posjet Hrvatskoj.[3]
  • Glavni tajnik UN B.B. Ghali, nakon razgovora s predsjednikom Austrije Thomasom Klastilom, izjavio kako samo Zagreb zahtijeva povlačenje postrojbi UN do kraja ožujka, ali da će on nastojati da UNPROFOR ostane u Hrvatskoj.[3]
  • Vojsku tzv. SRJ sve češće potresaju skandali i brzopleta smjenjivanja generala.[3]

28. veljače[uredi | uredi kôd]

  • Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Sabora RH konstatirao da je plan Z-4 suprotan hrvatskom Ustavu, jer predviđa federalizaciju i konfederalizaciju Hrvatske, te kao takav je neprihvatljiv.[3]
  • SR Jugoslavija i Rusija potpisale ugovor o vojnoj suradnji, to je rezultat posjeta Moskvi jugoslavenskog ministra obrane Pavla Bulatovića i susreta s ruskim kolegom Pavelom Gračovom.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. veljače – 10. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 2,37 2,38 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. veljače – 20. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. veljače – 28. veljače. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.