Međunarodna masonska asocijacija

Međunarodna masonska asocijacija ; Association maçonnique internationale
Skraćenica	AMI
Utemeljena	1921.
Prestala postojati	1950.
Tip	međunarodna organizacija
Sjedište	Ženeva
Lokacija	Europa; Amerika

Međunarodna masonska asocijacija (fran. Association maçonnique internationale; engl. International Masonic Association), skraćeno AMI, je bila međunarodna slobodnozidarska organizacija koja okuplja slobodnozidarske velike lože u Europi i Americi.

Veliki orijent Francuske je 1889. godine je prvi predložio formiranje jedne međunarodne masonske federacije koja bi okupila velike lože/orijente iz različitih država. To je i učinjeno 1902. godine na Međunarodnom masonskom kongresu u Ženevi, Švicarska. Sljedeće godine, međunarodni ured za masonske odnose otvoren je u Neuchâtelu u Švicarskoj i stavljen pod vodstvo Édouarda Quartier-la-Tentea, tadašnjeg velikog majstora Velike lože Alpina Švicarske. Međutim, zbog previranjima povodom Prvog svjetskog rata, ovaj ured je morao prestati s radom, raspušten je 1920. godine.^[1]

Osnivanje i rast[uredi | uredi kôd]

U listopadu 1921. godine, tijekom Ženevske konvencije pod predsjedanjem Isaaca Reverchona, velikog majstora Velike lože Alpina Švicarske, objedijencije liberalno-kontinentalnog ustroja slobodnog zidarstva okupile su se kako bi osnovale novu organizaciju pod nazivom Međunarodna masonska asocijacija. Cilj asocijacije bio je održavati postojeće odnose između velikih loža, razvijati ih te stvarati nove. Među osnivačima su Velika loža Alpina Švicarske, Veliki orijent Francuske, Velika loža države New York, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Veliki orijent Italije i Veliki orijent Nizozemske. S izuzetkom Velike lože države New York, većina obedijencija nalazila se u europskoj sferi utjecaja i bili su dio radikalne političke struje.^[1]

U 1923. godini Asocijacija je imala 23 velike lože u svom članstvu, do kojih je 14 bilo iz Europe. Sljedeće 1924. godine registrirano je sedam novih članica uključujući pet iz Latinske Amerike i dvije nove iz Europe. Time je broj članica porastao na trideset. Između 1927. i 1934. godine jedanaest novih velikih loža, uključujući tri velike lože iz Meksika, povećale su broj koji je te godine dosegnuo svoj maksimum.^[1]

Međutim, tijekom 1930-ih Asocijacija je doživjela neumoljivo opadanje članstva (28 u 1938.), uzrokujući slabljenje organizacije. Ovaj pad je uglavnom bio posljedica progona koje su slobodni zidari trpjeli u velikom broju europskih zemalja (Italija, Portugal, Turska, Španjolska, Austrija, Čehoslovačka i Poljska), što je uzrokovalo progonstvo ili raspuštanje velikih loža.^[2]

Političke aktivnosti[uredi | uredi kôd]

U 1930-ima, Asocijacija je igrala vodeću ulogu u koordinaciji političkih aktivnosti kontinentalnih slobodnih zidara. Dana 6. svibnja 1933. godine na kongresu u Bruxellesu upućen je apel svim ložama i velikim ložama u svijetu da prosvjeduju protiv uspona nacionalsocijalizma u Njemačkom Reichu i pozvala ih na "ujedinjenje kako bi osigurali poštivanje načela ljudske slobode i dostojanstva koji su čast naše civilizacije".^[1]

Tijekom Drugog svjetskog rata Asocijacija je preselila svoj ured iz Ženeve u Lisabon u Portugalu i neuspješno je poduzimao političke napore da uvjeri britansku i američku vladu da ne priznaju vladavinu Francisca Franca nad Španjolskom državom, već da rade na obnovi Španjolske na liberalnim osnovama (bilo pod krinkom ustavne monarhije pod Juanom de Bórbonom ili kao republika).^[3] Doista, Španjolska država pod Francom neprestano je optuživala Asocijaciju da je dio međunarodne antidomoljubne zavjere te da je izazvala Španjolski građanski rat.^[2]

Raspuštanje[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog svjetskog rata, Ujedinjena velika loža Engleske, koja je djelovala kao figura manje politički radikalnog regularnog masonstva, pozvala je Veliku ložu Alpina Švicarske da prekine svoje odnose s kontinentalnim slobodnim zidarima kojima je dominirao Veliki orijent Francuske. Posljedično tome, 1950. godine, Alpina se odvojila od kontinentalnih i raspustila Asocijaciju.

Ustroj[uredi | uredi kôd]

Sjedište Međunarodne masonske asocijacije je bilo u Ženevi, Švicarske.

Članstvo[uredi | uredi kôd]

U članstvu ove organizacije bile su sljedeće velike lože:

Europa[uredi | uredi kôd]

Velika loža Beča za Austriju (1930. – 1939. zabranom rada)
Veliki orijent Belgije (od 1921.)
Velika loža Bugarske (od 1921.)
Velika nacionalna loža Čehoslovačke (1930. – 1939. zabranom rada)
Velika loža Francuske (od 1921.)
Veliki orijent Francuske (od 1921.)
Veliki orijent Grčke (od 1923.)
Veliki orijent Italije (1921. – 1927. zabranom rada)
Velika loža "Jugoslavija" (1926. – 1940. zabranom rada)
Velika loža Luksemburga (od 1927.)
Udruga slobodnih zidara Izlazećeg Sunca (1921. – 1934. zabranom rada)
Velika simbolička loža Njemačke (1930. – 1934. zabranom rada)
Veliki orijent Nizozemske (1921. – 1927.)
Velika loža "Polarna zvijezda" (od 1927.)
Velika loža Poljske (1936. – 1937. zabranom rada)
Veliki orijent Lusitanije u Portugalu (1921. – 1935. zabranom rada)
Velika loža Španjolske (1921. – 1937. zabranom rada)
Veliki orijent Španjolske (1930. – 1937. zabranom rada)
Velika loža "Alpina" Švicarske (od 1921.)
Veliki orijent Turske (1921. – 1935. zabranom rada)

Amerika[uredi | uredi kôd]

Velika loža Republike Argentine (od 1936.?)
Velika loža Bolivije (od 1936.?)
Veliki orijent Brazila (od 1930.)
Velika loža Čilea (od 1936.?)
Velika loža Ekvadora (od 1924.)
Velika loža Gvatemale (od 1924.)
Veliki orijent Haitija (od 1924.)
Velika loža Hondurasa (od 1936.?)
Velika loža Kolumbije u Barranquilli (od 1923.)
Velika loža Kolumbije u Cartageni (od 1923.)
Velika loža otoka Kube (od 1930.)
Velika loža "Orijentalni poluotok" države Merida (od 1930.)
Velika loža Pacifika u Guaymasu u državi Sonora (od 1930.)
Velika loža Meksičke doline (od 1936.?)
Velika loža Paname (od 1936.?)
Velika simbolička loža Paragvaja (od 1936.?)
Velika loža Republike Peru (od 1924.)
Velika suverena loža Portorika (od 1923.)
Velika loža države New York (1921. – 1924.)
Velika loža Cuscatlana u Salvadoru (od 1923.)
Velika orijent Urugvaja (od 1936.?)
Velika loža Republike Venezuele (od 1923.)

Veliki kancelari[uredi | uredi kôd]

Veliki kancelari Međunarodne masonske asocijacije bili su:^[2]

Édouard Quartier-la-Tente (1921. – 1925.)
Isaac Reverchon (1925. – 1927.)
John Mossaz (1927. – 1950.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ ^a ^b ^c ^d Hivert-Messeca, Yves. 2015. L'Europe sous l'acacia: histoire des franc-maçonneries européennes du XVIIIe siècle à nos jours le temps du martyre, de la révolution d'Octobre à la chute du mur de Berlin [Europa pod bagremom: povijest europskog masonstva od 18. stoljeća do danas, vrijeme mučeništva, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida] (francuski). Éditions Dervy. Paris. ISBN 979-10-242-0135-1
↑ ^a ^b ^c Dominguez Arribas, Javier. 26. veljače 2020. The myth of the anti-patriotic conspiracy and the International Masonic Association (Spain, 1921-1975) (engleski). University of Paris XIII. Pristupljeno 12. listopada 2023.
↑ Casinos, Xavi; Brunet, Josep. 2007. Franco contra los masones [Franco protiv slobodnih zidara] (španjolski). MR Ediciones. Madrin. ISBN 978-8427033382

[:0-1] Hivert-Messeca, Yves. 2015. L'Europe sous l'acacia: histoire des franc-maçonneries européennes du XVIIIe siècle à nos jours le temps du martyre, de la révolution d'Octobre à la chute du mur de Berlin [Europa pod bagremom: povijest europskog masonstva od 18. stoljeća do danas, vrijeme mučeništva, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida] (francuski). Éditions Dervy. Paris. ISBN 979-10-242-0135-1

[:1-2] Dominguez Arribas, Javier. 26. veljače 2020. The myth of the anti-patriotic conspiracy and the International Masonic Association (Spain, 1921-1975) (engleski). University of Paris XIII. Pristupljeno 12. listopada 2023.

[3] Casinos, Xavi; Brunet, Josep. 2007. Franco contra los masones [Franco protiv slobodnih zidara] (španjolski). MR Ediciones. Madrin. ISBN 978-8427033382

[1]

[2]

[3]