Kronologija Domovinskog rata: prosinac 1993.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska je delegacija ostala pri dosad postignutim sporazumima u sklopu Ženevske konferencije i dogovorenoga na brodu Invincible, no muslimanska je delegacija povećala zahtjeve, rekao dr. Franjo Tuđman po povratku iz Ženeve u Zagreb.[1]
  • Hrvatska je spremna osigurati gospodarski, prometni i trgovinski izlaz BiH na more, ali ne i teritorij, rekao hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić na zasijedanju KESS-a u Rimu.[1]

2. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predstavnici zemalja KESS-a okupljeni u Rimu dali podršku teritorijalnom integritetu Hrvatske, izjavio novinarima ministar dr. Mate Granić po povratku u Zagreb.[1]

3. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Stalni predstavnik Hrvatske pri UN dr. Mario Nobilo predao predsjedniku Vijeća sigurnosti UN kineskom veleposlaniku Li Shaoxingu pismo u kojem se traži istraga zločina koje su Muslimani počinili nad bosanskim Hrvatima.[1]
  • Između varaždinskog Telekomunikacijskog centra (TEC) i takvog centra u mađarskoj Nagykaniszi (TPC) uspostavljena optička telekomunikacijska veza, čime je Hrvatske preko Mađarske svjetlovodom povezana s 10 zapadnoeuropskih zemalja i uključena u TEL World, europski telekomunikacijski sustav.[1]
  • Pariška skupština WEU (Zapadnoeuropske unije) potvrdila poznate europske stavove o rješenju jugoslavenske krize, a glavni tajnik NATO-a Manfred Woerner je rekao da se ne mogu ukinuti sankcije Srbiji dok se ne riješi pitanje Kosova i ljudskih prava u Srbiji, izjavio hrvatski predstavnik dr. Žarko Domijan po povratku iz Pariza u Zagreb.[1]

4. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu objavljeno izvješće Boutrosa Ghalija Vijeću sigurnosti o provedbi Rezolucije 871, u kojem on smatra da je nepotrebno razmatrati mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj.[1]
  • Boutros Ghali imenovao japanca Yasushija Akashija svojim novim posebnim izaslanikom za bivšu Jugoslaviju i šefom misije UNPROFOR-a.[1]
  • U Korčulu stiglo 300 izbjeglica Hrvata iz Ljubuškog, Čitluka, Konjica i Kiseljaka.[1]

5. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Bivša britanska premijerka lady Margaret Thatcher uputila pismo posebnom izvjestitelju Komisije UN za ljudska prava Tadeusu Mazowieckom, u kojem mu skreće pažnju na nepoznatu sudbinu nestalih bolesnika iz vukovarske bolnice, te još jednom naglašava svoju osudu srpske agresije na Hrvatsku i BiH.[1]
  • Četnici iz okupiranog dijela sjeverne Dalmacije ponovo žestoko projektilima tuku priobalna mjesta zadarskog primorja, kao i dosad najnapadaniji Biograd i Pakoštane.[1]
  • Nacionalna federacija američkih Hrvata (NFCA) - svojevrsni lobby američkih Hrvata za Hrvatsku, osnovat će se potkraj siječnja, a kako je u Washingtonu izjavio g. Stev Rukavina, član Privremenog upravnog odbora, na osnivačkoj skupštini 22. i 23. siječnja 1994, očekuje se oko 100 delegata.[1]

6. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska ne bi pristala zamijeniti Prevlaku samo za Neum, riječ je o sveobuhvatnom rješenju, koje bi osiguravalo područje Dubrovnika i donijelo mir, i u tom pogledu taj prijedlog međunarodne zajednice nismo prihvatili nego smo ga uzeli u razmatranje, rekao predsjednik Tuđman na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu.[1]
  • Takozvana SRJ posredno priznaje umiješanost svoje armije u tragična zbivanja u Hrvatskoj.[1]
  • Obilježena dvogodišnjica napada na Dubrovnik.[1]
  • Na osječkom području, prema podacima Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice, popisano ukupno 69.417 prognanih osoba.[1]
  • Žestoki napadi MOS-a na većini bojišta HR Herceg-Bosne, najdramatičnije oko Žepča.[1]
  • Najmanje pet osoba poginulo, a pet ih ranjeno od srpskog bombardiranja Sarajeva.[1]
  • Kako se približavaju izbori za predsjednika tzv. republike srpske krajine, beogradski režim se sve više podržava Milana Martića, bivšeg policajca, kao idealnog čovjeka za to mjesto.[1]

7. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U povodu hrvatsko-srpskih pregovora u Ženevi o razmjeni ratnih zarobljenika, šef jugoslavenske delegacije Željko Simić najavio da je jugoslavenska strana voljna osloboditi hrvatske komandose koji su pokušali srušiti most kog Batine, poznatije pod imenom somborska skupina.[1]
  • Srpski teroristi nekoliko puta otvarali rafalnu paljbu iz pješačkog oružja na položaje hrvatskih snaga na karlovačkom području i time po tko zna koji puta prekršili dogovoreno primirje.[1]
  • Pisma sarajevskih čelnika poslana u uredništva dvaju pariških listova optužuju za zločine u BiH uz Srbe i Hrvate.[1]

8. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić na okučanskoj radio-postaji izjavio da je sigurno da Hrvatska nema načina vratiti pod svoj suverenitet 'republiku srpsku krajinu', te istakao da je ovaj rat takav, da se ono što se vojno drži i priznaje.[1]
  • Srbijanska predizborna kampanja otkriva autore genocida i pljačke na hrvatskom tlu.[1]

9. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Prema podacima Vrhovnog suda Republike Hrvatske o sudskim postupcima za ratne zločine, do sada osuđeno 38, a protiv 3.826 osoba obustavljen kazneni postupak.[1]
  • Učestali topnički napadi Srba na zadarsko-biogradskom području, najčešće napadi na Paljuv i Pristeg te Novigrad i Posedarje.[1]
  • Supredsjedatelj Konferencije o bivšoj Jugoslaviji lord David Owen ocijenio kako se čini da je podjela Bosne na tri republike, koje bi trebale činiti neku vrstu unije, konačna.[1]
  • Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije konstatira da u oređivanju državne granice između Slovenije i Hrvatske još nema napretka, Hrvati zastupaju kombinaciju katastarskih općina s prirodnim granicama, a to Sloveniji nije prihvatljivo, pogotovo za morsku granicu u Piranskom zaljevu.[1]

10. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Srbi teškim oruđem osuli paljbu po Slavonskom Brodu.[1]
  • Nakon posjeta istočnoj Slavoniji veleposlavnik Ruske federacije Leonid Keresteđijanc još jednom ponovio da nema prekrajanja hrvatskih granica.[1]
  • UNPROFOR priopćio da obustavlja isporuku goriva bosanskim Srbima(!) sve dok ne počnu propuštati humanitarne konvoje za Muslimane.[1]
  • Bosanski Srbi zadržavaju već deset dana 15 Francuza koji rade za jednu humanitarnu organizaciju u Sarajevu, gdje su dopremili 100 tona hrane i lijekova.[1]
  • Muslimanska vojska nastavlja provoditi sustavan genocid na srednjebosanskim prostorima, a osloboditelji se nadmeću tko će bolje očistiti hrvatska sela.[1]

11. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Šefovi država i vlade ES-a (Europsko vijeće) pozvali srpske, bosanske i hrvatske rukovodioce na nove pregovore s Ministarskim vijećem 22. prosinca u Bruxellesu, to je i jedina konkretna odluka europskih državnika o krizi u bivšoj Jugoslaviji.[2]
  • Hrvatski vojnici i policajci zaustavili kod Gospića cijeli konvoj cisterni punih goriva, koje je trebalo biti prošvercano na okupirana područja. Tako su sami pripadnici UNPROFOR-a uhvaćeni kako krše sankcije Vijeća sigurnosti.[2]
  • Prema odluci predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, raspušteni svi zatočenički centri na teritoriju HR Herceg-Bosne.[2]
  • Predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Boban donio odluku o utemeljenju Predsjedničkog vijeća.[2]

12. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Samozvane srpske vlasti na okupiranom dijelu Hrvatske organizirale nelegalne izbore, koje je Ustavni sud Hrvatske proglasio nelegalnim i nelegitimnim.[2]
  • Pobunjeni Srbi odbili dogovor po kojem bi se cesta Sinj-Vrlika osposobila i omogućila za promet.[2]
  • Unatoč zabrani letenja, iz smjera Brčkog, u Batkušu se sputio helikopter opskrbljujući svježim snagama i streljivom iz Srbije postrojbe bosanskih Srba.[2]
  • Unatoč zabrani, oko 300 zdravstvenih djelatnika izbjeglih iz BiH zaposlilo se u Hrvatskoj.[2]

13. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Važno je stvoriti nove, djelotvorne, mehanizme traganja za nestalima na području bivše Jugoslavije, izjavio novinarima u Zagrebu T. Mazowiecki, specijalni izvjestitelj UN za ljudska prava, nakon posjeta BiH i Hrvatskoj.[2]
  • T. Mazowiecki će ubuduće veću pozornost zaštiti hrvatskog stanovništva u BiH,posebice, u opoljenim enklavama središnje Bosne, izjavio dr. Mate Granić u Zagrebu, nakon što je primio posebnog izvjestitelja UN za ljudska prava.[2]
  • U Voćinu obilježena dvogodišnjica masakra nad 24 hrvatska civila u Četekovcu i Balincima, pokolja koji je užasnuo Slavoniju.[2]
  • U Franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj oko 100 ranjenika, od kojih više od polovine teških slučajeva, sve nade kolažu dolazak konvoja Bijeli put.[2]

14. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Barbara Bush, - supruga bivšeg američkog predsjednika, posjetila kao članica humanitarne udruge Americares Hrvatsku, donijevši zrakoplovom u Split 35 tona humanitarne pomoći za Hrvatsku i BiH.[2]
  • Hrvatska strana počela s heliodroma u Mostaru puštanje 700 zatočenika muslimanskih vojnih obveznika, koji su se najvećim dijelom izjasnili za odlazak u treće zemlje.[2]
  • Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske dr. Mate Granić poslao predsjedniku Vlade BiH dr. Harisu Silajdžiću i zapovjedniku UNPROFOR-a generalu Cotu pismo s molbom da učine sve kako bi, unatoč protivljenju nekih lokalnih zapovjednika, humanitarni konvoji za Novu Bilu i Maglaj nesmetano stigli na odredišta.[2]
  • Prema prvim, neslužbenim, izvorima na tzv. predsjedničkim izborima u tzv. krajini, kninski zubar Milan Babić pobijedio beogradskog favorita milicajca Milana Martića.[2]

15. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Humanitarni konvoj za Novu Bilu i Bosnu srebrenu stigao nakon 5 dana putovanja, u Ramu stotinjak kilometara od svog cilja, a kada će nastaviti putovanje ovisit će o jamstvu Armije BiH.[2]
  • Muslimani zatočeni u Gabeli, njih 434, pušteni od hrvatskih vlasti na lijevu obalu Neretve, na muslimanski teritorij.[2]
  • Milan Martić, samozvani 'šef' tzv. 'srpske krajine', zatražit će poništenje izbora za predsjednika ove tvorevine, na kojima ga je pobijedio kninski zubar Milan Babić, javlja kninski radio.[2]

16. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predsjedništvo BiH priopćilo da postrojbe HVO-a koje se još bore zajedno s Armijom BiH više neće imati samostalno zapovjedništvo i da će biti dio Armije BiH, javlja France Presse.[2]
  • Na točki za prihvat Hrvata na cesti Miranje-Vrana na južnom bojištu, iz privremeno okupiranog Kijeva vozilima UNHCR-a na slobodni teritorij Hrvatske 19 Hrvata, uglavnom starije dobi.[2]

17. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Nakon gotovo tri dana čekanja u Rami, konvoj od 87 kamiona pomoći za Novu Bilu,kojemu će se priključiti i onaj za Maglajkreće na odredišta, jer on je dobiveno jamstvo Armije BiH.[2]
  • Predstavnici 60.000 Hrvata prognanih iz Bosanske Posavine, smještenih u 416 izbjegličkih centara u RH, na konferenciji za novinare u Zagrebu iznijeli su svoje zahtjeve da se okupator povuče s okupiranog posavskog prostora i da se vrate kućama.[2]

18. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Modus Vivendi može biti samo kratki međukorak u izgradnji povjerenja za integraciju hrvatskih okupiranih područja u hrvatski politički i pravni sustav i za definiranje kulturne i lokalne autonomije za Srbe na tom području, iznio hrvatski veleposlanik dr. Mario Nobilo u svom govoru pred Generalnom skupštinom UN.[2]
  • U nazočnosti generala Cota na kontrolnoj točki u Turnju hrvatska i srpska strana potpisale vojno primirje od 23. prosinca 1993. do 15. siječnja 1994. godine.[2]
  • Dosad je oslobođeno 2.718 zatočenika iz sabirnih centara na području Herceg-Bosne, izjavio Hrvatskom radiju predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Boban, dok muslimanska strana nije pustila nijednog Hrvata, no Boban se nada da će svijet pritisnuti da oslobode zatočene Hrvate.[2]
  • HDZ Neuma priopćenje, u kojem navodi da je Neum povijesno hrvatsko mjesto, koje je prema popisu 1991. imalo 90 posto Hrvata, a Hrvati su i katastarski posjednici 98 posto zemljišta.[2]

19. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Došao sam u Hrvatsku, a posjetit ću i BiH, kako bih izrazio svoju solidarnost s braćom franjevcima i hrvatskim narodom u Hrvatskoj i BiH, izjavio novinarima u Zagreb generalni ministar reda franjevačke Male Braće fra Herman Schauleck.[2]
  • Na Prvom Općem saboru Hrvata bosanske Posavine u Slavonskom Brodu osnovano Hrvatsko narodno vijeće i uspostavljena Pokrajina Bosanska Posavina, jedinstvena političko-teritorijalna zajednica povezana sa Herceg-Bosnom i ostalim hrvatskim dijelovima u sklopu države BiH.[2]
  • Predstavnici HDZ-a Tuzle i HVO-a Hrvatske zajednice Soli upozoravaju svjetsku javnost da su hrvatskom narodu na tuzlanskom području (oko 40.000) temeljna politička, ekonomska, kulturna i vjerska prava, te da su izloženi asimilaciji od strane Muslimana.[2]
  • Humanitarni konvoj za Novu Bilu još nije stigao na odredište, u Pavlovici nestao je jedan kamion, a Muslimani pokušali oteti još vozila, priopćilo Ministarstvo obrane HR Herceg-Bosne.[2]

20. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Nakon 11 dana puta i neizvjesnosti prvi kamioni humanitarnog konvoja za Novu Bilu stigli na cilj, pred franjevačku bolnicu.[2]
  • Konvoj akcije Bijeli put za Novu Bilu zadržan je dva dana na nadzornoj točki Armije BiH kod Pavlovice, nakon što mu je pronađeno podmetnuto oružje, navodi se u priopćenju zagrebačkog ureda akcije Bijeli put.[2]

21. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu objavljena Rezolucija o BiH, koju je 17. prosinca usvojila Generalna skupština UN, u kojoj se poziva Vijeće sigurnosti da hitno, i s pažnjom, razmotri izuzeće BiH od embarga na isporuke oružja,koji je uveden prema bivšoj Jugoslaviji u skladu s Rezolucijom br. 713(1991) Vijeća sigurnosti.[3]
  • Uoči početka službenog dijela novog kruga pregovora u Ženevi, na osnovi izjava muslimanske i srpske delegacije moglo bi se naslutiti da u pregovore ne ulaze baš s osobitom željom za dogovorom i da kompromis neće biti lako postići.[3]
  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman sastao se sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, a taj sastanak ocijenio ključnim glasnogovornik konferencije o bivšoj Jugoslaviji John Mills.[3]
  • Ako trojica bosanskih voća potpišu mirovni sporazum, Srbija i Crna Gora svoj će potpis uvjetovati suspenzijom sankcija, izjavio ministar vanjskih poslova SRJ Vladislav Jovanović.[3]
  • Čim je konvoj Bijeli put na povratku u Hrvatsku prešao s hrvatskog na teritorij pod muslimankom kontrolom uniformirane osobe napale 26 kamiona, opljačkale vozače, novinare HTV, Hrvatskog radija, Glas Istre, Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije.[3]
  • Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne prihvatila na sjednici u Orašju Prijedlog zakona o utemeljenju Županije Bosanske Posavine, koji će biti podnesen na usvojenje na sljedećoj sjednici Sabora HR HB.[3]
  • Svjetska je javnost osjetljiva samo za patnje Muslimana a ne vidi patnje Hrvatazatočenih već 175 dana na lijevoj obali Neretve u Mostaru, piše u prosvjedu roditelja 72 zatočena pripadnika HVO-a u dijelu Mostara koji nadziru Muslimani, upućenom Mirovnoj konferenciji u Ženevi.[3]

22. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Pregovori u Ženevi završili bez dogovora, pregovarači se preselili u Bruxelles, a već na prvoj sjednici belgijski ministar Claes zatražio od srpske strane teritorijalna pomicanja, kako bi se trećinu teritorija cjelokupne BiH dalo republici s muslimanskom većinom.[3]
  • Višesatni razgovori u Ženevi predsjednika Tuđmana i Miloševića.[3]
  • Mostarski Okružni vojni sud pokrenuo istražni postupak protiv osoba za koje se sumnja da su u jeku najžešćih borbi u Mostaru protiv muslimanskih snaga srušile Stari most, javlja HABENA.[3]
  • Iz iseljeništva stiže oko 2.000 tona hrane mjesečno, a još 5.000 tona osigurava EU, dok prognanicima i izbjeglicama treba mjesečno 12.000 tona hrane, priopćeno u Uredu za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske.[3]
  • Velika ofenziva A BiH na cijelom području Uskoplja. Druga bojna pukovnija Ante Bruno Bušić je 23. prosinca vratila izgubljeni položaj Vedrine, 24. prosinca „Bušići“ razbila A BiH kada je napala na pravcima Seoca-Vedrina i Dobrošin-Škarina Glava.Portal Hrvata Bosne i Hercegovine HR HB Livno: 19.obljetnica brigade HVO-a Ante Bruno Bušić' 14. lipnja 2013. (pristupljeno 8. veljače 2020.)[3]

23. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Za vrijeme presudne faze pregovora u Ženevi i Bruxellesu počela jedna od najžešćih ofenziva muslimanskih postrojbi na preostala hrvatska područja u središnjoj Bosni...stoga osjećam potrebu i dužnost da smjesta svojim postrojbama naredite trenutačni prekid vatre, kao prvi korak i znak da se pregovori mogu nastaviti, stoji u pismu predsjednika Tuđmana Aliji Izetbegoviću.[3]
  • O ustupanju Neuma Muslimanima ne može biti pregovora, jer ne dolaze u obzir cijepanje hrvatskog državnog teritorija, osim toga, poznato je, a to je potvrdila i posebna njemačko-francuska komisija, da u Neumu nema mogućnosti za izgradnju luke, rekao je predsjednik Tuđman ministru u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije Douglasu Hoggu u Zagrebu.[3]

24. prosinca[uredi | uredi kôd]

25. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Čelnik Srpske demokratske stranke Zoran Đinđić izjavio na austrijskoj TV da Srbija nije ni na koji način umiješana u rat u Bosni, gdje se bore Hrvati protiv Muslimana i Muslimana međusobno, te da je to etnički i građanski rat u kojem već odavno nema ni jednog srpskog vojnika.[3]

26. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Podatak o 10.000 prognanih Srba iz Vinkovaca, koji samozvane vlasti iz UNPA područja šalju Boutrosu Ghaliju i Vijeću sigurnosti, čista je laž, odgovaraju vinkovački čelnici, jer prema popisu iz 1994. godine, u Vinkovcima je od 35.347 stanovnika bilo 28.650 Hrvata a Srba svega 3.763, manje od 12 posto.[3]

27. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Na zagrebačkom groblju Mirogoj, u nazočnosti više tisuća građana, pokopan Ante Vlaić, vozač humanitarnog konvoja Bijeli put, kojeg su Muslimani ubili na povratku iz Nove Bile.[3]
  • Naš je interes da se kriza okonča mirnim putem, ali je naša zadaća da hrvatske oružane snage budu uvježbane tako da u svakom trenutku, ako bude potrebno, same oslobode svaki pedalj hrvatskog teritorija, izjavio je predsjednik Tuđman na novogodišnjem primanju za dužnosnike oružanih snaga u Predsjedničkim dvorima.[3]
  • Miniranje Eparhijskog doma SPC u Karlovcu je neprijateljski čin, po svojim posljedicama tragičan ne samo za eparhiju nego i za Hrvatsku, izjavio kardinal dr. Franjo Kuharić u povodu eksplozije u karlovačkoj eparhiji.[3]
  • U oružanom sukobu UNPROFOR-a i srpskih odmetnika kraj Dragovića, Argentinci ubili jednog terorista.[3]
  • Iz Tivta, gdje je bila najveća koncentracija Hrvata u Boki Kotorskoj, u posljednje vrijeme iseljeno 250 hrvatskih obitelji.[3]
  • U ministarstvu kulture Crne Gore nalazi se 120 umjetničkih djela i 468 skica i crteža opljačkanih s dubrovačkog područja izjavio crnogorski podministar kulture Rajko Kalezić.[3]

28. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Naš je dojam da se od svih strana u sukobu u BiH samo Hrvati pokušavaju držati sporazuma postignutih u Ženevi, stoji u pismu Mate Granića ministrima EU.[3]
  • U Makarsko primorje iz Herceg-Bosne organizirano stiglo još 500 izbjeglica iz Vareša.[3]
  • Prema istraživanjima britanskog bataljuna UNPROFOR-a, mudžahedini su u Križančevu selu mučili, vješali pa i razapinjali Hrvate, javlja HINA iz Viteza.[3]
  • U drugom krugu demokratskih izbora u tzv. krajini kninski zubar Milan Babić pobijedio Miloševićeva favorita Milana Martića.[3]
  • Etničko čišćenje se nastavlja, UNPROFOR ucrtava granice na mjestima na kojima nam je zabranjeno braniti se od agresije obećavajući nam mirno rješenje, vrijeme je da napokon svoju sudbinu uzmemo u svoje ruke, stoji u zajedničkom priopćenju svih prognanika Hrvatske upućenog iz Zagreba.[3]
  • Austrijanci bi još prihvatili kršćane kao nove susjede, ali 37 posto njih odbija muslimane kao nove sugrađane i zalaže se za ograničenje prihvaćanja političkih prognanika, rezultat ankete koju je proveo list Der Standard.[3]

29. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Prema podacima Odjela zdravstvene statistike Instituta za zaštitu majki i djece, od srpnja 1991. u ratu protiv Hrvatske poginulo 171 dijete, a 712 ih je ranjeno.[3]
  • Muslimanska vojska ne dopušta UNPROFOR-u ulazak u Križančevo selo, gdje su Muslimani 22. prosinca masakrirali hrvatsko pučanstvo.[3]

30. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Kanadsko ministarstvo obrane priopćilo da je incident na mostu kod Visokog, u kojem su pijani bosanski Srbi zarobili 11 kanadskih vojnika pripadnika UNPROFOR-a, postrojili ih i pucali im pod noge, uobičajena opasnost kojoj je izložena operacija očuvanja mira.[3]
  • Novinar britanskog Daily Telegrapha Robert Fox u srednjoj Bosni došao do otkrića da SS Handžar divizija vlada Fojnicom.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. prosinca – 10. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. prosinca – 20. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. prosinca – 31. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.