Prijeđi na sadržaj

Kronologija Domovinskog rata: travanj 1993.

Izvor: Wikipedija


1. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Nezadovoljni smo s UNPROFOR-om i njegovim djelovanjem u Istočnom sektoru, rekao B. Glavaš, predsjednik osječke vlade i istakao kako je za njegova mandata protjerano 5.000 nesrba, a 600 ljudi je ubijeno.[1]
  • Beogradski Vrhovni vojni sud osudio na smrt Vukovarce koji su zamijenjeni 1992. godine.[1]
  • Reportaža britanske televizijske mreže ITN o masovnom stratištu Hrvata na Ovčari potresla svijet.[1]
  • U Italiji sve žešća kampanja protiv Hrvatske - započeli su je fašisti i iredentisti, a priključili su im se i političari koji najčešće traže reviziju Osimskih sporazuma.[1]
  • Počelo suđenje u Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu - Srbija optužena za genocid.[1]
  • Vijeće sigurnosti osnažilo zabranu letenje nad BiH stavivši ju pod strogi nadzor oko 100 NATO-vih zrakoplova.[1]

2. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Najavjeni pregovori hrvatskih vlasti iz Ogulina i delegacije pobunjenih Srba iz Plaškog.[1]
  • Norveški ministar vanjskih poslova Thorvald Stoltenberg (61) prihvatio ponudu glavnog tajnika UN da zamijeni Cyrusa Vancea na mjestu mirovnog posrednika UN za područje bivše Jugoslavije.[1]
  • Pobunjeni Srbi maljutkama gađali Skradin.[1]
  • U Travniku dogovor čelnika civilnih vlasti, predstavnika HVO-a i Armije BiH da političke stranke, civilne vlasti i vojne postrojbe počnu stvarati zajedničko zapovjedništvo.[1]
  • Washington pojačava pritisak za ukidanje embarga na oružje za BiH.[1]

3. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Italija odobrila NATO-u korištenje baza na svom tlu.[1]
  • Luftwaffe daje ključne posade izviđačkih zrakoplova HATO-a u misijama u BiH.[1]
  • Završeno drugo ročište Međunarodnog suda pravde u Den Haagu kojem je BiH podnijela tužbu protiv tzv. SR Jugoslavije zbog agresije i genocida.[1]
  • Samoproglašeni parlament Srba u BiH odbacio na zasjedanju u Bileći Vance-Owenov mirovni plan.[1]
  • U povodu izglasavanja 815. rezolucije Vijeća sigurnosti UN, kojom se ističe da su područja Republike Hrvatske pod zaštitom UNPROFOR-a sastavni dio Hrvatske, Srbi s tog područja poslali prosvjedno pismo glavnom tajniku UN.[1]

4. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Visoka povjerenica UN za izbjeglice Sadako Ogata od Boutrosa Ghalija zatražila hitnu pomoć za umiruću Srebrenicu.[1]
  • Francuska spremna poslati u Italiju 10 zrakoplova mirage 2000 C i četiri izviđačka miragea CR, kao pomoć u provedbi zaštitne zone zabranjenog leta iznad BiH.[1]
  • Lovac na ratne zločince Simon Wisenthal optužio Hrvatsku da je fašistička zemlja, a od njegove izjave date u talijanskoj Corriera della Sera ogradila se i Židovska općina u Zagrebu.[1]

5. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • U Ženevi nastavljeni pregovor hrvatske Vlade i pobunjenih Srba, očekuje se potpisivanje sporazuma o načinu provedbe Rezolucije 802 Vijeća sigurnosti.[1]
  • Zapadnoeuropska unija odlučila sudjelovati u pooštrenim sankcijama protiv Beograda.[1]
  • Posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije Tadeusz Mazowiecki izjasnio se za jači međunarodni pritisak u bosanskom ratu.[1]
  • Američki državni tajnik Warren Christopher izjavio da su bosanski Srbi propustili priliku za mir i da je s ruskim kolegom razgovarao o novim sankcijama protiv Srbije.[1]
  • Srbija i Crna Gora pred Međunarodnim sudom u Hagu našle se u neugodnoj situaciji.[1]

6. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • David Howell, visoki dužnosnik britanske Konzervativne stranke premijera Johna Majora, izjavio kako je došlo vrijeme za vojnu intervenciju Zapada, kojom bi se okončale borbe u BiH.[1]
  • Prema mišljenju američkog državnog tajnika Warrena Christophera, Srbi u BiH nisu spremni prihvatiti mirovni plan jer su već zauzeli prevelik dio Bosne.[1]
  • U Ženevi nastavljene pregovori o sukcesiji bivše Jugoslavije, ali bez većih rezultata, jer su pregovarači SR Jugoslavije napustili pregovore pristavši da sudjeluju samo kad se bude raspravljalo o sukcesiji bivših saveznih arhiva.[1]
  • U sarajevski zračnoj luci održan sastanak vojnih izaslanstva Armije BiH, HVO-a i vojske bosanskih Srba.[1]
  • Sarajevski radi i televizija nastavljaju s medijskom propagandom protiv Hrvata u BiH poistovjećujući Hrvate sa srpskim fašistima.[1]
  • Ne prestaju napadi srpskog neprijatelja na zadarsko-biogradsko zaleđe.[1]

7. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • U Ženevi predstavnici hrvatske Vlade i pobunjenih Srba potpisali sporazum o provedbi Rezolucije 802.[1]
  • Sve tri zaraćene strane u BiH postigle sporazum o produženju prekida vatre.[1]
  • Dalekometnim topništvom Srbi gađali stanovnike Srebrenice.[1]
  • Nastavlja se etničko čišćenje banjalučke regije iz koje je Crveni križ prihvatio 37 Hrvata.[1]
  • U Prozoru održan sastanak između HVO-a i Armije BiH na kojem su razmatrana pitanja prekida vatre između te dvije zaraćene strane na istočnom dijelu općine Rama-Prozor.[1]
  • U Mostaru između HVO-a i Armije BiH nema sukoba, ali ni dogovora o nekom trajem prekidu neprijateljstva.[1]

8. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Za građane Hrvatske prestali važit crveni YU-pasoši, u inozemstvo mogu samo sa hrvatskom putovnicom.[1]
  • Francuski i Nizozemski ratni zrakoplovi stigli u dvije talijanske vojne baze odakle će kretati u misiju nadzora bosanskohercegovačkog zračnog prostora.[1]
  • Srbi uveli takse za sve brodove koji plove 588 kilometara dugim putem Dunavom kroz Jugoslaviju, do sada su je morali plaćati samo njemački i austrijski brodari.[1]
  • Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH do sada evidentirao 136.840 poginulih.[1]

9. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Mirovni posrednik EZ lord Owen upozorio međunarodnu zajednicu da bi mogla biti prisiljena izvesti specifičnu i pozorno odmjerenu vojnu akciju u bivšoj Jugoslaviji.[1]

10. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Njemački ustavni sud odbio tužbe liberala i oporbenih socijaldemokrata, čime je dao zeleno svjetlo za sudjelovanje njemačkih pilota u AWACS-ima u sklopu akcije NATO-a za nadzor bosanskog neba.[1]
  • Makedonija postala 181. članica Ujedinjenih naroda.[1]

22. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Završen posjet predsjednika Tuđmana SAD, gdje se sastao s američkim predsjednikom i potpredsjednikom, s drugim istaknutim predstavnicima američke politike, s više od deset predsjednika drugih država, te s najistaknutijim vođama židovske zajednice u SAD.[2]
  • Četnici raketirali Pirovac.[2]
  • U napadu pripadnika Armije Bih na konjičko selo Vrci ubijeno 7 tamošnjih Hrvata.[2]
  • UN zahtijeva da se srpske snage u potpunosti pokore Rezoluciji 819, te da Hrvati i Muslimani prekinu sukobe u BiH. Američki predsjednik Bill Clinton još ne uspijeva postići sugelasnost za vojnu akciju protiv Srba.[2]

23. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • U istočnoj Slavoniji Srbi i dalje crpe naftu na polju pokraj Đeletovaca, što je međunarodni kriminal i kršenje embarga UN.[2]
  • U raketnom napadu na Biograd ozlijeđena tri civila.[2]
  • U Mostaru održan sastanak predstavnika hrvatskog naroda u organima Republike BiH, zaključeno da su Muslimani uzurpirali svu vlast u Republici.[2]
  • U selima sjeverne Hercegovine, na području općine Konjić, muslimanske snage i dalje čine masakre nad Hrvatima.[2]
  • U Mostaru utemeljena Muslimanska demokratska stranka BiH, za predsjednika izabran Mirsad Bakšić.[2]
  • Muslimanske snage granatirale Vitez.[2]
  • Predsjednik SRJ Dobrica Ćosić, prema osobnoj izjavi, sklon prihvatiti Vance-Owenov plan.[2]
  • Glavni tajnik PEN-a Alexsandre Blokh izjavio u Dubrovniku kako nema sumnje da su Srbi i Srbija agresori.[2]

24. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Američka administracija podijeljena glede politike prema krizi na Balkanu - Ovo je najveći problem vanjske politike s kojim smo se suočili i mi i naši saveznici - rekao Clinton.[2]
  • U oružanom napadu pripadnika Armije BiH na selo Miletiće pokraj Travnika brutalno ubijeno 5 mještana - Hrvata, a u oružanom napadu pripadnika Armije BiH na grad Fojnicu ubijeno je 8 Hrvata.[2]

25. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Potpisan hrvatsko-muslimanski sporazum o prekidu sukoba u BiH.[2]
  • U Mostaru se stanje postupno normalizira - Armija BiH i HVO napustili sve prostore na desnoj obali Neretve.[2]
  • Zemlje EZ-a više ne isključuju mogućnost zračnih napada na srpske snage u BiH, ali su protiv naoružavanja Muslimana.[2]
  • Većina Amerikanaca odobrava mogućnost da SAD pokrenu zračne napade kako bi zaustavili sukobe u BiH.[2]

26. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Zadar i okolicu pobunjeni Srbi ne prestaju granatirati, opća opasnost na snazi više od deset dana.[2]
  • Nakon potpisanog mira između Hrvata i Muslimana, stanje u Vitezu polako se noramlizira, izgrede čine jedino Mudžahedini pristigli iz islamskih zemalja, od čijih se postupaka ogradio Enver Hadžiasanović, zapovjednik 3. korpusa Armije BiH.[2]
  • Češki predsjednik Vaclav Havel podržava vojnu akciju protiv Srba.[2]
  • Planeri KESS-a predviđaju da će sankcije UN SRJ u vrlo kratkom vremenu baciti na koljena.[2]

27. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Prema svjedočenjima posljednjih izbjeglih Hrvata iz vrličkog kraja, njihova imovina postaje vlasništvo novonaseljenih Srba iz BiH i Srbije.[2]
  • Sedam dana zaredom na biogradskom području traje opća opasnost.[2]
  • Nakon što su zastupnici skupštine tzv. republike srpske u BiH odbili Vance-Owenov plan, počela još jedna opća ofenziva četnika i jugovojske na područja odgovornosti Drugog korpusa Armije BiH.[2]
  • Organizacija islamske konferencije (OIC) pozvala UN da upotrijebi sva sredstva kako bi se zaustavio genocid nad Muslimanima u BiH.[2]
  • Owen Miloševića u Beogradu utjerao u laž - vojska SRJ razarala Srebrenicu.[2]
  • Poslije pooštravanja sankcija Beograd posprema svoja 3.450 skloništa, u koja se može smjestiti nešto više od 332.000 ljudi.[2]

28. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Dok državnici Zapada pozdravljaju najnoviju Jeljcinovu izjavu da Rusija neće biti pokrovitelj srpskih nacionalista, ruski parlament opet pokušava zaštititi Srbe.[2]
  • Američko Ministarstvo financija zaplijenilo pet od šest brodova i nova, vlasništvo tzv. SR Jugoslavije.[2]
  • Srbi u Bosni zaprijetili su da će bombardirati britanske trupe UNPROFOR-a u središnjoj Bosni u slučaju zračnog napada NATO-a.[2]
  • Podmornica nizozemske Kraljevske mornarice mjesecima luta Jadranskim morem s jedinim zadatkom - da prisluškuje srpske vojne komunikacije.[2]

29. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Zločinačka srpska vojska tenkovima napala Novigrad.[2]
  • Predsjednik Amerike Bill Clinton zalaže se za strože mjere protiv srpskih snaga u BiH - njegov zapovjednik zrakoplovstva ocjenjuje da bi bombardiranje srpskih topničkih položaja bilo vrlo učinkovito.[2]

30. travnja

[uredi | uredi kôd]
  • Ruski parlament naredio predstavniku Rusije pri Vijeću sigurnosti UN da stavi veto na svaku rezoluciju o vojnoj intervenciji u Bosni i Hercegovini.[2]
  • Ministar vanjskih poslova BiH Haris Silajdžić kazao intervjuu za BBC da ne može biti sigurnosnih zona u Bosni i Hercegovini dok su u njih uperene topovskih cijevi.[2]
  • Nakon topničkog napada Biograd pretrpio i helikopterski napad.[2]


Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al am an ao ap aq Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. travnja – 10. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. travnja – 30. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.