Kronologija Domovinskog rata: prosinac 1992.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Uvjeren sam da će Srbija napokon biti prisiljena prihvatiti da nije mogla stvoriti 'veliku Srbiju' od dijelova Hrvatske i da neće moći priključiti BiH Srbiji i njihovoj trećoj Jugoslaviji, izjavio na konferenciji za tisak u Zagrebu dr. Franjo Tuđman.[1]
  • Komisija UN za ljudska prava prihvatila u Ženevi Rezoluciju o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, što je značajan korak u smjeru kvalificiranja zločina učinjenih u BiH i Hrvatskoj kao genocida.[1]

2. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Srpske vlasti protjerale još 522 Hrvata i Muslimana iz Bosanske Posavine.[1]
  • U četničkom granatiranju Tuzle 9 poginulih i 26 ranjenih.[1]
  • Rezolucijom Komisije UN za ljudska prava, koja je usvojena u Ženevi, Srbija (Jugoslavija) odgovorna za kršenje ljudskih prava, etnička čišćenja u BiH i Hrvatskoj, rušenja naselja, ubijanje civila.[1]
  • Austrijska policija priopćuje da su Miloševićevi i Karadžićevi sljedbenici stvorili u pokrajini Salzburg središnjicu srpske mafije.[1]

3. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatske snage spriječile upad dviju četničkih diverzantskih grupa na hrvatski slobodni teritorij nedaleko Skradina.[1]
  • U baranjsko selo Popovac doselilo 150 srpskih obitelji, koje su odmah dobile kuće, stoku, zemlju i repromaterijal - imovinu otetu od Hrvata.[1]
  • Liječnici duboko impresionirani teškim fizičkim i psihičkim zlostavljanjima ljudi u srbijanskim logorima, istaknuto na simpoziju u Zagrebu o zdravstvenim problemima žrtava zlostavljanja u konclogorima.[1]
  • Parlamentarna skupština Zapadnoeuropske unije (WEU) zatražila od članica tog obrambenog saveza da razmotre planove za moguću vojnu intervenciju u BiH.[1]
  • Njemački šef diplomacije Klaus Kinkel poslao pisma predsjedavajućem EZ i opunomoćeniku UN za ljudska prava, Douglasu Hurdu i Tadeuszu Mazowieckom, u kojima ih podsjeća na masovna silovanja muslimanskih i hrvatskih žena u BiH, te zahtijeva da zločinci krivično odgovaraju.[1]
  • UN razmatraju Nacrt rezolucije o ljudskim pravima na području bivše Jugoslavije, koji bi bio do sada najžešća osuda Srbije.[1]
  • Srpske jedinice u Bosni imaju oko 90.000 ljudi, koje podupire 20.000 pripadnika neregularnih snaga, te nekoliko tisuća vikend ratnika koji dolaze na povremene pljačkaške pohode u Bosnu, procjenjuje londonski Times.[1]

4. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska policija vratila s prijelaza u Turnju francuske unproforce koji su bez deklaracije vozili u Kladušu 45 tona brašna.[1]
  • Bivši američki predsjednik Ronald Reagan pozvao NATO na intervenciju u BiH, u govoru koji je održao na Sveučilištu u Oxfordu.[1]
  • Ekumensko vijeće crkava osudilo u Ženevi kolektivno silovanje žena u logorima koji su namjerno s takvim ciljem otvoreni u BiH.[1]
  • Na sastanku radne grupe za humanitarna pitanja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi, hrvatski predsjednik dr. Mate Granić iznio probleme izbjegličke krize u Hrvatskoj, te upozorio na neefikasnost UNPROFOR-a u razoružavanju tzv. srpske specijalne policije i odbijanje kninskih vlasti da prihvate Vanceov plan.[1]

5. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Seksualno zlostavljanje žena najveći je zločin ovoga rata, rekao kardinal dr. Franjo Kuharić na konferenciji za novinare u Zagrebu.[1]
  • Dvjestotinjak dana četničkih krvavih orgija u Bosanskoj Posavini odnijelo u smrt 150 civila uz 700 ranjenih, odgovor je iz Slavonskog Broda potpredsjedniku Sabora Milanu Đukiću, zabrinutom za sudbinu Srba na ovom području.[1]
  • Trideset tisuća prognanika osječke općine uputilo pismo B. Ghaliju i S. Nambiaru u kojem upozoravaju da su već drugu godinu prognanici iz svojih domova.[1]
  • Slovenski predsjednik Milan Kučan izjavio Reuteru da treba ukinuti međunarodni embargo na uvoz oružja u BiH.[1]

6. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Turski predsjednik Turgut Ozal poziva predsjednika SAD Georgea Busha da povede vojnu operaciju u BiH.[1]

7. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatsko novinarsko društvo primljeno u IFJ (Međunarodna novinarska federacija), koja učlanjuje 300.000 novinara iz 69 zemalja.[1]
  • Spašene zemljišne knjige, zbirke isprava i ostali akti okupiranog Vukovara.[1]
  • Pripadnici HVO i Armije BiH u protuofenzivi kod Teslićalikvidirali 50 četnika.[1]
  • Ruski plaćenici obučavaju srpske vojnike za rat u BiH, i inozemne su mjerodavne procjene.[1]

8. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska delegacija vratila se s Istanbulske i Islamske konferencije u Jeddahu gdje su konačno uklonjeni protuhrvatski učinci beogradske diplomacije.[1]
  • U srbočetničkoj agresiji odneseno dosad samo iz hrvatskih muzeja više od 135.000 izložaka.[1]

9. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Povjereništva obrovačke i benkovačke općine poslala molbu hrvatskim vlastima da se zbog četničkog terora preostalo hrvatsko stanovništvo hitno evakuira u Zadar.[1]
  • Francuska dobrotvorna organizacija Liječnici bez granica otkrila 10 novih konclogora u BiH i Srbiji.[1]

10. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman pomilovao 94 osobe pravomoćno osuđene zbog pripremanja oružane pobune protiv Republike Hrvatske.[1]
  • Iz benkovačke općine protjerano još 29 Hrvata.[1]
  • Vijeće sigurnosti UN objavilo priopćenje o srpskoj ofenzivi u BiH.[1]

11. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Iako Mirovne snage UN nisu u Hrvatskoj izvršile svoju zadaću, mi im zahvaljujemo jer su donijele prestanak rata, izjavio dr. Franjo Tuđman stranim novinarima u Zagrebu.[2]
  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u pismu predsjedniku Vijeća sigurnosti UN iznio 12 preduvjeta za trajan mir.[2]
  • Franjevački provincijali Hrvatske i BiH uputili pismo svjetskoj javnosti da se spase životi ljudi u BiH.[2]
  • Neki naši političari govore da su Hrvati i Slovenci nervirali Beograd i tako skrivili rat, to su razmišljanja Chamberlaina i Bonneta iz 1938. godine, kaže francuski filozof Alain Finkielkraut.[2]

12. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Na Godišnjoj skupštini Hrvatskog filozofskog društva u Zagrebu prihvaćena javna izjava o političkim zloupotrebama ovog društva za bivšeg režima.[2]
  • Uskoro bi mogao početi organizirani povratak raseljenih osoba u sektoru Zapad pod kontrolom UNPROFOR-a, koji bi započeo u Pakracu, potvrdio Michael Platzer, pomoćnik ureda UN u Beču.[2]
  • NATO će učiniti u BiH sve što od njega zatraži Svjetska organizacija, ali na svoju ruku neće djelovati, izjavio glavni tajnik NATO-a Manfred Woerner.[2]
  • Europska dvanaestorica priznala u Edinburghu kako većina londonskih odluka nije provedena u djelo i ponavljaju da neće prihvatiti osvajanja teritorija u BiH silom.[2]
  • Vrhunski vojni stručnjaci NATO na seminaru u Ateni iskazali uvjerenost da bi kompletna srbijanska teška artiljerija, zahvaljujući najsuvremenijim tehničkim pomagalima, mogla biti uništena za jednu noć.[2]

13. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Uz agresiju i sve njene posljedice, prava je opasnost za Hrvatsku u nezrelosti pojedinaca koji, rukovođeni isključivo vlastitom ambicijom, tužakaju Hrvatsku i ne vode računa za opću hrvatsku stvar,piše u uvodniku zagrebački dnevnik Večernji list.[2]
  • Hrvatsku je bilo moguće razoriti, ali je nije bilo moguće pokoriti, izjavio poznati jugodisident Milovan Đilas novinaru Večernjeg lista u Beogradu.[2]
  • Junački otpor branitelja u trokutu Orašje-Gradačac-Brčko izuzetno je velik doprinos budućem oslobađanju cijele Bosne, smatraju vojni stručnjaci u Zagrebu.[2]
  • Srpska politika u BiH je zločinačka i tu ne treba očekivati pomak, no iznenađuje upornost muslimanskog vrha za unitarnom državom, izjavio novinarima u Mostaru Božo Rajić, glasnogovornik Ureda obrane HZ Herceg-Bosne.[2]
  • SAD će pokušati uvjeriti saveznike da upotrijebe silu protiv srpskog zrakoplovstva koje krši zabranu nadlijetanja BiH, izjavio američki državni tajnik L. Eagleburger.[2]

14. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Događaji u Armiji BiH pokazuju ispravnost upozorenja HVO da se jugovojska sprema za ubijanje svih nesrba.[2]
  • Srpska agresija prijeti Europi, istaknuto na otvaranju sastanka ministara vanjskih poslova KESS-a u Stockholmu.[2]

15. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Izvršni odbor direktora Međunarodnog monetarnog fonda u Washingtonu praktički odobrio učlanjenje Hrvatske u tu instituciju.[2]
  • Predstavnici Zajednice Srba u Hrvatskoj, na primanju kod predsjednika Tuđmana, istakli da ekstremni Srbi oružjem sprečavaju da područja pod zaštitom UNPROFOR-a prihvate ustavno-pravni poredak Hrvatske.[2]
  • Četnički udari na položaje hrvatskih branitelja na drniškom bojištu postaju svakodnevni, a kenijski bataljun UNPROFOR-a samo bilježi napade.[2]
  • Prema posljednjim izvješćima policije, socijalnih službi i zdravstva BiH, dosad u toj državi poginulo, ubijeno i nestalo oko 130.000 osoba.[2]
  • Prema podacima Visokog komesarijata UN za izbjeglice, najviše je izbjeglica u BiH: 810.000, a čak 1,620.000 treba humanitarnu pomoć. Slijedi Hrvatska sa 705.000, Srbija sa 433.000, Crna Gora 62.000, Slovenija 51.000 i Makedonija sa 19.000.[2]
  • UN zatražili da NATO isplanira vojnu akciju za rješenje rata u bivšoj Jugoslaviji.[2]

16. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Više od 25.000 prognanika iz BiH prešlo za tri mjeseca na kontrolnom punktu UNPROFOR-a kod Novske u Hrvatsku.[2]
  • Američki državni tajnik Lawrence Eagleburger izjavio da će Milošević, Karadžić i Mladić morati objasniti ponašaju li se njihove vojske u skladu s međunarodnim pravom i zatražio osnivanje suda za ratne zločine.[2]

17. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman primio u Zagrebu lorda Owena i Cyrusa Vancea, te Aliju Izetbegovića. Dogovoreno da se sudionici razgovora 28. i 29. prosinca sastanu s Boutrosom Ghalijem u Ženevi.[2]
  • Ministri KESS-a jasno u Stockholmu definirali agresiju na BiH i Hrvatsku kao agresiju Srbije i njezine vojske.[2]
  • Analize pokazuju da JNA nije bila spremna na rat protiv Slovenije, u Hrvatskoj su pripreme bile uspješnije i na kraju u ratu protiv BiH pokazala je svu svoju izrođenost, izjavio predsjednik Slovenije Milan Kučan u intervjuu za Večernji list.[2]
  • Banda četnika Bore Živanovića najavljuje protjerivanje 24 hrvatske obitelji iz Kneževih Vinograda, a do Nove godine potpuno etničko čišćenje Baranje.[2]
  • Europski parlament u Strasbourgu zatražio da se sistematska silovanja u BiH tretiraju kao ratni zločini i da se počiniocima sudi.[2]
  • SAD su ponovno spremne preispitati u Vijeću sigurnosti UN embargo na isporuku oružja BiH, izjavio u Ženevi američki državni tajnik Eagleburger.[2]
  • Ministar inozemnih poslova Republike Hrvatske dr. Mate Granić založio se u Generalnoj skupštini UN za proširenje mandata UNPROFOR-a, uključujući i upotrebu sile na području bivše Jugoslavije.[2]

18. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Karlovac stiglo 11 autobusa sa 450 izbjeglica iz logora Manjača kod Banje Luke.[2]
  • Hrvati u Vojvodini zahtijevaju ustanovljenje Hrvatskog nacionalnog vijeća za ostvarivanje njihovih prava, izjavio dr. Bela Tonković, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine.[2]
  • Opća skupština UN u posljednji tren odgodila glasovanja o Rezoluciji o stanju u BiH, radi usklađivanja stajališta članica EZ.[2]

19. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U našičkoj općini 64 stanovnika srpske nacionalnosti dobilo je oprost i vratilo se kućama.[2]
  • Prema istraživanjima centra za ispitivanje ratnih zločina u Zenici i 350.000 svjedočenja, u BiH je silovano 30.000 žena, rečeno na koordinacijskom sastanku 50 humanitarnih organizacija u zagrebačkoj džamiji.[2]
  • Srbija čini organizirani zločin, služeći se staljinističko-hitlerovskim metodama, prenose talijanske agencije ocjenu predsjednika Italije Oscara Luigija Scalfara.[2]
  • Opća skupština UN naredila Vijeću sigurnosti oštrom Rezolucijom najodlučnije mjere protiv srpske agresije.[2]

20. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Dubrovniku agresijom oštećeno 22 posto svih zgrada, a u cijeloj općini 30 posto, rezultat je istraživanja Nacionalnog odbora za zaštitu Dubrovnika i međunarodnih eksperata, na čelu s poznatim stručnjakom Vijeća Europe Colinom Kaiserom.[2]
  • Hrvatska zajednica Herceg-Bosna jest i bit će izraz volje hrvatskog naroda u smislu ostvarenja svojih prava u BiH i prava na BiH, stoji u priopćenju predsjednika HZ Herceg-Bosne Mate Bobana.[2]

21. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Novoimenovani veleposlanik Republike Hrvatske u BiH dr. Zdravko Sančević predao u Sarajevu vjerodajnice predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću.[3]
  • Obustavljen postupak protiv 150 Srba, 40 Hrvata i desetak osoba drugih nacionalnosti, priopćeno u zagrebačkom Vojnom sudu, primjenom Zakona o oprostu.[3]
  • Predsjednik dr. Tuđman pomilovao 94 osobe, i to građana srpske nacionalnosti, pravomoćno osuđenih zbog oružane pobune protiv Hrvatske i pripadnika Hrvatske vojske, osuđenih za krivična djela.[3]
  • Bivši zatočenici logora Manjača smješteni u Karlovcu (oko 2.500) pripremaju štrajk glađu u znak solidarnosti s još 529 zatočenika koji su iz Manjače 13. prosinca odvedeni u nepoznatom pravcu.[3]
  • Ured predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosna priopćuje da ne stoji tvrdnja Alije Izetbegovića da Mate Boban odustaje od koncepta HZ HB.[3]
  • Socijalistička partija Srbije i Milošević pobijedili na izborima u Srbiji u 156 općina s 2,345.460 glasova, a slijedi Milan Panić s 1,463.398 glasova, a na izbore izišlo više od 60 posto birača.[3]

22. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Dio od oko 500 logoraša, koji su 13. prosinca odvedeni iz konclogora Manjača, pronađen potkraj prošlog tjedna u logoru Batković kod Bijeljine, priopćio zagrebački odjel Međunarodnog Crvenog križa.[3]
  • Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel, na berlinskoj radiopostaji Rias, založio se za potpunu međunarodnu izolaciju Srbije.[3]
  • Okružno javno tužiteljstvo u Splitu podiglo optužnicu protiv 29 oficira tzv. JNA, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, te protiv civilnog stanovništva.[3]

23. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Stalna misija Kenije pri UN priopćila Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN da Kenija smatra Hrvatsku samostalnom i suverenom državom od dana primanja u UN.[3]

24. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Ambasadori Hrvatske i Gvatemale pri UN, dr. Mario Nobilo i Julio Armando Herrera, potpisali zajedničku izjavu o uspostavljanje diplomatskih odnosa.[3]
  • Beogradska je hegemonistička politika uporno nastojala pridobiti područja koja su do 1918. bila izvan Srbije, zatrti sve posebnosti i od jugoslavenske države stvoriti veliku Srbiju, izjavio akademik Ljubo Boban na simpoziju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.[3]

25. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Zenički Centar za istraživanje ratnih zločina i genocida nad Muslimanima prikupio 350.000 jediničnih informacija o zločinima srpskih agresora, evidentirao 17.000 nestalih i ubijenih, te prikupio podatke i fotografije 500 ratnih zločinaca, među kojima 32 žene, čija je specijalnost bila kastriranje neprijatelja.[3]

26. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik dr. Franjo Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu ministra vanjskih poslova BiH Harisa Silajdžića sa suradnicima, radi dogovora o predstojećim sastancima u Ženevi i problemima izbjeglica.[3]
  • Na području pod kontrolom UNPROFOR-a u Istočnom sektoru ubijeno više od 600 Hrvata, a više tisuća protjerano. Molimo vas da utječete da bi se Vanceov plan pomaknuo s mrtve točke, zatražio pri susretu u Osijeku predsjednik Izvršnog vijeća toga grada Branimir Glavaš od ruskog ambasadora Leonida Kerestedijanca.[3]

27. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Ženevi, uz sudjelovanje mirovnih pregovarača Vancea i Owena, pregovarali predsjednici Hrvatske i BiH, dr. Tuđman i Izetbegović.[3]
  • U Zagrebu otvoreni tajni dosjei Anketne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i pomagača u Hrvatskoj bivše Jugoslavije, iz kojih je evidentan progon hrvatskih intelektualaca koji su djelovali u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske od 1941-1945. godine.[3]
  • Vijeće sigurnosti UN odugovlači s Rezolucijom o korištenju sile u zaštiti zračnog prostora BiH, javljaju novinski izvjestioci iz New Yorka.[3]
  • Ubojstva i protjerivanja nesrpskog stanovništva u Baranji nakon dolaska UNPROFORa čak se pojačavaju. Od 14. travnja četnici ubili više od 90, a protjerali 2.100 osoba, rekao u Osijeku ruskom ambasadoru u Hrvatskoj Leonidu Kerestedijancu povjerenik hrvatske Vlade za Baranju Marko Kvesić.[3]
  • - Tri dana 386 izbjeglica iz BiH, kojima je osiguran smještaj u Poljskoj, Švedskoj i Finskoj, smrzava se u posebnoj kompoziciji na kolodvoru u Čakovcu jer nemaju odobrenje za prolaz kroz susjednu Mađarsku.[3]

28. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Boutros Ghali i oba supredsjedatelja, Vance i Owen, dijele mišljenje da Hrvatska daje puni prilog mirnom rješenju krize, no smatraju da je glavni problem rat u BiH, istaknuo dr. Franjo Tuđman novinarima u Ženevi.[3]
  • Nismo si mogli priuštiti laži, jer bi one bile pogubne za vjerodostojnost naših vijesti, a u Zagrebu je bilo svakodnevno 40-50 stranih TV ekipa, izjavio za Večernji list direktor Hrvatske radiotelevizije Antun Vrdoljak.[3]
  • Izaslanstvo Francuskog episkopata, na čelu s predsjednikom Biskupske konferencije Francuske, Josephom Duvalom, posjetilo Pakrac i Lipik i razgledalo ruševine tamošnjih župnih crkava, koje su četnici razorili.[3]
  • Predsjednik tzv. SR Jugoslavije Dobrica Ćosić ocijenio, nakon razgovora s Boutrosom Ghalijem u Ženevi, da su opasnosti vojne intervencije u BiH vrlo ozbiljne, a do normalizacije odnosa s Hrvatskom neće doći dok se ne ostvari Vanceov plan i ne riješi pitanje Srba u Hrvatskoj, prenosi njegove riječi Radio Beograd.[3]
  • U Bosni se mirovni pregovori iscrpljuju, postoje informacije o koncentracijskim logorima, divljačkim kršenjima ljudskih prava, svi međunarodni promatrači govore o srpskoj agresiji i zakonito je razoružati agresora, rekao vatikanski premijer Angelo Sodano dnevniku La Stampa.[3]
  • Međunarodna će zajednica svim trima stranama u BiH predložiti nacrt budućeg ustavnog i teritorijalnog rješenja BiH, izjavio dr. Tuđman u Zagrebu po povratku iz Ženeve.[3]

29. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Francuska je vlada bila vrlo spora u razumijevanju stanja u Hrvatskoj, rekao monsignor Joseph Cuval, predsjednik Biskupske konferencije Francuske, nakon posjeta Lipiku, Pakracu i Đakovu.[3]
  • Protiv Beograda, Miloševića i Karadžića može igrati samo jedna karta - stvarni ultimatum ili sila, komentiraju hrvatska glasila skromne rezultate ženevskih razgovora.[3]
  • Skupština tzv. SR Jugoslavije izglasovala nepovjerenje premijeru Milanu Paniću i njegovoj vladi, a odluku većinom glasova donijela oba skupštinska vijeća, javlja Radio Beograd.[3]

30. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Još polovicom srpnja ove godine donijeli smo odluku da Hrvatska više ne može primati izbjeglice, no pod pritiskom hrvatske javnosti, međunarodna zajednice i same BiH dajemo tranzitne, ali i trajne, dozvole ulaska, rekao novinarima u Zagrebu potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Mate Granić.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. prosinca – 10. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 2,37 2,38 2,39 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. prosinca – 20. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. prosinca – 31. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.