Kronologija Domovinskog rata: travanj 1992.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Opća opasnost u Osijeku, Unešiću, mjere krajnjeg opreza u Šibeniku, Dubravicama, Bilicama, Raslini i Lozovcu.[1]
  • Nakon napada četnika na Bijeljinu, Muslimani podigli barikade na izlazima iz grada i započeli ulične borbe protiv paravojske iz Srbije.[1]
  • Srbijanska Skupština u Beogradu, većinom glasova, odbila prijedlog da se po hitnom postupku razmatra razoružanje paravojnih formacija u Srbiji. Ministar policije Zoran Sokolović, naime, tvrdi da u Srbiji nema paravojnih formacija.[1]
  • U Bruxellesu održani pregovori čelnika BiH pod okriljem EZ. Dogovoreno osnivanje radne skupine od predstavnika triju naroda i zastupnika EZ, koja će definirati novi zemljovid o ustroju posebnih jedinice.[1]

2. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Tadžikistan priznao Republiku Hrvatsku.[1]
  • Jugovojska šverca zrakoplove u Burmu, pa na taj način krši sporazum koji je 1972. godine potpisala s Rolls Royceom.[1]
  • Ministarstvo obrane Republike Hrvatske poslalo Vrhovnoj komandi JA i Hrvatskom uredu pri Misiji EZ, a preko njih i snagama UNPROFOR-a, najoštriji prosvjed u svezi kršenja Sarajevskog sporazuma.[1]
  • Bijeljina na udaru srpskih paravojski - arkanovaca i šešeljevaca.[1]
  • Predsjednik BiH Alija Izetbegović izjavljuje na konferenciji za novinstvo u Sarajevu: Mislim da se na tlu Bosne i Hercegovine ne radi o ratu. Sukobi će u BiH prestati čim 7. travnja Bosna i Hercegovina bude priznata kao suverena i nezavisna.[1]

3. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Južnoafrička Republika priznala Republiku Hrvatsku.[1]
  • Indijski ministar inozemnih poslova J.P. Khoslam najavio mogućnost priznavanje Hrvatske.[1]
  • Nastavljen egzodus Hrvata iz Benkovca i Obrovca - 105 novih prognanika.[1]
  • Masakr u Bijeljinskoj džamiji. Tuzla, Brčko, i drugi gradovi sjeveroistočne Bosne opkoljeni srpskom armijom.[1]
  • Srboarmija napala sela Tomislavgradske općine - Šuica obranjena.[1]
  • Srbi iseljavaju iz Sarajeva i Mostara, uglavnom prema Srbiji i Crnoj Gori.[1]

4. travnja[uredi | uredi kôd]

  • U napadima na Osijek poginulo 12 hrvatskih branitelja i sedam građana.[1]
  • Četnici pucali na promatrače EZ u Dubrovniku.[1]
  • Proglašena opća mobilizacija na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.[1]
  • Policija iz Brčkog otkrila da je pokolj Muslimana i Hrvata u Bijeljini naredio general Blagoje Adžić, a Arkan i njegovi pomagača da su klali. Alija Izetbegović poziva tzv. JNA da intervenira u Bijeljini.[1]
  • Predsjednik BiH Alija Izetbegović pozvao narod na samoorganiziranje, nakon što je izjavio: Armija nas je izdala.[1]

5. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Granate i dalje razaraju središta Osijeka, Slavonskog Broda i drugih hrvatskih mjesta.[1]
  • Putem Televizije Sarajevo general Satish Nambiar apelirao da sve strane u BiH odlože oružje.[1]
  • Grad Bijeljina u potpunosti pao u ruke Arkanovih četnika.[1]
  • Zrakoplov Croatia Airlines iz zagrebačke zračne luke poletio na prvi redovni let u Frankfurt.[1]

7. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Hrvatsku, Sloveniju i BiH. Dokumente o priznanju potpisao predsjednik George Bush.[1]
  • Republika Hrvatska priznala Bosnu i Hercegovinu.[1]
  • Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo Rezoluciju broj 749, kojom i službeno odobrava što brži odlazak plavih kaciga u Hrvatsku.[1]
  • Predstavnici ambasade SAD, s kulturnim atašeom Ianom Kellyjem na čelu, posjetili Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i zanimali se za težak položaj Hrvata u Vojvodinu i Srbiji.[1]
  • Jugovojska s Musapstana i zrakoplovne baze u Zemuniku topništvom napala najuže središte Zadra.[1]
  • Bombardiran Široki Brijeg, poginulo pet, a više osoba je ranjeno.[1]
  • Zrakoplovi JA bombardirali područje župe Međugorje. Samo svetište nije pogođeno, ali je šest kazetnih bombi na području Vinovice i Bijakovića načinilo znatne štete.[1]
  • Zbog napada na Čitluk i Međugorje, Alija Izetbegović uputio najoštriji protest generalu JA Adžiću.[1]

8. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Zadar proživio najteži neprijateljski napad ove godine. Granate uništile krov rimokatoličke crkve sv. Petra Starog i Andrije, a znatno oštećen i samostanski kompleks Benediktinki sv. Marije.[1]
  • Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti, kao i Odluku o izmjeni nazive Socijalističke Republike BiH u naziv Republika Bosna i Hercegovina.[1]

9. travnja[uredi | uredi kôd]

  • U okupiranom Vukovaru pripadnici t.zv. Teritorijalne obrane ubili četvero pripadnika obitelji Pakšec: oca Stjepana Pakšeca pred suprugom mu i djecom, a suprugu i sinove su odveli u Novu ulicu, gdje su im ispalili hitac u glavu, nakon čega su ih bacili u bunar, a poslije i ubivenog supruga.Ani Galović: Zaboravljene žrtve velikosrpske agresije: Maloljetna braća Pakšec zvjerski ubijena i bačena u bunar Narod.hr. 8. rujna 2019. Pristupljeno 24. listopada 2019.[1]
  • Slovenija i Hrvatska nemaju teritorijalnih međusobnih zahtjeva, poštuju granicu, a susjedstvo drže sretnom okolnošću, naglašeno na sastanku komisija vlada Slovenije i Hrvatske, održanom u Zagrebu.[1]
  • Pomorske snage NATO-a u Sredozemlju.[1]
  • Evakuacija stotinjak židovske djece, žena i staraca iz napadnuta Sarajeva u Bugarsku.[1]
  • Zrakoplovi JA tipa MIG 21 raketirali Ston.[1]

10. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Ministri EZ u Luxembourgu nametnuli tri uvjeta Srbiji koje treba ispuniti da se ukinu negativne mjere prema njoj.[1]
  • Predsjednik BiH Alija Izetbegović uputio poziv međunarodnoj zajednici da spriječe srpski teror.[1]
  • Srbi razaraju poštu u Sarajevu, kao i odašiljač RTV Sarajevo. Isto učinili i u Bihaću, uništivši odašiljač na Plješivici.[1]

22. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Italija osuđuje Jugoslavensku armiju - koju, kako je rečeno, kontroliraju Srbi - radi njezine umiješanosti u borbe u BiH.[2]
  • Sjedinjene Države, kako javlja France presse, osudile sudjelovanje bosansko-hercegovačke muslimanske milicije u ratu u BiH, a za njegovo izbijanje osuđuju i drže odgovornom Srbiju.[2]
  • Policajci na slovenskoj granici kod Bregane zaustavili izbjeglice iz Bosne i nedopuštaju im ulazak u Sloveniju.[2]
  • Iran povlači svog ambasadora iz Beograda.[2]
  • Okupator pali kuće u Lasinji, Desnim Štefankima i Desnom Sredičkom nedaleko Zagreba.[2]
  • Na nišanu četnika našao se i otočić Visovac na rijeci Krki, nedaleko Šibenika, sa srednjovjekovnim franjevačkim samostanom, spomenikom kulture.[2]

23. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Iz neprijateljskog uporišta u Tenji i Antunovcu topovima gađan Poljoprivredni fakultet u Osijeku.[2]
  • Više od 27,000 izbjeglica iz BiH nalazi se na području Splita.[2]
  • Općine Makarska, Ploče, Vrgorac, Imotski i Metković primile 32 000 izbjeglica iz BiH.[2]
  • Branitelji Livna odbili tenkovski udar jugovojske i četnika.[2]
  • Zapaljena rafinerija u Bosanskom Brodu.[2]

24. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Glavni tajnik Organizacije Islamske konferencije dr. Hamid Algabil uputio pismo zahvale dr. Tuđmanu za napore koje Hrvatska čini pomažući izbjeglicama iz BiH.[2]
  • Osijek zasut sa 1,000, a Vinkovci sa 700 projektila.[2]
  • Oslobođena vojarna u Čapljini.[2]
  • Livanjska obrana odbila sve napade jugovojske. Poginulo devet branitelja grada.[2]

25. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Ministri vanjskih poslova Austrije, Mađarske, Hrvatske i Slovenije poslali zahtjev Vijeću sigurnosti UN da zaustavi napade Srba na nezaštićena područja u BiH.[2]
  • SAD obznanile da će priznanje nove Jugoslavije, koju kane osnovati Srbija i Crna Gora, ovisiti o prekidu rata u BiH.[2]
  • - S jučerašnjim danom u Hrvatskoj 184 tisuće izbjeglih iz BiH.[2]
  • Srpski terorizam u Nacionalnom parku Krka, razorena povijesna jezgra Skradina, uništen biljni pokrov parka i stoljetne šume, a mine su pogađale i same slapove.[2]

26. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Makedonski predsjednik Kiro Gligorov i predsjednik BiH Alija Izetbegović u Skopju potpisali Deklaraciju o uzajamnom priznanju dviju republika.[2]
  • Makedonija uvela vlastitu monetu denar.[2]
  • Jugosoldati pucali granatama po otoku Šipanu i gradskoj luci u Dubrovniku dok je isplovljavao brod Liburnija.[2]
  • Jugovojska napalm-bombama napala Derventu.[2]

27. travnja[uredi | uredi kôd]

  • U Beogradu proglašen Ustav Savezne Republike Jugoslavije, čime je rođena i treća Jugoslavija.[2]
  • Turističke agencije iz Srbije organiziraju obilaske razrušenog Vukovara kako bi turistima pokazali što su ustaše učinile ovom srpskom gradu.[2]
  • Prema podacima vladina Ureda za izbjeglice, u Hrvatskoj evidentirano 201.311 izbjeglica iz BiH.[2]
  • Opća opasnost proglašena u Dubrovniku i Osijeku. Šest ratnih brodova jugomornarice namjeravalo kroz dubrovački akvatorij uploviti u luke Zaton i Slano.[2]
  • Bosansko-hercegovačko Predsjedništvo i Vlada donijeli dugo očekivanu odluku po kojoj JNA mora napustiti BiH.[2]
  • Srpski zrakoplovi raketirali Busovaču i Vitez.[2]
  • Topništvo JA neprekidno tuče po svim dijelovima Mostara.[2]
  • Pismo Mate Bobana Cutileiru, Izetbegoviću i Karadžiću, u kojemu predlaže da se, u skladu s prijedlogom EZ-a, odmah mandatira Ministarsko vijeće BiH od devet članova kao jedino tijelo privremenog upravljanja BiH.[2]

28. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Rusija priznala BiH, ali ne i Jugoslaviju.[2]
  • Predsjedništvo BiH napokon imenovalo Srbiju kao agresora na Bosnu i Hercegovinu.[2]
  • U povodu proglašenja Ustava SR Jugoslavije predsjednik Republike Hrvatske dr. Tuđman priopćuje da Hrvatska neće priznati SR Jugoslaviju dok ona ne prizna Republiku Hrvatsku i dok se bivša JA, osvajačka vojska te države, nalazi na teritoriju Hrvatske i BiH.[2]
  • JA započela povlačenje iz istočne Slavonije.[2]

29. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Na zasjedanju KESS-a u Helsinkiju Srbiji dan ultimatum da prestane s agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.[2]
  • U Lisabonu započeli bosansko-hercegovački pregovori pod okriljem EZ-a. Jose Cutileiro ustrajao na postavci da je BiH neovisna država s nepovredivim granicama, zbog čega ne može biti nikakvog cijepanja.[2]
  • Novi napadi na zadarsko područje, na sam grad Zadar palo više od 200 različitih topovskih projektila.[2]
  • Neuspio agresorov helikopterski desant na Bilogoru.[2]

30. travnja[uredi | uredi kôd]

  • Neprekidna paljba po Bosanskom Brodu i Derventi, napadnuto Orašje, dramatično u Odžaku.[2]
  • Golema razaranja u Mostaru, JA osvojila relejnu stanicu na Veležu, te se na prvom programu TV Sarajevo počeo emitirati prvi program beogradske televizije.[2]
  • Štab TO BiH naredio svim stanovnicima Republike i štabovima TO da se suprotstave agresorskoj jugoarmiji.[2]
  • Republika Hrvatska opovrgava upletenost Hrvatske vojske u rat u Bosni i Hercegovini.[2]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 1,38 1,39 1,40 1,41 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. travnja – 10. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 2,37 2,38 2,39 2,40 2,41 2,42 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. travnja – 30. travnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.