Kronologija Domovinskog rata: siječanj 1992.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Novogodišnji poziv Pape s Trga Svetog Petra u Vatikanu svijetu da Hrvatsku ne ostavi samu.[1]
  • Dvije bombe i dvije rakete novogodišnja čestitka Daruvarčanima od jugosrpskog zrakoplovstva.[1]
  • Lovas, selo u vukovarskoj općini pred četničkim prijetnjama napustilo pedesetak mještana.[1]
  • Portugal, kao predsjedavajući EZ-a, istražio da se održavanje Mirovne konferencije o Jugoslaviji preseli iz Haaga u Bruxelles.[1]
  • SAD traže od svih strana u Jugoslaviji da poštuju svoje obveze prekida vatre i započnu istinski dijalog za političko rješenje krize.[1]
  • Američki kongresmen Jim Moody, u pratnji ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, obavio smotru četničkih terorističkih jedinica u Erdutu na okupiranom dijelu Hrvatske.[1]
  • Pripadnici kninskog korpusa jugovojske traže za hrvatske civile na okupiranim područjima svoje vojnike i četnike.[1]
  • Član Europskog parlamenta i predsjednik Transnacionalne radikalne stranke Marco Pannella, u znak podrške hrvatskom narodu, posjetio prvu crtu bojišnice kod Osijeka.[1]

2. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • U Sarajevu, u nazočnosti Cyrusa Vancea hrvatski ministar obrane Gojko Šušak i predstavnik jugoarmije general Andrija Rašeta potpisali sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre, dogovoren u Ženevi 23. studenog između predsjednika Tuđmana i Kadijevića, koji stupa na snagu 3. siječnja, u 18 sati.[1]
  • Neprijateljski avioni bombardirali Rijeku.[1]

3. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Po prijedlogu mirovne operacije UN u Jugoslaviji, Hrvatska bi bila slobodna od JNA i srbijanskih dobrovoljaca.[1]
  • Srpski neprijatelj žestoko tuče hrvatske gradove, usprkos potpisanom primirju u Sarajevu.[1]
  • General zbora Antun Tus, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, naredio bezuvjetni prekid vatre, koji stupa na snagu danas u 18 sati.[1]
  • Poginulo 2 907 osoba na hrvatskoj strani u ratnim sukobima, podaci su Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske za razdoblje 17. kolovoza 1990. do 3. siječnja 1992.[1]
  • Najveći problem u razmjeni zarobljenika su divlji logori koje drže pod kontrolom četnici u krajini, rekao Ivica Kostović, član komisije RH za zamjenu zarobljenika.[1]
  • Kod četničkog uporišta Šodolovci u Slavoniji otvorena mitraljeska vatra po europskim promatračima.[1]
  • U Beogradu potpisana tzv. konvencija o novoj Jugoslaviji. Radovan Karadžić govorio o njezinom demokratskom duhu, jer je otvorena za sve one koji žele ostati u Jugoslaviji.[1]
  • Srpski parlamentarac Milan Paroški nema ništa protiv nove Jugoslavije, ako je ona država srpskog naroda u kojoj žive druge narodnosti i nacionalne manjine.[1]

4. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Prekid neprijateljstava u Hrvatskoj uglavnom se poštuje. Provokacija sa srpske strane ipak ima.[1]
  • Ratnu luka Lora, kod Splita, najveći simbol moći bivše jugomornarice, napustila okupatorska vojska.[1]
  • Predsjednik tzv. srpske republike krajine Milan Martić protivi se dolasku plavih kaciga na njegov teritorij.[1]
  • Hrvatska vojska srušila do kraja prosinca samo kod Siska 35 srbijanskih zrakoplova.[1]

5. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Od petka u 18 sati, kada je nastupilo primirje, mir prekršen 84 puta, rekao na pregovorima u Zagrebu s jugoarmijom, hrvatski predstavnik general Imra Agotić.[1]
  • Profesorica Oxfordskog sveučilišta dr Kathleen Willks, svjedok agresije jugovojske na Dubrovnik i Hrvatsku, otputovala iz Dubrovnika u Englesku.[1]

6. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • U okupiranom Vukovaru još ima hrvatskih boraca, kažu branitelji koji su se izvukli iz srbijanskog obruča.[1]
  • Vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti čestitao Božić dr. Franjo Tuđman.[1]
  • U Beogradu velika pozornost dana skupu nazvanom Konvencija o novoj Jugoslaviji.[1]
  • Prosvjed 1.000 rezervista u Požarevcu protiv ponovnog odlaska na ratište u Hrvatsku.[1]
  • Boutros Ghali smatra da još nije dosegnuto potrebno mirotvorno okružje za plave kacige. Ipak Ghali tvrdi da će odmah poslati 50 vojnih promatrača.[1]

7. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Migovi JA srušili helikopter EZ-a. Tom prilikom ubijeno pet europskih promatrača. U srušenom helikopteru bila četiri talijanska i jedan francuski promatrač.[1]
  • Jugoslavenska armija priznala rušenje helikoptera EZ i naredila istragu.[1]
  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Tuđman uputio brzojav sućuti šefu Promatračke misije Europske zajednice u Zagrebu ambasadoru Joau Guerrau Salguierou u povodu tragične pogibije skupine članova Promatračke misije Europske zajednice, kao i pisma Cyrusu Vanceu i lordu Carringtonu.[1]
  • Četnici u Češkom Selu kod Petrinje zarobili 12 časnika Europske promatračke misije.[1]
  • Sela na okupiranom području karlovačke općine, prema iskazima vojnih prebjega, pljačkaju crnogorski rezervisti pristigli iz Nikšića.[1]
  • Sinjani uputili zahtjev 9. korpusa Jugoslavenske armije u Kninu da dozvoli pregled ispravnosti brane na Peruči.[1]

8. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Delegacija republikanskih zastupnika u američkom Kongresu u posjetu Hrvatskoj.[1]
  • Predsjednik Tuđman otputovao u Bruxelles na mirovnu konferenciju o Jugoslaviji.[1]
  • Vijeće sigurnosti UN oštro osudilo rušenje helikoptera s promatračima UN.[1]
  • Veljko Kadijević, jugoslavenski sekretar za narodnu obranu, podnio ostavku. Do izbora novog sekretara, tu dužnost obavljat će general-pukovnik Blagoje Adžić.[1]

9. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Priznanje Hrvatske i Slovenije svršena stvar - zaključak nastavka mirovne konferencije u Bruxellesu. Milošević pokušao novim manevrom odgoditi priznanje, proglasivši Europsku zajednicu pristranom i zatražio da se mirovna konferencija o Jugoslaviji preseli u UN.[1]
  • Predsjednik Sabora Republike Hrvatske dr. Žarko Domljan nazočan na pogrebu članova europske promatračke misije iz Italije - Enza Venturinija, Marca Natta, Silvana Natale i Fiorenza Ramaccija - koje je 7. siječnja pokraj Varaždina ubio pilot MIG-a 21 srpske vojske.[1]
  • Četnici u okupiranom selu Cicvare, na granici šibenske i benkovačke općine, u noći na 7. siječnja, proslavljajući pravoslavni Božić, masakrirali nedužnu staricu Milku Cicvaru.[1]
  • Aktivnosti Promatračke misije EZ privremeno obustavljene nakon rušenja njihova helikoptera.[1]
  • Let je bio najavljen i ne vjerujem da je helikopter EZ-a srušen pogreškom, izjavio donedavni predstavnik Promatračke misije Ed Koestal.[1]
  • Belgijski diplomat Hans Kint bio u drugom spašenom helikopteru promatrača EZ-a pukim slučajem. U tu letjelicu prešao za vrijeme uzimanja goriva sat vremena prije ubilačkog napada MIG-a jugovojske na helikopter EZ.[1]

10. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Nakon šest mjeseci obrane Nuštra gotovo da u selu nema cijele kuće. Nuštar je meta svakodnevnih napada jugovojske i četnika od 10 srpnja 1991.[1]
  • Oficiri JA pred televizijskim kamerama priznali da u Hrvatskoj pljačkaju sve do čega stignu.[1]

11. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Diverzanti JA zadavili Cristiana Würtenberga, švicarskog državljanina, po profesiji novinara, koji je dobrovoljno pristupio u redove Hrvatske vojske.[2]
  • Europska misija prisiljena demantirati laži jugovojske. Let srušenog helikoptera bio im je najavljen - izjavio glasnogovornik promatračke misije EZ Jao da Silva.[2]
  • Pilot JA znao da ruši helikopter - zaključak istražne komisije talijanskog Ministarstva obrane.[2]
  • Novi zločin okupacijske JA - maljutkama gađan samostan Visovac u Dalmaciji.[2]

12. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Nakon pregovora u Pečuhu između predstavnika Hrvatske vojske i JA utvrđeno da će se uspostaviti stalna veza radi brzog rješavanja svih spornih pitanja. Stalno predstavništvo JA bit će u hotelu I u Zagrebu, a moguće je otvaranje predstavništva Hrvatske u Beogradu, rekao general Imra Agotić, hrvatski pregovarač.[2]
  • Van Den Broek, nizozemski ministar vanjskih poslova, u izjavi za službenu agenciju NOS, nakon ministarskog sastanka EZ-a, rekao da, prema izvješću Arbitražne komisije, Hrvatska ne zadovoljava u dovoljnoj mjeri zahtjevima za zaštitu ljudskih prava manjina.[2]

13. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Četnici i pripadnici JA zapalili mjesnu crkvu u selu Maljkovu nedaleko Sinja i opljačkali imovinu tamošnjih seljaka.[2]
  • Na četvoricu promatrača EZ i njihovu pratnju pri redovnoj inspekciji u Ivanjcu nedaleko Osijeka otvorena snajperska vatra iz uporišta snaga JA u Tenjskom Antunovcu.[2]
  • Hrvatski ured u Washingtonu počeo koristiti usluge jedne od vodećih reklamnih agencija u SAD kako bi učinkovito širio istinu o Hrvatskoj.[2]

14. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • U Zagreb stigli časnici za vezu UN kao prethodnica mirovnih snaga UN.[2]
  • Ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac i dr. Đuro Njavro u posjetu kod Svetog Oca.[2]
  • Predsjednik Tuđman uputio pismo predsjedniku Svjetskog židovskog kongresa Edgaru Bronfmanu u kojem ga moli da pruži potporu i pomoć u svezi priznanja samostalnosti Hrvatske.[2]
  • Hrvatska i Njemačka uspostavile pune diplomatske odnose - Horst Veisel, prvi ambasador Njemačke u Zagrebu.[2]

15. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska uspostavila diplomatske odnose s Njemačkom.[2]
  • Hrvatsku priznali V. Britanija, Italija, Francuska, Austrija, Australija, Kanada, Španjolska, Nizozemska, Mađarska, Poljska, Belgija, Danska, Bugarska, Norveška, Švicarska, Malta.[2]
  • U Beogradu sa žaljenjem primiljena obavijest da Europska zajednica pristupa priznavanju nezavisnosti pojedninih republika bivše Jugoslavije.[2]
  • Arbitražna komisija EZ o Jugoslaviji zauzela stav da su granice republika bivše države zaštićene međunarodnim pravom.[2]
  • Jugoslavenska armija otvorila svoj ured u zagrebačkom hotelu I.[2]

16. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Stručnjaci Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a Republike Hrvatske dokazali da je Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo odgovorno za hladnokrvno ubojstvo petorice europskih promatrača.[2]
  • Predsjednik Republike Makedonije Kiro Gligorov nada se brzom priznanju ove bivše jugoslavenske republike.[2]
  • Priznanje Slovenije i Hrvatske od Europske zajednice kršenje je načela Povelje Ujedinjenih naroda i KESS-a, objavilo krnje jugoslavensko Predsjedništvo, kojim dominiraju Srbi.[2]
  • Ginekolog Dušan Jović, samozvani predsjednik Općinske skupštine Gline, prema izjavama svjedoka, dirigirao zločinima na ovim područjima. Najbestijalniji zločin kojim je izravno rukovodio bio je pokolj Hrvata u selu Joševica gdje je samo u kući Marije Šiftar ubijeno troje djece u dobi od 13 do 19 godina.[2]
  • Predsjedništvo Europske zajednice odbilo srpski prijedlog o tome kako nova nezavisna Hrvatska ne bi trebala uključivati teritorij izgubljen u građanskom ratu.[2]

17. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Talijanski predsjednik Cossiga posjetio Hrvatsku kao prvi šef jedne države koja je priznala Republiku Hrvatsku.[2]
  • Od četničkog snajpera nedaleko Antunovca kod Osijeka smrtno stradao foto-reporter agencija EPA (European Pressphoto Agency) Paul Jenks.[2]
  • UNESCO šalje nove promatrače u Dubrovnik.[2]
  • Izvješće međunarodne komisije koja je istraživala stanje na okupiranim područjima Hrvatske potvrđuje svirepost jugovojske.[2]

18. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Savezni ministar vanjskih poslova Republike Austrije dr. Alois Mock posjetio Hrvatsku i tom prilikom razgovarao s dr. Franjom Tuđmanom, dr. Zvonimirom Šeparovićem i kardinalom dr. Franjom Kuharićem.[2]
  • Austrijski generalni konzulat u Zagrebu postao Veleposlanstvo Republike Austrije u Republici Hrvatskoj.[2]
  • Izvještaj neovisnih međunarodnih stručnjaka teško optužuje JA i srpske neregularne jedinice za zločine nad Hrvatima. Prikupljeni video-vrpce, fotografije, intervjui sa svjedocima i osobna zapažanja poslani u Washington, Ujedinjene narode i glavne gradove zemalja EZ-a.[2]
  • Europski parlament bez rasprave odobrio Rezoluciju u devet točaka o priznanju neovisnosti Hrvatske i Slovenije od strana zemalja EZ, u kojoj se ističe da nove države ostaju u starim granicama.[2]
  • Helsinška komisija Američkog kongresa pozdravila priznavanje Hrvatske.[2]

19. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Crnogorsko Ministarstvo obrane iznijelo službene podatke u kojima po prvi puta priznaje da je na području Hrvatske od početka rata poginulo 86 crnogorskih vojnika a 955 ih je ranjeno.[2]

20. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Iz Kraljevine Belgije stigla nota o priznavanju Republike Hrvatske.[2]
  • U Pečuhu ponovo pregovori između predstavnika Hrvatske i JA. Razmatrani razlozi rušenja helikoptera Promatračke misije EZ.[2]
  • Na šibenskom području sve žešći napadi okupacijske vojske i četnika. Na meti četničkih topova najčešće Dubravice, Velika Glava, područje Miljevaca, Rupe i Piramatovci.[2]
  • Na dubrovačkom području stradalo 16 hotela, okupator uništio 80 posto svih plovnih objekata i najsuvremenijih autobusa turističke agencije ATLAS.[2]

21. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Javno tužiteljstvo Republike Hrvatske zatražilo od nadležnog državnog tužiteljstva Jugoslavije da posreduje u pronalaženju krivca za rušenje helikoptera Europske zajednice.[3]
  • U Hrvatskoj registrirano 322.745 izbjeglica.[3]
  • Dubrovnik već 113 dana u neprijateljskom srpsko-crnogorskom okruženju.[3]
  • Albanska vlada priznala nezavisnost Hrvatske i Slovenije.[3]

22. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Sobranje Makedonije prihvatilo zakon o povlačenju predstavnika Makedonije iz bivših saveznih organa Jugoslavije.[3]
  • Neuspjela srpska propaganda u Skandinaviji.[3]
  • Bečki mediji sve češće upozoravaju na prijetnje srpskih terorista.[3]
  • Premijer Gregurić u sjedištu UN razgovarao s ruskim ambasadorom Jurijom Voroncovom, te posjetio Svjetski židovski centar.[3]
  • Predsjednik Tuđman primio dr. Roberta Lichala, drugog predsjednika austrijskog Parlamenta, kao i delegaciju Partije demokratske ljevice Italije (PDSI).[3]

23. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • U bivšoj zagrebačkoj vojarni Maršal Tito jugovojska ostavila eko-bombu.[3]
  • Američka organizacija za zaštitu ljudskih prava Helsinki Watch uputila pismo Miloševiću i Adžiću.[3]
  • Karlovački ratni vihor odnio do sada 250 života, a uz krevet prikovao 800 ranjenika. Četničko i armijsko divljanje na karlovačkom području učinilo štetu između tri i pet milijardi dolara.[3]
  • Svjedočenje Tomislava Rajkovića, zarobljenog pri okupaciji Tordinaca: Susjed je prstom pokazao na nas.[3]

24. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Srpski demokratski forum, na čijem se čelu nalazi dr. Milorad Pupovac, podržao plan Cyrusa Vancea.[3]
  • Srbijansko čišćenje Baranje se nastavlja. Od trenutka upada jugoarmije i početka vladavine četnika, Baranju je moralo napustiti više od 35.000 osoba.[3]
  • Kuće okučanskih Hrvata dignute u zrak već na samom početku rata.[3]

25. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska, Makedonija i Slovenija zatražile primanje u KESS.[3]

26. siječnja[uredi | uredi kôd]

  • Pulska luka prvi put, od kada je Hrvatska suverena, primila na svoj dok brod Hrvatske ratne mornarice, patrolni čamac Hrvatska Kostajnica.[3]
  • Nastavlja se nasilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine.[3]
  • Iz srbijanskih zatvora i logora, oslobođeno i zamijenjeno 296 zatočenih Hrvata.[3]
  • U selima skradinskog zaleđa četničkim zvjerstvima nema kraja. Prilikom topničkih napada na Skradin, dva puta pogođena i pravoslavna crkva Sv. Spiridona.[3]
  • Utemeljena Hrvatska zajednica Srednja Bosna.[3]
  • Četnici i JA uništili arheološko nalazište nedaleko od Prevlake kod Vinkovaca, staro više od 3.500 godina.[3]

31. siječnja[uredi | uredi kôd]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 1,38 1,39 1,40 1,41 1,42 1,43 1,44 1,45 1,46 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. siječnja – 10. siječnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. siječnja – 20. siječnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. siječnja – 31. siječnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.