Kronologija Domovinskog rata: prosinac 1991.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada imenovala povjerenike za dubrovačku i osječku regiju.[1]
  • Jedna protuzračna raketa i nekoliko granata ispaljeno s teritorija Srbije na Mađarsku.[1]
  • Jedinice JNA i srpskih terorista nastavljaju artiljerijske napade na civilne ciljeve u Slavoniji.[1]
  • Specijalni izaslanik UN-a Cyrus Vance stigao u Beograd, prvu postaju svoje misije. Naime, on Će provjeriti da li je sazrela situacija za slanje mirovnih snaga UN-a.[1]

2. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada objavila naredbu o uvođenju obvezne ratne dužnosti na čitavom teritoriju Hrvatske.[1]
  • Komanda zagrebačkog korpusa JNA napustila Zagreb i otišla u Banju Luku.[1]
  • Ministarsko vijeće EZ-a odlučilo koje će republike bivše Jugoslavije primiti ekonomsku pomoć od EZ-a (Hrvatska, Slovenija, BiH i Makedonija), a koje će ostati pod trgovinskim embargom (Srbija i Crna Gora).[1]
  • Ugledni profesori vodećih švedskih sveučilišta potpisali apel u kojem osuđuju neljudsku agresiju na građane Dubrovnika i sam grad.[1]
  • Cyrus Vance razgovarao s jugoslavenskim ministrom obrane Veljkom Kadijevićem, te srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem.[1]

3. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Procurio izvještaj promatračke misije FZ-a sa sjedištem u Hrvatskoj upućen predsjedništvu EZ-a, u kojem se JNA i Srbija direktno okrivljuju za rat protiv Hrvatske.[1]
  • Srpski teroristi teškom artiljerijom napali Vinkovce i Jarminu.[1]
  • Članovi promatračke misije EZ-a i specijalni izaslanik UN-a posjetili Osijek i okolno okupirano područje, dok su promatrači posjetili i Sisak.[1]
  • SVE hrvatske pomorske luke i komunikacije od danas deblokirane, osim Dubrovnika.[1]

4. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor usvojio Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj.[1]
  • Pukovnik JRM Mirko Bjelanović prijeti da će razoriti Pulu ako se ne skine hrvatska zastavas bivšeg doma JNA i kasarne.[1]
  • U banijskom selu Kukuruzari srpski teroristi ubili članove obitelji Jergović, 80-godišnju staricu, njenog sina i suprugu, a ostatak obitelji deportirali u Srbiju.[1]
  • Predsjednik Tuđman i specijalni izaslanik UN-a Cyrus Vance razgovarali o mogućnosti dolaska mirovnih snaga UN-a.[1]
  • Mađarsko ministarstvo vanjskih poslova prigovorilo Srbiji zbog kršenja ljudskih prava mađarske manjine u Vojvodini.[1]

5. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Sabor Republike Hrvatske prihvatio dolazak i razmještaj medunarodnih mirovnih snaga u Hrvatskoj.[1]
  • Stipe Mesić, posljednji predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva, zaključkom hrvatskog Sabora službeno je prestao obavljati tu dužnosti s datumom 8. lístopada 1991.[1]
  • Hrvatska vlada poslala otvoreno pismo talijanskom ministru vanjskih poslova de Michelisu, koji tvrdi da novi zakon o pravima manjina ne zadovoljava interesa talijanske manjine u Hrvatskoj.[1]
  • Dvjesto i sedamdeset civila iz Vukovara stiglo u Zagreb nakon užasnih mučenja u srpskim zatvorima.[1]
  • Osijek ponovo napadnut teškom artiljerijom.[1]
  • Francuski ministar za humanitarne poslove Bernard Kouchner zajedno s delegacijom, te promatračka misija EZ pod vodstvom Jeremy Varcuea, posjetili vinkovačku ratnu zonu. Tijekom njihovog posjeta JNA napala bolnicu.[1]
  • U Cavtatu započeli prvi razgovori između hrvatske Vlade i predstavnika JNA o normaliziranju života u Dubrovniku.[1]
  • U Zagrebu osnovana komisija za prikupljanje informacija o genocidu nad Hrvatima u Srijemu i Bačkoj.[1]
  • U Beogradu oko 200 srpskih rezervista demonstriralo protiv rata, nakon dva mjeseca provedena na fronti u Hrvatskoj.[1]
  • Hrvatski ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang zauzeo se zajedno s Bushom, Gorbačovom, Genscherom i predstavnicima svih svjetskih humanitarnih organizacija za spas bolesnika i osoblja vukovarske bolnice.[1]
  • Cyrus Vance i Slobodan Milošević u Beogradu razgovarali o ulozi mirovnih snaga UN-a.[1]
  • Njemački kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher razgovarali s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom o priznanju Hrvatske, uključenju mirovnih snaga UN-a, te o ekonomskoj i drugoj pomoći.[1]

6. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • JNA i srpski teroristi bombardiraju Osijek i Dubrovnik. Oba su grada u plamenu.[1]
  • U Dubrovniku poginulo 19, a ranjeno 60 građana.[1]
  • Sisak i Karlovac pod artiljerijskom vatrom.[1]
  • Francuski intelektualci, uključuju i poznatog pisca Eugenea Ionescoa; poslali apel predsjednicima europskih država da priznaju neovisnost Hrvatske.[1]
  • Masovne demonstracije podrške Hrvatskoj održavaju se u 46 gradova i sveučilišta Sjeverne Amerike, Europe i Australije.[1]
  • SAD uvele trgovinski embargo na cijelo podru je bivše Jugoslavije.[1]
  • Zakoni koji se tiču talijanske manjine u Hrvatskoj zadovoljili Rim.[1]

7. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Francuski brod bolnica La Rance isplovio iz talijanske luke Ancona na svoju tre u humanitarnu misiju u Hrvatsku.[1]
  • U Srebrenom, predstavnici hrvatske Vlade JNA potpisali dogovor o primirju za Dubrovnik, samo dan nakon divlja kog napada JNA na grad.[1]
  • Zadrani u skloništima. Ne prestaju jaki napadi JNA i srpskih terorista.[1]
  • Promatračka misija EZ-a poslala oštar protest JNA zbog divljačkog napada na Dubrovnik.[1]

8. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Mate Granić i predstavnik JNA general Andrija Rašeta potpisali uvjete povlačenja JNA iz Hrvatske u prisutnosti predstavnika promatračke misije EZ-a ambasadora Van Houtena, te predstavnika Vijeća sigurnosti UN-a ambasadora Okuna.[1]
  • Punih pet i pol sati JNA i srpski teroristi bombardirali Osijek.[1]
  • Papa Ivan Pavao II. pred mnoštvom vjernika na Trgu Sv. Petra u Vatikanu osudio bombardiranje Dubrovnika.[1]
  • Delegacija njemačkog grada Mainza posjetila ranjenike i prognanike smještene u Zagrebu.[1]

9. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Neslužbeni sastanak lorda Carringtona i predsjednika bivših jugoslavenskih republika u Haagu.[1]
  • Sastanak europskih političkih lidera u Maastrichtu. Prisutno je i 50.000 Hrvata koji demonstriraju.[1]
  • Koordinacijski krizni centar hrvatske Vlade objavio kako se JNA mora do Božića povući iz Hrvatske.[1]
  • JNA nastavlja povlačenje s hrvatskog teritorija. Posljednji okupatorski vojnik se povukao s riječkog područja. Predala se zagrebačka vojna bolnica.[1]
  • JNA se povukla iz kasarne blizu zagrebačkog aerodroma.[1]
  • Na obljetnici prvih slobodnih izbora u Srbiji, opozicijske stranke napale komunističkog lidera Slobodana Miloševića, zbog njegove sulude politike, koja izgleda nema završetka.[1]
  • Srpski teroristi prijete da će objaviti rat snagama UN-a ako se ove razmjeste na područja koja kontroliraju Srbi.[1]

10. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom razmijenjen 661 zatvorenik iz Vukovara za 123 pripadnika JNA.[1]
  • Nakon trodnevnog poštivanja primirja, srpske snage iz Baranje ponovo napale Osijek, a Zadar pretrpio 6-satni artiljerijski napad.[1]
  • Makedonski predsjednik Kiro Gligorov poslao pismo arbitražnoj komisiji u Haagu zahtijevaju i da se i Makedonija prizna kao neovisna država.[1]

11. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Cyrus Vance objavio kako nisu ispunjeni svi uvjeti za slanje mirovnih snaga UN-a na teritorij bivše Jugoslavije.[2]
  • Armijski štab u Titogradu naredio da se svi osamnaestogodišnjaci jave u pripadajuće vojne jedinice.[2]
  • Ostatak jugoslavenskog Predsjedništva obavijestio kako će poduzeti mjere protiv Njemačke ako ona ustraje na sankcijama nametnutim Srbiji i Crnoj Gori.[2]
  • Hrvatskim tenisačima dopušteno igrati pod hrvatskom zastavom.[2]
  • Budimpešta objavila kako je 45.000 izbjeglica iz Hrvatske došlo u Mađarsku od početka rata.[2]

12. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • U Karlovcu, 288 vojnika JNA razmijenjeno za 141 hrvatskog vojnika.[2]
  • Artiljerijskom vatrom JNA sravnila sa zemljom selo Miljevci u drniškoj općini.[2]
  • Humanitarni konvoj Libertas, s članovima HAZU, uplovio u dubrovačku luku.[2]
  • Četvorica članova bivšeg jugoslavenskog Predsjedništva produžili vojni rok u JNA na neodređeno vrijeme za regrute, a rezervistima ga produžili s 45 dana na 6 mjeseci.[2]
  • Na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a, Perez de Cuellar zaključio kako još nisu postignuti uvjeti za slanje mirovnih snaga UN-a, te preporučio odgodu primanja bivših jugoslavenskih republika.[2]

13. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik Tuđman i slovenski predsjednik Kučan objavili kako je očuvanje Jugoslavije uzrok nestabilnosti, a priznanje ovih dviju republika zaustavilo bi eskalaciju rata.[2]
  • Austrijski ambasador povučen iz Beograda.[2]
  • Ed Koestal imenovan glasnogovornikom promatračke misije EZ-a.[2]
  • Srpski teroristi minirali vodopad na Plitvičkim jezerima, glasovitom nacionalnom parku.[2]
  • Osnovana 72. bojna Vojne policije HV. 25 godina poslije u Lori je na isti nadnevak otkriveno spomen-obilježje pripadnicima te postrojbe.Dominik Tomašević: ZAPALIMO SVIJEĆU Na današnji dan stradao Ante Bužančić iz Splita, posljednji poginuli u Domovinskom ratu Dalmacija danas. 17. listopada 2018. Pristupljeno 18. srpnja 2020.[2]

14. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi masakrirali više od 50 civila u selima Hum i Voćin, prilikom povlačenja iz zapadne Slavonije. Još 20 osoba vode se kao nestali.[2]
  • Tri žene izgorjele u požaru u svojoj kući u Osijeku prilikom artiljerijskog napada JNA na grad.[2]

15. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao pismo svjetskim državnicima u kojem se obvezuje da će Hrvatska poštovati sve principe KESS-a, Pariške povelje i Povelje UN-a.[2]
  • Građani Zadra proveli 24 sata u skloništu zbog žestokog artiljerijskog napada JNA.[2]
  • Vinkovačka bolnica pogođena prilikom topničkog napada JNA na grad. Tom prilikom na Vinkovce palo više od 300 granata.[2]
  • Jugovojska napustila 'Komandu Vojnopomorske oblasti' u Splitu.[2]

16. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Njemačka priznaje Hrvatsku i Sloveniju u četvrtak, 19. prosinca, bez obzira na ishod zasjedanja Ministarskog vijeća EZ, izjavio na redovitoj konferenciji za novinare u Bonnu vladin predstavnik Dieter Vogel.[2]
  • U okupiranom Vukovaru uvedena zločinačka vojna diktatura.[2]
  • Trodnevna žalost u podravskoslatinskoj općini nakon četničkog pokolja nad Hrvatima. Pronađena 42 tijela ubijenih Hrvata, uglavnom staraca.[2]
  • 'Miloševićev režim obračunava se s oporbom u Vojvodini. Tko nije s nama, taj je protiv nas, geslo Miloševićeva SPS u likvidaciji oporbenih stranaka i čelnika.[2]
  • Gradonačelnicima Dubrovnika i Osijeka u Washingtonu zamjenik državnog sekretara SAD Lawrence Eagleburger obećao humanitarnu pomoć.[2]
  • U Zagrebu predstavljena knjiga grupe autora Hrvatska između rata i samostalnosti .[2]

17. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Ministarsko vijeće EZ prihvatilo u Bruxellesu načela o priznavanju novih država bivše Jugoslavije.[2]
  • Austrija odlučila priznati Hrvatsku i Sloveniju i sve druge republike bivše Jugoslavije koje to zažele. Odluka austrijskog parlamenta stupa na snagu 15. siječnja 1992.[2]
  • Po podatcima Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske, u Vukovaru je poginulo oko 600 hrvatskih vojnika i oko 2.200 civila.[2]
  • Pripadnici 123. brigade HV na Papuku oslobodili Zvečevo, u kojemu je bio četnički stožer iz kojeg su koordinirani napadi na šire područje požeške općine.HINA: Oslobođeno Zvečevo, Slobodna Dalmacija, 18. prosinca 1991.[2]

18. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska ispunila sve uvjete EZ, rekao u Grazu predsjedniku Konferencije o Jugoslaviji lordu Peteru Carringtonu hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.[2]
  • U Podravskoj Slatini, uz posebne počasti, ispraćene na posljednji počinak 43 žrtve četničkog masakra u selima pod Papukom.[2]
  • Definitivno iseljena Vojna bolnica u Zagrebu.[2]
  • Prognanici iz općine Slunj svjedoče, nakon svog dolaska u Karlovac, o četničkim zločinima nad Hrvatima tog kraja.[2]

19. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Njemačka priznala Hrvatsku. Odlukom njemačke vlade priznata neovisnost Hrvatske i Slovenije. Island priznao neovisnost i suverenost Hrvatske bez ikakve zadrške. Odluku o priznanju Hrvatske i Slovenije, u skladu s bruxelleskim dogovorom, donijele su i Švedska, Češko-Slovačka, Poljska i Mađarska.[2]
  • Vatromet oduševljenja u Hrvatskoj zbog primanja Hrvatske od strane Njemačke.[2]
  • Vlada Hrvatske donijela odluku o uvođenju hrvatskog dinara, kao privremene valute.[2]
  • Srbijanski parlament ne prihvaća odluke EZ o priznanju šest bivših republika Jugoslavije 15. siječnja iduće godine.[2]
  • Makedonski parlament prihvatio deklaraciju o međunarodnom priznanju Makedonije kao suverene i samostalne države.[2]

20. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Vukovar predložen za sjedište Međunarodnog suda za ratna zlodjela.[2]
  • Na Baniji okupatori i četnici zatiru sve što je hrvatsko i preimenuju gradove i sela.[2]
  • Izišao HALO 92, prvi broj novog glasila Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.[2]

21. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • SAD ocijenile da je Jugoslavija prestala postojati. Bushova vlada upozorava Srbiju i Jugoslavensku armiju da neće prihvatiti da neka krnja skupina nelegitimno govori i djeluje u ime Jugoslavije. Nema nasilnog mijenjanja granica, priopćio State Department.[3]
  • Osnovana Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske.[3]
  • Mirovne snage potrebne Hrvatskoj, rekao ambasadoru UN Herbertu Okunu predsjednik Tuđman u Zagrebu.[3]
  • Agencija Reuter otpustila Vjekoslava Radovića, autora lažne vijesti o ubojstvu 41 srpskog djeteta u Borovu Naselju.[3]
  • Otkrivena imena četnika koljača s Papuka. Medu zlikovcima nalaze se gotovo svi dojučerašnji ugledni Srbi Podravske Slatine.[3]
  • Na Karlovačkom bojištu učestali bjegovi mladih vojnika iz raspadajuće JNA.[3]
  • Lete i hrvatski bojni zrakoplovi, priopćeno na prvoj konferenciji za novinare zapovjedništvo Šibenske brigade.[3]
  • Apel dr. Vesne Bosanac u Parizu za zarobljene Vukovarce.[3]
  • JNA je sa sedam borbenih zrakoplova MIG 21, raketirala i bombardirala sa zabranjenim kasetnim bombama aerodrom Crljenku u Vrsaru.Narod.hr Petar Horvatić: 21. prosinca 1991. Vrsar – sedam MIG-ova 21 posijalo smrt i razaranje u pitomoj Istri 21. prosinca 2017. (pristupljeno 9. travnja 2020.)[3]

22. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Ostvaruje se hrvatski san, stoji u poruci predsjednika Tuđmana hrvatskim građanima u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.[3]
  • Krvavi pir JNA u Karlovcu, na svoj rođendan 22. decembra. Umjesto slavljeničkih plotuna, iz cijevi ubojitog oruđa sravnjivan grad koji ih je 45 godina tetošio, hranio i privilegirao.[3]
  • I Zadar podrhtavao od snažnih topničkih eksplozija armijskočetničkih barbara koji, u nervozi više ne biraju ciljeve po gradu.[3]
  • Ratna zrakoplovna baza Divulje kod Splita predana hrvatskoj vojsci.[3]
  • Srbijanski ministar vanjskih poslova Vladislav Jovanović prijeti, u intervjuu madridskim listovima ABC i Diairo 16, da će priznanje Hrvatske značiti nastavak rata.[3]
  • Spriječiti rušenje Peruče hitna poruka hrvatske vlade upućena američkom državnom tajniku Jamesu Bakeru.[3]
  • Svjetlo mira za Hrvatsku iz Betlehema, u ime svih žitelja Gornje Austrije, predao u zagrebačkoj Katedrali kardinalu dr. Franji Kuhariću predsjednik hrvatske vlade dr. Franjo Gregurić.[3]

23. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Počela zamjena Yu dinara hrvatskim dinarom. Uvođenjem u optjecaj hrvatskog dinara 23. prosinca Hrvatska ostvarila potpunu monetarnu samostalnost. Narodna banka Hrvatske postala samostalna institucija i odgovara jedino Saboru.[3]
  • Kasarnu u Dugom Selu napustila kolona jugovojske. Hrvatska vojska odmah preuzela vojarnu i nad njom razvila hrvatski barjak.[3]
  • U Zagrebu službeno otvoren Ured Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Ured za prognanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske.[3]
  • Vrhovna komanda Jugoslavenske armije odlikovala karlovačkog ratnog zločinca pukovnika Svetozara Marjanovića.[3]
  • Poslanici tzv. srpske skupštinedonijeli odluku o formiranju tzv. srpske Bosne i Hercegovine do srpske Nove godine (14. siječnja).[3]
  • Bosna i Hercegovina uputila službeni zahtjev Europskoj zajednici za priznanje neovisnosti.[3]
  • Božićna čestitka 50.000 Zagrepčana Papi, Genscheru i Mocku.[3]

24. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Uoči Božića, u Zagreb je nakon gotovo četiri mjeseca sletio prvi zrakoplov. Za slijetanje zrakoplova Southern Air Transporta s donacijama humanitarne pomoći iz SAD i Njemačke trebalo je 14 dana pregovaranja i 8 sati iščekivanja.[3]
  • Oslobođeno zloglasno četničko uporište Bučje u zapadnoj Slavoniji.[3]
  • Predsjednik Tuđman donio Odluku o ustrojstvu domobranstva kao posebnom dijelu Hrvatske vojske, koji se ustrojava na teritorijalnom principu, a čini ga pričuvni sastav HV.[3]
  • Apel osamdeset crnogorskih intelektualaca iz Beograda protiv rata.[3]
  • U Zagrebačkom Okružnom sudu ukinut pritvor Mili Dedakoviću Jastrebu. Protiv bivšeg zapovjednika obrane Vukovara otvorena je istraga da je zloupotrijebio položaj i ovlaštenja radi stjecanja materijalne dobiti.[3]

25. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Papa, u svom božićnom blagoslov Urbi et orbi, molio za prestanak rata u Jugoslaviji i dragoj hrvatskoj zemlji.[3]
  • Pleso, posljednja kasama jugovojske na zagrebačkom području, od Božića je u rukama hrvatske vojske. Napuštanjem Plesa i posljednji jugovojnik napustio Zagreb.[3]
  • Na Božić ugosoldateska topnički tukla Osijek, Karlovac, Sisak i Šibenik.[3]
  • Knin su po prvi put u ratu protiv Hrvatske, kao odgovor na napade na hrvatske gradove za Badnjak i Božić, gađali hrvatski topnici. Centar Knina pogođen je sa dvadesetak razornih projektila.[3]

26. prosinca[uredi | uredi kôd]

27. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Nad Zagrebom skupina neprijateljskih aviona, koja nije bojno djelovala. Zračne uzbune u 13 hrvatskih gradova.[3]
  • Crnogorci iz Hrvatske uputili memorandum Momiru Bulatoviću: Odgovori ste za sva ubijanja, napade na Dubrovnik, pljačke i paleži, za sve ono što je nanijelo sramotu crnogorskom narodu.[3]
  • U Karlovcu, Osijeku i Vinkovcima boravila prethodnica plavih kaciga.[3]

28. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, u svom godišnjem izvještaju hrvatskom Saboru, istakao da međunarodno priznanje predstavlja novo razdoblje u povijesti Hrvatske.[3]
  • Četnici još uvijek ne otvaraju branu na Peručkom jezeru, iako posljedice izlijevanja vode prijete Kninu i okolici.[3]
  • Uhićeni srbijanski rezervisti na zapadnoslavonskom ratištu tvrde da su natjerani u rat.[3]
  • Društvo međunarodnog prava Slovenije predlaže za ratne zločince međunarodni sud.[3]
  • Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Perez de Cuellar i dalje tvrdi da ne postoje uvjeti za slanje mirovnih snaga na područje bivše Jugoslavije.[3]
  • Šef delegacije američkog Senata Peter Galbraith, koja je ovih dana posjetila sve jugoslavenske republike, izuzev Srbije jer je Slobodan Milošević odbio primiti delegaciju; izjavio za crnogorski tjednik Monitor kako je sada neizbježno da se međunarodno priznaju sve jugoslavenske republike unutar svojih republičkih granica.[3]
  • Jugoarmija raketama zemlja-zemlja bojno djelovala na području Zagreba. Pogođene dvije gostionice u prigradskim naseljima, napad je srećom prošao bez ljudskih žrtava.[3]

29. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Karlovac deveti dan za redom pod udarom topništva jugovojske. U dosad najžešćim napadima i razaranjima poginulo sedam ljudi a 37 ranjeno. Topničkim projektilima pogođena karlovačka bolnica, ali i Pravoslavna crkva sv. Nikola.[3]
  • Modeli školovanja srpske djece u Hrvatskoj razradit će se poslije rata u dogovoru s legitimno izabranim predstavnicima Srba, ističu u Ministarstvu prosvjete i kulture.[3]
  • Papin izaslanik kardinal Fiorenzo Angellini u pratnji kardinala dr. Franje Kuharića posjetio Sisak i upoznao se sa stradanjima Hrvata i vjernika, te razaranjem i pljačkom svih rimokatoličkih crkava i kapelica na okupiranom području Banije.[3]
  • U povodu 'Iseljeničkog dana' u zagrebačkoj Katedrali svečanu euharistiju vodili kardinali dr. Franjo Kuharić i Fiorenzo Angellini.[3]
  • U Đakovačko-srijemskoj biskupiji prognano 200.000 katolika, porušene 63 crkve ili kapele, te 47 župnih kuća ili samostana.[3]

30. prosinca[uredi | uredi kôd]

  • Proces priznavanja Hrvatske više se ne može zaustaviti, rekao u novogodišnjem razgovoru s novinarima vodećih hrvatskih listova i radio-televizije predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.[3]
  • Jugovojska i četnici nastavili razaranje Karlovca.[3]
  • U Karlovcu poginuo novinar američke agencije WTN Živko Krstičević.[3]
  • Rat će završiti kada srpska vojska uđe u Zagreb, izjavio u Beogradu Mirko Jović, predsjednik Srpske narodne obnove i komandant zloglasnih Belih orlova.[3]
  • Krnje predsjedništvo ostatka Jugoslavije (u kome su još samo Srbija i Crna Gora, preko potpredsjednika Branka Kostiće prijeti da će primati srpsku republiku krajinu'.[3]
  • Herojski Radio Vukovar u izboru splitske Slobodne Dalmacije proglašen novinskom redakcijom godine.[3]
  • Kaznena ekspedicija srbovojske i policije na Kosovu.[3]
  • Jugovojska raketirala duševnu bolnicu u Gradini kod Donjeg Zemunika.'[3]
  • U Hrvatskoj, prema podacima Ureda za prognanike i izbjeglice hrvatske Vlade, ima 700.000 prognanih i izbjeglih ljudi.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 1,38 1,39 1,40 1,41 1,42 1,43 1,44 1,45 1,46 1,47 1,48 1,49 1,50 1,51 1,52 1,53 1,54 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. prosinca – 10. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 2,37 2,38 2,39 2,40 2,41 2,42 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. prosinca – 20. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 3,33 3,34 3,35 3,36 3,37 3,38 3,39 3,40 3,41 3,42 3,43 3,44 3,45 3,46 3,47 3,48 3,49 3,50 3,51 3,52 3,53 3,54 3,55 3,56 3,57 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. prosinca – 31. prosinca. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.