Kronologija Domovinskog rata: rujan 1991.

Izvor: Wikipedija


1. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi napali Daruvar, jedan civil ubijen, a 9 pripadnika Zbora narodne garde ranjeno.[1]
  • JNA i srpski teroristi intenziviraju napade na Baranju.[1]
  • JNA pucala na avion koji je prevozio predsjednika Tuđmana, prilikom odlaska iz Beograda.[1]
  • Bitka za Doljane: pobunjeni Srbi napali Daruvar i sela na jugu daruvarske općine – Doljane i Sirač te zarobili više civila, pripadnika Narodne zaštite i policije. Hrvatske snage uspjele su spasiti većinu civila. Doljani su obranjeni. U akciji je poginuo Tihomir Vrdoljak, prva žrtva Domovinskog rata s područja Bjelovara.Borna Marinić: “Ukoliko HITNO NE DOBIJEM POJAČANJE Daruvar može pasti!” – bitka za Doljane Domovinski rat. 1. rujna 2020. Pristupljeno 4. rujna 2020.[1]

3. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada zahtijeva hitan sastanak jugoslavenskog Predsjedništva kako bi spriječila agresiju JNA protiv Hrvatske.[1]
  • Tenkovska granata ispaljena iz JNA kasarne u Osijeku ubila trinaestogodišnju djevojčicu Ivanu Vujić, a njene roditelje ranila. U napadima na Osijek i okolicu ovog dana poginulo 15 osoba.Borna Marinić: Okupirana Baranja i osvojena vojarna u Sisku Hrvatska katolička mreža. 3. rujna 2020. Pristupljeno 24. rujna 2020.[1]
  • Srpski teroristi, sa svojih položaja u Obrovcu, tenkovima i haubicama pucaju na strateški važan Maslenički most kraj Zadra.[1]
  • Nakon jednodnevnog napada na Osijek 14 ljudi poginulo,a 28 ranjeno.[1]
  • Zbog eskalacije borbi, datum početka Mirovne konferencije o Jugoslaviji hitno određen za 7. rujna. Britanski diplomat lord Carrington imenovan predsjedateljem Konferencije.[1]
  • SAD optužuju Srbiju i JNA za nastavak agresije na Hrvatsku, te od njih zahtijevaju da se pridržavaju dogovorenih uvjeta prekida vatre.[1]
  • Dogovoreno na Mirovnoj konferenciji da će Arbitražna komisija također započeti s radom. Komisija sastavljena od pet članova imenovanih od strane EZ. Najavljena također i plenarna sjednica ministara vanjskih poslova.[1]
  • U bitci za Baranju velikosrpski osvajači okupirali Bilje, čime je palo zadnje slobodno mjesto u Baranji.[1]
  • Hrvatske snage u Sisku osvojile prvi objekt JNA u Domovinskom ratu. Nakon što je ZNG ga okružila i blokirala dan prije, nakon jednodnevnih pregovora vojno-skladišni kompleks Barutana se je predao.[1]

4. rujna[uredi | uredi kôd]

  • JNA ponovno gađala rafineriju nafte i željezaru u Sisku.[1]
  • Nakon višednevnih napada srpskih terorista, hrvatsko selo Kostajnički Majur sravnjeno sa zemljom.[1]

5. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Vukovar pretrpio najžešći napad do sada, a centar Osijeka ponovno granatiran.[1]
  • Hrvati ušli u sela Četekovac i Balinci u općini Podravska Slatina. Srpski su teroristi sela opljačkali i spalili do temelja, a stanovnike masakrirali.[1]
  • Slovenija organizira izbjegličke centre u gradovima na obali, u koje će smjestiti rastući broj Hrvata koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog napada JNA i srpskih terorista.[1]

6. rujna[uredi | uredi kôd]

  • JNA i srpski teroristi napali crkvu Sv. Petra i Pavla u Osijeku, jednu od najvećih u Hrvatskoj, te prouzrokovali veću štetu nego li je crkva pretrpjela u 2. svjetskom ratu.[1]
  • Hrvatske obrambene snage odbile neprijateljski napad na Novu Gradišku.[1]
  • Jugoslavenski premijer Ante Marković kritizira aktivnosti JNA u Hrvatskoj, te naređuje istragu u slučajevima gdje je upotrijebljena sila.[1]

7. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski branitelji sela Tordinci pokraj Vinkovaca odbili napad JNA i srpskih terorista, pri čemu su neprijatelju nanijeli velike gubitke.[1]
  • Mirovna konferencija o Jugoslaviji održava se u Haagu.[1]

8. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Srpski teroristi koriste sve vrste oruđa i oružja u napadu na Pakrac, ali hrvatski branitelji uspješno odolijevaju napadima.[1]
  • Žestoke bitke na banijskom bojištu, Sunji i Hrvatskoj Kostajnici. U Sisku se nalazi 4.500 izbjeglica.[1]
  • Vrhovno državno vijeće Hrvatske smatra kako će mirovna konferencija održana u Haagu pronaći rješenje jugoslavenske krize.[1]
  • Makedonija provodi referendum za nezavisnost.[1]

9. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Brodovi JRM stacionirani u dubrovačkom akvatoriju pucaju na otoke Lopud i Koločep.[1]
  • Samozvani ministar tzv. srpske republike krajine u Kninu, Mile Martić uhićen u Bosanskoj Krupi. Pušten 16 sati nakon uhićenja, usprkos protestima građana koji su ga željeli izručiti hrvatskim vlastima.[1]
  • Međunarodni savez liberalnih partija Europe i svijeta, na svom sastanku u Luzernu, jednoglasno osudio srpsku agresiju te pozvao na hitno priznanje Slovenije i Hrvatske.[1]

10. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Na sastanku združenih vladinih komisija Hrvatske i Bosne i Hercegovine postignut cjelovit dogovor.[1]
  • Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo kako je do sada dezertiralo 569 oficira JNA, ne računajući one koji su se pridružili hrvatskim obrambenim snagama,[1]
  • JNA napala dječji vrtić i franjevački samostan u Osijeku.[1]
  • EZ imenovala članove Arbitražne komisije koja će sudjelovati na Mirovnoj konferenciji.[1]

11. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić naredio jedinicama JNA da se u roku 48 sati povuku u kasarne.[2]
  • Zajedničke snage JNA i srpskih terorista napale Maslenički most kraj Zadra i postavile barikade.[2]
  • Predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao pismo lordu Carringtonu i Van den Broeku u kojem ih izvještava kako srpske snage i JNA nastavljaju rat protiv Hrvatske.[2]
  • Američki državni sekretar James Baker, govoreći na konferenciji KESS-a u Moskvi, optužuje srpske vođe i JNA za krvoproliće u Jugoslaviji.[2]

13. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman donio odluku da se blokiraju vojne jedinice, kasarne JNA i aerodromi, jer JNA sve više intenzivira agresiju na Hrvatsku.[2]
  • Drugi krug pregovora Mirovne konferencije u Haagu završio bez značajnih rezultata.[2]
  • Američki Senat prihvatio rezoluciju u kojoj oštro osuđuje agresivnu politiku Srbije i JNA.[2]
  • Hrvatska Kostajnica pala u ruke JNA i srpskih terorista. Pripadnici hrvatskih obrambenih snaga, koji nisu uspjeli pobjeći na bosansku stranu, uhićeni su.[2]
  • Hrvatske obrambene snage na slijetanje prisilile helikopter JNA, te uhitile generala Aksentijevića.[2]
  • Dva aviona JNA tipa MiG 21 prisilili putnički avion na slijetanje na zagrebački aerodrom.[2]

14. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Sve JNA kasarne blokirane. Mnogi vojnici dezertirali ili uhićeni.[2]
  • Hrvatski branitelji Vukovara i Borova Naselja pretrpjeli velike gubitke.[2]

16. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Brojne kasarne JNA prešle u ruke Hrvatske vojske uključujući Slavonski Brod, Koprivnicu, Makarsku, Petrinju, Podravsku Slatinu i Lučko.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA raketirali su televizijske odašiljače na Sljemenu kraj Zagreba i onaj na Grbama pokraj Nina.[2]
  • Hrvatske obrambene snage uništile 10 JNA tenkova blizu Osijeka. Snage JNA konstantno napadaju osječku bolnicu.[2]

17. rujna[uredi | uredi kôd]

  • U Igalu u Crnoj Gori, primirje potpisali hrvatski predsjednik Tuđman, srpski predsjednik Milošević i jugoslavenski sekretar obrane general Veljko Kadijević, u prisustvu predstavnika EZ-a lorda Carringtona.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA četrdeset i osam puta preletjeli Zagreb, u vremenu od 10,00 sati ujutro do kasnih noćnih sati. Raketama pogođen TV odašiljač na Sljemenu.[2]
  • Borbeni zrakoplovi JNA napali Novsku. Hrvatske snage uspjele pogoditi ratni avion tipa galeb.[2]
  • Kopnene i zračne snage JNA zajedno sa srpskim teroristima napale Šibenik.[2]

18. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Snage JNA i srpski teroristi nastavljaju napade u svim ratnim zonama Hrvatske usprkos primirju potpisanom u Igalu.[2]
  • Stanovnici Vinkovaca preživjeli najtežu noć od početka rata. Srpski teroristi zajedno s JNA napadali koristeći sve vrste oružja.[2]
  • Srpski teroristi neprestano napadaju Vukovar.[2]
  • Srpski teroristi napali Policijsku stanicu u Karlovcu.[2]
  • Branitelji Petrinje srušili dva borbena zrakoplova JNA.[2]

19. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Predsjednik Tuđman u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske za junačku obranu pohvalio grad Vukovar.[2]
  • U Haagu održan treći krug Mirovne konferencije o Jugoslaviji.[2]
  • Hrvatska vojska porazila jugovojsku i srpske teroriste u bitci za Šibenik.[2]
  • Jugovojska i srpski teroristi napadaju Karlovac.[2]
  • Osvojena treća vojarna JNA na području Ogulina. Hrvatske snage u Kamenici oborile neprijateljski borbeni zrakoplov.[2]
  • Kasarne JNA sa sto i sedamdeset vojnika, 35 oficira i 30 civila, u Varaždinu i Čakovcu, predale se Hrvatskoj vojsci.[2]

20. rujna[uredi | uredi kôd]

  • U jednom jedinom danu hrvatski branitelji srušili 13 aviona i dva helikoptera JNA u Osijeku, Šibeniku i na Baniji.[2]
  • Bitka kod Pakova Sela i Sedramića: pobjeda hrvatskih snaga, zaustavljen 9. kninski korpus JNA.[2]
  • Crnogorske jedinice JNA ušle u Hercegovinu.[2]

21. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Žestoke borbe u Sisku i Petrinji. Zrakoplovi JNA napali Komarevo, Šašinu Gredu, Budaševo i Petrinju te ubili i ranili 120 svojih vojnika.[3]
  • Zrakoplovi JNA bombardirali i pucali na svoju vlastitu jedinicu u Opatovcu.[3]

22. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik Tuđman i general JNA Veljko Kadijević dogovorili da prekid vatre počinje u 15,00sati.[3]
  • Zagreb pod kišom granata ispaljenih iz JNA kasarni diljem grada.[3]

23. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Unatoč potpisanom primirju, JNA i srpski teroristi nastavljaju s napadima na Hrvatsku.[3]
  • Deblokirane sve hrvatske luke.[3]
  • Zapadnoeuropska unija, koju sačinjava devet država, predlaže slanje mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviju.[3]

25. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski predsjednik Tuđman, srpski predsjednik Milošević i federalni sekretar obrane general Kadijević nastavili pregovore započete u Igalu.[3]
  • Grad Drniš, nakon oružanog napada zauzeli pobunjeni hrvatski Srbi predvođeni tzv. martićevcima i jedinicama JNA pod zapovjedništvom pukovnika JNA Ratka Mladića. Grad je u plamenu a Srbi pljačkaju i odvoze sve do čega dođu![3]
  • Postignut dogovor o povlačenju jedinica JNA iz vinkovačkih kasarni.[3]
  • Hrvatski branitelji, polako ali sigurno, oslobađaju Liku od srpskih terorista. Normalan se život polako vraća u Gospić.[3]
  • Ratni brodovi JNA iz ratne luke Lora napali grad Split. Gradom odjekuje snajperska vatra.[3]

26. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno prihvatilo rezoluciju o Jugoslaviji pod brojem 713, kojom se uvodi potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji.[3]
  • Veleposlanik SAD-a u Jugoslaviji, Warren Zimmermann susreo se s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i premijerom Franjom Gregurićem u Zagrebu.[3]
  • U minobacačkom i artiljerijskom napadu na selo Grabovac u slunjskoj općini ubijeno troje djece i jedan starac.[3]
  • JNA napustila vinkovačke kasarne.[3]
  • JNA napala dubrovačko područje. Hrvatska vojska odbila napad na Molunat.[3]

27. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska Vlada prihvatila rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a, podržala nastavak Mirovne konferencije u Haagu, te odbija dalje priznavati legalitet Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije.[3]
  • JNA pojačava napade na Vukovar, dok hrvatski branitelji uspješno odolijevaju.[3]
  • Postignut dogovor o povlačenju JNA iz Sinja.[3]
  • Hrvatski ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang upozorio na činjenicu da JNA konstantno napada bolnice i zdravstvene ustanove.[3]
  • Predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić razgovarat će sutra s američkim senatorima i glavnim tajnikom UN-a Perezom De Cuellarom.[3]

28. rujna[uredi | uredi kôd]

29. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Odlazeći iz akvatorija Vele Luke, pripadnici ratne mornarice JNA uništili su skladište municije u Privali.[3]
  • Dvjesto i šezdeset oficira i vojnika JNA, koji su se predali tijekom borbi u Šibeniku, oslobođeni i pušteni svojim kućama.[3]
  • Kontraadmiral ratne mornarice JNA Vladimir Barović počinio je samoubojstvo, kako je istaknuo u oproštajnom pismu, poradi neslaganja s odlukama čelnih ljudi JNA.[3]

30. rujna[uredi | uredi kôd]

  • Vojarna u Koprivnici predala se bez borbe, a 230 vojnika napustilo kasarnu samo s osobnim naoružanjem.[3]
  • Hrvatski predsjednik Tuđman poslao pismo EZ-u, te zatražio od ministara da dogovore prekid vatre u Hrvatskoj na temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 713.[3]
  • Agresorska Jugoslavenska ratna mornarica izvršila pomorsku blokadu dubrovačkog akvatorija.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. rujna – 10. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. rujna – 20. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. rujna – 30. rujna. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.