Kronologija Domovinskog rata: rujan 1991.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi napali Daruvar, jedan civil ubijen, a 9 pripadnika Zbora narodne garde ranjeno.[1]
  • JNA i srpski teroristi intenziviraju napade na Baranju.[1]
  • JNA pucala na avion koji je prevozio predsjednika Tuđmana, prilikom odlaska iz Beograda.[1]
  • Bitka za Doljane: pobunjeni Srbi napali Daruvar i sela na jugu daruvarske općine – Doljane i Sirač te zarobili više civila, pripadnika Narodne zaštite i policije. Hrvatske snage uspjele su spasiti većinu civila. Doljani su obranjeni. U akciji je poginuo Tihomir Vrdoljak, prva žrtva Domovinskog rata s područja Bjelovara.Borna Marinić: “Ukoliko HITNO NE DOBIJEM POJAČANJE Daruvar može pasti!” – bitka za Doljane Domovinski rat. 1. rujna 2020. Pristupljeno 4. rujna 2020.[1]

3. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada zahtijeva hitan sastanak jugoslavenskog Predsjedništva kako bi spriječila agresiju JNA protiv Hrvatske.[1]
  • Tenkovska granata ispaljena iz JNA kasarne u Osijeku ubila trinaestogodišnju djevojčicu Ivanu Vujić, a njene roditelje ranila. U napadima na Osijek i okolicu ovog dana poginulo 15 osoba.Borna Marinić: Okupirana Baranja i osvojena vojarna u Sisku Hrvatska katolička mreža. 3. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.[1]
  • Srpski teroristi, sa svojih položaja u Obrovcu, tenkovima i haubicama pucaju na strateški važan Maslenički most kraj Zadra.[1]
  • Nakon jednodnevnog napada na Osijek 14 ljudi poginulo,a 28 ranjeno.[1]
  • Zbog eskalacije borbi, datum početka Mirovne konferencije o Jugoslaviji hitno određen za 7. rujna. Britanski diplomat lord Carrington imenovan predsjedateljem Konferencije.[1]
  • SAD optužuju Srbiju i JNA za nastavak agresije na Hrvatsku, te od njih zahtijevaju da se pridržavaju dogovorenih uvjeta prekida vatre.[1]
  • Dogovoreno na Mirovnoj konferenciji da će Arbitražna komisija također započeti s radom. Komisija sastavljena od pet članova imenovanih od strane EZ. Najavljena također i plenarna sjednica ministara vanjskih poslova.[1]
  • U bitci za Baranju velikosrpski osvajači okupirali Bilje, čime je palo zadnje slobodno mjesto u Baranji.[1]
  • Hrvatske snage u Sisku osvojile prvi objekt JNA u Domovinskom ratu. Nakon što je ZNG ga okružila i blokirala dan prije, nakon jednodnevnih pregovora vojno-skladišni kompleks Barutana se je predao.[1]

4. rujna[uredi | uredi kôd]

  • JNA ponovno gađala rafineriju nafte i željezaru u Sisku.[1]
  • Nakon višednevnih napada srpskih terorista, hrvatsko selo Kostajnički Majur sravnjeno sa zemljom.[1]

5. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Vukovar pretrpio najžešći napad do sada, a centar Osijeka ponovno granatiran.[1]
  • Hrvati ušli u sela Četekovac i Balinci u općini Podravska Slatina. Srpski su teroristi sela opljačkali i spalili do temelja, a stanovnike masakrirali.[1]
  • Slovenija organizira izbjegličke centre u gradovima na obali, u koje će smjestiti rastući broj Hrvata koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog napada JNA i srpskih terorista.[1]

6. rujna[uredi | uredi kôd]

  • JNA i srpski teroristi napali crkvu Sv. Petra i Pavla u Osijeku, jednu od najvećih u Hrvatskoj, te prouzrokovali veću štetu nego li je crkva pretrpjela u 2. svjetskom ratu.[1]
  • Hrvatske obrambene snage odbile neprijateljski napad na Novu Gradišku.[1]
  • Jugoslavenski premijer Ante Marković kritizira aktivnosti JNA u Hrvatskoj, te naređuje istragu u slučajevima gdje je upotrijebljena sila.[1]

7. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski branitelji sela Tordinci pokraj Vinkovaca odbili napad JNA i srpskih terorista, pri čemu su neprijatelju nanijeli velike gubitke.[1]
  • Mirovna konferencija o Jugoslaviji održava se u Haagu.[1]

8. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi koriste sve vrste oruđa i oružja u napadu na Pakrac, ali hrvatski branitelji uspješno odolijevaju napadima.[1]
  • Žestoke bitke na banijskom bojištu, Sunji i Hrvatskoj Kostajnici. U Sisku se nalazi 4.500 izbjeglica.[1]
  • Vrhovno državno vijeće Hrvatske smatra kako će mirovna konferencija održana u Haagu pronaći rješenje jugoslavenske krize.[1]
  • Makedonija provodi referendum za nezavisnost.[1]

9. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Brodovi JRM stacionirani u dubrovačkom akvatoriju pucaju na otoke Lopud i Koločep.[1]
  • Samozvani ministar tzv. srpske republike krajine u Kninu, Mile Martić uhićen u Bosanskoj Krupi. Pušten 16 sati nakon uhićenja, usprkos protestima građana koji su ga željeli izručiti hrvatskim vlastima.[1]
  • Međunarodni savez liberalnih partija Europe i svijeta, na svom sastanku u Luzernu, jednoglasno osudio srpsku agresiju te pozvao na hitno priznanje Slovenije i Hrvatske.[1]

10. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Na sastanku združenih vladinih komisija Hrvatske i Bosne i Hercegovine postignut cjelovit dogovor.[1]
  • Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo kako je do sada dezertiralo 569 oficira JNA, ne računajući one koji su se pridružili hrvatskim obrambenim snagama,[1]
  • JNA napala dječji vrtić i franjevački samostan u Osijeku.[1]
  • EZ imenovala članove Arbitražne komisije koja će sudjelovati na Mirovnoj konferenciji.[1]

11. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić naredio jedinicama JNA da se u roku 48 sati povuku u kasarne.[2]
  • Zajedničke snage JNA i srpskih terorista napale Maslenički most kraj Zadra i postavile barikade.[2]
  • Predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao pismo lordu Carringtonu i Van den Broeku u kojem ih izvještava kako srpske snage i JNA nastavljaju rat protiv Hrvatske.[2]
  • Američki državni sekretar James Baker, govoreći na konferenciji KESS-a u Moskvi, optužuje srpske vođe i JNA za krvoproliće u Jugoslaviji.[2]

13. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman donio odluku da se blokiraju vojne jedinice, kasarne JNA i aerodromi, jer JNA sve više intenzivira agresiju na Hrvatsku.[2]
  • Drugi krug pregovora Mirovne konferencije u Haagu završio bez značajnih rezultata.[2]
  • Američki Senat prihvatio rezoluciju u kojoj oštro osuđuje agresivnu politiku Srbije i JNA.[2]
  • Hrvatska Kostajnica pala u ruke JNA i srpskih terorista. Pripadnici hrvatskih obrambenih snaga, koji nisu uspjeli pobjeći na bosansku stranu, uhićeni su.[2]
  • Hrvatske obrambene snage na slijetanje prisilile helikopter JNA, te uhitile generala Aksentijevića.[2]
  • Dva aviona JNA tipa MiG 21 prisilili putnički avion na slijetanje na zagrebački aerodrom.[2]

14. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Sve JNA kasarne blokirane. Mnogi vojnici dezertirali ili uhićeni.[2]
  • Hrvatski branitelji Vukovara i Borova Naselja pretrpjeli velike gubitke.[2]

16. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Brojne kasarne JNA prešle u ruke Hrvatske vojske uključujući Slavonski Brod, Koprivnicu, Makarsku, Petrinju, Podravsku Slatinu i Lučko.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA raketirali su televizijske odašiljače na Sljemenu kraj Zagreba i onaj na Grbama pokraj Nina.[2]
  • Hrvatske obrambene snage uništile 10 JNA tenkova blizu Osijeka. Snage JNA konstantno napadaju osječku bolnicu.[2]

17. rujna[uredi | uredi kôd]

  • U Igalu u Crnoj Gori, primirje potpisali hrvatski predsjednik Tuđman, srpski predsjednik Milošević i jugoslavenski sekretar obrane general Veljko Kadijević, u prisustvu predstavnika EZ-a lorda Carringtona.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA četrdeset i osam puta preletjeli Zagreb, u vremenu od 10,00 sati ujutro do kasnih noćnih sati. Raketama pogođen TV odašiljač na Sljemenu.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA napali Novsku. Hrvatske snage uspjele pogoditi ratni avion tipa galeb.[2]
  • Kopnene i zračne snage JNA zajedno sa srpskim teroristima napale Šibenik.[2]

18. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Snage JNA i srpski teroristi nastavljaju napade u svim ratnim zonama Hrvatske usprkos primirju potpisanom u Igalu.[2]
  • Stanovnici Vinkovaca preživjeli najtežu noć od početka rata. Srpski teroristi zajedno s JNA napadali koristeći sve vrste oružja.[2]
  • Srpski teroristi neprestano napadaju Vukovar.[2]
  • Srpski teroristi napali Policijsku stanicu u Karlovcu.[2]
  • Branitelji Petrinje srušili dva borbena zrakoplova JNA.[2]

19. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske za junačku obranu pohvalio grad Vukovar.[2]
  • U Haagu održan treći krug Mirovne konferencije o Jugoslaviji.[2]
  • Hrvatska vojska porazila jugovojsku i srpske teroriste u bitci za Šibenik.[2]
  • Jugovojska i srpski teroristi napadaju Karlovac.[2]
  • Osvojena treća kasarna JNA na području Ogulina. Hrvatske snage u Kamenici oborile neprijateljski borbeni zrakoplov.[2]
  • Kasarne JNA sa sto i sedamdeset vojnika, 35 oficira i 30 civila, u Varaždinu i Čakovcu, predale se Hrvatskoj vojsci.[2]

20. rujna[uredi | uredi kôd]

  • U jednom jedinom danu hrvatski branitelji srušili 13 aviona i dva helikoptera JNA u Osijeku, Šibeniku i na Baniji.[2]
  • Bitka kod Pakova Sela i Sedramića: pobjeda hrvatskih snaga, zaustavljen 9. kninski korpus JNA.[2]
  • Crnogorske jedinice JNA ušle u Hercegovinu.[2]

21. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Žestoke borbe u Sisku i Petrinji. Zrakoplovi JNA napali Komarevo, Šašinu Gredu, Budaševo i Petrinju te ubili i ranili 120 svojih vojnika.[3]
  • Zrakoplovi JNA bombardirali i pucali na svoju vlastitu jedinicu u Opatovcu.[3]

22. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik Tuđman i general JNA Veljko Kadijević dogovorili da prekid vatre počinje u 15,00sati.[3]
  • Zagreb pod kišom granata ispaljenih iz JNA kasarni diljem grada.[3]

23. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Unatoč potpisanom primirju, JNA i srpski teroristi nastavljaju s napadima na Hrvatsku.[3]
  • Deblokirane sve hrvatske luke.[3]
  • Zapadnoeuropska unija, koju sačinjava devet država, predlaže slanje mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviju.[3]

25. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik Tuđman, srpski predsjednik Milošević i federalni sekretar obrane general Kadijević nastavili pregovore započete u Igalu.[3]
  • Grad Drniš, nakon oružanog napada zauzeli pobunjeni hrvatski Srbi predvođeni tzv. martićevcima i jedinicama JNA pod zapovjedništvom pukovnika JNA Ratka Mladića. Grad je u plamenu a Srbi pljačkaju i odvoze sve do čega dođu![3]
  • Postignut dogovor o povlačenju jedinica JNA iz vinkovačkih kasarni.[3]
  • Hrvatski branitelji, polako ali sigurno, oslobađaju Liku od srpskih terorista. Normalan se život polako vraća u Gospić.[3]
  • Ratni brodovi JNA iz ratne luke Lora napali grad Split. Gradom odjekuje snajperska vatra.[3]

26. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno prihvatilo rezoluciju o Jugoslaviji pod brojem 713, kojom se uvodi potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji.[3]
  • Veleposlanik SAD-a u Jugoslaviji, Warren Zimmermann susreo se s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i premijerom Franjom Gregurićem u Zagrebu.[3]
  • U minobacačkom i artiljerijskom napadu na selo Grabovac u slunjskoj općini ubijeno troje djece i jedan starac.[3]
  • JNA napustila vinkovačke kasarne.[3]
  • JNA napala dubrovačko područje. Hrvatska vojska odbila napad na Molunat.[3]

27. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada prihvatila rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a, podržala nastavak Mirovne konferencije u Haagu, te odbija dalje priznavati legalitet Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije.[3]
  • JNA pojačava napade na Vukovar, dok hrvatski branitelji uspješno odolijevaju.[3]
  • Postignut dogovor o povlačenju JNA iz Sinja.[3]
  • Hrvatski ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang upozorio na činjenicu da JNA konstantno napada bolnice i zdravstvene ustanove.[3]
  • Predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić razgovarat će sutra s američkim senatorima i glavnim tajnikom UN-a Perezom De Cuellarom.[3]

28. rujna[uredi | uredi kôd]

29. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Odlazeći iz akvatorija Vele Luke, pripadnici ratne mornarice JNA uništili su skladište municije u Privali.[3]
  • Dvjesto i šezdeset oficira i vojnika JNA, koji su se predali tijekom borbi u Šibeniku, oslobođeni i pušteni svojim kućama.[3]
  • Kontraadmiral ratne mornarice JNA Vladimir Barović počinio je samoubojstvo, kako je istaknuo u oproštajnom pismu, poradi neslaganja s odlukama čelnih ljudi JNA.[3]

30. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Kasarna u Koprivnici predala se bez borbe, a 230 vojnika napustilo kasarnu samo s osobnim naoružanjem.[3]
  • Hrvatski predsjednik Tuđman poslao pismo EZ-u, te zatražio od ministara da dogovore prekid vatre u Hrvatskoj na temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 713.[3]
  • Agresorska Jugoslavenska ratna mornarica izvršila pomorsku blokadu dubrovačkog akvatorija.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. rujna – 10. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. rujna – 20. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. rujna – 30. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.