Kronologija Domovinskog rata: srpanj 1993.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


1. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Poslije napada na mostarsku vojarnu Tihomir Mišić i hrvatska naselja u Bijelom Polju jake borbe između muslimanskih i hrvatskih postrojbi vođene u sjevernom dijelu Mostara i uskom pojasu uz rijeku Neretvu.[1]
  • Slovenski nacionalisti oštro reagirali na slovensko-hrvatsko zbližavanje odnosa.[1]
  • Odbor visokih dužnosnika KESS-a potvrdio već poznato stajalište te organizacije da se trajno rješenje sukoba u BiH mora naći na temelju njezine teritorijalne cjelovitosti i odgovarajuće zaštite ljudskih prava.[1]

2. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Nakon neuspjelog pokušaja da u potpunosti ovladaju prostorima Žepča i Novog Šehera, muslimanske snage proširile ofenzivu na Fojnicu, iako je proglašena zonom mira.[1]
  • Usprkos Rezoluciji 816 Vijeća sigurnosti UN, kojom je odlučeno da se uz pomoć zrakoplovnih snaga NATO-a provede zabrana letanja iznad BiH, Srbi i dalje lete - onoliko koliko im treba.[1]

3. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Muslimanske snage i dalje napadaju hrvatska naselja oko Žepča, Maglaja i Zavidovića, to isto čine i u prozorskoj općini, gdje napadaju sela Uzdol, Juriće i Ljubunce.[1]
  • Francuski arhitekt i crnogorski princ Nicolas Petrovich-Njegoss, nasljednik prijestolja Crne Gore, uputio preko lista Le Figaro, dvostruku poruku svojim sunarodnjacima - protiv rata i protiv plana o stvaranju velike Srbije.[1]

4. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatski branitelji polako, ali sigurno, vraćaju izgubljeni teritorij kod Bijelog polja, koji su muslimanske snage okupirale prvog dana podmukle agresije na Mostar.[1]
  • Spriječena muslimanska izdaja boraca HVO-a.[1]

5. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Na redovitoj mjesečnoj konferenciji za tisak, predsjednik Tuđman rekao da Hrvatska ne želi razgovarati ni o kakvoj zamjeni teritorija, ali je spremna razmotriti svaki prijedlog u okviru cjelokupnog rješenja pitanja UNPA područja.[1]
  • Zapovjedništvo kakanjske brigade HVO-a Kotromanić poslalo apel predsjedniku HZ Herceg-Bosna Mati Bobanu da pomogne hrvatskom narodu koji na tom području proživljava tragediju.[1]
  • Agresija muslimanske vojske na srednju Bosnu traje već mjesec dana - muslimanske snage pale, pljačkaju, ubijaju i otimaju sve što je hrvatsko, a u okruženju se našlo oko 150.000 Hrvata.[1]
  • Šesnaest američkih vojnika, koji čine prvi dio skupine što prethodi američkih bataljunu koji bi trebao biti razmješten u Makedoniji, stiglo u Skopje.[1]
  • Mađarski carinici izvješćuju da je jedna srpska cisterna, na njihovo iznenađenje, projurila kroz mađarsku graničnu postaju brzinom od oko 70 km na sat, probivši rampu odjurila u Srbiju.[1]

6. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Zadrani ponovno pozvani da se pridržavaju mjera opće opasnosti jer Srbi u posljednje vrijeme grad napadaju noću ili u ranim jutarnjim satima.[1]
  • Smrt vreba na 200.000 Hrvata u općinama Kiseljak i Kreševo, jer nema medicinske ustanove koja bi bila u stanju pružiti odgovarajuću medicinske ustanove koja bi bila u stanju pružiti odgovarajuću medicinsku skrb, a muslimanske postrojbe potpuno onemogućuju pristupe bolnicama u Travniku, Zenici, Tuzli, Konjicu i Jablanici.[1]
  • Dok na ramskom području muslimanske snage napadaju pripadnike HVO-a, to isto čine Srbi na drugoj strani BiH, u gradačačkoj općini.[1]
  • NATO dovršio planove za uporabu oko 80 raznih zrakoplova iz SAD, Francuske, Nizozemske i Britanije u zaštiti snaga UN razmještenih u muslimanskim zaštićenim zonama.[1]
  • Kao odgovor na srpska osvajanja i etničko čišćenje u bivšoj Jugoslaviji, EZ i UN, predvođeni Francuskom, Britanijom i SAD, već 21 mjesec sprečavaju dostavu oružja žrtvama agresije - piše sveučilišni profesor iz Chicaga Albert Wohlstetter u Wall Street Journalu.[1]
  • Predsjednici Turske i Irana, Sulejman Demirel i Hashemi Rafsanjani, zajednički zatražili ukidanje embarga na izvoz oružja u BiH.[1]
  • Najtiražniji austrijski list Neue Kronen Zietung objavio kako je Hrvatska rizična, a Crna Gora sigurna kao moguća turistička destinacija.[1]

7. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Četnici srušili crkvu Sv. Katerine, staru više od dvjesta godina u Ceriću u vinkovačkoj općini.[1]
  • Duž cijele ličke bojišnice četnici provocirali i pokušavali pješačkim napadima probiti linije obrane.[1]
  • Vijeće sigurnosti počelo u New Yorku raspravu o mogućem odašiljanju postrojbi za nadzor 1.100 kilometara duge granice BiH prema Republici Hrvatskoj i Srbiji.[1]

9. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Muslimanske snage nesmanjenom žestinom napadaju u dolini Neretve i srednjoj Bosni.[1]
  • Za žestok napad na Vitez muslimanske snage koristile UNPROFOR kao štit, tako da HVO - iako je napad bio dug, nije uzvratio.[1]
  • Jugoslavenska Vlada u Beogradu nametnula osoblju UN obvezu obnavljanja viza nakon svakog trećeg putovanja u BiH.[1]
  • Četnici granatirali Turanj, predgrađe Karlovca.[1]
  • U političkoj izjavi čelnici G-7 jednako potužili Srbiju i Hrvatsku za komadanje BiH.[1]
  • SAD oštro prosvjedovale kod beogradskih vlasti zbog njihove odluke da obustave misiju KESS-a u Srbiji.[1]

10. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Slovenski parlament usvojio Rezoluciju o odnosima s Hrvatskom.[1]
  • Ne prestaje napad muslimanskih snaga na Hrvate u dolini Neretve i u središnjoj Bosni.[1]
  • U 24-satnom napadu muslimanskih snaga na Vitezcrte obrane se nisu pomaknule.[1]
  • U Veleposlanstvu BiH u Zagrebu održana sjednica Predsjedništva BiHkojoj je predsjedao Ejup Ganić - sjednici su bili nazočni, uz Ganića s muslimanske strane, i Fikret Abdić, a sa srpske strane Tatjana Mijatović, Miro Lazović i Mirko Pejanović, od Hrvata bili su Franjo Boras, Mile Akmadžić i Miro Lasić.[1]

11. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Puna tri sata četnici su minobacačima napadali Dubravice i Skradin - Hrvatski grad spomenik, pa je Hrvatska vojska morala uzvratiti.[2]
  • Zbog žestokih napada muslimanske vojske,u dolini Neretve i središnjoj Bosni pravi pakao za oko 200.000 Hrvata, a najgore stanje u Kiseljaku, Busovači i Novom Travniku.[2]
  • Hrvati iz sela u dolini Neretvice uspjeli se probiti iz dvomjesečne muslimanske blokade.[2]
  • U Veleposlanstvu BiH u Zagrebu nastavljena sjednica Predsjedništva BiHo budućem uređenju te države, na kojoj se Predsjedništvo složilo da BiH bude federacija.[2]

12. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • General Philippe Morillon u Sarajevu predao dužnost glavnog zapovjednika UNPROFOR-a za BiH Belgijanjcu Francisu Brequemontu.[2]
  • Završena sjednica Predsjedništva BiH u Zagrebu, na kojoj je prevladalo mišljenje da se BiH organizira kao savezna država.[2]
  • Napadi Muslimana na hrvatske postrojbe u središnjoj Bosni i dolini Neretvenastavljaju se nesmanjenom žestinom.[2]
  • Glavni stožer UNPROFOR-a u Sarajevu potvrdio da su Srbi zauzeli Trnovo i na taj način presjekli komunikaciju Sarajeva sa Hercegovinom.[2]
  • Slovenija nije spremna potpisati sporazum o prijateljstvu i suradnji s Republikom Hrvatskom - takav prijedlog slovenske vlade podržao Odbor Državnog doma za međunarodne odnose.[2]
  • Dva zrakoplova MiG-21 jugoslavenske vojske narušila mađarski zračni prostor uletjevši 10 km u unutrašnjost zemlje.[2]
  • Odjel Foreign Officea za područje istočnog Jadrana objavio da britanska vlada potvrđuje svoju dosljednost i priznaje suverenost Hrvatske nad krajinom.[2]

13. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Pobunjeni hrvatski Srbi granatama ometaju otvaranje zadarskog aerodroma i pontonskog mosta u Maslenici.[2]
  • Bivši medijator Europske zajednice lord Carington ozbiljno sumnja da će se srpskom predsjedniku Miloševiću suditi za ratne zločine.[2]
  • Mirovni pregovarači lord David Owen i Thorvald Stoltenberg upozoravaju Vijeće sigurnosti UN da će se Ujedinjeni narodi morati povući iz BiH, ako hitno ne spriječi rasulo cjelokupne operacije UN.[2]

15. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Pobunjeni hrvatski Srbi sa 150 projektila napali Karlovac, Dugu Resu i Ogulin.[2]
  • Prema izvješću brodskoposavske Policijske uprave, četnici susjednog Bosanskog Broda posljednjih dana sve češće izazivaju pucajući iz pješačkog oružja prema stambenim zgradama Slavonskog Broda.[2]
  • U Mostarskoj tvornici Soko muslimanske su snage (Armija BiH) ubile 15 osoba.[2]
  • Britanska ideja o sankcijama protiv Hrvatske nije još naišla na francusku potporu.[2]

16. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • U Ženevi se sastali hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i srpski predsjednik Slobodan Milošević, te razgovarali o BiH kao mogućoj konfederaciji.[2]
  • Sasvim je jasno da je uništenje Vukovara ratni zločin najvišeg stupnja, ideja da će neka vojska sustavno uništavati neki grad naprosto je nepojmljiva i ono što se događalo u Vukovaru čista je kriminalna djelatnost - izjavio američki ambasador Peter W. Galbraith nakon posjeta Vukovaru.[2]
  • Više od 2.000 muslimanskih projektila palo na Fojnicu - 22 osobe, uglavnom Hrvati su ubijene,a veliki broj ih je ranjen.[2]
  • Vijeće sigurnosti podnijelo zahtjev Republici Hrvatskoj da odustane od puštanja u promet Masleničkog mosta.[2]
  • Šef njemačke diplomacije Klaus Kinkel priznao da UN nisu u UNPA zonama provele u djelo ono što su Hrvatskoj obećale, ali, ipak, drži da Hrvatska nema pravo na jednostrane akcije.[2]
  • Radovan Karadžić protivi se povlačenju UNPROFOR-a iz BiH, ali i eventualnom dolasku snaga NATO-a koje bi štitile UNPROFOR.[2]

18. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Dr. Tuđman svečano otvorio most preko Novskog ždrila i zrakoplovnu luku u Zemuniku nedaleko Zadra.[2]
  • Sve što je prethodilo dogovoru o Masleničkom mostu i zračnoj luci u Zemuniku u pariškim se krugovima uspoređuje s pokerom u kojem je bank držao predsjednik Tuđman.[2]

19. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Nakon duljeg primirje neprijatelj ponovno oružjem izazvao na novogradiškom području.[2]
  • Četnički napadi na dugoreškom području.[2]
  • Muslimanska ofenziva na hrvatskim prostorima poprima sve šire razmjere - na udaru se našli Bugojno i Vitez. U bugojanskim selima je počinjen veći broj ratnih zločina nad tamošnjim Hrvatima: u selu Jablanje ubijeno je 5 Hrvata, u selu Odžak je ubijeno 7 Hrvata, a u selu Gračanica ubijeno je 17 Hrvata.[2]
  • Nakon dvodenevnih pokušaja, promatračka ekipa UN-a uspjela je ući u Fojnicu, a kako su rekli na konferenciji za novinare u sarajevskom sjedištu UNPROFOR-a, Fojnica je potpuno opustošena i pripadnici mirovnih snaga u njoj nisu našli nikoga osim 230 mentalno bolesnih osoba.[2]
  • Otvaranje zadarske zračne luke i masleničkog mosta britanski novinari opisali kao čin hrvatske hrabrosti, dok su francuski mediji istakli da se Hrvatska snalazi sama.[2]
  • Organizacije kriminalaca iz Beograda nude u Britaniji i Americi video-snimke sadističkog iživljavanja nad Bosankama.[2]

20. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • U Beču nastavljeni pregovori hrvatskog izaslanstva i pobunjenih Srba o konkretizaciji ženevskih pregovora, a nakon što su obje strane naglasile svoju spremnost za mirno rješenje sukoba, pregovarat će se i o novom primirju, koje bi trebao nadzirati UNPROFOR.[2]
  • Muslimanska ofenziva na hrvatske prostore nastavlja se nesmanjenom žestinom, u plamenu je i bugojanska bolnica, koja se nalazi između dvije vatre pa je ranjenicima nemoguće pružiti bilo kakvu pomoć.[2]
  • UNPROFOR prevozio granate muslimanskim snagama koje su ih iskoristile za napade na hrvatske položaje oko Žepča.[2]
  • U muslimanskoj ofenzivi na branitelje Viteza poginulo 9 (devet) hrvatskih vojnika.[2]
  • Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel, nakon sastanka Vijeća ministara EZ u Bruxellesu, ogradio se od dojma da je Njemačka jedina zemlja koja se protivi uvođenju sankcija Hrvatskoj, navodeće da se takvoj ideji protive još barem tri članice Zajednice.[2]

21. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska sela koja su napali Muslimani posjetili predstavnici europske promatračke misije te posvjedočili o muslimanskim zločinima u hrvatskim selima, tako da se strahuje da 66 masakriranih Hrvata nije konačan broj.[3]
  • Nastavljaju se napadi četnika na Orašje.[3]
  • Muslimanske snage zaustavile srpsku ofenzivu na Igmanu i ponovno zauzele dio te planine koja nadvisuje Sarajevo.[3]
  • Pet bosanskih izbjeglica podnijelo u Parizu tužbu protiv Srba - ratnih zločinca.[3]

22. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Nakon tri dana uzastopnih žestokih napada muslimanskih snaga na HVO i civile u Bugojnu došlo do malog zatišja.[3]
  • Sukobi muslimanskih snaga i HVO-a proširili su se na Livno.[3]
  • Srbi topništvom i raketama zemlja-zemlja napadaju Orašje i okolna mjesta.[3]
  • U žestokim napadima muslimanskih snaga na položaje HVO-a Žepča poginula četiri branitelja, a osam vojnika ranjeno, no pripadnici 111. brigade HVO-a uspjeli odbiti muslimanski napad.[3]
  • Rusija spremna prevesti zrakoplovima vojnike iz islamskih zemalja u BiH, gdje bi trebali pružiti vojnu pomoć bosanskim Muslimanima, izjavio ruski ministar vanjskih poslova Kozirev.[3]
  • Willy Claes najavio mogućnost pojačavanje međunarodnih sankcija protiv tzv. Jugoslavije.[3]
  • Pomoćnik američkog državnog tajnika za europske poslove izrazio bojazan da bi moglo doći do proširenja sukoba na Balkanu, tako da se sukobi prošire na Kosovo i Makedoniju, pa čak i na neke od članica NATO-a.[3]
  • Suprotno tvrdnjama britanske vlade, vojni zapovjednici dokazali političarima da je vojnu intervencija u BiH izvediva i moralno opravdana.[3]
  • U glavnom gradu SRJ samo još 15 država ima diplomatsko predstavništvo od 79 stranih ambasada koliko ih je bilo prije 13 mjeseci, prije nego što su nametnute sankcije.[3]

23. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • U općini Novi Travnik postrojbe HVO-a pomaknule crtu obrane prema Zelenici, u viteškoj općini odbile napade na Zabilje i osvojile nove položaje, a u kiseljačkom kraju preuzele strateški važnu kotu Pločare.[3]
  • Slovenija odustala od zahtjeva da oko 400 slovenskih odmarališta u Hrvatskoj pređe u slovensko vlasništvo.[3]
  • Nakon senzacionalnog otkrića kontejnera s velikom količinom oružja na mariborskom aerodromu, saznalo se da ga je u Maribor dovezao ruski helikopter.[3]
  • Glavni tajnik UN Boutros Ghali pismom zatražio da NATO odgodi planiranu akciju slanja savezničkih zrakoplova za zaštitu snaga UN u BiH.[3]
  • Belgijski ministar vanjskih poslova Willy Claes napustio Beograd ne sastavši se sa srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, jer ga je ovaj odbio primiti.[3]

24. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Muslimanska vojska u srednjoj Bosni započela novim napadima na postrojbe HVO-a u Gornjem Vakufu i Gračanici.[3]
  • Srpske snage protuzrakoplovnim topovima na brezansko-ilijaškom području pucale na helikopter UN te ga prisilile da sleti.[3]
  • Američki kongresmeni i židovski lobby zahtijevaju od Clintona da oružanim mjerama prekine srpsku opsadu Sarajeva.[3]

25. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Ponovljena opća opasnost za područje Županje i Gunje.[3]
  • Srpske paravojne postrojbe nastavljaju oružano izazivati na gospićkom području.[3]
  • Frits Kalshoven, predsjednik Komisije za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, istaknuo da je svrha istrage Ovčare dokazati da su u njoj zapravo završili oni ljudi koji su nestali iz vukovarske bolnice.[3]
  • Zapovjednik Stožera Vrhovne komande Armije BiH Rasim Delić naredio svojim borcima da prekinu sva ofenzivna djelovanja a teritoriju Republike BiH 25. srpnja 1993. od 10 sati.[3]
  • Pripadnici Armije BiH su u selu Vučipolje nedaleko Bugojna ubili 5 tamošnjih Hrvata.[3]

26. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Od travnja do danas Muslimani su ubili dvije tisuće Hrvata, ali je tragedija zasigurno veća - u Travniku, Fojnici, Kaknju i Konjicu Hrvata više nema - rekao novinarima u Zagrebu dr. Ljubomir Antić, predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava.[3]
  • Unatoč potpisanom primirju, muslimanske snage žestoko napadaju na svim bojištima - Hrvati ostali u Bugojnu izloženi najgoroj torturi i maltretiranju.[3]
  • Predsjednik HR Herceg-Bosne Mate Boban poslao pismo Hanneyu, Stoltenbergu i Owenu u kojemu ih upozorava na bezbrojne dokaze muslimanskih zločina.[3]
  • Srpski agresor nastavio silovito napadati položaje branitelja i sva slobodna mjesta na brčanskom području.[3]
  • Muzej u Jablanici pretvoren u zatvor i u njemu je zatočeno 900 Hrvata, rečeno novinarima.[3]
  • Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović optužio UN kako nisu gotovo ništa učinili na uspostavi sigurnosnih zona za Muslimane, te pozvao Vijeće sigurnosti da krene u oštriju akciju.[3]

27. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Ili će predstavnici lokalnih Srba odustati od oružanog otpora ili će Hrvatska u budućnosti morati poduzimati one mjere da bi, u skladu s općim priznanjem teritorijalnog integriteta Hrvatske, vratila svoj suverenitet - istaknuo predsjednik Tuđman u Zagrebu u razgovoru s glavnim urednicima vodećih hrvatskih glasila.[3]
  • U povodu najnovijeg napada Srba na UNPROFOR u Sarajevu, general Cot ustvrdio da će ubuduće pripadnici UNPROFOR-a odgovoriti na svaki napad.[3]
  • Hrvati u HZ Herceg-Bosni optužuju UNHCR za pristranost u raspodjeli humanitarne pomoći.[3]

28. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Nastavljeni ženevski pregovori o BiH - predsjednik Tuđman sastao se sa američkim i ruskim posebnim izaslanicima Bartholomewom i Čurkinom.[3]
  • Predsjednik BiH Izetbegoviću Ženevi predstavio rezervnu varijantu karte na kojoj muslimanska državna jedinica ima prilično široki izlaz na Savu (bez koridora za Srbe), s izlazom na more kod Neuma, koja na istoku seže gotovo do Drine.[3]
  • Pripadnici Armije BiH su u selu Doljanima nedaleko Jablanice brutalno poubijali i izmasakrirali 42 Hrvata, stanovnika tog sela.[3]
  • Američki predsjednik Clinton sazvao hitan sastanak svog Vijeća za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući da razmotri mogućnost korištenja američkih zračnih snaga u BiH.[3]
  • SAD zadovoljne dosadašnjom uspjehom sankcija protiv SRJ te misle da će Srbija biti slomljena do zime.[3]

29. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska zatražila hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti zbog tragedije Hrvata u srednjoj Bosni.[3]
  • U nastavku ženevskih pregovora postignut sporazum Izetbegovića, Bobana i Karadžića o prekidu vatre.[3]
  • Pontonskim mostom u Maslenici krenuli prvi automobili.[3]
  • Muslimani topništvom napali središte Viteza, pri čemu je ranjeno šestero djece.[3]
  • U povodu napada muslimanskih snaga na Bugojno i tragedije hrvatskog naroda u toj općini, Vladimir Šoljić, predsjednik bugojanskog HVO-a, uputio apel svjetskoj javnosti za spas više od 10,000 žena, djece i iznemoglih staraca.[3]

30. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić priznao da su njegove snage vjerojatno odgovorne za napad na bazu UNPROFOR-a u Sarajevu.[3]
  • Predsjedništvo BiH odbilo u Ženevi plan o ustavnom uređenju koji su predložili lord Owen i Stoltenberg.[3]

31. srpnja[uredi | uredi kôd]

  • Vijeće sigurnosti zahtijeva od hrvatskih snaga povlačenje s Maslenice, a od srpskih snaga da ne ulaze na područje koje bi napustila Hrvatska vojska.[3]
  • Kninski Srbi prijete da će srušiti Maslenički most.[3]
  • Ustavni sporazum o Uniji republika Bosne i Hercegovine, postignut u Ženevi, predviđa državu od tri konstitutivne republike.[3]
  • Hrvatski predsjednik dr. Tuđman rekao novinarima u Ženevi da odlazi kući zadovoljan, jer se stvaranjem Unije republika BiH ostvaruju pretpostavke za rješavanje svih spornih pitanja u bivšoj Jugoslaviji.[3]
  • Sporazum mora biti potvrđen u parlamentu BiH, izjavio novinarima u Ženevi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.[3]
  • Stalni predstavnik Hrvatske pri UN Mario Nobilo pozvao Vijeće sigurnosti da proglasi sigurnosnim područjima Bugojno, Jablanicu, Prozor, Kreševo-Kiseljak-Fojnicu, Novi Travnik-Vitez-Busovaču i Vareš, zbog ugroženosti Hrvata od muslimanskih snaga.[3]
  • U Zagrebu održan Osnivački sabor Udruge hrvatskih veterana domovinskog rata, kojoj je prvim predsjednikom postao general zbora Martin Špegelj.[3]
  • General-bojnik Slobodan Praljak imenovan za zapovjednika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane.[3]
  • Muslimanima sporazum iz Ženeve ne znači ništa - Armija BiH ne poštuje potpisano primirje, čak je svoju ofenzivu proširila.[3]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 1. srpnja – 10. srpnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 11. srpnja – 20. srpnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 3,24 3,25 3,26 3,27 3,28 3,29 3,30 3,31 3,32 3,33 3,34 3,35 3,36 3,37 3,38 3,39 3,40 3,41 3,42 3,43 3,44 3,45 3,46 3,47 3,48 3,49 3,50 3,51 3,52 3,53 3,54 3,55 Hrvatski spomenar. Hrvatski informativni centar. Dogodilo se 21. srpnja – 31. srpnja. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2021.