Kronologija Domovinskog rata: studeni 1991.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. studenoga[uredi | uredi kôd]

4. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Dubrovnik pod neprestanom vatrom sa šest ratnih brodova stacioniranih u dubrovačkoj luci i s okolnih brda.[1]
  • Prilikom obilaska vukovarskog bojišta poginuo general JNA Mladen Bratić.[1]
  • Na sastanku Ministarskog vijeća EZ-a nije donesena odluka o uvođenju sankcija protiv Srbije, ali je odlučeno da će se o tome raspravljati na sljedećoj sjednici koja će se održati u Rimu kao dio sastanka NATO-a.[1]

6. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Zapovjednik obrane za istočnu Slavoniju izjavio kako JNA priprema nove napade na to područje premještajući nove snage u sjeveroistočnu Bosnu i Srbiju.[1]
  • Hrvatske i jugoslavenske vlasti potpisale dogovor o razmjeni zarobljenika na principu svi za sve.[1]
  • Njemački kancelar Helmut Kohl govorio o što hitnijem priznanju neovisnosti Hrvatske i ostalih republika koje žele isto, te o potrebi uvođenja sankcija protiv Srbije.[1]
  • Hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Zvonimir Šeparović poslao pismo sovjetskom ministru u kojem od Moskve traži da ne prizna legalnost srpskog bloka u jugoslavenskom Predsjedništvu slanjem novog ambasadora u Beograd.[1]

7. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Tijekom napada na Dubrovnik, JNA ispalila oko 3.000 granata različitog kalibra.[1]

8. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor prihvatio izvještaje Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova te predsjedničke ukaze i zaključke, donesene u Haagu.[1]
  • Komandanti JRV upozorili na opasnost od eksplozija raketa i bojnih otrova.[1]
  • Hrvatska i makedonska vlada postigle dogovor o oslobađanju Makedonaca, zarobljenih u Hrvatskoj, koji su služili u JNA.[1]
  • Na sastanku u Rimu, Ministarsko vijeće EZ-a izglasalo uvođenje sankcija protiv Srbije.[1]
  • Papa i američki predsjednik, na sastanku u Rimu, među ostalim, razgovarali o agresiji na Hrvatsku.[1]

9. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski Sabor završio sjednicu složivši se s djelovanjem delegacije hrvatske Vlade na Mirovnoj konferenciji u Haagu.[1]
  • Hrvatska Vlada produžila rok za povlačenje JNA s hrvatskog teritorija do Božića.[1]
  • U Zagrebu razmijenjeno 332 hrvatska zatvorenika za 457 vojnika JNA i srpskih terorista.[1]
  • Potpisan sporazum o povlačenju svih jedinica JNA iz Rijeke.[1]
  • Jedan dječak ubijen, a dvojica ranjena prilikom eksplozije mine na ulazu u riječku kasarnu JNA.[1]

10. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Četvorica pripadnika Hrvatske vojske, specijaliziranih za razminiravanje, poginula prilikom otkrivanja mina koje je za sobom ostavila JNA na pulskom aerodromu.[1]
  • Francuski predsjednik Mitterrand izjavio kako se on zalaže za uspostavljanje sigurnosne zone između Hrvatske i Srbije, ali i ostalih područja gdje se vode borbe, barem dok se djeca i hendikepirani ne evakuiraju iz takvih područja.[1]
  • Zahtjev za dolazak mirovnih snaga UN-a preko neidentificiranih kanala stigao iz Beograda.[1]

11. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Veliki protesti u Vojvodini i Bosni i Hercegovini protiv opće mobilizacije JNA. Vlada Bosne i Hercegovine proglasila mobilizaciju nelegalnom.[2]
  • EFTA i zemlje G-24 odlučile obustaviti pomoć i prekinuti ekonomske odnose s Jugoslavijom, ugledavši se na EZ koja je proglasila uvođenje sankcija protiv Jugoslavije.[2]

12. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik kolektivnog jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić službeno zatražio od UN-a da pošalju mirovne snage koje bi se razmjestile duž hrvatske granice.[2]
  • Nedaleko od splitske luke, koja se nalazi pod pomorskom blokadom, potopljen mali talijanski brod Euro River'.[2]
  • Danas u podne trebali bi prestati artiljerijski napadi na Dubrovnik. Dubrovačka su predgrađa spaljena, a gradska jezgra nalazi se pod kišom granata i raketa.[2]
  • Osijek se još uvijek nalazi pod granatama JNA i srpskih terorista. Do sada je u bolnicu dovezeno 2.600 ranjenih, a njih 370 je umrlo od posljedica ranjavanja.[2]
  • Specijalni izaslanik UN-a Cyrus Vance zatražio da se zahtjev jugoslavenskog Predsjedništva za slanjem mirovnih snaga UN-a proglasi nelegalnim.[2]
  • Lord Carrington objavio kako je priznanje Hrvatske i Slovenije neizbježno, ali da se napadi na Dubrovnik mogu spriječiti jedino `vojnom silom.[2]
  • Japan podržao sankcije protiv Jugoslavije.[2]

13. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Četrdeset i dvojica dobitnika Nobelove nagrade potpisali apel protiv agresije na Hrvatsku.[2]
  • Posljednje vozilo tenkovske brigade JNA napustilo kasarnu Jastrebarsko pokraj Zagreba, koja je otišla za Bosnu i Hercegovinu.[2]
  • Nekoliko minobacačkih granata palo na južni dio gradske jezgre Dubrovnika. U 17 hrvatskih gradova označena opća opasnost.[2]
  • Opća mobilizacija proglašena u hrvatskim gradovima Karlovac, Duga Resa, te u Slunju, koji se već četiri mjeseca nalazi pod neprestanim napadima JNA i srpskih terorista.[2]

14. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Lord Carrington i general Kadijević postigli dogovor o primirju pod uvjetom da se deblokiraju kasarne JNA u Hrvatskoj.[2]
  • Sisak ponovno pod artiljerijskom vatrom. Ostaci rafinerije i benzinskih tankova ponovo gore.[2]
  • Regionalne vlasti i predstavnici JNA se složili da će do 10. prosinca JNA napustiti Šibenik.[2]
  • Predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović zahtijeva od lorda Carringtona da pošalje mirovne snage UN-a u Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska se Vlada suglasila s uvjetima primirja potpisanog između generala Kadijevića i lorda Carringtona.[2]

21. studenoga[uredi | uredi kôd]

22. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi odvojili novinara Vukovarskog radija Sinišu Glavaševića od ostalih zarobljenika, te ga odveli u nepoznatom pravcu.[3]
  • Hrvatski liječnici poslali apel generalu Kadijeviću za oslobađanje dr. Vesne Bosanac, ravnateljice vukovarske bolnice i njenih kolega.[3]
  • Hrvatski predsjednik Tuđman poslao pismo na 27 adresa, među kojima i američkom predsjedniku Bushu, apelirajući na zaustavljanje rata protiv Hrvatske.[3]
  • Nastavlja se žestoko raketiranje Zadra, Osijeka i Karlovca.[3]
  • U glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu uhvaćena tri velika kamiona s raketama za JNA, označena naljepnicama banane i ananas.[3]

23. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Na hitan zahtjev Cyrusa Vancea, hrvatski i srpski predsjednik te general Kadijević susreli se u, Ženevi kako bi raspravili o uvjetima konačnog primirja i rješenju krize u zemlji.[3]
  • Unatoč potpisanom primirju i deblokadi luka, nastavljaju se borbe u Dalmaciji. Zadar se nalazi pod neprestanim napadima, a kolone autobusa prevoze bolesne i starce u Rijeku.[3]
  • Postaje sve očitije da su srpski teroristi i JNA započeli ofenzivu na Osijek, međutim zaustavile su ih postrojbe hrvatske obrane.[3]

24. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Poruka hrvatskog predsjednika Tuđmana odjeknula diljem Hrvatske i svijeta.[3]
  • Osijek, Vinkovci i okolna područja pod artiljerijskom i pješačkom vatrom.[3]
  • Napadi JNA i srpskih terorista nastavljaju se na šibenskom i zadarskom području, unatoč potpisanom primirju i povlačenju jedinica JNA iz Dalmacije.[3]
  • Srpske i crnogorske vlasti te JNA pokušali stvoriti povoljniju međunarodnu političku klimu promovirajući Dubrovnik kao zasebnu republiku izvan sastava Hrvatske.[3]

25. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Na sastanku hrvatske Vlade, koju je sazvao i vodio predsjednik Tuđman, razmatrana sadašnja politička i vojna situacija u Hrvatskoj. JNA, pod nadzorom promatrača EZ-a, započela povlačenje iz Šibenika, odnoseći sa sobom oružje i opremu.[3]
  • U drugoj razmjeni zarobljenika, kanadski businessman hrvatskog porijekla Anton Kikaš razmijenjen za srpskog generala Milana Aksentijevića i ostale ratne zločince.[3]
  • Na neformalnoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a dogovoreno da će mirovne snage UN-a biti razmještene na kriznim područjima.[3]

26. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • JNA započela povlačenje iz najveće zagrebačke kasarne Maršal Tito, a također bi trebalo biti započeto povlačenje iz obližnje raketne baze.[3]
  • Šesnaestorica. novinara su ubijeni, 27 ranjeno, a petorica su nestala od početka izbijanja rata u Hrvatskoj.[3]
  • Jugoslavenski ambasador pri UN-u poslao pismo u kojem zahtijeva slanje mirovnih snaga UN-a na teritorij bivše Jugoslavije.[3]
  • Predsjednik Hrvatskog olimpijskog komiteta primio potvrdu od Međunarodnog olimpijskog komiteta i Juan Antonia Samarancha da će Hrvatska sudjelovati na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.[3]

27. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti UN usvojilo Rezoluciju br. 721, kojom se otvara mogućnost upućivanja mirovnih snaga UN na prostor bivše Jugoslavije.[3]
  • Sovjetski predsjednik Gorbačov optužuje Zapad za rat protiv Hrvatske, jer ne bi bilo rata da neke zapadne zemlje nisu podržavale duh separatizma u Jugoslaviji.[3]
  • Napadi na Vinkovce, Osijek i Novu Gradišku pojačavaju se unatoč primirju.[3]

28. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman prihvatio odluku o dolasku mirovnih snaga UN-a. Njihova je uloga osiguranje ustavnog poretka u kriznim područjima tijekom povlačenja JNA iz Hrvatske.[3]
  • Od danas u Dubrovniku vijore i plave zastave UN.[3]
  • Glavni trg u francuskom gradu Nici preimenovan u Trg Vukovarskih mučenika.[3]
  • Hrvatska i Slovenija, dvije bivše jugoslavenske republike, odlučile od 10: prosinca uspostaviti diplomatske veze.[3]
  • Nastavljaju se jaki napadi na Podravsku Slatinu i Daruvar.[3]
  • Novopridošli rezervisti JNA, srpski dobrovoljci i teroristi spalili hrvatska sela oko Drniša.[3]

29. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Zagrebački javni tužitelj naredio istragu protiv Mile Dedakovíća, bivšeg zapovjednika obrane Vukovara, zbog sumnje da je pronevjerio novce namijenjene Zboru narodne garde.[3]
  • Beogradske vlasti protiv sudjelovanja onih zemalja u mirovnim snagama UN-a koje su se u II. svjetskom ratu borile protiv Jugoslavije.[3]
  • Italija i Njemačka se dogovorile o priznanju Slovenije i Hrvatske najkasnije do 18. prosinca.[3]

30. studenoga[uredi | uredi kôd]

  • Ni u svom četvrtom pokušaju, Međunarodni Crveni križ nije uspio posjetiti srpski logor gdje se nalaze zatočeni Hrvati.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. studenoga – 10. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. studenoga – 20. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. studenoga – 30. studenoga. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.