Kronologija Domovinskog rata: travanj 1994.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti razmotrit će pitanje slanja 1.600 plavih kaciga za nadgledanje prekida vatre u Hrvatskoj, a broj vojnika koji će se smjesta poslati u BiH smanjen je na zahtjev SAD na 3.500, stoji u jednoglasno usvojenoj Rezoluciji 908 Vijeća sigurnosti.[1]

2. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman prihvatio poziv predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića da posjeti BiH.[1]

3. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Londonski The Times upozorava da će američko odbijanje da se pošalje još 8.500 vojnika u BiH učvrstiti uvjerenje bosanskih Srba da Washington neće biti ustrajniji na području bivše Jugoslavije...te da mogu zadržati osvojena područja, samo ako izdrže dovoljno dugo.[1]
  • Vlada, parlament i tijela hercegbosanskih vlasti radit će dok se područja ne podijele na kantone i u njima izaberu organi vlasti, izjavio kandidat za predsjednika Federacije BiH Krešimir Zubak u intervjuu Večernjem listu.[1]

4. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Provedba zagrebačkog sporazuma o prekidu vatre i razdvajanju snaga hrvatske vojske i lokalnih Srba se poštuje, u Istočnom sektoru otvorene su dvije nadzorne točke, između Nuštra i Bršadina i Vinkovaca i Mirkovaca.[1]
  • Kako je priopćeno iz Ministarstva vanjskih poslova, dr. Mate Granić izrazio zabrinutost UNPROFOR-u u povodu srpskih artiljerijskih napada na Županju i Gunju u bosanskoj Posavini, te zločinima nad Muslimanima i Hrvatima na području Prijedora.[1]
  • Srpske jedinice nastavljaju silovite napade na muslimansku enklavu Goražde, muslimanski branitelji uspjeli održati položaje, ali je proteklih dana na tom području poginulo 47 osoba, a više od 200 ih je teže ili lakše ranjeno.[1]
  • Voditelj Ureda Republike Hrvatske u SRJ dr. Zvonimir Marković predao predsjedniku jugoslavenske vlade dr. Radoju Kontiću punomoćje hrvatske Vlade.[1]

5. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Postignut potpuni prekid vatra između hrvatske vojske i pobunjenih Srba, a oružje, je povučeno bez teškoća, istaknuto na konferenciji za novinare u Zagrebu načelnika stožera UNPROFOR-a generala Charlesa Richija.[1]
  • Sarajevski radio javio da su srpske snage probile južne crte obrane Goražda, te zauzele nekoliko sela.[1]
  • Međunarodni odbor Crvenog križa suspendirao planove za hitnu evakuaciju više tisuća Hrvata i Muslimana iz Prijedora, nakon što je Radovan Karadžić drastično ograničio broj ljudi kojima će biti dopuštena evakuacija.[1]

6. travnja[uredi | uredi kôd]

  • U Bolu na Braču došlo do teškog incidenta kada su pripadnici UNPROFOR-a engleske nacionalnosti skinuli i potrgali hrvatsku zastavu.[1]
  • Krivac za rušenje starog mosta u Mostaru je, jasno, onaj koji ga je srušio, ali i onaj tko je naručio i platio snimanje.Na cijelom prostoru BiH prisutne su sve moguće tajne službe,rekao veleposlanik Republike Hrvatske u BiH dr. Zdravko Sančević u intervjuu Večernjem listu.[1]

7. travnja[uredi | uredi kôd]

  • U vojnom skladištu u Dubokom Jarku kraj Sesveta došlo do snažne eksplozije u kojoj je, prema prvim procjenama, bilo dvadesetak ranjenih. Detonacije su se čule i u središtu Zagreba, a projektili su padali po Sesvetama, Svetom Ivanu Zelini, Trnovčici i Ravnicama.[1]
  • Na sastanku Kluba saborskih zastupnika HDZ-a, sazvanom zbog poznatih događaja s dvojicom predsjednika domova, Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem, predsjednik stranke dr. Franjo Tuđman ponudio Manoliću da, ako hoće ostane u stranci i bude zastupnikom u Saboru, ili da osnuje svoju stranku, ili da se priključi nekoj od 30-ak već postojećih stranaka.[1]

8. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Dan nakon strahovite eksplozije u vojnom skladištu u Dubokom jarku kraj Sesveta ustanovljeno da je petero ljudi u nesreći nestalo, a sedamnaest ozlijeđeno.[1]
  • Delegacija Židovske općine Zagreba i izaslanstvo predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana nisu u povodu židovskog blagdana Jom ha-šoa ve ha-gvura (Dan stradanja i junaštva) mogli položiti vijence na spomen području Jasenovac, jer, kako im je priopćeno na UNPROFOR-ovom check-pointu, Srbi ne dopuštaju da Predsjednikovo izaslanstvo i vijenac nastave put, tako da su vijenci bačeni u Savu 15 kilometara uzvodno od Jasenovca.[1]
  • Veleposlanik BiH pri UN Muhamed Šećirbej izjavio da ključne informacije koje iz Goražda šalju promatrači UN ne dolaze cjelovite do sjedišta UN-a.[1]

9. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Američki predsjednik Bill Clinton izjavio da SAD ne isključuju uporabu sile radi zaštite snaga UN u Goraždu, koje je pod srpskom opsadom.[1]

10. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Dva NATO-va zrakoplova F-16 C bombardirala srpske položaje u muslimanskoj enklavi u Goraždu, javlja Hina, koja također izvještava da je južni dio Goražda pao u srpske ruke. Odluku o napadu donio je Y. Akashi, konzultirajući se s Boutrosom Ghalijem.[1]

22. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Snage NATO otpočet će zračne napade na položaje bosanskih Srba ne bude li ispunjen samo jedan od uvjeta koje je Sjeveroatlanski savez uputio iz Bruxellesa, i to, da odmah prestanu napadi bosanskih Srba na Goražde, da se srpske snage povuku od središta prije 24. travnja u 2 sata po ponoći, te ako snage UN, konvoji humanitarne pomoći i medicinske ekipe ne budu mogli slobodno, bez zapreke ući u Goražde.[2]

23. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Raskol u HDZ-u nije uspio, poruka je koju je Predsjedništvo stranke uputilo članstvu i javnosti. Svojom zasebnom političkom djelatnošću i inicijativom za osnivanje nove stranke, Manolić i Mesić nastavili su i produbili rabotu onih što su iz oporbe i izvana pozivali na promjenu ustavnog poretka, ostavku predsjednika Republike i prijevremene izbore.[2]
  • I nakon ultimatuma NATO-a i stupanja na snagu prekida vatre, što ga je u petak 22 sata utanačio Yasushi Akashi sa Slobodanom Miloševićem, Karadžićem i Mladićem, Srbi nastavljaju granatirati Goražde.[2]
  • U 81. godini preminuo bivši, 87. po redu, američki predsjednik Richard Nixon.[2]
  • Rusija podržala ultimatum koji je NATO objavio bosanskim Srbima, a Kozirev ističe da zračni udari moraju biti koordinirani s UN i da ne smiju izići iz okvira zaštite sigurnosne zone.[2]

24. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Posebni izaslanik UN Yasushi Akashi izjavio novinarima u Zagrebu da Srbi u Goraždu uglavnom poštuju ultimatum, te da nema potrebe za zračnim udarima. Vođa Bosanskih Srba Karadžić izjavio u Beogradu da nema razloga za bombardiranje, jer Srbi u potpunosti poštuju sporazum sklopljen s UN u Beogradu.[2]
  • Zatišje je u Goraždu nastalo kada je postrojbe UNPROFOR-a u subotu 23. travnja navečer ušla u Goražde a zrakoplovi NATO-a nadlijetali grad.[2]
  • U srpskim bombardiranjima Goražda od početka ofenzive 29. ožujka poginulo 715 osoba a 1970 ih je ranjeno, objavila glasnogovornica UNCHR-a Sylvana Foa.[2]

25. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Moj posjet Beogradu uvjetovali smo otvaranjem komunikacija, i na to nismo dobili izravan odgovor. Beograd i posredno i izravno šalje poruke da želi pregovarati. Mi jesno za normalizaciju, ali će njezina brzina ovisiti o procesu reintegracije okupiranih područja, izjavio dr. Mate Granić u intervjuu Večernjem listu.[2]
  • Dok je Srba postojat će tri srpske države - Srbija, republika srpska i republika srpska krajina, izjavio Milan Martić na komemorativnom skupu u Jasenovcu, kome su, među ostalima, prisustvovali iz Beograda Buba Morina, Klara Mandić, Borislav Mikelić, a umjesto očekivanog patrijarha Pavla stigao je episkop slavonski Lukijan.[2]
  • Jačamo hrvatski loby, želimo izgraditi zajedništvo iseljenih Hrvata kakvo su postigli drugi iseljenički narodi, poput Židova, Iraca, Talijana, Poljaka, rekao ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Hrvatskog informativnog centra Ante Beljo u intervjuu Večernjem listu.[2]

26. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Iz srpske agresivne politike osvajanja tuđih teritorija izrastao je brutalan rat u Hrvatskoj i BiH, rekao predsjednik Sabora Stjepan Mesić, koji je vodio višestranačko izaslanstvo Sabora u razgovoru s izaslanstvom ruske državne Dume u Zagrebu.[2]
  • General-pukovnik Ante Roso razriješen, na sjednici Predsjedničkog vijeća Herceg-Bosne u Mostaru, dužnosti načelnika glavnog stožera HVO-a i imenova, u ime hrvatskog naroda, na najvišu dužnost u Združeno zapovjedništvo HVO-a i Armije BiH.[2]
  • Slobodan Milošević iz Srbije, bosanski vođa Radova Karadžić i general Ratko Mladić opsjednuti su psihopatskom mržnjom. Bez grižnje savjesti ubijaju civile u Goraždu, jer, ti ljudi pripadaju drugoj vjeri, piše Anthony Lewis u New York Timesu.[2]
  • Izvaci iz zadnje knjige preminulog američkog predsjednika Nixona pokazuju da je bio vrlo kritičan prema politici sadašnjeg predsjednika prema Bosni, koja je bila meka, slaba i neodlučna.[2]

27. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Zapovjednik Hrvatske vojske zbornog područja Osijek, general-bojnik Đuro Dečak, izjavio na konferenciji za novinare u Osijeku da odredbe Zagrebačkog sporazuma nisu u Istočnom sektoru u cijelosti provedene, jer srpska strana još nije premjestila teško oružje na udaljenost od 10 kilometara od crte prekida vatre.[2]
  • U Londonu počela rad Skupina za kontakte predstavnika SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, UN i Europske unije, čiji je zadatak rješavanje krize u bivšoj Jugoslaviji.[2]
  • Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Yasushi Akashi smatra da zračni napadi oko Goražda trenutačno nisu potrebni jer su snage bosanskih Srba povukle teško naoružanje izvan zone isključenja 20 kilometara oko grada, objavljeno u priopćenju UNPROFOR-a u Zagrebu.[2]
  • Vijeće sigurnosti UN odobrilo slanje dodatnih 6.500 vojnika snagama UNPROFOR-a na području bivše Jugoslavije.[2]

28. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman priopćio američkom veleposlaniku u Hrvatskoj Peteru Galbraithu, kojega je primio u Predsjedničkim dvorima, da će se odmah pristupiti pregovorima o zaključenju sporazuma Vlade RH i Vlade SAD o gospodarskoj, tehničkoj i drugoj pomoći.[2]
  • Voditelj delegacije Republike Hrvatske za pregovore sa Srbima iz privremeno okupiranih teritorija ing. Hrvoje Šarinić uputio posebnom izaslaniku glavnog tajnika UN Yasushiju Akashiju pismo, u kojem stoji da srpska strana nije izvršila brojne obveze koje je preuzela Sporazumom o prekidu vatre, od kojih posebno ističe izvlačenje teškog oružja, razdvajanje snaga, te da nije prihvatila rad policije prema prijedlogu UNCIVPOL-a.[2]

29. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima posebnog izaslanika američkog Predsjednika za bivšu Jugoslaviju Charlesa Redmana.[2]
  • Hrvatska i SAD potpisale u Zagrebu prvi financijski dogovor o američkom kreditu od deset milijuna dolara za uvoz pamuka.[2]

30. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Parlamentarci iz više desetaka zemalja sa svih kontinenata okupljeni u Europskom parlamentu u Bruxellesu uputili apel svjetskoj javnosti da se zaustavi srpski agresor u Bosni i da se žrtvama agresije ukine embargo na oružje.[2]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. travnja – 10. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. travnja – 30. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.