Kronologija Domovinskog rata: studeni 1992.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. studenoga[uredi | uredi kôd]

4. studenoga[uredi | uredi kôd]

6. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Ruski pukovnik Hromčenkov, zapovjednik Istočnog sektora, posredovao u izvozu iz okupiranog Vukovara kao UNPROFOR-ov časnik potpisivao izvoznu dokumentaciju iz tzv. SAO krajine.[1]
  • Ruski general Ivanovič stigao u Trebinje i izjavio za srpsku TV da je kao vojnik došao pomoći Srbima, svojoj braći po krvi, a da ga je poslao Nacionalni front spasa Rusije.[1]
  • London odlučio uvesti vize za građane s područja bivše Jugoslavije, izuzetak su građani iz Slovenije i Hrvatske.[1]
  • Više od 3 milijuna građana BiH ovisi o humanitarnoj pomoći, izvijestilo Visoko povjereništvo UN za izbjeglice u Ženevi.[1]

7. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Rezolucije nisu zaustavile silu, naprotiv, UNPROFOR je ovog trenutka nijemi svjedok nove velikosrpske provokacije, stoji u pismu predsjednika Tuđmana glavnom tajniku UN Boutrosu Ghaliju.[1]

8. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • General-bojnik Jurij Susjedov preuzeo u Vinkovcima dužnost zapovjednika UNPROFOR-a u sektoru Istok od pukovnika Aleksandra Hromčenkova.[1]
  • Hrvati Sarajeva, umorni od nepovjerenja Muslimana, zaprijetili da će pješice i bez pratnje prijeći na ničju zemlju kako bi se domogli područja koje kontrolira HVO.[1]
  • Papa Ivan Pavao II, obrativši se u Vatikanu jedanaestorici hrvatskih biskupa kao Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, faktički sankcionirao prestanak postojanja Biskupske konferencije Jugoslavije.[1]

9. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman razgovarao u Zagrebu s tajnicom Vijeća Europe Catherine Lalumier, te istaknuo da je učinjen korak naprijed za primanje Hrvatske u Vijeće Europe.[1]
  • Hrvatski inženjerci osposobili pistu aerodroma Dubrovnik.[1]
  • Hrvati se ne mogu nikako organizirano vratiti na područje grada i općine Vukovar - rekao novinarima u Beogradu predsjednik oslobođene općine Vukovar Miodrag Mišić.[1]
  • Mi smo protiv bilo kakvog specijalnog statusa u Hrvatskoj. Za nas Hrvatska ne postoji, osim kao susjed - rekao u Okučanima ministar unutrašnjih dela republike srpske krajine Milan Martić.[1]
  • U Zadar stigla još jedna skupina prognanih Hrvata, njih 17 dovezli pripadnici UNPROFOR-a iz Zatona, Obrovca, Medviđe i Zelengrada.[1]
  • Da bi Hrvatska izašla iz teške situacije, potrebna je i dalje pozornost, pomoć i solidarnost europske i svjetske zajednice, rekao u Vatikanu hrvatskim biskupima papa Ivan Pavao II.[1]
  • Etiopija priznala neovisnost Republike Hrvatske.[1]

10. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Bit ću sretna kada se hrvatski barjak zavijori na stijegu u Europskom vijeću - rekla u Zagrebu, na kraju dvodnevnog posjeta Hrvatskoj, glavna tajnica Vijeća Europe Catherine Lalumiere.[1]
  • Hrvatski zrakoplovi ne lete nad BiH, izjavili na konferenciji za novinare u Zagrebu europski promatrači.[1]
  • Nijedna srpska kuća u Rijeci ili njezinoj okolici nije srušena - demantira izvješće KESS-au pismu Komitetu visokih dužnosnika KESS-a gradonačelnik Rijeke Željko Lužavec.[1]
  • Na sjednici Predsjedništva BiH za predsjednika vlade izabran Hrvat Mile Akmadžić, dok zahtjev HDZ-a da Miro Lasić postane član Predsjedništva nije prošao.[1]

11. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik hrvatske Vlade Hrvoje Šarinić u Londonu odlučno istaknuo ministru inozemnih poslova Britanije Douglasu Hurdu da Hrvatska nije drugi Cipar, te da UNPROFOR mora obaviti svoj dio zadataka.[2]
  • Turski premijer Sulejman Demirel upozorio srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića da ne izaziva krvoproliće na Kosovu i Sandžaku.[2]

12. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Čak 26 župa južnohrvatske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja okupirano, kašnjenje UNPROFOR-a je nepodnošljivo, istaklo franjevačko izaslanstvo prigodom susreta s predsjednikom Tuđmanom u Zagrebu.[2]
  • Mostar ponovno trpi velika razaranja, a četnici pogodili projektilima i starački dom, u kojem su život izgubile dvije nepokretne starice.[2]
  • Vlada tzv. SRJ predložila Skupštini zakon kojim prijašnje vlasništvo SFR Jugoslavije postaje neotuđivo državno vlasništvo SR Jugoslavije.[2]
  • Predsjednika tzv. SR Jugoslavije Dobricu Ćosića prisluškivala Srpska obavještajna služba, javlja Borba a prenosi France-presse.[2]
  • Njemački tjednik Bunte objavio listu sedam najopasnijih ljudi svijeta, na čijem čelu je Slobodan Milošević. Sadam Balkana, piše Bunte, kriv je za ubijanje, pljačke, silovanje i progone ljudi, a procijenjeni je broj mrtvih njegovom odgovornošću između 20.000 i 40.000 osoba.[2]
  • SAD traže hitno usvajanje nove rezolucije UN protiv SR Jugoslavije, kojom bi bile pooštrene sankcije.[2]
  • Vijeće sigurnosti UN razmatralo nacrt rezolucije o uvođenju pomorske blokade tzv. SR Jugoslavije.[2]

13. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • U Zagrebu obilježena prva obljetnica izlaženja lista Hrvatske vojske Hrvatski vojnik.[2]
  • Vjerski poglavar Muslimana u BiH muftija Saleh Ahmed Julaković optužio u Kairu Rusiju, Grčku, Rumunjsku i Bugarsku da se ne pridržavaju sankcija UN protiv Srbije.[2]

14. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Točno 755 zatočenika srpskog logora Manjača kod Banja Luke stiglo preko Save iz BiH u Hrvatsku. U Manjači još najmanje 2.800 logoraša.[2]
  • Alija Izetbegović ostaje na čelu Predsjedništva BiH sve dok traje ratno stanje,imperativna je odredba Ustava Republike BiH izjavio u Sarajevu glavni tajnik Skupštine BiH Avdo Čampara.[2]
  • Na Drugom općem saboru HDZ-a BiH u Mostaru u tajnom glasovanju izabran za predsjednika mr. Mate Boban.[2]
  • Politika etničkog čišćenja dio je osvajačke politike, ustvrdio pred Vijećom sigurnosti UN specijalni izvjestitelj Komisije UN za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki.[2]

22. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • NATO počeo provoditi pomorsku blokadu u Jadranskom moru protiv tzv. Jugoslavije.[3]
  • Gotovo nevjerojatne optužbe na račun bivšega zapovjednika UNPROFOR-a u Sarajevu kanadskog generala McKenzie: iz javne kuće u Vogošći odnosno ženskog zatvora odvodio po četiri-pet djevojaka kojima se poslije gubio svaki trag.[3]
  • U Sarajevu nastavljene silovite borbe, poginule najmanje četiri, a ranjene 32 osobe.[3]
  • Stranka demokratske akcije predložila u Sarajevu da se u budući ustav ugradi stav po kojem će predsjednik Predsjedništva biti Musliman. Također, Izetbegović treba biti predsjednik BiH do kraja rata, objavljuje Izvršni odbor SDA.[3]
  • Beograd strani novinari nazvali balkanskim Chicagom, zbog nezapamćene poplave gangsteraja koji je povezan s režimom.[3]
  • Srbija i SRJ kupuju oružje u Izraelu i Rusiji, izjavio beogradskom radiju B-92 bivši posebni savjetnik Yitzaka Shamira Ari Ben Manashe.[3]

23. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • U Hrvatskoj, prema dosad prikupljenim podacima, poginulo 6.050 osoba, a ranjena 21.483 osobe.[3]
  • Srpski agresor svakodnevno s Ininih naftonosnih polja u istočnoj Slavoniji odveze u Srbiju 400 tona nafte, upozoravaju iz INA-Naftaplina u Vinkovcima.[3]
  • Bilo je više od 100 kršenja odluke o zabrani letova nad BiH, rekao novinarima u Beogradu Cedric Thornberry, zamjenik glavnog zapovjednika UNPROFOR-a.[3]
  • Oko tisuću Rusa, kao najamnici na strani Srba,priprema se uključiti u rat u BiH, otkriva urednica TV-dnevnika ruske televizije Tatjana Mitkova.[3]
  • Republika Hrvatska uspostavila s Republikom Singapur diplomatske odnose.[3]

24. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska ne krši rezoluciju Vijeća sigurnosti UN o zabrani vojnih letova nad BiH, izjavili europski promatrači novinarima u Zagrebu.[3]
  • Prema dosad prikupljenim podacima, u BiH silovano oko 14.000 osoba, od toga 2.000 djevojčica.[3]
  • U novom izvješću UN o bivšoj Jugoslaviji, objavljenom u New Yorku, Tadeusz Mazowiecki navodi da je etničko čišćenje pojačano i da su u prvom redu za to odgovorne srpske vlasti.[3]
  • Visoki komesar UN za izbjeglice Sadako Ogata izjavila u Den Haagu da je na području bivše Jugoslavije raseljeno već tri milijuna osoba i, da se taj broj stalno povećava.[3]

25. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Večernji list objavio ekskluzivne foto-dokumente o pijanim unproforcima u zagrljaju s četnicima.[3]
  • Predsjednik Tuđman primio izaslanstvo Europskog parlamenta i upozorio ga da je najvažnija zadaća europske i svjetske zajednice zaustaviti srpsku agresiju.[3]
  • Borbe u BiH, ako se ne stave pod nadzor, mogle bi zahvatiti sve balkanske zemlje, rekao u Istanbulu na Balkanskoj konferenciji posvećenoj krizi u BiH ministar vanjskih poslova Turske Hikmet Cetin.[3]

26. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Bilanca sedmomjesečnog boravka plavaca u istočnoj Slavoniji, uz prividan mir, cementiranje je postojećeg stanja i dovršenje etničkog čišćenja, koje su Srbi proveli usprkos prisutnosti plavih kaciga, rekli u Osijeku čelnici Osijeka, Vinkovaca, Belog Manastira i Vukovara uvrijeđenoj predstavnici UNPROFOR-a Francis Blondine Negga, koja je napustila sastanak.[3]
  • Nasilje srpskih neregularnih formacija u istočnoj Slavoniji i Baranji je u porastu, one djeluju kao klasične bande koje teroriziraju stanovništvo, rekao novinarima u Zagrebu Cedric Thornberry, direktor za civilne poslove UNPROFOR-a.[3]
  • Srpska narodna stranka zatražila od glavnog tajnika UN Boutrosa Ghalija i supredsjedatelja mirovne konferencije lorda Owena i Cyrusa Vancea da osiguraju uvjete za demokratske izbore u tzv. republici krajini po izbornom zakonu Republike Hrvatske.[3]
  • Visoki komesarijat za izbjeglice upozorava Srbe da će im ukinuti pomoć, ako ne propuste konvoje Muslimanima u Goražde i Srebrenicu.[3]
  • Banja Luka, metropola etničkog čišćenja, piše francuski Liberation.[3]

27. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • U Bjelovaru otvorena istraga protiv trideset četnika zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika u pakračkom selu Kusonjama 8. rujna prošle godine.[3]
  • Načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Janko Bobetko objašnjava na HTV da je do sastanka u Sarajevu s generalom Ratkom Mladićem došlo nakon upornog nastojanja zapovjednika UNPROFOR-a generala Philippea Morillona.[3]
  • U Smilčiću, okupiranom selu nedaleko Zadra, gdje je ostalo samo nekoliko Hrvata staraca, civilna policija UN pronašla dvije umorene osobe.[3]
  • Vi očekujete promjenu mandata, primjenu sile! A tko bi je primijenio? UNPROFOR, koji se sastoji od ljudi iz 22 države? - objašnjava u intervjuu za Večernji list neunčikovitost UNPROFOR-a njegov zapovjednik general Satish Nambiar.[3]
  • Ni ruski plaćenici nisu mogli podnijeti srpsku okrutnost u BiH, piše moskovska Izvijestija o doživljajima šest ruskih najamnika koji su nekoliko mjeseci proveli, ratujući zajedno s bosanskim Srbima, u BiH.[3]

28. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Prva generacija djelatnih hrvatskih časnika i dočasnika završila tromjesečno školovanje u Časničkom centru Glavnog stožera Hrvatske vojske u Zagrebu.[3]
  • Dubrovački aerodrom Čilipi dobio dozvolu za uspostavu redovitog zračnog prometa.[3]

29. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Amerikanci šalju 100.000 vojnika na Balkan, piše britanski list Sunday Times.[3]
  • Na okupiranom području općine Drniš srpski agresor pokušao prodrijeti prema izvoru rijeke Čikole, ali zaustavljen akcijom UNPROFOR-a i Hrvatske vojske.[3]
  • Predsjednik BiH Alija Izetbegović objasnio na Televiziji BiH da je na razgovore u sarajevsku zračnu luku, uz Bobetka i Mladića, bila pozvana i bosanska strana, ali je ona odbila doći.[3]
  • Srpski general Momir Talić, piše pariški Le Monde, izjavio kako je francuski predsjednik Mitterrand svojim posjetom Sarajevu spasio Srbe od međunarodne vojne intervencije.[3]
  • Srbin Borislav Herak, zatočenik u sarajevskom zatvoru, punih sedam sati opisivao vlastite zločine novinaru New York Timesa Johnu Burnsu, priznavši da je sam ubio 29 ljudi.[3]

30. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Poljoprivredno dobro Ovčara nedaleko Vukovara, gdje se nalazi masovna grobnica ubijenih Hrvata iz vukovarske bolnice, trebala bi biti obrazac prema kojem bi se pristupalo obradi kriminalnih djela počinjenih u Hrvatskoj i BiH, izjavio dužnosnik Komisije za ratne zločine UN.[3]
  • Mjesec dana nakon pada Jajca u gradu vladaju kaos i pakao, izjavio predsjednik HVO-a Jajca Nikola Bilić.[3]
  • Boutros Ghali obratio se Vijeću sigurnosti novim izvještajem u kojem ističe kako odbijanje kninskih čelnika da prihvate demilitarizaciju UNPA i povratak izbjeglica potkopava temeljna načela mirovnog plana.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. studenoga – 10. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. studenoga – 20. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 3,33 3,34 3,35 3,36 3,37 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. studenoga – 30. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.