Eduardo Alves da Silva

Izvor: Wikipedija

(Preusmjereno s Eduardo da Silva)
Skoči na: orijentacija, traži
Eduardo Alves da Silva
Osobne informacije
Puno ime Eduardo Alves da Silva
Nadimak Dudú
Rođenje 25. veljače 1983
Rio de Janeiro, Brazil
Visina 177 cm
Klub
Trenutačni klub Arsenal F.C.
Broj 9
Pozicija Napadač
Juniorski klubovi
1998. - 1999.
1999. - 2000.
2000. - 2002.
CBF Nova Kennedy
Inter Zaprešić
Dinamo Zagreb
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
2001. - 2007.
2002. - 2003.
2007. -
Dinamo Zagreb
>> Inter Zaprešić (pos.)
Arsenal F.C.
108 (73)
15 (10)
19 (6)
Reprezentacija
2005. - Hrvatska 24 (14)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 30. lipnja 2008.

Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 25. veljače 1983.), poznat i kao Eduardo ili Dudú, brazilsko-hrvatski je nogometaš.

Igrao je za CBF Nova Kennedy, zagrebački Dinamo i Inter iz Zaprešića. Trenutno je član londonskog Arsenala, te reprezentativac Hrvatske.

Sadržaj

[uredi] Posudbe i karijera u Dinamu

Da Silva je karijeru započeo u rodnom Brazilu, u klubu CBF Nova Kennedy. Kao petnaestogodišnjaka uočili su ga skauti zagrebačkog Dinama te je prešao u juniore tog kluba. Godine 1999. i 2000. bio je nakratko na posudbi u brazilskom Bangu, a nakon toga u zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao 10 pogodaka. Time je po prvi put skrenuo na sebe pozornost nogometne javnosti, a i čelnika Dinama, jer je po povratku s posudbe postao standardni član prve momčadi postigavši 9 golova u 24 utakmice. Igrao je redovito i narednih sezona te bilježio sve bolje rezultate. Sezone 2005./06. s 20 postignutih golova u 29 utakmica bio je drugi najbolji strijelac lige, nakon klupskog mu suigrača Ivana Bošnjaka, ali i najbolje ocjenjeni igrač. No, iako je i prijašnjih godina bio među najboljim igračima lige, nije putovao na SP 2006. Tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar je prednost dao drugim igračima što mu Eduardo i danas zamijera.

Sezone 2006./07. Eduardo je naprosto briljirao u Dinamovoj momčadi i s 34 pogodaka oborio rekord u postignutim golovima u jednoj sezoni, došavši do Top 10 strijelaca HNL-a ikad. Rekord je do tada držao Goran Vlaović s 29 postignutih pogodaka iz 1993./94.. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 golova postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.

[uredi] Arsenal

Dana 2. srpnja 2007. potvrđeno je da prelazi u engleskog nogometnog giganta Arsenal, za kojeg je potpisao ugovor na četri godine. Prvotno je objavljena visina transfera od 17 milijuna funti ili oko 24 milijuna eura[1], no drugi izvori navode puno manji iznos, oko 6 milijuna funti (ili 8,8 milijuna eura)[2].

U pripremnom razdoblju na turniru u Amsterdamu, protiv rimskog Lazija postigao je svoj prvi pogodak za novi klub, a u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u službenim utakmicama. Neko vrijeme u engleskom prvenstvu nije niti igrao, a kamoli zabijao, nastupavši većinom sa rezervama u utakmicama FA kupa gdje je nekoliko puta bio strijelac. Do sredine je prosinca čekao svoj premierligaški prvijenac dok nije zabio dva gola protiv Evertona, te od tad golovima počeo vraćati u njega uložen novac i strpljenje trenera Arsenea Wengera. Navijači su ga potom proglasili za najboljeg Arsenalova igrača u prosincu.

Također je, došavši u Englesku, od strane engleskog nogometnog časopisa FourFourTwo svrstan među 100 najboljih svjetskih nogometaša (postavljen je na 89. mjesto).[3] Ukupno je do ozljede Eduardo zabio 12 golova u 22 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.[4]

Prvi službeni nastup za topnike nakon ozljede imao je 16. veljače 2009., u utakmici FA kupa protiv Cardiffa, te je pritom postigao dva gola. Na toj utakmici se ponovno lakše ozlijedio, a u svojem idućem nastupu tri tjedna kasnije, također u FA kupu, ovaj put protiv Burnleya, trener Arsenala Arsene Wenger mu je dodijelio kapetansku vrpcu.

[uredi] Reprezentacija

Godine 2002. Eduardo je uzeo hrvatsko državljanstvo. Uslijedio je poziv u nacionalnu U-21 postavu, gdje je bio nezamjenjiv. 16.studenog 2004. debitirao je u A-selekciji protiv Irske, ušavši kao zamjena. Također je nastupio i na Carlsberg Cupu 2006. u Hong Kongu, gdje je domaćinima postigao gol u utakmici za 3. mjesto, što je ujedno bio i njegov prvijenac u kockastom dresu.

"Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice s Brazilom. Također je skromno dodao: "Drago mi je da sam se upoznao sa svim brazilskim igračima, dobio sam od njih dres na poklon s potpisima svih igrača."[5]

Nakon propuštenog SP u Njemačkoj, pod novim je izbornikom Slavenom Bilićem Eduardo došao do mjesta među prvih 11. Zaigrao je tako 16. kolovoza 2006. u Livornu protiv rezervnih igrača Italije, te postigao pogodak u pobjedi 2:0. Protiv Rusije je u Moskvi odigrao svoju prvu natjecateljsku utakmicu u dresu Hrvatske. 11. listopada 2006. postigao je važan pogodak za 1:0 u utakmici protiv Engleza u Maksimiru (pobjeda 2:0) koji ga je definitivno učvrstio u prvoj postavi te skrenuo pozornost brojnih skauta velikih europskih klubova. U narednim je utakmicama sa Izraelom, Makedonijom i Estonijom, bilo kod kuće ili u gostima, zabijao i rješavao susrete u korist hrvatske reprezentacije postavši jedan od najboljih strijelaca tih kvalifikacija.

[uredi] Ozljede

23. veljače 2008. Eduardo je pretrpio tešku ozljedu gležnja na utakmici s Birminghamom; na njega je nasrnuo Martin Taylor koji je odmah dobio crveni karton. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici.

Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, 11. je lipnja 2008. objavio kako će se Eduardo pridružiti arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, no, mjesec je dana kasnije utvrđeno kako su sve te optimistične prognoze ipak bile pretjerane, te se dugo očekivani povratak odgodio čak do veljače 2009.

[uredi] Golovi za reprezentaciju

# Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Natjecanje
01. 1. veljače, 2006 Hong Kong Stadium, Hong Kong Hong Kong 0 – 3 0 – 4 Carlsberg Cup
02. 16. kolovoza, 2006 Stadio Armando Picchi, Livorno, Italija Italija 0 – 1 0 – 2 Prijateljska
03. 11. listopada, 2006 Maksimir, Zagreb, Hrvatska Engleska 1 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 2008.
04. 15. studenog, 2006 Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael Izrael 1 – 2 3 – 4 Kvalifikacije za EURO 2008.
05. 15. studenog, 2006 Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael Izrael 1 – 3 3 – 4 Kvalifikacije za EURO 2008.
06. 15. studenog, 2006 Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael Izrael 2 – 4 3 – 4 Kvalifikacije za EURO 2008.
07. 24. ožujka, 2007 Maksimir, Zagreb, Hrvatska Makedonija 2 – 1 2 – 1 Kvalifikacije za EURO 2008.
08. 2. lipnja, 2007 A. Le Coq Arena, Tallinn, Estonija Estonija 0 – 1 0 – 1 Kvalifikacije za EURO 2008.
09. 22. kolovoza, 2007 Koševo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina 0 – 1 3 – 5 Prijateljska
10. 8. rujna, 2007 Maksimir, Zagreb, Hrvatska Estonija 1 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 2008.
11. 8. rujna, 2007 Maksimir, Zagreb, Hrvatska Estonija 2 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 2008.
12. 12. rujna, 2007 Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora Andora 0 – 5 0 – 6 Kvalifikacije za EURO 2008.
13. 13. listopada, 2007 Maksimir, Zagreb, Hrvatska Izrael 1 – 0 1 – 0 Kvalifikacije za EURO 2008.

[uredi] Izvori

[uredi] Vanjske poveznice

Osobni alati
Napravi zbirku