Katarina Aleksandrijska
|
|
|
|---|---|
|
|
|
| Rođen | oko 282. Aleksandrija Egipat |
| Preminuo | oko 307. Aleksandrija Egipat |
| Proglašen slugom Božjim | prije tridentinskog doba |
| Proglašen blaženim | prije tridentinskog doba |
| Proglašen svetim | prije tridentinskog doba |
| Slavi se u | u: katoličkoj Crkvi, pravoslavnim Crkvama, anglikanskoj Crkvi, luteranskoj zajednici |
| Spomendan | 25. studenog |
| Simboli | kruna, mač, palma, kotač, prsten |
| Zaštitnik | đaci, studenti, pravnici, teolozi, naučnici, djevojke idr. |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska) |
| Zaštitnik zanimanja | znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara |
| Svetišta | grob u samostanu na gori Sinaj |
Sveta Katarina Aleksandrijska (oko 282.- Aleksandrija oko 307.), nazivana još i Katarina Sinajska smatra se sveticom i mučenicom u istočnoj i u zapadnoj Crkvi. Štovanje joj iskazuju također anglikanci i luterani.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se znade o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti o legende.
Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.
Legendarni izvještaj o mučeništvu [uredi]
Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.
Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.
Kult [uredi]
Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.
Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.
Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, a u pravoslavlju slavi se 24. studenog, što je 7. prosinca u gregorijanskom kalendaru ukoliko se koristi julijanski kalendar.