Kronologija Domovinskog rata: studeni 1991.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. studenoga[uredi | uredi kôd]

4. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Dubrovnik pod neprestanom vatrom sa šest ratnih brodova stacioniranih u dubrovačkoj luci i s okolnih brda.[1]
  • Prilikom obilaska vukovarskog bojišta poginuo general JNA Mladen Bratić.[1]
  • Na sastanku Ministarskog vijeća EZ-a nije donesena odluka o uvođenju sankcija protiv Srbije, ali je odlučeno da će se o tome raspravljati na sljedećoj sjednici koja će se održati u Rimu kao dio sastanka NATO-a.[1]

6. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Zapovjednik obrane za istočnu Slavoniju izjavio kako JNA priprema nove napade na to područje premještajući nove snage u sjeveroistočnu Bosnu i Srbiju.[1]
  • Hrvatske i jugoslavenske vlasti potpisale dogovor o razmjeni zarobljenika na principu svi za sve.[1]
  • Njemački kancelar Helmut Kohl govorio o što hitnijem priznanju neovisnosti Hrvatske i ostalih republika koje žele isto, te o potrebi uvođenja sankcija protiv Srbije.[1]
  • Hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Zvonimir Šeparović poslao pismo sovjetskom ministru u kojem od Moskve traži da ne prizna legalnost srpskog bloka u jugoslavenskom Predsjedništvu slanjem novog ambasadora u Beograd.[1]

7. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Tijekom napada na Dubrovnik, JNA ispalila oko 3.000 granata različitog kalibra.[1]

8. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor prihvatio izvještaje Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova te predsjedničke ukaze i zaključke, donesene u Haagu.[1]
  • Komandanti JRV upozorili na opasnost od eksplozija raketa i bojnih otrova.[1]
  • Hrvatska i makedonska vlada postigle dogovor o oslobađanju Makedonaca, zarobljenih u Hrvatskoj, koji su služili u JNA.[1]
  • Na sastanku u Rimu, Ministarsko vijeće EZ-a izglasalo uvođenje sankcija protiv Srbije.[1]
  • Papa i američki predsjednik, na sastanku u Rimu, među ostalim, razgovarali o agresiji na Hrvatsku.[1]

9. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor završio sjednicu složivši se s djelovanjem delegacije hrvatske Vlade na Mirovnoj konferenciji u Haagu.[1]
  • Hrvatska Vlada produžila rok za povlačenje JNA s hrvatskog teritorija do Božića.[1]
  • U Zagrebu razmijenjeno 332 hrvatska zatvorenika za 457 vojnika JNA i srpskih terorista.[1]
  • Potpisan sporazum o povlačenju svih jedinica JNA iz Rijeke.[1]
  • Jedan dječak ubijen, a dvojica ranjena prilikom eksplozije mine na ulazu u riječku kasarnu JNA.[1]

10. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Četvorica pripadnika Hrvatske vojske, specijaliziranih za razminiravanje, poginula prilikom otkrivanja mina koje je za sobom ostavila JNA na pulskom aerodromu.[1]
  • Francuski predsjednik Mitterrand izjavio kako se on zalaže za uspostavljanje sigurnosne zone između Hrvatske i Srbije, ali i ostalih područja gdje se vode borbe, barem dok se djeca i hendikepirani ne evakuiraju iz takvih područja.[1]
  • Zahtjev za dolazak mirovnih snaga UN-a preko neidentificiranih kanala stigao iz Beograda.[1]

11. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Veliki protesti u Vojvodini i Bosni i Hercegovini protiv opće mobilizacije JNA. Vlada Bosne i Hercegovine proglasila mobilizaciju nelegalnom.[2]
  • EFTA i zemlje G-24 odlučile obustaviti pomoć i prekinuti ekonomske odnose s Jugoslavijom, ugledavši se na EZ koja je proglasila uvođenje sankcija protiv Jugoslavije.[2]

12. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik kolektivnog jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić službeno zatražio od UN-a da pošalju mirovne snage koje bi se razmjestile duž hrvatske granice.[2]
  • Nedaleko od splitske luke, koja se nalazi pod pomorskom blokadom, potopljen mali talijanski brod Euro River'.[2]
  • Danas u podne trebali bi prestati artiljerijski napadi na Dubrovnik. Dubrovačka su predgrađa spaljena, a gradska jezgra nalazi se pod kišom granata i raketa.[2]
  • Osijek se još uvijek nalazi pod granatama JNA i srpskih terorista. Do sada je u bolnicu dovezeno 2.600 ranjenih, a njih 370 je umrlo od posljedica ranjavanja.[2]
  • Specijalni izaslanik UN-a Cyrus Vance zatražio da se zahtjev jugoslavenskog Predsjedništva za slanjem mirovnih snaga UN-a proglasi nelegalnim.[2]
  • Lord Carrington objavio kako je priznanje Hrvatske i Slovenije neizbježno, ali da se napadi na Dubrovnik mogu spriječiti jedino `vojnom silom.[2]
  • Japan podržao sankcije protiv Jugoslavije.[2]

13. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Četrdeset i dvojica dobitnika Nobelove nagrade potpisali apel protiv agresije na Hrvatsku.[2]
  • Posljednje vozilo tenkovske brigade JNA napustilo kasarnu Jastrebarsko pokraj Zagreba, koja je otišla za Bosnu i Hercegovinu.[2]
  • Nekoliko minobacačkih granata palo na južni dio gradske jezgre Dubrovnika. U 17 hrvatskih gradova označena opća opasnost.[2]
  • Opća mobilizacija proglašena u hrvatskim gradovima Karlovac, Duga Resa, te u Slunju, koji se već četiri mjeseca nalazi pod neprestanim napadima JNA i srpskih terorista.[2]

14. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Lord Carrington i general Kadijević postigli dogovor o primirju pod uvjetom da se deblokiraju kasarne JNA u Hrvatskoj.[2]
  • Sisak ponovno pod artiljerijskom vatrom. Ostaci rafinerije i benzinskih tankova ponovo gore.[2]
  • Regionalne vlasti i predstavnici JNA se složili da će do 10. prosinca JNA napustiti Šibenik.[2]
  • Predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović zahtijeva od lorda Carringtona da pošalje mirovne snage UN-a u Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska se Vlada suglasila s uvjetima primirja potpisanog između generala Kadijevića i lorda Carringtona.[2]

21. studenoga[uredi | uredi kôd]

22. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi odvojili novinara Vukovarskog radija Sinišu Glavaševića od ostalih zarobljenika, te ga odveli u nepoznatom pravcu.[3]
  • Hrvatski liječnici poslali apel generalu Kadijeviću za oslobađanje dr. Vesne Bosanac, ravnateljice vukovarske bolnice i njenih kolega.[3]
  • Hrvatski predsjednik Tuđman poslao pismo na 27 adresa, među kojima i američkom predsjedniku Bushu, apelirajući na zaustavljanje rata protiv Hrvatske.[3]
  • Nastavlja se žestoko raketiranje Zadra, Osijeka i Karlovca.[3]
  • U glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu uhvaćena tri velika kamiona s raketama za JNA, označena naljepnicama banane i ananas.[3]

23. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Na hitan zahtjev Cyrusa Vancea, hrvatski i srpski predsjednik te general Kadijević susreli se u, Ženevi kako bi raspravili o uvjetima konačnog primirja i rješenju krize u zemlji.[3]
  • Unatoč potpisanom primirju i deblokadi luka, nastavljaju se borbe u Dalmaciji. Zadar se nalazi pod neprestanim napadima, a kolone autobusa prevoze bolesne i starce u Rijeku.[3]
  • Postaje sve očitije da su srpski teroristi i JNA započeli ofenzivu na Osijek, međutim zaustavile su ih postrojbe hrvatske obrane.[3]

24. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Poruka hrvatskog predsjednika Tuđmana odjeknula diljem Hrvatske i svijeta.[3]
  • Osijek, Vinkovci i okolna područja pod artiljerijskom i pješačkom vatrom.[3]
  • Napadi JNA i srpskih terorista nastavljaju se na šibenskom i zadarskom području, unatoč potpisanom primirju i povlačenju jedinica JNA iz Dalmacije.[3]
  • Srpske i crnogorske vlasti te JNA pokušali stvoriti povoljniju međunarodnu političku klimu promovirajući Dubrovnik kao zasebnu republiku izvan sastava Hrvatske.[3]

25. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Na sastanku hrvatske Vlade, koju je sazvao i vodio predsjednik Tuđman, razmatrana sadašnja politička i vojna situacija u Hrvatskoj. JNA, pod nadzorom promatrača EZ-a, započela povlačenje iz Šibenika, odnoseći sa sobom oružje i opremu.[3]
  • U drugoj razmjeni zarobljenika, kanadski businessman hrvatskog porijekla Anton Kikaš razmijenjen za srpskog generala Milana Aksentijevića i ostale ratne zločince.[3]
  • Na neformalnoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a dogovoreno da će mirovne snage UN-a biti razmještene na kriznim područjima.[3]

26. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • JNA započela povlačenje iz najveće zagrebačke kasarne Maršal Tito, a također bi trebalo biti započeto povlačenje iz obližnje raketne baze.[3]
  • Šesnaestorica. novinara su ubijeni, 27 ranjeno, a petorica su nestala od početka izbijanja rata u Hrvatskoj.[3]
  • Jugoslavenski ambasador pri UN-u poslao pismo u kojem zahtijeva slanje mirovnih snaga UN-a na teritorij bivše Jugoslavije.[3]
  • Predsjednik Hrvatskog olimpijskog komiteta primio potvrdu od Međunarodnog olimpijskog komiteta i Juan Antonia Samarancha da će Hrvatska sudjelovati na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.[3]

27. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti UN usvojilo Rezoluciju br. 721, kojom se otvara mogućnost upućivanja mirovnih snaga UN na prostor bivše Jugoslavije.[3]
  • Sovjetski predsjednik Gorbačov optužuje Zapad za rat protiv Hrvatske, jer ne bi bilo rata da neke zapadne zemlje nisu podržavale duh separatizma u Jugoslaviji.[3]
  • Napadi na Vinkovce, Osijek i Novu Gradišku pojačavaju se unatoč primirju.[3]

28. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman prihvatio odluku o dolasku mirovnih snaga UN-a. Njihova je uloga osiguranje ustavnog poretka u kriznim područjima tijekom povlačenja JNA iz Hrvatske.[3]
  • Od danas u Dubrovniku vijore i plave zastave UN.[3]
  • Glavni trg u francuskom gradu Nici preimenovan u Trg Vukovarskih mučenika.[3]
  • Hrvatska i Slovenija, dvije bivše jugoslavenske republike, odlučile od 10: prosinca uspostaviti diplomatske veze.[3]
  • Nastavljaju se jaki napadi na Podravsku Slatinu i Daruvar.[3]
  • Novopridošli rezervisti JNA, srpski dobrovoljci i teroristi spalili hrvatska sela oko Drniša.[3]

29. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Zagrebački javni tužitelj naredio istragu protiv Mile Dedakovíća, bivšeg zapovjednika obrane Vukovara, zbog sumnje da je pronevjerio novce namijenjene Zboru narodne garde.[3]
  • Beogradske vlasti protiv sudjelovanja onih zemalja u mirovnim snagama UN-a koje su se u II. svjetskom ratu borile protiv Jugoslavije.[3]
  • Italija i Njemačka se dogovorile o priznanju Slovenije i Hrvatske najkasnije do 18. prosinca.[3]

30. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Ni u svom četvrtom pokušaju, Međunarodni Crveni križ nije uspio posjetiti srpski logor gdje se nalaze zatočeni Hrvati.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. studenoga – 10. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. a b c d e f g h i j k l m n o p q Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. studenoga – 20. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. studenoga – 30. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.